Evlija Čelebija: Lista bošnjačkih porodica jugoslovenskog prostora spomenutih u Sejahtnami (j-m)

1 10 2014

FELJTON: Evlija Čelebija o Bošnjacima (XIV dio)

Evlija Čelebija: Lista bošnjačkih porodica jugoslovenskog prostora spomenutih u Sejahtnami (j-m)

Autor: Jusuf Džafić

Jabučar (Almadži). Banjalučka porodica. Evlija je kod Husein-efendije Jabučara konačio jednu noć dok je bio u Banjaluci 1660. godine. U Sarajevu već više od 400 godina postoji jedna porodica Jabučar. (215)

Jagdžizade. Beogradska porodica, moguće turskog porijekla. Može biti da je Jagdži Hadži Alija, imućni beograđanin u Evlijino doba, bio rodonačelnik ove porodice. Ovo prezime danas postoji samo u Gori na Kosovu, ali novonastalo iz socijalno-ekonomskih razloga povezanih sa represalijama Aleksandra Rankovića 50-ih godina XX stoljeća. U Sarajevu je postojala džamija i mahala Hadži Ahmeda Jagdžizade sve do 1914. godine, poznata kao Gornja Ćemaluša. Danas je to dio ulice Maršala Tita. (89)

– Jahjapašić (Jahjaoglu). Begovska porodica makedonskog porijekla. Rodonačelnik porodice je Gazi Jahja-paša Skopljak (?-iza 1514), koji je došao na osmanski dvor kao adžemi oglan. Bio je namjesnik Džezaira (egejska ostrva, Rodos, Galipolje), Čankirija, Rumelije, Anadolije, Bosne (1482-1483, 1493-1496). Podigao je dvije džamije u Sarajevu, veliki vakuf u Skoplju, te vakufe u još desetak mjesta širom Carstva. Njegovi najpoznatiji sinovi su Gazi Kučuk Bali-beg (?-1527), Gazi Mehmed-paša (?-1548) i Ahmed-beg (?-iza 1543), koji su se istakli u osmanskim osvajanjima po Ugarskoj. Bali-beg je bio sandžakbeg Valone (1506), Smedereva (1513-1515, 1521-1523, 1524-1527), Bosne (1519-1521), Vidina (1523-1524). Imao je vakufe u Beogradu, Smederevu, Sarajevu i još nekim mjestima. Danas je opstala samo njegova džamija u Sarajevu. Mehmed-paša je bio sandžakbeg Mosula (1520-1522), Vidina (1525), Smedereva (1527-1534, 1536-1540, 1540), Moreje (1535), te beglerbeg Budima (1543-1548). Podigao je vakufe u Beogradu, Budimu, Iloku, Požegi i drugim mjestima. Ahmed-beg je bio sandžakbeg Lepanta, Smedereva i Stolnog Biograda. Poznati su nam još i sljedeći Jahja-pašini sinovi: Mahmud-beg, posjednik odžaka u niškom sandžaku i sandžakbeg Vize (1527), Mustafa, posjednik odžaka u Vidinskom sandžaku oko 1513. godine, Sinan, te Skender. Derviš-beg (?-1560), sin Bali-bega, bio je duže vrijeme sandžakbeg u Segedinu. Utemeljitelj je moderne Jagodine. Njegovi vakufi su nestali kao posljedica srpske osmanofobije. Kodža Arslan-paša (?-1566), sin Mehmed-paše, dokazao se u osvajanjima po Slavoniji, a bio je i prvi požeški sandžakbeg (1537-1543), onda sandžakbeg Silistre, Lipova kod Arada, Požege i na kraju beglerbeg Budima (1565-1566). Pisao je divansku poeziju pod pjesničkim imenom Sinani. Imao je sinove Ahmeda i Jahja-bega. Potonji je u Požegi sagradio džamiju u drugoj polovici XVI st. Pretpostavlja se da je i Mehmed-paša Kačanikli Arslan-pašin sin, a po svoj prilici njegov sin je i Mehmed-beg (?-1592), banjalučki krajiški zapovjednik i divanski pjesnik pjesničkog imena Vusuli, autor divana i epa Selimname. Sofi Mehmed-beg (?- iza 1566), sin Ahmed-bega bio je aradski sandžakbeg i zapovjednik prilikom osvajanja erdeljskih gradova Alba Iulia, Janova i Vilagos (1566).

Dokazano je da je Bali-beg Malkoč, sandžakbega Prizrena (1526–1527), Zvornika (1528–1530), Hercegovine (1537–1541), te beglerbeg Anatolije (1542) i Budima (1542–43), bio u rodbinskoj vezi sa Jahjapašićima. Evlija se u svom Putopisu dotiče Jahja-paše, njegovih sinova Bali-bega, Mehmed-paše i Ahmed-bega, te njegovih unuka Derviš-bega i Arslan-paše. (73-75, 82, 86, 87, 88, 90, 91,226, 227, 230, 234, 236, 237, 282-287 (passim), 483, 501-502, 505, 509-510, 516)

Junaković (Junakzade). Sarajevska porodica. Prezime Junaković susrećemo u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj. Najviše ih ima u Šibeniku u Hrvatskoj. (116)

– Kadić (Kadizade). Fočanska porodica. Mustafa-efendija Kadićbio je zastupnik spahija u Istanbulu u Evlijino doba. Imao je svoj saraj u Foči, a podigao je i jedan od fočanskih hamama. Prezime Kadić je često prezime i danas postoji među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. U Foči živi bošnjačka porodica Kadić (nakon rata većina porodice je u Sarajevu). Moguće da su današnji fočanski Kadići u srodstvu sa Kadićima iz Evlijinog doba. (399, 404)

Kapetanović (Kapudanzade). Beogradska porodica. Evlija spominje Kapetanović-efendijumeđu beogradskim prvacima. Kapetanović prezime je često i susrećemo ga i kod Bošnjaka, Hrvata i Srba. Danas postoje pravoslavni Kapetanovići u Beogradu, ali je malo vjerovatno da imaju veza sa Kapetanovićima iz Evlijinog doba. (89)

– Kinalić (Kinalizade). Kruševačka porodica. Evlija spominje nekog Kinalića Kruševljanina koji jesagradio hamam i dvadeset dućana u Paraćinu. U paraćinskom kraju je imao i svoje vinograde i bašče. Moguće da je dotični Kinalić (Kinalizade) u srodstvu sa poznatom turskom porodicom Kinalizade koja je u osmanskom dobu dala dosta pjesnika.

Prezime Kinalić više ne postoji na našim prostorima. Naravno, prezime Kinalizade i dan-danas postoji u Turskoj. Što se tiče, prezimena Kruševljanin (Aladžahisarli) to  je danas rijetko prezime. Nalazimo ga samo među Bošnjacima u Novom Pazaru. (66)

Kodžamusapašić (Kodžamusapašali). Bošnjačka porodica. Rodonačelnik porodice je Kodža Musa-paša Silahdar Vehabović, valija Egipta (1630-1631), Budima (1631-1634, 1634, 1637-1638), Silistre (1644-1645), te na kraju kapudan-paša (1645-1647). Poginuo je u bici kod Negroponta 1647. godine. Osnivač je Nove Kasabe kod Vlasenice i Musa-pašine Palanke (današnje Bele Palanke), a imao je vakufe u Tuzli, Beogradu, Kritu, Budimu i drugdje. Evlija spominje nekog Kodžamusapašića među beogradskim prvacima. On je po svoj prilici sin Kodža Musa-paše. Bio je nadzornik očevih vakufa u Beogradu.  Danas prezime Kodžamusapašić više ne postoji. (61-62, 77, 89, 300, 473-474)

Koskić (Koskizade). Sarajevska porodica. Postojali su Bošnjaci Koskići, ogranak klana Orlovića iz Čarađa kod Gacka, koji su nekada živjeli u Nikšiću, Podgorici , Cetinju i Mostaru. Istaknuti član te porodice bio je Elez-aga Koskić. Da li je sarajevska porodica Koskić bila u rodbinskoj vezi sa njima nije nam poznato. Danas prezime Koskić imamo kod Srba, Hrvata, Bošnjaka, a imamo ga i među našim iseljenicima u Turskoj u obliku Kostiç (Kostič). (116)

– Lafić (Lafizade). Sarajevska porodica. (116)

Lafić (Lafozade). Beogradska porodica. (89)

Danas postoje hrišćani Lafići  u Tuzli, a postoje i katolički Lafići u Hrvatskoj.

Lobić (Lobzade). Sarajevska porodica. Lobići i danas žive u Sarajevu, ali da li su u srodstvu sa sarajevski Lobićima iz Evlijinog doba teško je reći. (116)

Ljubović (Lubzade). Bosanska plemićka porodica. Postojbina im je selo Odžak kod Nevesinja, gdje su posjedovali odžake i kule. Spadaju u bosansko srednjovjekovno plemstvo. Dolaskom Osmanlija primili su islam. Bili su jedna od najistaknutijih i najimućnijih begovskih porodica Bosne. Opjevani su u više narodnih pjesama, pogotovo Ali-beg, koji je živio sredinom XVIII stoljeća. Najstariji poznati član porodice je Hadži Sulejman-beg, živio u drugoj polovini XVI stoljeća. Zapamćeno je da je pod Ozijom (1737) poginuo beg Ljubović sa četiri sina. Prema narodnom predanju, Hana­-hanuma Ljubović, supruga Osman-bega Ljubovića, sagradila je 1625. godine džamiju i mekteb u Odžaku i kameni most na Zalomci kod Odžaka. Za izdržavanje vakufa, hanuma je uvakufila mlinicu i brojne posjede u Odžaku. Mutevelije vakufa su bili sami Ljubovići sve do kraja XIX stoljeća. Džamija je više rušena, pa tako i u zadnjoj Agresiji. Radi se na njenoj obnovi.

Ljubovići su pogođeni ustankom pravoslavnog življa, poznatim kao Nevesinjska puška. tako da su im ustanici 1876. godine skoro potpuno uništili odžake. Tada se veliki broj Ljubovića odselio: dio u Tursku, a dio se raselio širom Bosne. Agrarnom reformom kralja Aleksandra Karađorđevića, Ljubovići su dokrajčeni, te su se 1922. godine potpuno iselili iz Odžaka. Ljubovići danas žive u Sarajevu, Stocu, Konjicu, Jablanici, Kaknju, Brezi, Zenici, Banjaluci, Senju u Hrvatskoj, Danaskoj, Švedskoj, Kanadi i drugdje.  (412, 455)

– Malkočević (Malkočzade). Poznati i kao Malkoč, a kasnije i kao Dugalić. PorodicaMalkoč spadaunajstarijeinajuglednijebosanskebegovskeporodice. Porodica ima turske korijene, tačnijebosanskiMalkočisuogranakporodiceMalkočoglu (Malkoçoğlu), jedneodnajpoznatijihosmanskoturskihporodica. RodonačelnikporodiceMalkočoglujeMalkoč-beg (Malkoç Bey), jedanodosmanskihkomadanataizdrugepolovineXIVstoljeća. MalkočogluisuuperioduodXIVdoXVIstoljećabilijedniodpredvodnikaakindžija, specijalnihjednicaosmanskevojske (poput danas britanskogRAF-ailiameričkih Zelenih beretki). PrvobitnosuslužilinaBalkanu, dajućisvojdoprinososmanskihosvajanjimabalkanskihprostora, dabikasnije, kakojenjihovugledrastao, bojevaliiobavljalirazličitefunkcije širomCarstva. Takosu članovioveporodiceuglavnomslužilikaobegovi, sandžak-begovi, begler-begovi (pašenamjesnici), paše, muhafizi (komadantitvrđava) isl.

Malkoč-beg je imao sinove Mustafu-bega (?-1400) i Mehmed-bega (?-1385), koji su učestvovali sa ocem u boju na Kosovu (1389). Hamza-beg (?-1461), sandžakbeg Nikopolja, sin je Mustafe-bega, a Gazi Bali-beg, sandžakbeg smederevski i bosanski, sin Hamza-bega. Ali-beg, sandžakbeg Sofije, i Turali-beg, sandžakbeg Silistre, sinovi Bali-begovi, poginuli su u bici kod Čaldirana (1514). Ovo su samo neki od pripadnika glavne turske loze Malkoča. Porodica se i dalje širila tako da je prezime Malkoč danas u Turskoj jedno od najčešćih.

Malkoči su u prvim decenijama nakon Fetha dobioposjedeuDugamakodProzora.

pasutadapoimenuseladobilinadimakDugali-Malkoč, a kasnije odomaćenu verziju Dugalić. Rod Malkoča, tj. Dugalića, vremenom se razgranao u više porodica: Dautbegovići, Dervišbegovići, Čorbadžići, Hasanbegovići, Arslići i Mustajbegovići i dr. NajstarijipoznatiMalkoč jeKaraOsman-beg, ličkisandžakbeg (1552). Imao je sedam sinova. Jedan od njih je i Ibrahim-beg, koji je sagradio Baš džamiju u Donjem Vakufu 981. hidžretske godine (1573/74). Ibrahim-bega i njegovu džamiju spominje i Evlija. Najznačajniji predstavnik bos. porodice Malkoč je Javuz Ali-paša Malkoč Bošnjak, veliki vezir (1603-1604).

Danas prezime Dugalić nalazimo u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Visokom, Tešnju, Brčkom, Austriji i dr. Osobe sa prezimenom Malkoč danas žive u Bihaću, Bos. Krupi, Busovači, N. Travniku, Tuzli, Mostaru, SAD-u i dr. Prezime Malkočević postoji danas u Bihaću, Tuzli, Srebreniku, Zenici, Rijeci, Švedskoj i dr. Što se tiče brojnih potomaka ostalih pobočnih loza porodice Malkoč u Bosni, to zahtjeva iscrpnije istraživanje. (130)

Memibegović (Mehmedbegzade, Sarhošzade). Đakovačka porodica albanskog porijekla. Jedna bos. loza ove porodice danas je poznata kao Duratbegović. Rodonačelnik porodice je Mehmed-beg Arnaut (?-1593), sandžakbeg nekoliko bosanskih sandžaka i zaim Đakovice. On je imao dva sina: Gazi Mehmed-bega, sandžakbega u Slavoniji, Lici i Dalmaciji, i Gazi Sarhoš Ibrahim-pašu, bosanskog beglerbega (1622). Ibrahim-paša Sarhošzade, sin Sarhoš Ibrahim-paše, inače požeški sandžakbeg, damašćanski valija, budimski beglerbeg tri puta, bosanskog beglerbega dva puta (1672, 1678), susreo se više puta sa Evlijom 1660. godine. Drugi sin Ibrahim-paše Sarhoša bio je Hasan-paša, beglerbeg bosanski (1648-1650), hercegovački (1648-1650), kliški i pečuhski sandžakbeg. Memibegovići, su bili đakovački gospodari sve do pada Đakovice 1686. godine.

Jedan od potomaka Mehmed-bega, moguće njegov unuk, Halil-beg Alajbegović, skoro je neprekidno lički sandžakbeg od 1606. do 1648. godine i vranski zaim. Umro je mletačkoj tamnici (1648). Iz prezimena možemo izvući da je Halil-begov otac bio alaj-beg u ličkom sandžaku. Halil-begov sin Durak-beg poginuo je prije očeve smrti (1639). Njegov drugi sin Mehmed-beg je kao nagradu dobio u zijamet Bos. Grahovo. Berat mu je obnovljen 1619. godine. Durakbegovići, potomci Durak-bega upravljali su i dalje ličkim sandžakom. Njegov sin Muhamed-beg (?-iza 1688) skoro neprekidno bio lički sandžakbeg između 1657. i 1685. godine (1657-1678, 1682-1685). Zajedno sa bratom Hasan-begom (?-1682) harao je zadarskim i biogradskim krajem. Hasan-begov sin Memed-beg će u pohodima pratiti svog amidžu Muhamed-bega.

Padom ličkog sandžaka Durakbegovići se sele u Livno, gdje postaju znani kao Duratbegovići. Dio Duratbegovića po austrougarskoj okupaciji se odseljava u Tursku. Godine 1893. ulivanjskimgruntovnimknjigama spominje se Mehmed-begDuratbegović, sinumrlogMuhamed-begaizLivna. Godine 1901. Duratbegovići prodaju svoju imovinu u Livnu i sele se u današnji Duratbegović Dolac kod Gornjeg Vakufa. Memibegovića, Alajbegovića i Durakbegovića više danas nema. Danas postoji samo loza Duratbegovića, koji žive prvenstveno u Duratbegović Dolcu, zatim Gornjem Vakufu, Donjem Vakufu, Bugojnu, Sarajevu, SAD-u.  (162, 164, 174, 219, 234, 238, 239, 243-244, 352, 354)

Merhabović (Merhabazade). Banjalučka porodica. Hulusi-efendija Merhabović, kako nam Evlija veli, bio je banjalučki kadija. Ukopan je u haremu banjalučke Ferhadije. Prema našim saznanjima, prezime Merhabović danas ne postoji. (214)

Musliefendić (Musliefendizade). Sarajevska porodica. Rodonačelnik porodice je Musli-efendija, dugogodišnji bosanski defterdar i sandžakbeg hercegovački. U sarajevskom dvoru Muslibegovića Evlija je 1664. godine bio gost. Danas više nema porodice sa ovakvim prezimenom ni u Sarajevu ni u cijeloj Bosni. (472)

 

LITERATURA:

  Ovo je spisak opće literature. Ostala literatura spomenuta u tekstu.

  1. Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967.
  2. Evliya Çelebi Seyahatnamesi, Ikdam, Istanbul, 1896-1900, sv. 1-6, Türk tarih encümeni kurumu, Istanbul, 1928, sv. 7-8, Ma'arif Vekaleti, Istanbul, 1935, sv. 9, 1938, sv. 10.
  3. John Freely, A History of Ottoman Arhitecture, Witt Press, Boston, 2011.
  4. Joseph von Hammer, Narrative of Travels in Europe, Asia and Africa in The seventeenth Century by Evliya Efendi, Oriental Translation Fund for Great Britain and Ireland, London, sv. 1 u dva dijela 1834, 1848, sv. 2, 1850.
  5. Marta Andrić, Simpozij o Evliji Čelebiji, Scrinia slavonica, 12/2012, str. 377-380.
  6. Robert Dankoff, Ottoman Mentality. The World of Evliya Çelebi, Brill, Leiden-Boston, 2006.
  7. Robert Dankoff-Klaus Kreiser, MaterialienzuEvliya ÇelebiII (uključuje:AGuidetotheSeyahatnameofEvliya ÇelebiandBibliographieraisonnée, Brill, Leiden, 1992.
  8. Robert Dankoff-Semih Tezcan, An Evliya Çelebi Bibliography,www.bilkent.edu.tr/~ tebsite/evliya.pdf, 16.11.2013, 20:45.SAFF.ba
Advertisements

Akcije

Informacije

One response

27 01 2016
Kadic

prezime Kadić ima i Crnogorske korenine (Todor Kadić) http://www.wikiwand.com/en/Brda,_Montenegro

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: