MOĆNI BATONE

1 09 2017

O, moćni Ti Batone Veli
Gdje su Tvoji svi brojni druzi
Zar nisu svi k'o narod zreli
Uprkos suzi i ogromnoj tuzi

Počuj Jek mudri nam Batone
Bataro, Bato, roj nam se seli
Moćno okuj sve gole zatone
Dolazi Svjetlost i Dan taj bijeli

Batone moćni počuj Ti mene
Sloboda je sjena što nestati može
S Olimpa ždiju maglene mrene
Ostati Bato Ti možeš bez lože

Ilirska Zemljo, Ti sveta Ilira Slavo
U tebi opasnost prijeti ta čudna
Trijezna ostaj opijena Glavo
Ne drijemaj nikad, ostani budna

Glavom svojom Ti brani Slobodu
Čuvaj i slavom Ti Zemlju svetu
Nebo Batona koplja još bodu
Zemlja Ilira na pomen je svijetu

Autor: Hamdo Čamo

Advertisements




KUD ODOŠE GDJE NESTAŠE LJUDI

29 08 2017

Ognjišta prazna
Torova velih
Presahle rijeke
Korita vrelih

Bogate bašče
Pčelice slaze
Ostaju puste
Stare sve staze

Obore žita
Vjetrovi suše
Obronci stoje
Čekaju duše

Prazna su polja
Planduju Sjene
Čekaju njega
Tebe i Mene

Uvehlo lišće
U krugu pada
O grani suhoj
Drži se Nada

Zime su došle
Proljeća prošla
Nijedna duša
Nije još došla

Na nebu sjena
Mjeseca mlada
Pod njim od Zla
Dobrota strada

Kud odoše
Gdje nestaše
Ljudi?

Autor: Hamdo Čamo
Sarajevo, 15.08.2017





PETAR PRERADOVIĆ: JEZIK RODA MOGA

18 07 2017


Petar Preradović

 

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!

Koliko se hvale puci
Svaki svojim tobož slavnim,
Kad ih s njime divnim sravnim,
To su meni mrtvi zvuci;
Nijesu srcu sladost medna,
Nit su duhu krilna sila,
Nit bukte kroz sva bila,
Ko što njegva riječca jedna!

Sile mu je glas olujne,
Njemu riječi te se ore,
Kao munje kad se bore,
A ko vali rijeke bujne,
Provaljuju kroz sve uze,
Listom dižu srca, duše,
I sobom ih tamo ruše
Kud im struja tečaj uze.

Molitve su kada silom
Uzneseni u mah diže,
On uznosom nebo stiže
I omili bogu milom;
Jer mu tad je krotka sila,
Sladost nježna, vatra sveta,
S kojih ocu od djeteta
Jedino je molba mila.

Tuga, žalost, bol i muka
Sa vajom si i lelekom
Na njem ječe živom jekom;
Kad zacvili il zakuka
Koje slasti miloj sjeni,
Udesa li crnoj stopi,
U suze ti ćut rastopi,
Il ti srce okameni.

U radosti na sto strukâ
Sretnom čuvstvu izraz nađe
I lijeva ga ponajslađe
U miline svoga zvuka,
Probuđuje sve duhove
Dobre volje, blage ćudi,
Širi ruke, širi grudi
I u kolo ljubav zove.

Slavulj-pticu slušaj sitnu
Kad zahladi ljetno veče,
Kako njojzi glasak teče
Na ugodu nedohitnu;
To je njegva nježnost prava
U glasila drugoj slici –
Otkud ime slavulj-ptici,
Njegvom glasu otud slava.

Ljubu pitam: je li moja –
A ona mi slatkom riječi
Svake sumnje sjen prepriječi
Veleć: Tvoja, uvijek tvoja!
O ta radost prevelika
Još se većom meni čini
Po sladosti i milini
Premiloga mog jezika!

Njime milim, krasnim zato
I odijevam svoje pjesme.
Oj! spjevi su njemu česme
S kojih teče obilato
I put neba silno štrca,
A odozgo rosom blagom
Po rodu se siplje dragom,
I uvela krijepi srca.

Oj! roda mi slavni glase,
Razliježi se na sve strane
Zemlje tobom opjevane
I ushićuj srca za se!
Grozno kao s božje trube
Uvjeri ih tvrdom vjerom
Da tu vrijede samo mjerom
Kom po tebi dom svoj ljube!

Naše gore list, 1862.





PETAR PRERADOVIĆ: RODU O JEZIKU

17 07 2017


Petar Preradović

O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U kome te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga љaptom i romonom
Duљi ti se svijest probudi,
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudih!

Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva,
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži,
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;

Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!

U njem sve si blago slaviš
Što ti osta od starine,
Nemaš ljepše ni baštine
Potomstvu si da ostaviš.

Alem-kamen on ti budi
Kog da čuvaš kao oko,
Kog da braniš kao soko,
Komu da si vjeran svudi.

Svaka zvijezda svojim svjetlom sijeva,
Svaka ptica svojim glasom spijeva,
Ti jezikom svojim zbori!
Slatkim glasom materinim
Odlikuj se među inim!

Bog bo mili s njim te stvori,
Njim da budeš svoj svojemu,
Njim da srcu odolijevaš,
Njim da plačeš i popijevaš,
I njim da se moliš njemu!
Tuđ tuđinu, tebi tvoj doliči,
Tuđi poštuj, a svojim se diči!

Dičiti se možeš njime:
Njim carevi carevahu,
Njim kraljevi kraljevahu,
Slavne mu je loze ime,
Slavan puk ga svojim zove,
I dok bude slavi vijeka,
Bit će i on njojzi jeka
Od vjekova u vjekove!
Od Stambula grada do Kotora,
Od Crnoga do jadranskog mora
Njegovu carstvu prostor puče.
Tuj po gorah i dolinah
Preko devet pokrajina
Svud ga majke djecu uče;

Sokolova, sokolića
Njegovijeh gnijezdo tu je,
Svuda tud se pjevat čuje
Pjesan Marka Kraljevića!
Junačkijem glasom u njem poje
Junak narod uspomene svoje.

Uz gusle se u njem ore
Kroz sve vijeke nam doli
Sve radosti i sve boli
Naљeg svijeta – pjesni tvore
Utrnulih naљih plama,
Osvjetlanih naљih lica,
Sva je naљa povjesnica
Velik samo zbor pjesama!

On ti svakoj tuzi i radosti,
On ti duše cijeloj nutrnosti

Jedin pravi tumač biva.
U njem ti se žalost topi
Da ti suza lice škropi,
U njem s čuvstva radostiva

Tvoje srce vatrom gori,
U njem samo potpunoma
Ljubav milog tvoga doma
Jasno, krasno tebi zbori.

Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svog cvijeta
U naroda silnoj smjesi,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka,
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!

Danica, 1860.





JEDNOGA DIO

26 02 2017

indigene-menschen-im-regenwald

Iluzija Sunca tamo zalazi
Svijet pred nama sumoran cio
Svježa na Istoku svima izlazi
Svi smo mi jednog te istoga dio

Čemu Mjesec smije se s neba
Silom teže u visine kad mami
Junak dječji život da treba
Pošteno nije prosudite sami

Šumski svi puti nestaju cijeli
I niko ne zna čemu i kome
Zrna budućnost i hljeb bijeli
Čovjek grabi nestanku svome

Autor: Hamdo Čamo
Zürich, 26.02.2017. 





MIR VAMA

17 02 2017

serbia-genocide

Desi se Genocid
Šutke i Tajno
Baš kao i Urbicid
Svijetu bi Bajno

Bajno, jer su vjere
Bosanske bajne svi strijeljani
Izgladnjivani do kraja Ere
Pod zemlju sahranjivani

Skrivećke..
U okrilju tame, uz tane
Sjedećke..
Žive su rane

Desio se Genocid
Šutke zamalo sjajno
Baš kao i Urbicid
O ubici još uvijek je tajno

Ko živ, a ko mrtav!?

Proklet’ Dan je i kad se Desi
To što se desi i svima nama
Ko nas to zavadi i udesi
Dobri Ljudi –
Mir neka je s Vama!

 

Autor: Hamdo Čamo,
Zürich, 17.02.2017.





DAŠAK

8 10 2016

h-5686824837698

 

Kako jak
Može biti
Vjetra ovog
Dašak
I kako slijep
Biti može
Siromašak

Da znaš –
Jadnik baš!

Slijep nije
Kome očiju
Nije
I kome suze
Same niz
Obraze teku
Što zemlja ih
Pije
Već onaj
Obraza
Što nema
I što riječi
Ga peku

Kako slijep
Može biti
Siromašak
Ne, ne pitam se
Više
Ponekad samo
Kako jak
Biti mora
Vjetra ovog
Dašak
Što bijele
Nebom poruke
Piše

Autor: Hamdo Čamo
Zürich, 08.10.2016