Ko stoji iza pritisaka na Agenciju za bankarstvo FBiH?

22 06 2017


Foto: Arhiv

Agenciji za bankarstvo Federacije BiH se spočitava nezakonito zapošljavanje i prikirivanje plaća uposlenih.

Nema saznanja da institucije za provođenja zakona u Bosni i Hercegovini provode bilo kakvu istragu u slučaju eventualnih nezakonitih radnji u Agenciji. Sve učestaliji pritisci dolaze od medija bliski određenim političkim strankama u zemlji.

Agencija za bankarstvo FBiH važna je korektivna institucija u Federaciji. Ima uvid u najozbiljnije finansijske tokove: Sve transakcije koje se odvijaju na područu Federacije, može reagirati na kredite banaka bez pokrića, ima uvid u transakcije iz privatizacije… Agencija ima i drugih nadležnosti. Svoje izvještaje o radu podnosi Parlamentu Federacije BiH putem Vlade Federacije BiH.

Može li sve učestalije problematiziranje rada Agencije imati veze sa privatizacijskim tokovima u zemlji. Tačnije, sa prodajom Fabrike duhana Sarajevo. Javnost još nikada nije dobila cjelovite, potpune, precizne informacija o tome na koji način je izvršena prodaja Vladinog paketa dionica u FDS međunarodnoj kompaniji BAT. Agencija za bankarstvo ima podatke o svim finansijkim tokovima iz ove prodaje, iz koje bi se mogla izroditi jedna od najvećih postranih privatizacijskih afera u Bosni i Hercegovini. Imaju li optužbe bez pokrića na računa Agencije upravo veze sa prodajom vladinih dionica u FDS?

Koliko je važna jaka, kredibilna, agencija za nadzor bankarstva bez politčkog utjecaja najbolje govori premijer Agencije za bankarstvo bh. eniteta Republika Srpksa. Da su radili bez političkog mentorstva, na vrijeme bi upozorili na sumnjivo poslovanje tri banke u RS, čije gašanje je ozbiljno narušilo finansijsku stabilnost ovog bh. entiteta. (A. Aljović)

Izvor: NAP.ba





Reis Kavazović pozvao na dijalog između Bošnjaka i Srba

6 03 2017

Reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Husein Kavazović pozvao je danas političare u Bosni i Hercegovini i Srbiji da omoguće otvoren dijalog između Bošnjaka i Srba.

On je u Novom Pazaru ocijenio da bi “iznošenje na dnevnu svjetlost svega što opterećuje bošnjačko-srpske odnose, svima pomoglo u budućnosti”.

Vrhovni poglavar IZ BiH, kojoj organizaciono pripada i IZ u Srbiji, naglasio je da muslimani u dvije države imaju i dvije domovine, pokoravaju se njihovim zakonima, ali od tih država traže i da im se poštuju sva prava.

“Ni jedna, ni druga (BiH i Srbija) često nisu prema muslimanima bile domaćini kakvi bi trebali biti. Ni u Bosni nisu vratili imovinu Islamskoj zajednici”, naglasio je Kavazović.

On je na Fakultetu za islamske studije, gdje je svečano otvoren dio dograđenog prostora-objekta izgrađenog bez građevinske dozvole koji je mjesecima bio predmet medijske pažnje, ocijenio da se između dva naroda mora otvoriti nova stranica.

“Ovo mjesto (Fakultet za islamske studije) je najbiolji znak kako se država ne treba ponašati i kako bi trebala da promijeni svoje prioritete i svojim građanima da ono što im pripada”, rekao je.

Kavazović je naglasio da političari treba da razumiju da su dva naroda prošla kroz teške historijske momente.

“Svjesni smo naše prošlosti, njne težine, rana i genocida, ali smo spremni i na saradnju i smatramo da je istina o nama i našim žrtvama i genocidu u Srebrenici važna za bolju budućnost”, rekao je reis IZ BiH.

“Ta istina je, možda, važnija za Srbe nego za nas (Bošnjake, muslimane), jer samo kajanje može osloboditi od greške, koju nije napravio srpski narod već pojedinci i grupice koje se povremeno pojave”, pojasnio je Kavazović.
Izvor: Dnevni Avaz,
Autor: Redakcija





Srbija reaguje histerično na reviziju jer joj je neugodno priznati genocid

27 02 2017
sac58b30fcd-7954-4edf-8a8c-50910a0a0a80-sacir-700x402
Šaćir Filandra

Sadašnja vlast u Srbiji nastoji da napravi jedno rebrendiranje i to joj u većoj mjeri uspjeva a to je na neki način i dio srbijanske političke kulture koja je vrlo mitološki struktuirana i njima uspjeva da ono što je crno da pretvore u bijelo i obrnuto, zbog te mitološke strukture svijesti. Danas im odgovara da se napravi ribrend cijele zemlje i da svjetskoj javnosti prikažu kao dobri momci. To je svakako dio političkog projekta. Sa tog aspekta ova revizija dolazi u nepovoljnom trenutku i sasvim je normalno da će sve učiniti, njihova diplomacija i obavještajna zajednica da se zahtjev devalvira, kazao je za TV1, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra

TV1:  Međunarodni sud pravde upitio je pojedinačna pisma članovima Predsjedništva BiH. Navodno traže izjašnjenje o zahtjevu za reviziju presude. Da li je ovo uobičajna praksa ili sud ulazi na politički teren?

FILANDA: Sasvim je očito da Sud, ako je taj potez vjerodostojan a izgleda da jeste, da Sud s tim izlazi na politički teren. Situacija jeste donekle specifična ali je sumnja u legitimitet našeg agenta sa pravnog aspekta nepotrebna.

TV1:   Kako uopće gledate na podnošenje zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije i histeriji koja dolazi iz RS i Srbije?

FILANDRA: Sasvim je normalno da bosanskohercegovačka strana podnese zahtjev za ravizijom presude, s obzirom da je količina boli i patnje koje je izazvala Vlada Republike Srbije u ratnim zbivanjima takvih razmjera da i sama presude ne može donijeti satisfakciju. Druga je stvar što Srbijanska tadašnja i sadašnja vlast nastoje negirati to i u tome u manjoj ili većoj mjeri uspjeva. Problem je u tome što se jedna čisto pravna materija i međudržavni spor koji nije neobičajan, koji istina nije ni tako čest sa pravnog nivoa prenosi na jedan politički nivo. Na političkoj razini to se instrumentalizira u različite stranačke svrhe, tako da cijela situacija dobija sasvim drugačije konotacije. Normalno je da Srbijanska strana reagira histerično zato što je to neugodno i teško priznati da ste usdjelovali u takvoj vrsti zločina, da ste bili agresor i da ste takve nepravde učinili prema civilnom stanovništvu. Sadašnja vlast u Srbiji nastoji da napravi jedno rebrendiranje i to joj u većoj mjeri uspjeva a to je na neki način i dio srbijanske političke kulture koja je vrlo mitološki struktuirana i njima uspjeva da ono što je crno da pretvore u bijelo i obrnuto, zbog te mitološke strukture svijesti. Danas im odgovara da se napravi ribrend cijele zemlje i da svjetskoj javnosti prikažu kao dobri momci. To je svakako dio političko projekta. Sa tog aspekta ova revizija dolazi u nepovoljnom trenutku i sasvim je normalno da će sve učiniti, njihova diplomacija i obavještajna zajednica da se zahtjev devalvira.

TV1: Proteklih dana čuli smo da bi ovaj potez mogao poremetiti odnose u regionu. Na čemu se ti odnosi uopće temelje ako ih zahtjev za utvrđivanje istine može poremetiti?

FILANDRA: Naši međusobni odnosi su višestruki. Oni su sa jedne strane zasnovani na svakodnevnom povjerenju koje iskazujemo kada recimo trgujemo, kada ostvarujemo ekonomsku suradnju. Makroekonomski pokazatelji su izutetno pozitivni za obje strane. Tada izražavamo jedan aspekat povjerenja. Sa druge strane imamo apsolutno i duboko nepovjerenje kada govorimo o međusobnim odnosima sa aspekta pravde i nepravde. Imamo sasvim različit pristup prošlosti i različita viđenja vlastite uloge u toj prošlosti. Svaka od tih strana nastoji da bude u pravu i na neki način da svoju poziciju legitimira kao povijesnu. Ti odnosi su kompleksni i zasnovani su istovremeno i na povjerenju i nepovjerenju. Oni su uvijek bili takvi.

Ova presuda ni na koji način naše odnose neće učiniti lošim. Oni su ionako loši. Bili su i lošiji. Srbijanska strana je nas napala. To su bili maksimalno loši odnosi i ne treba sa tog aspekta presudu posmatrati. Presuda može biti način da se takvi odnosi prevaziđu, da se apsolvira ta činjenica, to bi bilo najbolje.

TV1:  Šta su moguće implikacije ako sud prihvati zahtjev za reviziju odnosno ako ga ne prihvati?

FILANDRA: Pitanje revizije je već prošlo pitanje. Ono je svoju kulminaciju imalo u četvrtak i petak. Danas je nedelja i danas je to već nebitno pitanje. Postoji kriza koja je izazvana verbalnog nacionalizma kojeg produciraju naši političari. Nazivam to verbalnim nacionalizmom koji promoviraju političke elite jer to nije dopiralo do suštinskih pitanja običnih građana. Nama sad slijedi nova kriza jer naše elite na taj način funkcionišu. Socio-ekonomska pitanja nisu u fokusu, Reformska agenda nije u fokusu. Zemlja je po svim rangiranjima najsiromašnija i najnepovoljnija za straa investiranja. Ova presuda će se već naredne sedmice zaboraviti, ona se predaje u nadležnost suda i on će se s njom baviti, da li dvije, deset ili petnaest godina, to niko ne zna.

TV1: Predstavnici RS protekle sedmice bili su u Beogradu na konsultacija s političkim vrhom Srbije. Kako gledate na to konstantno mješanje Srbije u unutrašnje stvari BiH?

FILANDRA: Srbija je duboko involvirana u sve procese na prostoru bivše Jugoslavije a u BiH posebno. Očito da je da RS želi da bude dio Srbije, tako se i ponašaju. Zato i idu u Beograd na konsultacije a to nekim u Beogradu odgovara i to nije ništa novo nego politika koja se provodi već dugo vremena i nastavit će se provoditi. S druge srane, sasvim je normalno da postoji unutarnacionalna komunikacija kada je riječ o određenim pitanjima ali međudržavni odnosi su nešto drugo. Postoje određene ustavne obaveze i prava. Srbija je garant mirovnog sporazuma ali to miješanje je nešto što je realnost


Izvor: Vijesti.ba,
26.02.2017.





NAPRAVILI SMO ODLIČAN POSAO U RATU…Za razliku od naših službi koje nas ne znaju zaštititi od progona

8 11 2016

PREDRAG MIŠIĆ – PEĐA

Ubrzo nakon ovog priopćenja, Mišić je iskoristio priliku da se obrati Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti.

Facebook

Facebook

 

“Naši generali i branitelji svoj su posao u ratu odradili odlično za razliku od naše diplomacije i tajnih službi, koji ih nisu u stanju zaštititi u miru od progona Beograda, a sada i Sarajeva. Posljednji događaji u Orašju samo potvrđuju ranije zahtjeve Hrvatske konzervativne stranke da hitno treba revidirati Zakon o oprostu, privesti pravdi sve one koji su počinili zločin tijekom Domovinskog rata nad nedužnim hrvatskim pučanstvom, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini.

Ne očekujmo pomoć izvana, pometimo najprije u svojoj kući i ponašajmo se konačno kao pobjednici u ratu”, istaknuo je u priopćenju za medije predsjednik Odbora za branitelje HKS-a Vukovar  Predrag Peđa Mišić.

Ubrzo nakon ovog priopćenja, Mišić je iskoristio priliku da se obrati Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti:

– Ovo je poruka i svim pripadnicima srpske nacionalne manjine, da Miloradu Pupovcu, tom čovjeku opasnih namjera, jednom zauvijek kažu – dosta. Dosta je i njega i njegove velikosrpske politike. Ima nas koji ćemo vam se suprotstaviti i ne dozvoliti vam da širite mržnju i ideju o ugroženosti. Došlo je vrijeme da to shvatite i odete s političke scene jednom zauvijek, a onaj tko ti daje to pravo nije puno bolji od tebe.

Dnevno.hr,
Autor: S. Vučković,
7.11.2016





Basara o promeni naziva Đinđićeve ulice: Mi smo narod nestabilan

4 11 2016

Glavna ulica u Ivanjici opet će se zvati po narodnom heroju iz Drugog svetskog rata Milinku Kušiću, umesto po Zoranu Đinđiću, kako se zvanično zvala od 2003. godine u kojoj je ubijen srpski premijer.

d838564cb-7635-4316-8c9c-49e245bd9eab_w987_r1_s

Takvu odluku donela je odbornička većine koju u Skupštini opštine Ivanjiica čine naprednjaci premijera Aleksandra Vučića i socijalisti šefa diplomatije Ivice Dačića. Objašnjeno je da odluka doneta 2003. nikada nije primenjena praktično, te da nisu postavljene table sa novim imenom ulice zbog protesta stanara u toj ulici, koji, pak, nisu želeli da se izlažu trošku prilikom menjanja podataka u dokumenatima.

Predsednik Skupštine opštine Ivanjica Aleksandar Tripković kaže da ne daje izjave medijima, ali i napominje da odluka o promeni imena ulice nije politička, već samo izraz želje da se pomogne građanima.

Na drugoj strani, Milorad Dramićanin, dugogodišnji odbornik Demokratske stranke, konstatuje kako je odluka skandalozna i podseća da je za kratko vreme Đinđić mnogo učinio za malu opštinu Ivanjica. Vladajuća koalicija nije želela da čuje njegovo objašnjenje, zbog čega je napustio sednicu lokalnog parlamenta. Nada se da ova odlika neće biti usvojena na republičkom nivou:

Milorad Dramićanin: Vučić želi da podigne spomenik Đinđiću, a tamo u Ivanjci neki ljudi iz njegove stranke menjaju naziv Đinđićeve ulice što je skandal

Milorad Dramićanin: Vučić želi da podigne spomenik Đinđiću, a tamo u Ivanjci neki ljudi iz njegove stranke menjaju naziv Đinđićeve ulice što je skandal

“Kao odbornik sam pokušao da se ta tačka skine sa dnevnog reda. Nisu me slušali, pa sam napustio sednicu. Nadam se da resorno ministarstvo Republike Srbije neće ni prihvatiti odluku ivanjičkog parlamenta. Nadam se da odluka neće ni zaživeti, posebno ako imamo u vidu činjenicu da premijer Vučić želi da podigne spomenik Đinđiću za sve ono što je učinio za Srbiju, a tamo u Ivanjci neki ljudi iz njegove stranke menjaju naziv Đinđićeve ulice što je skandal”, komentariše Dramićanin.

I potpredsednik Demokratske stranke iz Užica Jovan Marković osuđuje odluku ivanjičkih naprednjaka i kažeda Vlada Srbije mora zauzeti jasan stav:

“Mislim da je odluka Skupštine opštine Ivanjica sramna. Nedopustivo je da sa jedne strane Srpska napredna stranka i premijer Vučić hoće da grade spomenik Zoranu Đinđiću u Beogradu, a sa druge strane da se donose ovakve odluke koje vređaju građane Srbije. Mislim da zbog toga mora da postoji vrlo jasan stav Vlade Srbije da se ta odluka poništi. Takođe, ovo mora biti osuđeno i od javnosti Srbije”, smatra Marković.

‘Srpska posla’

Tomislav Parpura bio je predsednik Komisije za poromenu naziva ulica 2003. godine i objašnajva zašto tada, i pored donete zvanične odluke, u samoj ulici nisu postavljene oznake sa imenom prvog srpskog demokratski izabranog premijera:

“Kada je lokalni parlament doneo odluku da dotadašnja ulica Milinka Kušića menja naziv u ulicu Zorana Đinđića, Direkcija za izgradnju je trebala da naloži komunalnom preduzeću da postavi table sa novim nazivom ulice. Komunalno preduzeće nije to učinilo, a kada se 2012. godine promenila vlast, njih to više nije interesovalo. I tako je ostalo do danas”, navodi Parpura.

Parpura dodaje da mu je neshvatljv potez odborničke većine u Ivanjici:

“Meni je to strašno. Mislim da ovaj narod mora voditi računa o istorji, kulturi, nacionalnoj svesti. Ne mogu da shvatim. Želeo sam da im objasnim na sednici lokalnog parlamenta kako smo menjali imena ulica 2003. godine, ali mi odbornička većina nije dozvolila”, kaže Parpura.

Sagovonik RSE uverava i da je objašnjenje po kome se menja naziv ulice iz praktičnih razloga neopravdano.

“Ljudi menjaju lične karte onda kada im isteknu i tu nema nikakvog dodatnog troška. To, dakle, nije bilo presudno u promeni imena ulice Zorana Đinđića. Evo, prošlo je 13 godina i do sada bi sve lične karte bile promenjene”, zaključuje Parpura.

Svaka vlast menja nazive ulica, to su srpska posla, kao da nema prečih rekao nam je Emilijan Protić, ivanjički publicista, hroničar ivanjičke varoši. Dodaje, Milinko Kušić je narodni heroj, mlad je stradao, osvetlao ivanjičko ime. Ali čin menjanja naziva ulica je ružan:

Svaka vlast menja svoje dresove. Teško je se snaći u tom političkom galimatijasu i političkom nadmudrivanju. Uglavnom, naša srpska posla. Kao da nemamo prečih poslova, nego ovakvih”, komentariše Protić.

Mi smo narod nestabilan” – tim rečima na događaj iz Ivanjice osvrće se knjiženik Svetislav Basara u komentaru za RSE:

“Ta promena nije čudna. Nema u Srbiji glavne ulice koja je zadržala ime duže od pedeset godina. To samo svedoči da smo mi narod koji je nestabilan, koji zna šta neće, a ne zna šta hoće. Tako da ta promena imena ulice Zorana Đinđića u Milinko Kušić je želja da se vratimo u prošlost. Drugačije to ne mogu da protumačim”, navodi Basara.

Slobodnaevropa.org





TREBA LI EVROPA STRAHOVATI OD TERORA ISLAMISTA

12 01 2012

U saradnji s Evropskim parlamentntom mladih.

“Ja sam Maša iz Francuske. 21 godina. Htjela bih znati, treba li se plašiti terora islamista i da li on stvarno predstavlja problem za Evropu?”

Odgovor g. Privot Michaela, direktora “Evropske mreže protiv rasizma”.

“Izvještaj Europola na terorističke prijetnje od 2006 pokazuje da je došlo, od oko 2.150 napada u Evropi. od kojih udio islamskih ekstremista iznosi 0,5 posto. Tačnije – 0,10 cijelih.

A onda je važno da biste vidjeli izvještaje i postotke onih resursa koji se koriste za kontrolu ove prijetnje.

50% evropskih fondova protiv terorizma su koristili protiv islamističkog terorizma, za samo onih pola posto.

Da li je takva primjena proporcija opravdana?

To se mora vidjeti u političkom kontekstu: od napada u Londonu i Madridu, političari su opsjednuti strahom da bi se moglo dogoditi u njihovoj izbornoj jedinici i iz straha da im ne bude prebacivano, kako nisu učinili dovoljno.

Zatim morate to vidjeti u ekonomskom kontekstu. Drugim riječima, protiv-teroristički-aparat u Evropi, uperen protiv islamističkog terora, osigurao je na tisuće radnih mjesta. U javnom i privatnom sektoru, kao što su siguronosne firme, koje su se u međuvremenu jako razmnožile.

A onda, čini se nevjerojatno, islam se vidi u tom kontekstu sasvim drukčije, odnosno kao prijetnja našoj civilizaciji i našim vrijednostima.

Mi smo sada zainteresovani, kakav učinak sve to ima i na vjeru zajednice. Danas možemo reći da su manjine, kao što su muslimani, tri puta više ugroženije, od drugih žrtava tog razvoja.

Prvo, zato što se od većine društva smatraju krivima i odgovornima.

Drugo, ovaj pomak u udjelu fondova protiv terorizma znači, da posebno mladi ljudi koji izgledaju kao muslimani ili kako ih drugi zamišljaju, bivaju kontrolisani i pregledani od strane sigurnosnih snaga, češće od drugih građana.

I treće, rezultat konzentrisanja snaga sigurnosti za obranu od terorizma islamista i drugih prijetnji, zanemario je i zapostavio sve druge opasnosti. Od ekstremne desnice (NPD), kao što se upravo vidi u Njemačkoj, kao u posljednje vrijeme i u Italiji. A njihove žrtve zapravo, često dolaze upravo iz muslimanskih zajednice, imaju crnu boju kože, te su Romi ili Židovi.”

Mislim da je vrijeme, da države uče svoje lekcije sa zdravim ljudskim razumom, čime će nešto radikalno mijenjati, tako da se onda može reći, politika se po tom pitanju vodi na evropskom nivou, na nivou država članica Evropske unije.”

(Izvor: http://www.eypej.org/).

Prevod teksta na bosanski jezik:
Prof. Hamdo Čamo





KAKVI SMO LJUDI MI BOSANCI

25 12 2011

KAKVI SMO TO LJUDI

Meša Selimović

Kakvi smo ljudi mi Bosanci

Monolog pod naslovom Kakvi smo ljudi mi Bosanci – odlomak iz djela velikog bosanskohercegovačkog pisca Meše Selimovića. Dirljivi je to zapis o zemlji i ljudima koji “žive na razmeđi istoka i zapada, na granici svjetova, svakome na udaru, uvijek nekome krivi”. Riječ je o pisanom spomeniku narodu koji je “od nevolje stvarao vrlinu”, “do jučer bio ono što danas želi da zaboravi, ali nije postao nešto drugo”.


Meša Selimović

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mislio sam nema ko da sluša!?! Ima kako nema, sluša moja duša!!!

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu.

Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!

Mehmed Meša Selimović