Narodni žičani instrumenti: SAZ, ŠARGIJA, TAMBURA
Muzej Phoenix
SAZ
Saz je žičani muzički instrument dugog vrata, na perzijskom i turskom jeziku pojam je za muzički instrument. Saz je raširen u islamskim zemljama, posebno u Iranu, Turskoj, ali i Bosni i Hercegovini, sličan je tamburi. Na Kavkazu donji dio saza, koji je kruškolikog oblika služi kao rezonator, a može biti građen tako da ima od osam, deset i do 14 žica. Takav instrument se koristi za solo izvođenja ili pratnju drugih izvodžača.
Saz
Saz (perzijski: ساز sāz) je drevni narodni žičani, trzački, muzički instrument iz grupe tambura porijeklom iz Irana. Na teritoriji Bosne i Hercegovine pojavljuje se u 15. vijeku dolaskom Osmanlija. Saz ima najčešće šest žica, međutim, broj žica može biti i veći – osam, dvanaest, pa čak i više, ovisno o volji graditelja ili interpretatora. Saz i šargija su bili prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a ustvari radi se o dva različita instrumenta. Šargija ima kratku dršku, a saz dužu dršku. Međutim, to nije najvažnija niti presudna razlika između njih. Glavna razlika je u perdetima – pragovima, koji su drugačije postavljeni kod saza nego kod šargije. Zbog toga su i tonovi koji se poslije dobijaju drugačiji. Sazevi su ukrašavani sa srebrom, tako što su se vezli ornamenti srebrenom žicom i kitili sa biserima. Ukrašeni sazevi su se u našim narodnim pjesmama nazivali ‘sedefli tambura’, ‘biserli tambura’, ‘tamburica bisernica’, ‘bisernica’ i drugo. (Wikipedia)
Među istaknutim sazlijama u BiH su Salem Trebo, Selim Salihović, Muhamed Mešanović – Hamić i Šukrija Trako, koji je napisao i knjigu o sazu, “Saz u Bosni” (Visoko: Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića, 2003). Adi Lukovac, pionir elektronske muzike u Bosni i Hercegovini, često je provlačio motive saza u svojoj muzici. Bouzouki (Greece); Buzuq (Libanon); Tambura; Baglama, Kabak saz (Turski);
Poslušajte saz u izvođenju sazlije: (Salem Trebo, U Sarajvu na Vratnik mejdanu)
ŠARGIJA
Šargija je narodni, žičani, trzački instrument. Sigurno i najstariji instrument naših područja. Da nije pojedinaca zaljubljenih u tradiciju sviranja, ovo bi skoro bio izumrli instrument na našim širim područjima. Šargija, ponegdje nazvana i tambura-samica pripada grupi žičanih, dugovratih instrumenata, a na naše područje je stigla još u vrijeme Osmanskog Carstva, kada je bila jedan od najomiljenijih instrumenata bosanskih janjičara koji su svirali na instrumentu sličnom tamburi kao solisti samci pa je narod dao naziv tambura-samica, no ipak je prevladao turski naziv šargija.
Šargija
U modernijem obliku se svira uz violinu (Podrinje). Uz nju se pjevaju tzv. izvorne pjesme. U Bosni i Hercegovini, rasprostranjena je u sjevernoj Bosni, prije svega u Bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša. Šargiju danas sviraju i drugi narodi naših krajeva, tako da je šargija ostala prepoznatljiva u očuvanju nacionalnog identiteta šireg područja Bosne i Hercegovine.
TAMBURA
Tambura je narodni, žičani, trzački (terzija) instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u jugoistočnoj Evropi, kako su je donijeli Turci u XIV. i XV stoljeću. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Srbiji, a potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nikolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Evrope gdje se najviše i udomaćila na tlu bivše Jugoslavije, prvenstveno kod muslimana; u Makedoniji, na Kosovu te posebno u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom Bunjevaca i Šokaca prenesena u Slavoniju i Bačku, pa je u XVIII. i XIX. stoljeća postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija sačuvana tambura je iz XIX. stoljeća. Oblik tambura koje se koriste danas, u južnoj i srednjoj Evropi, razvijen je u Mađarskoj, u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je čak i “mala Bečka gitara”. Stare tambure su bile dosta ograničene zbog svojih muzičkih mogućnosti zbog načina naštimavanja, i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure, kao narodnog instrumenta jedan novi, koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnim instrumentima kao što su to violina i gitara. Tako je nastala cijela porodica muzičkih instrumenata, sa četiri žice i kvartnim načinom štimanja. Tamburaška muzika bila je jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću ali je potisnuta zbog neprilika kojima je rezultirao I. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura “nestala iz mode” tako se pojavila u Vojvodini [od tud i naziv ‘vojvođanski štim’].
Tambura se izrađuje od mekog drveta, može biti izrađena sa 4, 5 i 6 žica, i jer je pogodan instrument, može da se koristi kako za solo, tako i za grupna izvođenja. Za primjere postoji veliki broj solista, ali i poznatih tamburaških ansambla.
Tambura
Poznati i manje poznati žičani instrumenti sa drugih područja:
Mandolina
Lute
Lute i saz
Vrtsa citre
Kora
Citra
Turski el. saz
Trzalice, terzije
TAMBURICA BRAČ farkaš
Brač/basprim je drugi po veličini instrument tamburaškog orkestra, uglavnom svira glavnu melodiju i povremeno solo dionice te ritam. Svira se tehnikom trzanja.
Dolazi u više kombinacija žica i štimova sa prvom ili prve dvije poduplane.
Mandola
Mandola je žičani instrument koji pripada obitelji mandolina, koji se razvio u 19. stoljeću. Mandola ima nešto veće tijelo nego mandolina i u nekim zemljama se podešava za oktavu niže od mandoline / violine: četiri kora po dvije žice u kvint-stimu – gg – dd – aa – e'e ‘, (za oktavne-mandole), te cc – gg – dd – a'a’ (za tenor-mandole/viola tuning). Ovaj štim je pogodan za mandole sa tanjim žicama i često se naziva (bračen tuning). Mandola je instrument dužine oko 60 cm. 40 cm za ljestvice je, istina kratko. Mandole obično za ljestvice imaju duljine 43cm – 46 cm
U orkestru mandola ima funkciju kao viola (Brače) za violinu u gudačkiom orkestru. Zbog toga, što se za jednu oktavu različito podešava, prelazak sa mandoline na mandolu je veoma jednostavan. Ruka mora hvatiti tek malo veće razmake.Tehnika je ista kao i kod mandoline. Žice mandole udaraju se terzijom (trzalicom) isto kao i kod mandoline. Izrada mandole nije standardizovana kao kod mandoline, pa neke mandole imaju ravno, druge opet, lahko savinuto dno. Kako god, ovaj instrument se rijetko svira solo, ipak spada u stalnu postavu tamburaškog orkestra.
Autor: Hamdo Čamo
hamdočamo 
Gusle su najstariji instrument na nasim prostorima. Bosnjaci su zabiljezeni kao vrhunski guslaci, i sve studije na tu temu su objavljene na Harvard Univerzitetu. Polifonijsko pjevanje i guslanje su najizvorniji glazbeni izrazaji naseg podneblja.
U pravi ste Kelime. Gusle su naš stari gudački instrument. Jedan od naših najpoznatijih guslara je Avdo Međedović. Na ovoj stranici sam htio prezentirati samo trzalačke instrumente, to je jedini razlog. Hvala na komentaru i razumijevanju.
molim vas recite mi kako se stima Ut i kako mogu da ga nabavim
Ja imam mandolu i sreću, manufakturu koja ih izrađuje, popravlja, radi žice i štima. Ne bih vam mogao reći konkretnu adresu, ali vjerujem da ćete naći nekoga ko se time profesionalno bavi. Ostalo vam ne bih savjetovao.