VEHID ŠEHIĆ: CIK mora da objavi spisak svih birača koji će glasati putem pošte!

17 09 2018


Vehid Šehić


Piše: Vehid ŠEHIĆ

Kada u državi nemate vladavinu prava, odgovornost za poštivanje zakona, institucije koje efikasno štite pravni sistem onda neminovno, imate pravnu nesigurnost, nejednakopravnost, jednom riječju sistem u kojem je sve dozvoljeno.

Zato ne treba ni čuditi što se u ovoj izbornoj 2018. godini postavlja pitanje da li će izbori biti pošteni i slobodni kada smo svjedoci nepoštivanja Izbornog zakona upravo od nekih koji su najodgovorniji za budućnost BiH i uspostavljanje vladavine prava.

Posljednja dešavanja sa biračima koji su registrovani da glasaju putem pošte, pokazuju da je „neko u ime nekog“, krađom tuđeg identiteta, za sada neutvrđen broj birača prijavio za glasanje putem pošte, što Izborni zakon omogućuje za sve građane-birače koji žive u inostranstvu. Oni se, naime, mogu opredjeliti da li će glasati lično na biračkom mjestu, ili poštom. Ovo se ne dešava prvi put, jer su ovakve pojave registrovane u svim dosadašnjim izbornim ciklusima nekada u većem, a nekada u manjem obimu.

Ali ovo ne treba nikoga da iznenađuje, jer je makijavelizam posebno izražen u izbornom periodu kada se “naklonost” birača često obezbjeđuje ucjenama, prijetnjama, kupovinom, falsifikovanjem, budući da je jedini cilj osvojiti vlast.

Indikativna je bila i pojava nagradnih igara na društvenim mrežama, gdje se od učesnika tražilo da dostave kopije svojih ličnih karata, što se također moglo zloupotrijebiti za fiktivno prijavljivanje za glasanje putem pošte – ali je nakon reagovanja na ovu pojavu su prekinute takve nagradne igre. S druge strane, evidentno je da aktivisti jednog broja političkih stranaka dolaze u kontakt sa našim građanima koji žive van BiH, a kojima se nudio i novac da se prijave za glasanje putem pošte.

Jedan od načina na koji se dolazi do potencijalnih glasača putem pošte je i  -analiza. Naime, određeni broj političkih stranaka pokušava da utvrdi koji birači duži vremenski period ne izlaze na izbore, te se zloupotrebljava njihov identitet tako što se fiktivno prijavljuju da će glasati putem pošte sa adresa u inostranstvu! Sve ovo ima uticaj na legitimnost samog izbornog procesa kao i izbornih rezultata.

Nažalost, to je naša realnost, pa se pitam šta su to evropske vrijednosti o kojima naši političari često govore.

Bilo bi svrsishodno, ali i potrebno da Centralna izborna komisija javno objavi spisak svih birača koji će glasati putem pošte, kako bi se omogućila provjera svim biračima da li se i oni nalaze na spisku, a nisu se opredjelili za tu biračku mogućnost.

Potrebno je da se kroz Izborni zakon, kao i provedbene akte, izvrše određene izmjene kako bi se ubuduće spriječile ovakve zloupotrebe.

Nužno je da se u ovaj proces uključe SIPA i druge agencije za zaštitu zakonitosti u BiH, a o čemu sigurno neke imaju i određene podatke, ali i institucije drugih država, kako bi se utvrdile činjenice i eventualna odgovornost pojedinaca. Jer, konačno se mora osigurati slobodno izražena izborna volja birača, kakva god ona bila.

________________________
VEHID ŠEHIĆ: Rođen 4.5.1952. godine u Tuzli gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Pravni fakultet završio na Sarajevskom univerzitetu 1976. godine, nakon lega radi do 1983. godine u tužilaštvu. Poslije toga radi kao advokat. Do 1988. godine radi kao sudija i zamjenik predsjednika Višeg suda u Tuzli, a od 1994. godine radio ponovo kao advokat. Osnivač je Foruma građana Tuzle 1993. godine i nosilac aktivnosti na razvoju mreze građanskih inicijativa u Bosni i Hercegovini kao i jedan od idejnih tvoraca osnivanja Građanskog parlamenta BiH. Trenutno je predsjednik Foruma građana Tuzle i Građanskog alternativnog parlamenta BiH. Na polju zaštite ljudskih prava stalni je saradnik Helsinških komiteta za ljudska prava u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Član nezavisne komisije za izradu državnih simbola BiH koju je formirao Ured visokog predstavnika.
 Aktivni je učesnik Demokratske alternative BiH. Nije član ni jedne političke stranke. Otac dvije kćerke, rodjene 1981. i 1983. godine. 

Izvor: hamdocamo.wordpress.com / inforadar.ba

Advertisements




Mesić: Zagreb i Beograd kalkuliraju sa cjelovitosti BiH

29 08 2018

Kao predsjednik uvijek sam slao poruku Bosancima, Hercegovcima, ali i Hrvatima da im je domovina BiH i glavni grad Sarajevo, rekao je Mesić.


Mesić je u Zenici primio priznanje počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona, EPA

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić smatra da vladajuće politike iz Zagreba i Beograda kalkuliraju sa cjelovitosti Bosne i Hercegovine te izrazio očekivanja da će se s vremenom ukinuti entitetska podjela i zemlja ponovno postati jedinstvena.

“I Zagreb i Beograd šalju poruke da su za cjelovitu BiH, a onda dolazi ‘ali’. Kada sam ja bio predsjednik Hrvatske uvijek sam slao poruku Bosancima, Hercegovcima, ali i Hrvatima, da im je domovina BiH i glavni grad Sarajevo”, rekao je Mesić u govoru nakon što je u Zenici primio priznanje počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona.

Pri tome je ocijenio lošim to što je međunarodnoj upravi u Bosni i Hercegovini oduzeta mogućnost sankcioniranja domaćih političara koji zagovaraju podjele BiH.

“Tko ne prihvaća pravila, kao u sportu, suci ga isključe. Tako treba i u politici. (Visoki predstavnik) Valentin Inzko je dobar čovjek, ali nema snagu koju mu daje njegova država da isključi onoga tko ne priznaje pravila”, dodao je Mesić napominjući kako to najviše smeta Bosni i Hercegovini.

Zauzeo se za ukidanje entitetskih granica

Mesić se u govoru zauzeo i za “ukidanje entitetskih granica” u Bosni i Hercegovini ističući da su neprirodne od vremena srednjovjekovne bosanske države, te otomanske i austrougarske okupacije i bivše Jugoslavije.

“Ratne prilike su bile takve i možemo se nadati da će se granice entiteta u budućnosti smanjivati i da će BiH ponovo profunkcionirati kao jedinstvena zajednica”, dodao je Mesić.

Uz Mesića priznanje za počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona primio je i turski ministar obrane Hulusi Akar, koji je ranije obnašao dužnost glavnog zapovjednika turskih mirovnih snaga koje su bile raspoređene u Bosni i Hercegovini.

Izvor: Agencije





Bildt, Ashdown i Schilling pisali Mogherini: Nove granice na Kosovu pomogle bi onima koji žele razbiti BiH

29 08 2018

Foto: Vijesti.ba

Bivši visoki predstavnici u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling uputili su danas otvoreno pismo visokoj predstavnici EU za vanjsku politiku Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU, a u vezi sa korekcijom granice između Srbije i Kosova.

Pismo prenosimo u cjelini:

“Kao bivši visoki predstavnici u BiH, duboko smo zabrinuti najavama koje su nedavno iznijeli visoki zvaničnici EU, sugerišući da bi EU bila voljna podržati sporazum između predsjednika Vučića i Tačija koji uključuje razmijenu teritorija između Srbije i Kosova putem ‘korekcije granica’.

Mi dovoljno dobro poznajemo region i znamo da pomijeranje granica neće spriječiti podjele, već će ih produbiti.

Prem da se slučaj Kosova ne može porediti sa situacijom u BiH, mi dovoljno dobro poznajemo Zapadni Balkan i znamo da bi takvu  politiku bila zloupotrijebili nacionalistički političari, kako bi dodatno potakli priču o granicama i destabilizovali druge zemlje u regiji.

Dobro poznajemo BiH i znamo da bi to dalo prostora i podršku onima koji žele razbiti državu i koji već pozivaju na povratak u status quo u Dejtonu, rušeći sve na čemu smo mi i naši bosanski partneri radili duže od dvije decenije.

Dovoljno dobro poznajemo EU i Evropu i znamo da nas naši principi i naša krvava prošlost uče da održivi mir može doći samo kada naučimo živjeti u multietničkim zajednicama, umjesto da ponovo crtamo granice i kreiramo jednonacionalne zajednice.

Smatramo da nikakva politika ne bi mogla više odvesti nazad u podjele i konflikte na Balkanu u odnosu na onu koji sada neki očito podržavaju.

Ne sumnjamo da bi to moglo dovesti do destabilizacije postojećih sporazuma, kao što je slučaj u Makedoniji, ali i potkopati jedinstvo država kao što je BiH i ohrabriti one koji negdje žele vidjeti razmjenu teritorija, kao u Ukrajini, što bi vjerovatno dovelo do egzodusa manjina iz njihovih sredina.

Stoga vas ohrabrujemo da ovakve prijedloge odbacite bez odlaganja”.

Izvor: Vijesti.ba





Državni tužitelj: Vatikan znao za prikrivanje zlostavljanja

29 08 2018

U svojim tajnim arhivima biskupi su bilježili slučajeve seksualnog nasilja i obavještavali Vatikan o tome.

 

Vatikan je znao za prikrivanje dječjeg seksualnog zlostavljanja, EPA

Vatikan je znao za prikrivanje dječjeg seksualnog zlostavljanja rimskih katoličkih svećenika u Pennsylvaniji putem tajnih arhiva koje su biskupi slali crkvenim čelnicima u Rimu, izjavio je državni odvjetnik Pennsylvanije Josh Shapiro.

Iako su katolički biskupi u Pennsylvaniji sustavno poricali seksualno zlostavljanje hiljada djece tokom sedamdesetogodišnjeg razdoblja, potajno su dokumentirali slučajeve i često slali informacije o tome u Vatikan, rekao je Shapiro za dvije američke nacionalne emisije.

Shapiro je prvi put iznio optužbe protiv Vatikana tokom konferencije za novinare 14. kolovoza, kada je otkrio izvješće o dvogodišnjoj istrazi seksualnog zlostavljanja djece u Pennsylvaniji.

Uglavnom se temeljio na dokumentima iz arhiva koje drže šest biskupija, rekao je.

“Postoje primjeri da nakon zlostavljanja svećenici lažu, biskupi lažu župljanima, lažu policiji, lažu javnosti, ali onda dokumentiraju sva zlostavljanje u tajnim arhivama koje su često slali s Vatikan”, rekao je Shapiro za emisiju „Ovoga jutra“ nacionalnog američkog televizijskog kanala CBS.

„Kultura šutnje“

“Postoje određeni primjeri u kojima je Vatikan znao za zlostavljanje i bili su uključeni u prikrivanje“, rekao je Shapiro.

Shapiro nije komentirao jesu li Papa Franjo ili njegovi prethodnici znali za te informacije.

Nacionalni odbor za reviziju Američke katoličke biskupske konferencije (USCCB), u saopćenju objavljenom u utorak na društvenim medijima, izjavio je kako je izvještaj pokazalo “kulturu šutnje” oko seksualnog zlostavljanja maloljetnika do “najviše hijerarhijske razine” Katoličke crkve, zahtijevajući promjenu, posebno među biskupima.

“Držanje biskupa odgovornim zahtijevat će nezavisno preispitivanje dijela biskupa kada dođe do izricanja optužbe”, izjavio je Odbor, koji je 2002. godine osnovan da savjetuje USCCB o sprječavanju seksualnog zlostavljanja djece u Crkvi.

Direktor Ureda za štampu Svete Stolice nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar Shapirovih tvrdnji.

Izvor: Agencije





Hooper: SAD i EU moraju riješiti konačni status BiH, kad se Rusija uplete biće kasno

29 08 2018

James Hooper

Bivši američki diplomata i odličan poznavalac prilika na Balkanu James Hooper smatra da SAD i Evropa zajedno mogu i trebaju riješiti, kako kaže, konačni status BiH. Jer na Balkanu, ako nema napretka onda je nazadak, tvrdi Hooper.

– BiH je u situaciji o kojoj se malo govori. Nedostaje fokus, jer izgleda propala država ili da u najmanju ruku munjevito napraduje ka tom stanju. Upravo zato državnici, kreatori političkih odluka, lideri, ministri, oni se vole baviti pitanjima koja su rješiva, ne vole se baviti pitanjima samo donose glavobolju i zatjevaju mnogo vremena i napora, a rezultati nikakvi, kaže Hooper i dodaje:

– Oni žele za sobom ostaviti neko političko naslijeđe, neke uspjehe, a Bosna je upravo takav problem. Ja zato vjerujem da je Bosna spremna za konačno riješenje statusa. Akoi Amerikanci i Evropljani mogu zajedno raditi i postićio naprdak u odnosima između Srbije i Kosova, a Srbiju pomaknuti ka EU, dok Kosovo dobija specijalni status, onda vjerujem da SAD i Evropa to mogu korisiti kao odskočnu dasku da se okrenu ka BIH i pokušaju postići nagodbu o konačnom statusu te zemlje. Ne vjerujem da će BIH moći dalje funkcionirati samo sa postepenim promjenama. Vrijeme za to je već odavno prošlo.

Hoopper je svjestan i ruskog uticaja u regionu.

– Ako SAD i Evropa ne budu ništa učlinile po tom pitanju Rusija će gotovo sigurno preuzeti aktivnu ulogu i spriječiti korake koji bi vodili napretku. Uvijek je tako s Rusijiom, kada se uplete u nešto onda naprave korake koji spriječavaju postizanje sporazuma i pozitivne ishode, onda se samo može nagađati koji od negativnih ishoda se može dogoditi. Vrijeme je ovdje od ključne važnosti. Ako Zapad želi spriječiti negativne ishode u BIH, onako kako bi ih definirala Rusija, onda sami moraju poduzeti korake. A ja vjerujem da je neophodan korak upravo konačno rješenje statusa.

Na pitanje kako bi se u to moglo uvjeriti Milorada Dodika, Hooper odgovara:

– SAD i Evropa bi morlali na tome raditi zajedno, imati zajedničku strategiju, onda bi vjerujem bilo utjecati i an Dodika. Njemu sada prilično odgovara da su SAD po strani , da im baš i nije važno šta se događa u BIH, a da je Evropi trenutno prioritetno pitanje Kosova. BIH mora postati prioritet, ne zato što bi došlo do rata, sutra ili slejdeći tjedan, ne vjerujem da bi se to dogodilo, nego zato što moraju sada pogurati ak napretku ili će konstruktivno rješenje sa kojim bi BIH postala drđava na putu uspjeha a ne propala država, psotati nedohvatno. A uslijediće neki od negativnioh ishoda pod ruskim uticajem, jer na Balkanu ako nema napretka onda dolazi nazadak.

Izvor: Vijesti.ba





Dejtonski sporazum Aneksom 6 nalaže odbacivanje konstitutivnosti

29 08 2018

Željko Komšić

Dejtonski sporazum nalaže odbacivanje principa konstitutivnosti, za kojeg je Evropski sud za ljudska prava kazao da nije u skladu sa evropskim pravnim poretkom, odnosno principa koji je nametnut uslijed činjenja genocida i etničkog čišćenja, što također stoji u presudama Evropskog suda za ljudska prava, kazao je danas lider DF-a Željko Komšić komentarišući brojne kritike koje stižu iz tabora HDZ-a zbog inicijative o odbacivanju konstitutivnosti i prihvaćanju evropskog građanskog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini.

Komšić podsjeća na to da je Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama dio Aneksa 6 Dejtonskog sporazuma.

“To znači da je nepoštivanje četiri presude Europskog suda iz Strazbura zapravo direktno kršenje Dejtonskog sporazuma i da pravno neutemeljeno takozvano legitimno političko predstavljanje naroda direktno krši Aneks 6 Dejtonskog sporazuma”, naveo je Komšić.

„Sistemska diskriminacija koja potiče iz tzv.konstitutivnih naroda je isto direktno kršenje Aneksa 6, dok je upravo tim aneksom u BiH utvrđen građanski koncept, jer se u njemu, naglašavam, govori o zaštiti ljudskih prava na individualnom nivou a ne zaštiti kolektivnih prava“ dodao je Komšić.

“Prema tome, svi oni koji tvrde da je provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, udar na ustavni poredak, svjesno griješe i obmanjuju, jer upravo je suprotno od toga. Neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, pa i u kontekstu odbacivanja principa konstitutivnosti, kako je to naložio i pomenuti sud, jeste napad na Dejtonski sporazum i nepoštivanje Ustava”, kazao  je Komšić.

„Stoga gospodo, prije nego što nas optužite za rušenje ustavnog poretka, i počnete da opet plačete, pogledajte Ankes 6 koji govori o Evropskoj kovenciji o ljudskim pravima, koja vam naravno, kao i presude Evropskog suda za ljudska prava, jednako smeta“, zaključio je Komšić.

 

Izvor: Vijesti.ba / FENA





Zašto bi RS ostala u BiH ako međunarodna zajednica dozvoli odvajanje sjevera Kosova

29 08 2018

Edward Joseph

Sjedinjene Države naivno vjeruju da bi se promjenom granica Srbije i Kosova konačno riješio ovaj problem – ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Edvard Džozef (Edward Joseph), profesor Univerziteta Džons Hopkins (Johns), koji je bio u međunarodnim misijama na Balkanu tokom i nakon rata.

Prema njegovim riječima, izjavama poput savjetnika američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump), Džona Boltona (John), da je na Beogradu i Prištini da se dogovore, zapravo se ohrabruje i opcija promjene granica.

Džozef procjenjuje da će ideja o razmjeni teritorija kao rješenje – dobiti na zamahu.

“Drugo je pitanje da li se Beograd i Priština mogu konkretno dogovoriti koje bi teritorije bile dio tog sporazuma. Takođe, postavlja se veoma ozbiljno pitanje da li se mogu preduprijediti negativni efekti takvog rješenja po Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Srbe južno od Ibra. Smatram da će biti potrebno dodatno angažovanje međunarodne zajednice, uključujući i Vašingtona, da bi se spriječile takve posljedice”, smatra Edvard Džozef.

Boltonova izjava nalik na Bejkerovu 1991.

RSE: Kako komentarišete izjavu savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost Džona Boltona da, ako Beograd i Priština mogu da se dogovore o teritorijalnim korekcijama, Vašington ne isključuje tu opciju?

Džozef: To je veoma ozbiljna izjava koja nagovještava raskid sa dosadašnjom američkom i međunarodnom politikom prema Balkanu. To je najvažnija izjava jednog američkog zvaničnika o ovoj regiji otkako je 1991. godine tadašnji američki državni sekretar Džejms Bejker (James Baker) kazao, kada se Jugoslavija raspadala, da “to nije naš problem” (we don’t have a dog in that fight), odnosno da Vašington nema poseban interes tamo i ne podržava posebno nijednu stranu. Bolton, u osnovi, ponavlja isti stav, naglašavajući da Sjedinjene Države ne mare kako će Beograd i Priština da riješe to pitanje. To je naivna i kratkovida izjava jer ne uzima u obzir posljedice takvog rješenja.

RSE: Da li je to lični Boltonov stav ili on odražava i šire stanovište američke administracije?

Džozef: Bolton je veoma visoki zvaničnik. Naravno, povremeno se čuju oprečni stavovi iz Bijele kuće i Stejt departmenta. Međutim, u ovom slučaju, vidjeli smo prošlog mjeseca i tvit američkog ambasadora na Kosovu sa istim stavom. Nakon toga, ambasada je ubrzo pokušala da to opovrgne. Međutim, stav ambasador je bio nagovještaj ovoga što je uslijedilo.

Tramp se distancira od Klintonove politike na Balkanu

RSE: Šta je u pozadini ovog zaokreta u odnosu na stav od završetka ratova 1990-ih da nema promjene granica. Izjava Boltona sada sugeriše prećutno slaganje sa teritorijalnim korekcijama, čak i njihovo ohrabrivanje.

Džozef: Postoje dva objašnjenja. Naravno, niko osim Boltona, ili nekog njemu bliskog zvaničnika, ne može sa sigurnošću reći šta je u pozadini ovog stava. Prva opcija je da to ima veze sa Rusijom i politikom prema njoj. Međutim, odbacujem tu mogućnost jer je i sam Bolton bio čvrst u stavovima prema Moskvi, kao i cijela Trampova administracija, prije svega oko Ukrajine koja je veoma važno pitanje za Vladimira Putina.

Na primjer, za razliku od Baraka Obame (Barack), Tramp je obezbijedio Ukrajini ofanzivno oružje. Doduše, ostalo je mnogo neodgovorenih pitanja o čemu su Tramp i Putin razgovarali u Helsinkiju, gdje, osim Boltona, nije bio više nijedan američki zvaničnik. Međutim, da ponovim, sumnjam da postoji tajni sporazum ili razumijevanje sa Rusijom oko granica Srbije i Kosova.

Smatram da je realnije drugo objašnjenje da se radi o autentičnoj, ali pogrešnoj procjeni situacije u regionu. Riječ je o želji da se napravi otklon od dosadašnje, standardne američke politike, naročito ako je povezana sa Bilom i Hilari Klinton (Bill i Hillary Clinton), kao i Demokratskom partijom u cijelini. Dakle, riječ je o pogrešnom nastojanju da se distancira od dosadašnje politike u regionu za koji Bijela kuća smatra da Sjedinjene Države nemaju preveliki interes.

RSE: Međutim, tu raniju politiku su slijedili i Džordž Buš mlađi (George W. Bush) i njegovi republikanci.

Džozef: To je tačno. Riječ je o politici kontinuiteta, mada ne treba zaboraviti da je za vrijeme Buša Balkan dramatično pao na listi američkih prioriteta. Ali je politika prema ovoj regiji ostala ista. Takođe, i za vrijeme Trampa – sve do Boltonove izjave – radi se o politici kontinuiteta. Sjedinjene Države su djelovale aktivno iza scene u rješavanju spora između Skoplja i Atine oko imena Makedonije.

Takođe, bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Ji (Brian Hoyt Yee) imao je u Beogradu veoma težak razgovor sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem poručivši mu da ne može da sjedi na dvije stolice, odnosno da tvrdi da želi da uđe u Evropsku uniju (EU), a, istovremeno, približava se Moskvi.

Rusija nije uticala na promjenu američkog stava

RSE: Šta je bila prekretnica? Šef srpske diplomatije Ivica Dačić nedavno se sreo sa Boltonom u Vašingtonu.

Džozef: Ne znamo. Niko ne zna šta je Bolton imao na umu. Kao što sam rekao, ne verujem da je to dil sa Rusijom, mada se ništa ne može isključiti, imajući u vidu i da se Tramp sastao privatno sa Putinom u Helsinkiju. No, da ponovim, i sadašnja američka administracija veoma oštro nastupa prema Rusiji u mnogim pitanjima. Čak je i Tramp kritikovao Moskvu i Berlin zbog dogovora o gasu (Severni tok).

Doduše, ima u toj politici Bijele kuće dosta nekonzistentnosti, pa i čudnih stvari. Tramp često hvali Putina i negira bilo kakvu umiješanost Rusije u američke izbore 2016. Istovremeno, politika Sjedinjenih Država u pojedinim oblastima je veoma oštra prema Moskvi. Dakle, prije će biti u pitanju djelimično preispitivanje američke politike prema dijelu svijeta u kome nema izražene interese. Moguće je da postoji i izvjesna sklonost prema Srbiji kao i očigledno većim simpatijama u Srbiji prema Trampu nego prethodnim američkim predsjednicima.

RSE: Šta sa tom promjenom politike Sjedinjene Države žele da postignu na Balkanu?

Džozef: Ne znamo da li postoji u ovom slučaju strateška procjena. Možda su u Vašingtonu jednostavno zaključili da se pregovorima, kao do sada, veoma teško može doći do sporazuma i uzajamnog priznanja Srbije u Kosova. Stoga su naivno pomislili da je aranžman o teritorijalnim korekcijama lakši put za izlazak iz tog ćorsokaka.

RSE: O dijalogu Beograda i Priština su razgovarali u ponedjeljak večer i Donald Tramp i Angela Merkel, osim o drugim pitanjima kao što je Sirija. Stiče se utisak kao da je njemačka kancelarka ublažila svoje protivljenje promjeni granica.

Džozef: Sama činjenica da je Angela Merkel još jednom odgovorila na pitanje o razmjeni teritorija, pokazuje da ono sve više dobija na značaju. Ona je ponovo jasno iskazala svoje protivljenje toj ideji, mada je otvorila vrata u najmanju ruku za debatu o njoj.

Posljedice po Srbe južno od Ibra

RSE: Međutim, ne samo Bolton i, makar, dio američke administracije, već i pojedini evropski sadašnji i bivši političari smatraju da bi to bilo najcjelishodnije rješenje. Tako nekadašnji evropski izaslanik na Balkanu Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) smatra da bi manje teritorijalne korekcije u opštinama Bujanovac i Mitrovica – bile korisne.

Džozef: To nije nova ideja i ona je na prvi pogled privlačna. Međutim, ljudi ne uviđaju posljedice. Čak iako se Beograd i Priština dogovore o veličini teritorije koju treba razmijeniti, moramo da imamo u vidu konsekvence po Makedoniju kao i Bosnu i Hercegovinu. Zašto Albanci u Makedoniji, koji čine najmanje 25 odsto stanovništva u toj državi, ne bi željeli da se priključe ostalim Albancima u albanskoj državi – u slučaju razmjene teritorija između Srbije i Kosova?

Postavlja se pitanje šta bi bilo sa Srbima na Kosovu južno od Ibra? Zato otac Sava i nevladine organizacije upozoravaju na negativne posljedice jer znaju da u slučaju razmjene teritorija, obaveze koje je Priština preuzela u zaštiti srpske manjine – više neće važiti. Onda je i pitanje sudbine Dečana, Gračanice, Srba u Štrpcu. Takođe, ako dođe do podjele Kosova, u čijem većem dijelu isključivo žive Albanci – zašto se treba i dalje pridržavati Ahtisarijevih principa koji su dio Ustava.

Vučić i Tači ne žele da otkriju karte

RSE: Ima mnogo nejasnoća. Na primjer, Hašim Tači govori o teritorijalnim korekcijama, da će u Briselu iznijeti zahtjev albanskih lidera iz Preševske doline o priključenju ove oblasti Kosovu. Istovremeno, kaže da nije spreman da se odrekne ni djelića teritorije Kosova. Na koji način bi se onda realizovala ta korekcija granica?

Džozef: To je potpuna misterija i nema nikakvog smisla reći da želiš dodatne teritorije ali da nisi spreman ničega da se odrekneš. To samo stvara konfuziju, jer zašto bi se Beograd odrekao dijela teritorije a da, zauzvrat, ništa ne dobije.

RSE: Istovremeno, Vučić je izjavio da ako ne bude sporazuma, za neku deceniju Srbija će se braniti kod Vranja. Međutim, ni on nije precizirao šta ta teritorijalna korekcija podrazumijeva.

Džozef: Naravno. Niko ne želi da to precizira zato što o granicama konkretno još nije ni pregovarano. Niko nije spreman da otkrije svoje karte, odnosno koje bi teritorije željeli da dobije, a šta je spremni da zauzvrat da. Dakle, taktiziraju, paze se da ne otkriju svoje planove, kako ne bi narušili pregovaračku poziciju. Istovremeno, lansiraju ideju o razmjeni teritorija kako bi za nju dobili podršku od domaće javnosti ali i međunarodne zajednice.

Status kvo ne ide u prilog ni Srbiji ni Kosovu

RSE: U Srbiji se toj ideji protivi Srpska pravoslavna crkva ili barem jedan njen dio, zatim opozicione partije. Čini se da se Tači suočava sa još većim protivljenjem. Tako je premijer Ramuš Haradinaj rekao na samitu balkanskih lidera u Draču da treba poštovati postojeće granice. Zašto Tači insistira na teritorijalnim korekcijama. Da li to čini i iz unutrašnjo-političkih razloga da bi ojačao svoju poziciju?

Džozef: Uvijek postoji ta unutrašnjo-politička kalkulacija, šta god političari radili, naročito na Balkanu. Međutim, u ovom slučaju, malo je vjerovatno da se radi samo o dnevno-političkim razlozima. Navodno je bilo više privatnih susreta Vučića i Tačija.

Imam utisak da obojica razmatraju tu opciju o teritorijalnim korekcijama. Vučić je, na neki način, utvrdio temelje takve politike u tekstu od prije godinu dana u kome je postavio pitanje “šta želimo da ostvarimo na Kosovu jer ne možemo da ovako nastavimo”. Dakle, status kvo ne ide u prilog ni jednoj strani. Srbija ne može da uđe u EU, a Kosovo ni u EU niti u Ujedinjene nacije (UN) – bez međusobnog sporazuma.

Neobična riječ ‘korekcija’

RSE: Pod pretpostavkom da se postigne sporazum o promjeni granica, šta će on podrazumijevati? Da li razmjenu Preševske doline za četiri opštine na sjeveru Kosova ili manje korekcije, o kojima govori Volfgang Petrič, tačnije nekoliko sela u opštinama Bujanovac i Mitrovica?

Džozef: Ne znamo. Međutim, postoji nagovještaj u riječi “korekcija”. To je veoma neobična riječ. Naime, “korekcija” implicira da je postojala istorijska greška koju sada hoćete da ispravite. Može se pretpostaviti da se radi o teritorijalnoj organizaciji za vrijeme Tita (Josip Broz), kada su neke opštine sa srpskom većinom pripojene Kosovu, a druge sa albanskom većinom priključene Srbiji.

Tito je strahovao zbog privlačnosti Kosova za Albaniju, Makedonije za Bugarsku, kao i Vojvodine za Mađarsku. To je jedini razlog zašto Vojvodina i Kosovo nisu dobili status republika, iako su imali sve atribute, uključujući i interne granice.

Mnogo veći ulog od nekoliko sela

RSE: Možda imate u vidu teritorijalne promjene 1959. kada su odlukom tadašnjih vlasti u Srbiji srezovi Leposavić i Lešak – priključeni Mitrovici odnosno Kosovu. Kao obrazloženje se navodilo da taj dio gravitira ka Mitrovici zbog rudnika, u kome je radila većina stanovnika tog kraja. Prethodno je u drugoj polovini 19. vijeka, kada je srpska vojska potisnula tursku, iz topličkog kraja protjerano oko 50.000 Albanaca. Mislite na ispravljanje tih rješenja, ili nedavnu korekciju granice Kosova i Crne Gore, a koja je izazvala velike tenzije među političarima u Prištini?

Džozef: To je interesantno pitanje, na koje takođe nemamo odgovor. To će u mnogome zavisiti od unutrašnjih okolnosti, tačnije za koje rješenje Vučić i Tači mogu da izdejstvuju podršku i ubijede opoziciju ali i svoje sljedbenike. Međutim, malo je vjerovatno da je ovdje riječ samo o razmjeni nekoliko sela kao u slučaju granice Kosova sa Crnom Gorom i Makedonijom. Zašto bi u Srbiji iko pomislio da je nešto suštinski dobila ako joj se pripoji samo nekoliko sela.

Ko bi kontrolisao autoput kod Preševa

RSE: Šta bi Srbija suštinski dobila ako joj se u toj razmjeni teritorija pripoji četiri opštine na sjeveru Kosova, ako za to treba da ustupi Preševsku dolinu koja je strateški veoma važna jer omogućava kontrolu Vardarske doline i pristup luci u Solunu koja je vitalna za Beograd?

Džozef: Zbog ovog ali i drugih razloga, ideja o razmjeni teritorija je naivna. Najprije se postavlja pitanje da li dvije strane mogu uopšte da postignu sporazum. Naime, postavlja se pitanje ko bi kontrolisao strateški veoma važan koridor, odnosno autoput (od Beograda ka Makedoniji), od koga Albanci u Preševskoj dolini veoma zavise. Bez njega, Albanci u tom dijelu sveli bi se na istočnu provinciju Prištine. Ni Srbi takođe nisu spremni da se tek tako odreknu kontrole nad tako važnom saobraćajnicom.

RSE: Doduše, gradonačelnici Preševa i Bujanovca se zalažu za pripajanje Kosovu. S druge strane, možda Vučić vidi interes Srbije u dobijanju bogatog rudnika Trepča i vještačkog jezera Gazivode.

Džozef: Moguće je i to. Naravno, pitanje je šta je u tom smislu za Srbiju važnije – rudnik ili koridor, ili će možda graditi novi autoput ka Makedoniji.

Od teritorije važnije deblokada članstva u EU i UN

RSE: Kada je riječ o Kosovu, da li je za njega manje bitna sama razmjena teritorija, recimo sjeverni dio za Preševsku dolinu, već prije svega da na taj način konačno izdejstvuje priznanje Srbije, odnosno deblokadu članstva u UN-u i drugim međunarodnim institucijama?

Džozef: Naravno, jedini razlog za ovakav sporazum bio bi deblokiranje puta za obje zemlje za ostvarivanje međunarodnih aspiracija. Oni mogu cijeli dan da razgovaraju o nekom selu, rudniku ili putu. Međutim, jedini razlog jeste politički sporazum koji to prati. Zašto bi, inače, Kosovo to radilo? Samo da bi dobilo Preševo, Bujanovac a da, pri tom, i dalje ostane izolovano? To ne bi imalo nikakvog smisla.

Dakle, jedini razlog za tu opciju bio bi uklanjanje prepreka koje obje zemlje imaju na putu ka međunarodnim integracijama: Srbija da postane članica EU, što se odnosi i na Kosovo, s tim što bi mu se omogućio i prijem u UN.

RSE: Da li je to dovoljan podsticaj za obje strane da konačno postignu sporazum?

Džozef: To je jedini podsticaj – ne znam da li je dovoljno jak ili slab – ali je jedini da se razmatra i opcija o korekciji granica. Da Srbija može da pregovara istom dinamikom kao Hrvatska o članstvu u EU, ne bi ni razmatrala sporazum sa Kosovom o granicama. Međutim, Vučić ima problem jer ne može da napreduje u evropskim integracijama sa trajnom preprekom koja se zove Kosovo. Postoji formalni kriterijum o dobrosusjedskim odnosima. Pregovori o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine u Briselu pretvorili su se u šou i takvom dijalogu je isteklo vrijeme, jer se našao u ćorsokaku.

RS ne bi ostala u BiH ako se sjever Kosova priključi Srbiji

RSE: Ako je to podsticaj za obje strane, da li će se na kraju dogovoriti oko promjene granice?

Džozef: Ne nužno. Postoji mnoštvo prepreka, protivljenje na raznim stranama, uključujući i njemačke kancelarke Angele Merkel. Nismo mnogo govorili o situaciji u Bosni i Hercegovini. Zašto bi Milorad Dodik i Republika Srpska (RS) ostali u BiH, ako bi međunarodna zajednica dozvolila odvajanje sjevera Kosova, imajući u vidu i da ovoj zemlji prijeti politička kriza nakon izbora na jesen. Ko će to da spriječi? Po kojoj logici će se reći da sjeverni dio Kosova može da se priključi Srbiji, a RS ne može?

Promjena granica Srbije i Kosova bi ohrabrila i druge na Balkanu. Dodik je već povukao neke poteze, kao što su najava referenduma o statusu RS-a. Naravno, ako se ona otcijepi od Bosne i Hercegovine, onda će otići i Hrvati. Kakva će onda biti reakcija Bošnjaka? Da li će tek tako dozvoliti da im se zemlja raspadne bez borbe? Radi se o veoma ozbiljnim komplikacijama.

Pojedini zapadni političari ohrabruju promjenu granica

RSE: Na Forumu u Alpbahu u Austriji, proteklog vikenda, na kome su učestvovali i Vučić i Tači, stekao se utisak da evropski zvaničnici, mislim na austrijskog predsjednika Aleksandra Van der Belena (Alexander Van der Bellen) i komesara Johanesa Hana (Johannes Hahn), sa razumijevanjem pa i simpatijama gledaju na ideju o promjeni granica. Evropska komisija je saopštila u ponedjeljak da treba omogućiti Beogradu i Prištini prostor da se dogovore. Doduše, međunarodni zvaničnici naglašavaju da bi to rješenje jedinstveno (sui generis) i ne bi se moglo primjeniti na druge situacije. Međutim, i proglašenje nezavisnosti Kosova je tretirano kao jedinstven slučaj, ali je ohrabrio secesionizme, prije svega u BiH, a Vladimir Putin je to iskoristio kao izgovor za intervenciju u Gruziji i kasniju aneksiju Krima.

Džozef: Mnogi Srbi u RS-u ne doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju, niti osjećaju lojalnost prema prijestonici Sarajevu. Čak iako bi Vučić i Tači saopštili da se sporazum o promjeni granica Srbija i Kosova odnosi samo na taj slučaj, zašto bi to spriječilo Srbe u RS-u da agituju za nezavisnost? Ovdje nije riječ o Moldavcima i Pridnjestrovlju ili nekoj drugoj udaljenoj zemlji, već o Srbima, istom narodu. Dakle, zašto njihovi sunarodni sa Kosova mogu da se priključe Srbiji, a oni ne mogu bez obzira na različite okolnosti, formalna saopštenja da je takav sporazum jedinstven.

Isto se odnosi i na Albance u Makedoniji. Takođe, u toj varijanti Kosovo bi se neizbježno ujedinilo sa Albanijom. Dakle, promjena granice Kosova i Srbije odmah bi se negativno odrazila na manjinska prava. Pomenuo sam Srbe južno od Ibra, jer bi prestao da važi Athisarijev plan (Martti Ahtisaari) koji počiva na pretpostavci da na Kosovu postoji značajna srpska manjina čija prava treba garantovati.

RSE: Da li je Bolton svojom izjavom samo otvorio vrata – kao i oni evropski političari koji pokušavaju da po svaku cijenu konačno dođu do nekog sporazuma oko Kosova – da se Vučić i Tači eventualno dogovore o promjeni granica ili međunarodni zvaničnici u tome i aktivno učestvuju?

Džozef: Nemam uvid u bilo kakav konspirativni angažman ili skrivenu agendu. Zato su važne pomenute zvanične izjave. To znači da je promijenjena zvanična politika i dato zeleno svjetlo drugima da operacionalizuju taj novi pristup.

Dakle, jedino su bili tajni na početku susreti Vučića i Tačija, ali i to je objelodanjeno. No, kada čujete zvanične izjave Boltona, Hana i drugih “zašto da ne” – mislim na promjenu granica – time se ohrabruju drugi da to realizuju u praksi. Na taj način ova nova politika dobija zamah.

 

Izvor: Vijesti.ba / RSE