Parlamentarci idu na odmore: Pogledajte koliko su naplatili za nerad

7 06 2018

Foto: Vijesti.ba
Zasluženo ili ne – bosanskohercegovački državni parlamentarci uskoro odlaze na godišnji odmor! A desetine neusvojenih zakona izuzetno značajnih za evropski put BiH još neko vrijeme nek sakupljaju prašinu u mračnim ladicama.

Državnih parlamentaraca naša zemlja ima ukupno 57, od toga je 15 delegata u Domu naroda i 42 zastupnika u Zastupničkom domu.

Nagrada za (ne)rad 

No, svi oni uskoro bi trebali biti nagrađeni za (ne)rad godišnjim odmorom, barem ako je suditi po Odluci o uslovima i načinu korištenja godišnjih odmora, usvojenoj na posljednjoj sjednici Zajedničke komisije za administrativne poslove.

Njihov stvarni “umor” najbolje ilustruje podatak da su u pet mjeseci ove godine zasjedali ukupno 17 puta. Zastupnici su se u klupama našli deset puta, od čega su imali osam redovnih i dvije hitne sjednice. Od osam redovnih, jedna se protegla na dvije kalendarske godine, s obzirom na to da je počela 21. decembra 2017., nastavljena 17. januara, a završena 31. januara ove godine.

S druge strane, delegati u Domu naroda održali su šest redovnih i jednu hitnu sjednicu.

Prema podacima do kojih su došle Vijesti.ba, 57 parlamentaraca je u periodu januar-maj 2018. državu koštalo najmanje 2,4 miliona maraka!

Plaće im se kreću između 4.800 i 6.500 KM, u zavisnosti od toga koju dužnost obnašaju, radnog staža i nekih drugih privilegija. Svaki od njih starta sa 4.000 KM, na šta im se nadodaje zastupnički paušal od 713 KM. Tu su i topli obrok, naknada za prijevoz, naknada za mobilni telefon…

Dvadesetak njih koristi pravo i na odvojeni život, odnosno smještaj u Sarajevu jer im je prebivalište od sjedišta Parlamenta BiH udaljeno više od 80 kilometara.

Kada sračunamo samo neto iznos – pet mjeseci puta otprilike 5.000 KM prosječne plaće (mada je ona znatno veća) puta 57 zastupnika i delegata – bh. zakonodavci državu su u ovoj godini “ogulili” sa 1.425.000 KM. A kad se na to doda 70 posto poreza i doprinosa (997.500 KM), dobijemo bruto iznos od 2.422.500 maraka.

Projekt menadžer Centara civilnih inicijativa (CCI) Ivica Ćavar u razgovoru za Vijesti.ba upozorava da državni parlamentarci imaju između 5,5 i 7,5 puta veća primanja od prosječne plaće u BiH. Naglašava kako u jednom četverogodišnjem mandatu jedan parlamentarac zaradi između 230.000 i 310.000 maraka.

– Zakonodavne aktivnosti najlošiji su segment rada Parlamenta BiH. Oni već godinama usvajaju jako mali broj zakona, pritom odbijajući identičan, pa čak i mnogo veći broj zakonskih rješenja – navodi Ćavar.

Ivica Ćavar

Sve u skladu sa zakonom

Prema njegovim riječima, i ova godina generalno je dosta loše krenula u tom smislu, iako je to začuđujuće s obzirom na to da se u oktobru održavaju Opći izbori.

– Zaista je to čudno jer bi u izbornoj godini parlamentarci trebali raditi puno više. Na kraju krajeva, oni u oktobru polažu “ispit” građanima, koji će ih nagraditi ili kazniti za ono što su radili. Uprkos tome što je donošenje zakona njihova primarna aktivnost, oni to baš i ne pokazuju, već se često više bave ličnim, odnosno uskostranačkim interesima – naglašava Ćavar.

Smatra da bh. parlamentarci ove godine uglavnom razmišljaju o izborima i pozicijama koje će zauzeti nakon njih. Tome svjedoči i podatak da su do maja ove godine usvojili veoma mali broj zakona, u odnosu na više od 50, koliko ih je bilo planirano.

Ćavar napominje da postojeće odluke i pravilnici bh. parlamentarcima prilikom odlaska u penziju omogućavaju otpremninu u iznosu između 25.000 i 30.000 KM. No, neki od njih, opet sve u skladu s važećim zakonima (koje su oni donijeli!) uzmu otpremninu, ali se opet vrate u zastupničke klupe i primaju regularnu zastupničku ili delegatsku plaću.

Politički analitičar Almir Terzić smatra da zastupnici i delegati u Parlamentu BiH imaju najmanje prava na korištenje godišnjeg odmora, jer su u manjoj ili većoj mjeri uvijek na odmoru.

– Njihov rad svodi se uglavnom na prisustvo sjednicama i parlamentarnim radnim tijelima, što je svega nekoliko dana tokom mjeseca. Kada se tome doda da su u toku ovog mandata veoma malo šta konkretno uradili, jasno je da imaju najmanje prava biti umorni od posla – kaže Terzić.

Almir Terzić

Međutim, poručuje, njihovo odsustvo s posla građani BiH u takvom kontekstu uopće i ne osjete.

– Jer, parlamentarci – bili tu ili ne – svakako ništa ne rade. Ono što je sasvim sigurno najbolnije za građane je to što za taj svoj nerad mjesečno primaju između pet i šest hiljada KM. Niko, ni iz pozicije ni iz opozicije do sada nije rekao da ne zaslužuje da primi plaću, paušal, topli obrok, naknadu za prijevoz, naknadu za mobilni telefon, odvojeni život, posjete porodici, troškove smještaja… – govori Terzić.

Mišljenja je da se bh. parlamentarci, odmah nakon što budu izabrani, otuđe od stvarnog života naroda i građana koji su ih tamo izabrali.

– Stoga ni ne čudi što su poruke parlamentaraca u BiH da nikada nisu bolje živjeli, ma šta su radili, do momenta kada su izabrani u parlamente i skupštine. Biti zastupnik i delegat je najunosnije radno mjesto u BiH – zaključuje Terzić. (D.K.)

 

Izvor: Vijesti.ba

Advertisements




KAD ODU SVI BALVANI

7 06 2018

 Davne 2009. godine Ustavni sud Federacije BiH proglasio je zakon o šumama neustavnim i dao rok od šest mjeseci da se usvoji novi zakon. Prođe od tad, rečeno u stilu “Zabranjenog pušenja”, osamnaest Bajrama, a zakon o šumama se ne usvoji

Drvna industrija Bosne i Hercegovine ostvarila je prošle godine izvoz vrijedan približno 1,3 milijarde KM, što je za 9,2 posto više nego 2016. godine. U strukturi izvoza najveće učešće ima namještaj 37,7 posto, ili više od 505 miliona KM. Jedan je od najbrže rastućih sektora privrede po svim parametrima i jedan od rijetkih koji ima suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni. No, za rubriku “vjerovali ili ne” stoji podatak da drvoprerađivači nemaju sirovine. To što je Bosna i Hercegovina bogata drvetom kao prirodnim resursom u ovom slučaju ništa ne znači, jer nemamo sistem koji regulira kompletan lanac od pošumljavanja, preko sječe do raspodjele sirovine onima kojima je potrebna.

Ovaj problem nije aktualan samo danas, drvoprerađivači s tim muku muče godinama. No, problem je dodatno aktualiziran prilikom posjete turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoǧana Bosni i Hercegovini prije nekoliko dana, kada je ukazao na to da dvije fabrike, dvije velike turske investicije u Bosni i Hercegovini, imaju problema s nabavkom sirovine. Riječ je o fabrikama “Natron-Hayat” iz Maglaja i “Şişecam Soda” iz Lukavca.

U Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH kazali su nam da je problem sirovine u “Natronu”, a to je drvo, ustanovljen još kada su Turci preuzimali fabriku u Maglaju. Međutim, oni su očito uspjeli riješiti taj problem pa se to više nije pojavljivalo sve do posljednje posjete ministra ekonomije Turske Nihata Zeybekçija u martu ove godine. On je tada ponovio da turske firme imaju problem s nedostatkom sirovine. Nažalost, u ovom slučaju turske firme dijele sudbinu ostalih bosanskohercegovačkih kompanija.

Za “Natron” je, dakle, jasno da imaju problem prilikom nabavke drveta jer im je to osnovna sirovina. Međutim, za “Şişecam” iz Lukavca ostalo je nejasno šta je u pitanju. U ovoj su nam kompaniji kazali da neće da razgovaraju s novinarima. Da ih zove neko iz nadležnih institucija koje bi im mogle pomoći u rješavanju problema, oni bi rado odgovorili, ali s novinarima ne žele pričati. No, s obzirom na to da su slana voda, kamen krečnjak i ugalj osnovne sirovine za proizvodnju sode, onda je jasno da imaju problem s nabavkom barem jedne od ovih triju sirovina. Pošto je “Şişecam” pedesetpostotni vlasnik Rudnika krečnjaka “Vijenac”, krečnjak ne bi trebao biti problem. Ostaju, dakle, slana voda i ugalj.

GODINA U PARLAMENTU

Što se tiče drveta kao sirovine, to je problem koji se aktivno rješava od početka mandata aktualnog saziva Vlade FBiH. Međutim, rješenje još nije na vidiku. Naime, davne 2009. godine Ustavni sud Federacije BiH proglasio je zakon o šumama neustavnim i dao rok od šest mjeseci da se usvoji novi zakon. Prođe od tad, rečeno u stilu “Zabranjenog pušenja”, osamnaest Bajrama, a zakon o šumama se ne usvoji. Da budemo iskreni, do prije tri godine nije se ozbiljno ni radilo na usvajanju zakona. Nakon dugotrajne javne rasprave, mnogobrojnih usaglašavanja s predstavnicima svih zainteresiranih strana, Vlada Federacije BiH je u formi prijedloga 7. jula 2017. godine usvojila zakon o šumama i uputila ga u parlamentarnu proceduru. Prošla je skoro godina, a zakon se i dalje kiseli u Parlamentu. Razlog zašto je to tako sigurno je političke prirode.

O problemu “drvo” oglasilo se i Udruženje proizvođača namještaja FBiH. Podsjećaju da na ovaj problem upozoravaju godinama, a u posljednje tri godine intenzivno rade na rješavanju pitanja snabdijevanja firmi iz oblasti drvoprerade osnovnom sirovinom za rad – drvetom. Kontinuirano upozoravaju da šume predstavljaju jedan od najvećih i najvažnijih resursa Bosne i Hercegovine, ali je odnos države prema gazdovanju i upravljanju šumama neadekvatan i nedomaćinski.

U preradi drveta, šumarstvu i proizvodnji namještaja zaposleno je približno 20.000 radnika u FBiH, a samo u sektoru proizvodnje namještaja u FBiH oko 7.000 ljudi. Već su sada naši proizvođači namještaja regionalni lideri, a uz donošenje odgovarajućih zakonskih propisa i uredbi kojima bi se osiguralo snabdijevanje domaćih proizvođača kvalitetnom, domaćom sirovinom osigurali bismo poziciju u samom evropskom vrhu proizvodnje kvalitetnog namještaja.

“Udruženje proizvođača namještaja FBiH očekuje od predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da snagom svog autoriteta utječe na Vladu FBiH u pogledu donošenja zakona o šumama i odluke o raspodjeli trupaca, čime će se osigurati kvalitetnije gazdovanje šumama i omogućiti kontinuirano snabdijevanje sirovinom proizvođača koji rade i zapošljavaju u FBiH, bez obzira da li se radi o stranim investitorima ili domaćim proizvođačima”, kažu u Udruženju.

Ipak, mora se priznati da nije tako jednostavno urediti sistem u šumarstvu i drvnoj industriji jer su šume državni resurs koji podliježe legislativi entiteta i kantona, a drvo mogu sjeći samo kantonalna javna preduzeća – šumska privredna društva. Logično je da nijedno šumsko privredno društvo neće potpisati dugoročni ugovor o snabdijevanju neke fabrike drvetom jer su cijene promjenjive i uvijek se pojavi neko ko daje više.

ZAJEDNIČKA INICIJATIVA

S druge strane, imamo velike instalirane pilanske kapacitete. Ako bismo sjekli šumu da sve njih zadovoljimo, za pet godina ništa ne bi ostalo, kazali su nam u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH. Dok čekaju da se Parlament smiluje i stavi zakon o šumama na dnevni red, entitetske vlade dogovorile su prošle godine i realizirale šestomjesečnu zabranu izvoza trupaca. Dakle, šest mjeseci nije se mogla izvoziti sirovina, što je dalo dobre rezultate. Ova je mjera nedavno istekla, ali su se vlade dogovorile da pripreme zajednički tekst s usaglašenim stavovima i da se zabrana usvoji na državnom nivou. Međutim, iako je sve dogovoreno, još ništa nije realizirano jer se čeka da predstavnici Vlade RS-a još jednom odobre taj dokument, kojim bi, osim zabrane izvoza trupaca, bile uvedene i određene takse za izvoz drveta nižih faza obrade – daske, grede itd.

Sve probleme drvne industrije, kaže Šemsa Alimanović iz Grupacije šumarstva i drvne industrije pri Privrednoj komori Federacije BiH, riješilo bi usvajanje zakona o šumama. Sljedeće po važnosti poslije zakona, dodaje ona, jesu kriteriji raspodjele šumskih sortimenata. Privrednici su već usaglasili kriterije raspodjele. Oni su sada poslani kantonalnim ministarstvima da i oni kažu svoje sugestije, a nakon toga je finalno usaglašavanje kriterija kod federalnog premijera Fadila Novalića sredinom juna.

Prema tim kriterijima, prvi u redu za sirovinu da podmire svoje potrebe jesu oni koji ispunjavaju najviše kriterija. Naprimjer, prvi kriterij jeste stepen finalizacije proizvoda, što u suštini znači da prednost u kupovini sirovine ima onaj ko proizvodi stolicu kao finalni proizvod u odnosu na onoga kojem je proizvod letva ili daska. Ostali kriteriji uključuju vrijednost izvoza, broj zaposlenih, visinu dobiti, ostvarene investicije itd.

Ipak, nije sve stalo, ima napretka. Prošle godine u Parlamentu FBiH usvojena je Strategija drvne industrije FBiH. Strategija predviđa da se za deset godina poveća udio izvoza namještaja u ukupnom izvozu drvne industrije s današnjih 37 na 65 posto, da se broj zaposlenih u drvnoj industriji poveća na 32.000, te da se izvoz namještaja sa 700 miliona poveća na 1,2 milijarde maraka. Alimanović smatra da se ova industrija mora proglasiti strateškom granom. Mora se prekinuti praksa izvoza trupaca i ogrjevnog drveta (trenutno u izvozu drvne industrije izvoz ogrjevnog drveta učestvuje s 14 posto).

Svako štiti svoje interese, i Turska, ali i naši proizvođači, jer niko ne želi da zbog nedostatka sirovine propadne poslovanje. Treba imati na umu da su proizvođači namještaja u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina uložili četrdeset miliona maraka samo u nabavku novih mašina. To ipak govori da je riječ o ozbiljnom biznisu.

Izvor: Stav.ba





NATO pojačava prisustvo u Evropi

7 06 2018

Ministri odbrane zemalja članica Alijanse iskazali su odlučnost da pokažu novu riješenost prema Rusiji.


U slučaju krize snage u Evropi će biti pojačane s 30 avionskih eskadrila, Reuters

Ministri odbrane NATO-a u četvrtak su iskazali odlučnost da pokažu novu riješenost prema Rusiji, istovremeno se nadajući da će spriječiti niz transatlantskih sporenja da podriju jedinstvo 29-članog vojnog saveza.

Ministri će na sastanku u Briselu objaviti novi plan jačanja NATO-a u Evropi u slučaju krize sa 30 vojnih bataljona, 30 avionskih eskadrila i 30 ratnih brodova u roku od 30 dana.

Detalji plana, koji je sačinio SAD i stupit će na snagu u 2020. godini, još su šturi, prenosi agencija Fena.

Ministri će, također, objaviti jačanje morskih operacija, posebno na Mediteranu, gdje ruski brodovi iz sjene prate saveznička plovila.

Prebacivanje trupa preko Atlantika

Očekuje se da se na sastanku zvanično objavi više od 1.200 članova osoblja za nove komandne položaje koji pokrivaju Atlantski okean sa sjedištem u Norfolku, u američkoj saveznoj državi Virdžiniji, i u njemačkom gradu Ulmu, a koji bi se bavili logistikom u slučaju bilo kakvog sukoba na evropskom tlu.

“To će biti od ključnog značaja za prebacivanje naših trupa preko Atlantika i unutar Evrope bez odgoda kada god bude potrebno, kako bismo osigurali da imamo prave snage na pravom mjestu u pravo vrijeme”, izjavio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.

Ministarski sastanak dolazi samo pet sedmica prije samita čelnika NATO-a, kome će prisustvovati američki predsjednik Donald Trump.

Trump je prije godinu dana uznemirio američke saveznike u novom sjedištu Alijanse vrijednom milijardu dolara, javno ih ukoravajući što ne ulažu dovoljno u vojne budžete.

Tokom protekle godine on je povukao SAD iz pariškog klimatskog sporazuma i iz iranskog nuklearnog sporazuma.

Trumpove tarife na uvoz aluminija

Uz velike troškove, evropski saveznici pokušavaju održati taj sporazum u životu.

Potom je 1. juna uveo tarife na uvoz aluminija iz Evrope i Kanade, pozivajući se na brige iz domena nacionalne sigurnosti.

Stoltenberg tvrdi da SAD odnedavno ulaže u evropsku odbranu više nego ikada, ali je priznao značaj ublažavanja napetosti.

“Kada je riječ o NATO-u, realnost je da su transatlantske veze pojačane. Mi smo dio šire slike, a dugoročno bi koristilo NATO-u i vojnoj saradnji ukoliko se budemo u stanju baviti i rješavati te i ostale sporove”, izjavio je Stoltenberg.

Na putu ka Briselu, američki ministar odbrane Jim Mattis izjavio je kako ne očekuje da će trgovinski jaz naškoditi vojnim vezama.

‘Preuranjeno govoriti o trgovinskom ratu’

Tarife su delikatno pitanje za Mattisa, koji je uvijek naglašavao značaj jačanja veza sa saveznicima, posebno onim u NATO-u, gdje je insistirao na većim ulaganjima u vojsku i za borbu protiv ekstremista.

Upitan smatra li da će Trumpove tarife naškoditi vezama s NATO partnerima, uključujući i Kanadu, Mattis je izjavio: “Upravo sada to ne primjećujem.”

“I ja mislim da je preuranjeno govoriti o trgovinskom ratu”, kazao je američki ministar odbrane, prenosi Associated Press.

Izvor: Agencije





Vijeće za implementaciju mira zatražilo hitno stavljanje OSA-e u zakonske okvire!

7 06 2018

UPRAVNI ODBOR


Na nedavnu nabavku više od 2.000 dugih cijevi vatrenog oružja za policiju entiteta Republika Srpska direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica dao je saglasnost

Politički direktori Upravnog odbora (UO) Vijeća za implementaciju mira (PIC) zatražili su od političkih lidera Bosne i Hercegovine da se Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) pod hitno stavi pod civilni nadzor i radi u skladu sa zakonom.

Oni su u kominikeu, izdatom nakon dvodnevne sjednice, zatražili i da bh. vlasti „hitno provedu odluku Ustavnog suda BiH o OSA-i i sačuvaju kapacitete BiH da nastavi saradnju kao pouzdan partner u obavještajno-sigurnosnoj saradnji“.

Upravni odbor PIC-a upozorio je i na to da su „nesrazmjerne nabavke dugih cijevi koje su realizirale pojedine agencije za provedbu zakona izazvale zabrinutost“.

Na nedavnu nabavku više od 2.000 dugih cijevi vatrenog oružja za policiju entiteta Republika Srpska direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica dao je saglasnost i nikad javnosti nije objasnio zašto je to učinio.

Ruska Federacija, kao jedna od petnaestak članica ovog tijela, nije podržala ovaj stav UO PIC-a.

Upozoreno je i da je napredak na političkim i ekonomskim reformama usporen skoro do mrtve tačke, kao i da je provedba reformi skoro prestala.

Navedeno je i da je „došlo do nazadovanja u oblasti vladavine prava“.

– Političke stranke iz FBiH i dalje odbijaju kompromis o suštinskim izmjenama Izbornog zakona BiH – navedeno je u kominikeu.

Upravni odbor PIC-a zatražio je da se neodložno provedu presude Ustavnog suda BiH, posebno u slučaju „Ljubić“ i Mostar, te da se nakon izbora i formiranja vlasti provede odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić-Finci“.

Od političkih lidera i institucija u BiH očekuje se i predan rad na evropskom putu i neodložno djelovanje u pripremama za dobivanje kandidatskog statusa za ulazak u EU.

Naredna sjednica ovog tijela, koje se sastaje barem dva puta godišnje, bit će održana u Sarajevu u decembru.

Izvor: Avaz.ba

 





Oranje mrtvog mora

6 06 2018

Piše : Sead Omeragić

Šta znači glas građanske BiH? Kako na probleme BiH reaguju naši kulturnjaci i umjetnici: Društvo književnika BiH, Društvo likovnih umjetnika, Udruženje filmskih radnika, PEN BiH, institucije kulture i nevladine organizacije u BiH? Reakcija izostaje tamo gdje je najpotrebnija, u ključnim momentima za BiH, kao što je upravo aktuelno pitanje izmjena Izbornog zakona.

Sve te organizacije se ponašaju kao nekakve strukovne kaste, bez ikakvog društvenog ili političkog angažmana. Ljudi koji se svugdje u svijetu uključuju u javni život i jurišaju na političke moćnike, ovdje mudro šute.

Savjest ovog društva morala je biti oličena u ovim ne baš ažurnim braniteljima demokratskih dostignuća.

Oganizacije koje su do sada vrištale na svaki oblik nacionalizma, danas šute na potpunu obespravljenost Ostalih, kojima je uskraćeno osnovno pravo da biraju i “budu birani”. Nema ih u domovima naroda, nema ih u Predsjedništvu BiH… Nikada do sada od kulturnjaka i umjetnika nismo čuli ni riječ pobune u korist gotovo rasističke obespravljenosti Ostalih, kojima Izborni zakon BiH zabranjuje što im Ustav BiH dozvoljava.

Kad je neko od pomenutih udruženja ili društava reagiralo na bilo koju društvenu nepravdu? Čuli smo ponekad osude nacionalizma i ništa više od osuda. Čuli smo rijetka reagiranja u odbranu onih koji su izloženi pojedinačnim nepravdama.

Naši kulturnjaci i umjetnici, demokrati, pustili su da Čović, Dodik i Izetbegović određuju pitanja osnovnih ljudskih prava koje daje Izborni zakon? Oni to ležerno posmatraju i ne reaguju.

Jesu li sve te organizacije za građanski koncept BiH ili za nacionalne torove i podjele kakve zagovaraju stranačke bratije? Ili su, ipak, za državu ravnopravnih ljudi, za društvo ljudskih prava i građanskih sloboda?

Ne može pitanje demokratizacije Izbornog zakona BiH biti isključiv posao bolesnih nacionalističkih politika, koje osim stalnih pokušaja podjele države već tri decenije dijele ljudske duše i razaraju pamet ljudima ove zemlje.

Gdje su, dakle, reakcije organizacija kojima se podrazumijeva društveni angažman. Rijetki članovi ovih udruženja često vode polemike oslonjeni na slobodu govora, etiku, multikulturu, multietničnost, multireligioznost… Gdje su da progovore o jednoj golemoj državnoj nepravdi kakav je Izborni zakon koji stotinama hiljada ljudi uzima osnovno pravo? Gdje su riječi savjesti tih koji su glasni samo u osudama nacionalizma, fašizma, ali ne i u odbrani ljudskih prava onih najugroženijih. U ovom slučaju osnovnih prava za Ostale.

Situacija je gotovo šizofrena. Čemu služe takva udruženja? Je li to potvrda priča o kastama dovoljnim samim sebi? Zašto ne reaguju na političke podvale i javne laži političkih lidera? Građansko je gotovo uništeno pod najezdom
nacionalne isključivosti. Dodatno, nacije su se socijalno raslojile unutar sebe.

Prije pola godine, u decembru 2017., NVO i Vijeće ministara potpisali su Sporazum kojim se obavezuju da
će posvetiti sve svoje kapacitete izgradnji prosperitetnog, pravednog, otvorenog, pluralnog i demokratskog društva u Bosni i Hercegovini. Rijetke NVO rade na rješenjima za demokratizaciju izbornog procesa. Nasuprot tome sve ljudske
sudbine su stavljene u prljave ruke političkih moćnika. Oni ne žele nikakve ozbiljne i temeljite reforme. Oni su ovo društvo napravili bolesnim i gotovo neosjetljivim na indivuidualna prava. Šutnja je ovdašnji oblik djelovanja onih udruženja čija se riječ u civilizuiranim državama pomno sluša.

Priča o glasačima koji već decenijama ne izlaze na izbore u BiH mogla bi paralelno stati uz ove organizacije koje decenijama ne izlaze u javnost sa svojim stavovima. Jer, izmjene Izbornog zakona su najvažnije pitanje demokratizacije Bosne i Hercegovine. Trebamo političkog građanina, onog koji će voditi borbu za slobodu pojedinca. Priča o Izbornom
zakonu BiH nije pitanje države nego osnovno pitanje društva.

Hoćemo li živjeti sa rasizmom, fašizmom, nacionalizmom, sa obespravljenim stotinama hiljada ljudi ili kao ljudi koji uživaju sva građanska prava i slobode? Ovako imamo mrtvo more i šutnju. Je li u pitanju pažljivo odnjegovana hipokrizija? Ili je u pozadini strah od one stare, moćne multietničke Bosne i Hercegovine koja bi sa pravima za Ostale oživjela kao nekad.

Izvor: NAP.ba





Sidran: Mi Bosanci nemamo ništa protiv ‘Velike Srbije’, ali neka je prave na sprat

6 06 2018

N1 Pressing – Abdulah Sidran 06.06.2018

Izvor: Youtube / N1





BiH jedina u Evropi bez jedinstvenog broja 112!

6 06 2018

APSURDI

 

SARAJEVO, (Patria) – Novi automobili i vozila imaju sistem koji čim se aktiviraju zračni jastuci usljed nesreće, povezuju se s brojem 112 i javlja lokaciju vozila. To može dovesti do spašavanja života učesnika u prometu. BiH je, uz Albaniju, jedina zemlja u Evropi koja nema uveden jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve!

Upravo zbog novih tehnologija zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH Mirsad Đonlagić pitao je da li je prihvaćen jedinstveni broj 112 za hitne slučajeve na području cijele BiH, i ako nije kada se može očekivati da bude usvojen?

Iz Vijeća ministara nema odgovora kada bi BiH mogla konačno dobiti broj 112, ali su odgovorili da je Dom naroda PSBiH 18. aprila 2018. godine sjednici odbio zahtjev Ustavnopravne komisije ovog doma koja je zatražila produženje roka za davanje mišljenja na Prijedlog zakona o dopuni Zakona o komunikacijama.

– U zapisniku s ove sjednice Doma naorda navedeno je da je zakonodavni postupak o ovom Prijedlogu zakona obustavljen – kazali su iz Vijeća ministara.

Za razliku od delegate Doma naroda poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojili su dopune Zakona o komunikacijama koje predviđaju uvođenje jedinstvenog broja 112 za hitne slučajeve na cijeloj teritoriji BiH.

Iako ga je još davno trebala uvesti, kao zemlja podnositelj zahtjeva za članstvo u EU, BiH još nema uspostavljen jedinstven sistem hitnih poziva.

Delegati i zastupnici SNSD-a smatraju da je Vijeće ministara prekoračilo svoje nadležnosti predlažući dopune Zakona o komunikacijama kojim se tretira oblast uvođenja broja 112! Tvrde da se u tom slučaju prenose nadležnosti sa entiteta na državu BiH.

Izvor: NAP.ba