Poruka intelektualaca: Povratak Hrvatske na koncept ’90-tih i politiku kojoj je presuđeno

15 12 2018

“Za Deklaraciju o položaju Hrvata nije glasalo ukupno 70 saborskih zastupnika, što je skoro polovica…”

Poruka intelektualaca: Povratak Hrvatske na koncept ’90-tih i politiku kojoj je presuđeno

Sabor Hrvatske usvojio je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH koja poziva na izmjene Ustava BiH i izbornog zakona. Sabor je s 81 jednim glasom za, 4 sudržavana i 11 protiv u petak izglasao Deklaraciju u položaju Hrvata u BiH.

Interesantno je, međutim, da Sabor Hrvatske broji 151 zastupnika što će reći da uz 4 suzdrđana i 11 onih koji su glasali protiv, za Deklaraciju o položaju Hrvata nije glasalo ukupno 70 saborskih zastupnika, što je skoro polovica. To je opet u suprotnosti sa očekivanjima vladajućih o nacionalnom konsenzusu po pitanju Deklaracije.

Antideklaracija kao odgovor

Bosanskohercegovački intelektualci okupili su se jutros u Sarajevu kako bi raspravljali o odgovoru na Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, o kojoj je raspravljao hrvatski Sabor.  Kako je najavljeno, intelektualci bi trebali sačiniti svojevrsnu antideklaraciju, koja bi sadržavala njihovo viđenje položaja Hrvata u našoj zemlji.

– Situacija je otežana problemima koji su nastali u procesu provođenja izbornih rezultata. Političke stranke ih tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima UN-a u Hagu, navode između ostalog.

Cilj – treći entitet

Jedan od sudionika skupa, Miro Lazović za Vijesti.ba kaže da se Sabor i Vlada Hrvatske upuštaju u argumentaciju koju su već diskreditirale Evropska unija i Brisel.

miro-lazovic-2018

– Brisel je u dva ili tri navrata poručio Hrvatskoj da je prioritet implementacija izbora u BiH, a da tek nakon toga na red dolaze izmjene Izbornog zakona – ali ne i u kontekstu prijedloga HNS-a i Bože Ljubića – kategoričan je Lazović.

Naglašava da bi se Hrvatska konačno morala početi ponašati kao evropska država – da principi i standardi koji važe u EU i njoj budu putokaz kako i na koji način rješavati pitanja u BiH.

Smatra da se pritiskom i jednom agresivnom diplomatijom pokušava promijeniti ustavni aranžman BiH stvaranjem uslova za daljnje dijeljenje države u kontekstu trećeg entiteta.

– Odbrana Komšića nije odbrana pojedinca, već koncepta na kojem treba počivati budućnost BiH, a to je građanska država s punim ljudskim i nacionalnim pravima na cijelom njenom prostoru, onako kako su organizirane i druge evropske države – poručuje Lazović.

Velikodržavna politika

Ugledni profesor i politički analitičar Esad Bajtal za Vijesti.ba kaže da se ne može sa sigurnošću znati kakve bi implikacije na buduće odnose BiH i Hrvatske mogla imati deklaracija, za koju smo vidjeli da u evropskim institucijama nema nikakvu snagu.

esad-bajtal

– Niko joj ne pridaje nikakav značaj i gotovo se javno prešutno prešlo preko toga i ne vjerujem da su iza zavjese šutjeli. Pretpostavljam da će ljudi iz EU, odgovorni za ovaj dio Balkana, znati kako da se dogovore s njima, odnosno da im objasne koliko je sve to besmisleno – ocjenjuje Bajtal.

Potcrtava kako su mnogi političari, među kojima i predstavnici opozicije u samoj Hrvatskoj, skoro identičnog stava da se radi o uplitanju u unutrašnje poslove BiH.

– Evropa sebe ne gradi na tom principu i ne vjerujem da je spremna u nekom praktičnom smislu bilo šta poduzimati, osim da onima koji ne razumiju vlastito djelovanje objasni kako to znači uplitanje, pogoršavanje i destabilizaciju prilika ne samo u BiH, već i u regionu – upozorava Bajtal.

Smatra da deklaracija predstavlja sastavni dio potrebe Hrvatske da istrajava na velikodržavnoj politici, odnosno konceptu iz 90-ih godina.

Izmišljeni problem

Miješanje Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH nije korisno ni za državu Hrvatsku, ni za BiH, niti za građane jedne i druge zemlje, a naročito nije korisno za Hrvate koji žive u BiH, smatra politički analitičar i ugledni sveučilišni profesor Slavo Kukić.

slavo-kukic-18

Sa barjacima, zastavama, talasanjima i izmišljenim problemima o neravnopravnosti, napominje, ništa se ne može riješiti, tim prije jer se ti “izmišljeni problemi ne tiču Hrvata u BiH, nego političke pozicioniranosti dominantne partije koja nastupa u ime Hrvata”.

– Mora se priznati da tu vrstu lobističkog posla za HDZ u BiH obavlja HDZ Hrvatske, uz dodatak da ona čini državnu vlast u toj zemlji, pa se onda vani stiče dojam da to radi Hrvatska – kaže Kukić.

Izvor(i): Tacno.net / Vijesti.ba

Advertisements




PROFESOR KUKIĆ POTOPIO ČOVIĆA I LJUBIĆA: “Da je usvojena koncenzusom hrvatskoga Sabora imala bi snagu, ovako riječ je o DEKLARACIJI HDZ-a”!

15 12 2018

Sabor Republike Hrvatske je u petak donio Deklaraciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini (BiH) pozivajući na izmjene Ustava i izbornog zakona BiH “u cilju ostvarenja ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH”

default
Sabor Republike Hrvatske

U Deklaraciji se, između ostalog, upozorava na margninalizaciju bh. Hrvata kroz primjer izbora Željka Komšića kao člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali i ističe podrška suverenitetu BiH i evropskom putu ove zemlje.

Reakcije u BiH su brojne, a deklaracija se različito tumači.

Zbog „miješanje susjeda u unutrašnja pitanja BiH”, 35 bosanskohercegovačkih intelektualaca potpisalo je zajedničku izjavu osuđujući nastojanja da se BiH podijeli po etničkim principima. U izjavi se spominju i stranački pogledi na provedbu izbornih rezultata. „Političke stranke izborne rezultate tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima Ujedinjenih naroda u Hagu“, navodi se u izjavi.

Jedan od potpisnika zajedničke izjave BH intelektualaca je i politički analitičar, profesor Slavo Kukić koji je je za Deutsche Welle komentirao Deklaraciju Sabora RH.

“Da je Deklaracija usvojena konsenzusom hrvatskog Sabora imala bi snagu. Ovako, to je Deklaracija HDZ-a koji ju je usvojio koristeći državnu instituciju kako bi se solidarizirao sa svojom bosanskohercegovačkom stranačkom filijalom. Nažalost, umjesto da doprinese odnosima BiH i RH, ta će Deklaracija samo pogoršati relacije između dvije zemlje. Ona neće biti od koristi bosanskohercegovačkim Hrvatima – naprotiv, bojim se da bi mogla biti vjetar u leđa njihovom dodatnom iseljavanju”, kaže profesor Kukić.

Sabor RH je u petak (14.12.) donio Deklaraciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini (BiH) pozivajući na izmjene Ustava i izbornog zakona BiH „u cilju ostvarenja ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH“. U Deklaraciji se, između ostalog, upozorava na margninalizaciju bh. Hrvata kroz primjer izbora Željka Komšića kao člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali i ističe podrška suverenitetu BiH i evropskom putu ove zemlje.

Reakcije u BiH su brojne, a deklaracija se različito tumači. Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović (SDA) rekao je da se Sabor RH „grubo miješa” u unutrašnja pitanja BiH. „Kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma RH je dužna poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH i suzdržati se od bilo kakvih akcija koje bi dovele u pitanje ove vrijednosti. Usvajanjem Deklaracije, kojom se tretiraju pitanja izmjena Ustava i zakona BiH, aktuelna vlast RH krši obaveze koje je preuzela potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma“, kazao je Džaferović.

Negodovanja „bošnjačkih“ stranaka

Džaferović: Aktuelna vlast RH krši obaveze koje je preuzela potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma.Džaferović: “Aktuelna vlast RH krši obaveze koje je preuzela potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma”.

Oglasila se i Džaferovićeva politička stranka – Stranka demokratske akcije (SDA) za koju je usvajanje Deklaracije „grubi pokušaj povrede suvereniteta BiH“. „Hrvatski sabor, nažalost, ulazi i u područje suvereniteta pravosudnih vlasti BiH, pokušavajući da utječe na ciljeve rada, između ostalog i po pitanju procesuiranja ratnih zločina“, ističe se u saopćenju SDA.

Reagirale su i druge političke organizacije. Bošnjački pokret (BP) je ispred Ambasade RH u Sarajevu organizirao polusatni protest, a ambasadoru RH u Sarajevu upućeno je javno pismo u kojem se navodi protivljenje „kontinuiranoj političkoj agresiji na suverenitet BiH“. BP, ali i Građanski savez, smatraju da je saborska Deklaracija nastavak politike kakvu su prema BiH vodili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

„Najuticajnije” hrvatske stranke bez komentara o Deklaraciji

O Deklaraciji u petak (14.12.) nije bilo informacija na službenim internet stranicama Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH. O ovom dokumentu je, uoči usvajanja, u svojstvu predsjednika Federacije BiH govorio visoki zvaničnik HDZ-a Marinko Čavara. „Niti jedna deklaracija, pa tako ni ona o položaju hrvatskog naroda u BiH, neće značajno promijeniti neko stanje, međutim njome se ukazuje na probleme koji se događaju u BiH. Neposredni povod za Deklaraciju je da hrvatski narod i pored dogovorenih načela u Washingtonu i Daytonu kao ravnopravni narod više nije u toj poziciji. Hrvatima se svakodnevno devijacijama, pa i ranijim djelovanjima visokih predstavnika, na razne načine umanjuju prava“, kazao je Čavara u intervjuu za Agenciju Anadolija.

Kukić: To je Deklaracija HDZ-a koji ju je usvojio koristeći državnu institucijuKukić: “To je Deklaracija HDZ-a koji ju je usvojio koristeći državnu instituciju”

Zbog „miješanje susjeda u unutrašnja pitanja BiH“, 35 bosanskohercegovačkih intelektualaca potpisalo je zajedničku izjavu osuđujući nastojanja da se BiH podijeli po etničkim principima. U izjavi se spominju i stranački pogledi na provedbu izbornih rezultata. „Političke stranke izborne rezultate tumače onako kako im odgovara. Sudeći po nekim konkretnim potezima naših susjeda, to služi kao povod da bi se iznova pokrenuli procesi koji su poraženi ratnih devedesetih godina i kojima je presuđeno na sudovima Ujedinjenih naroda u Hagu“, navodi se u izjavi.

Slavo Kukić: „Ovo je deklaracija HDZ-a“

Jedan od potpisnika zajedničke izjave BH intelektualaca je i politički analitičar, profesor Slavo Kukić koji je je za Deutsche Welle komentirao Deklaraciju Sabora RH. „Da je Deklaracija usvojena konsenzusom hrvatskog Sabora imala bi snagu. Ovako, to je Deklaracija HDZ-a koji ju je usvojio koristeći državnu instituciju kako bi se solidarizirao sa svojom bosanskohercegovačkom stranačkom filijalom. Nažalost, umjesto da doprinese odnosima BiH i RH, ta će Deklaracija samo pogoršati relacije između dvije zemlje. Ona neće biti od koristi bosanskohercegovačkim Hrvatima – naprotiv, bojim se da bi mogla biti vjetar u leđa njihovom dodatnom iseljavanju“, kaže profesor Kukić.

Politički analitičar Pejo Gašparević svjestan je da će Deklaracija Sabora RH biti podržana u hrvatskom i osporavana u bošnjačkom političkom miljeu, a ne isključuje ni podjeljena stajališta u međunarodnoj zajednici. „Stajališta iznesena u Deklaraciji nisu novost, a ovoga puta su pretočena i u dokumentu zvanične instritucije – Sabora RH. To znači kako je svom nezadovoljstvu zbog izbora Željka Komšića za člana predsjedništva BiH ‘glasovima bošnjačkog naroda’ i uopće pozicijom hrvatskog naroda u BiH, službeni Zagreb dao institucionalnu dimenziju“, kaže Gašparević za Deutsche Welle.

Skrivene poruke Deklaracije?

Većina Hrvata u BiH je nezadovoljna izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiHVećina Hrvata u BiH je nezadovoljna izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH

Naš sagovornik primjećuje da Deklaracija  ističe i podršku suverenitetu BiH, saradnju dvije zemlje i funkcionalnost BiH na evropskom putu, ali i poziva na „konsenzualne izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona radi harmonizacije odnosa konstitutivnih naroda i građana BiH“. „Ovakvim izbalansiranim pristupom, službeni Zagreb igra i na međunarodnu kartu dodatne internacionalizacije hrvatskog pitanja u BiH. Spominjanjem ‘upravljivosti i ekonomičnosti unutarnjeg uređenja BiH’, Deklaracija indirektno sugerira kako Daytonski sporazum zapravo nema kapacitete za funkcionalno uređenje BiH“, kaže Gašparević.

U danu kada je u Saboru RH usvojena Deklaracija, hrvatski premijer Andrej Plenković boravio je u Bruxellesu pojašnjavajući da, nakon njegovih istupa o BiH, evropski čelnici  sada shvataju da „u BiH postoji problem s Izbornim zakonom i da ga treba riješiti“. „Hajdemo skinuti te nepotrebne okove i predrasude da jedna zemlja ne bi mogla raspravljati u svom predstavničkom tijelu o najvažnijoj vanjskopolitičkoj temi“, rekao je Plenković komentirajući navode da RH, miješanjem u unutrašnja pitanja BiH, ugrožava sopstveni međunarodni položaj.

O Deklaraciji Sabora RH raspravlja se i na društvenim mrežama. „Jel’ njima niko nije rekao da kod nas ne poštuju ni odluke Ustavnog suda BiH i da je suludo očekivati da će se iko ozbiljno pozabaviti deklaracijom parlamenta susjede države, osim u svrhu podizanja nacionalnih tenzija, čega nam ne manjka. Zbog toga ne razumijem koja je svrha usvajanja ove deklaracije“, napisala je na Facebooku politička komentatorica Ivana Marić.

Izvor: DW.com / SB





Hrvatska Deklaracija o BiH je nevažan tekst

15 12 2018

Ključna uloga Deklaracije je unutrašnjopolitičke naravi i nastavlja Plenkovićevu taktiku usmjerenog amortiziranja radikalne desnice, ponajprije unutar HDZ-a.


Bosna i Hercegovima je, na žalost, opet jednom ostala u položaju objekta – kojim se bave, ali mu ne pomažu, Anadolija

Piše: Žarko Puhovski

“Deklaracija o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini i europskom putu Bosne i Hercegovine”, koju je Hrvatski sabor usvojio 14. prosinca, u osnovi je nevažan tekst, utoliko ukoliko je riječ o posve simboličkome dokumentu, koji zapravo ponajprije služi unutrašnjim političkim potrebama hrvatske vlasti. Riječ je, dapače, o političkoj proklamaciji koja ne proizvodi pravne (a vjerojatno ni političke) posljedice ni u Hrvatskoj, a kamoli gdje drugdje.

No, i sama je činjenica njezina donošenja bila dostatna da izazove (omanju) buru u zemlji i (susjednom) inozemstvu, jer tri su ključna i dalekosežna problema dotaknuta ovim činom (ma koliko ritualne naravi bio):

odnos dviju susjednih država;

unutrašnji ustroj Bosne i Hercegovine;

integracijski potencijal BiH.

Do koje je mjere prvi aspekt motivirao većinu komentara pokazuje i činjenica da cjelovit naziv deklaracije gotovo nigdje nije naveden, iako, ako se ozbiljnije razmotri, zapravo drugi dio naslova ovoga teksta upućuje na pravi problem. Jer, nije bez presedana da se države bave pitanjima o statusu svojih sunarodnjaka/sunarodnjakinja u drugim državama, ali drugi dio naslova upućuje na posve jasno stajalište što ga “big brother” zauzima spram još nezreloga maloga brace. Konačno, Hrvatska jest članica Unije kojoj BiH (programatski) teži, pa to eksplicira njezinu poziciju moći spram susjeda. drukčije rečeno, na djelu je neka vrst hrvatskoga paternalizma spram susjeda.

Nepopularne tvrdnje

Drugi je aspekt, posve očekivano, izazvao najviše reakcija. Stranka demokratske akcije (SDA), koja se očito smatra prozvanom, usplahireno tvrdi da Deklaracija: “predstavlja grubi pokušaj povrede suvereniteta Bosne i Hercegovine. Nadležnost za zakone Bosne i Hercegovine, pa i izborni zakon, imaju isključivo tijela zakonodavnih vlasti sačinjena od demokratski izabranih predstavnika građana i naroda Bosne i Hercegovine”. Ostavi li se po strani (očekivano) oštar ton, indikativna je neistinita tvrdnja o donošenju zakona, jer ih u BiH već desetljećima mijenjaju (pa i donose) i drugi, izvana, a ne samo “tijela zakonodavne vlasti”.

Ma koliko to bilo nepopularno ne može se izbjeći tvrdnja da je BiH ipak poludržava i poluprotektorat, pa se, na žalost, tako spram nje često i ponašaju, ne samo hrvatska i srpska, nego i bošnjačka strana. Jer, ne samo politički, nego i svjetonazorski, pa i institucijski, jednima je ‘tata’ u Ankari, drugima u Zagrebu, trećima u Beogradu. To su posljedice nedovršenosti Dejtonskog sporazuma i nesposobnosti da ga se dogradi/izmijeni/zamijeni zbog čega je BiH sada u stanju svojevrsne institucijske depresije, gotovo potpune nesposobnosti djelovanja.

Ta je depresija iz Hrvatske sagledana samo kao nebriga za konstitutivnu poziciju hrvatskoga, kao najmanjega od tri naroda, kojima je Dejtonski sporazum namijenio poziciju nosivih igrača u zacrtanome ustavno-političkom igrokazu. Paradoks je dugogodišnje, opet reaktivirane pozicije BiH spram Hrvatske utoliko posve očit. BiH je neprestance u sandwichu između slabašne hrvatske manjinske pozicije unutar zemlje i nadmoćne hrvatske državne pozicije izvana.

Eksploziju izazvali izbori

Svi su se ovi elementi već dugo krčkali u (hrvatsko)bosanskome političkom loncu. No, eksploziju su (opet jednom) izazvali nedavni izbori. Riječima Deklaracije, da je na djelu kršenje dejtonskih načela pokazuje: “Izbor pripadnika hrvatskog naroda bez hrvatskog izbornog legitimiteta na poziciju predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu FBiH), kao i pet ministara pripadnika hrvatskog naroda od strane bošnjačke većine u Parlamentu FBiH, Ustavom predviđene za predstavnike hrvatskog naroda, uz katastrofalne posljedice na poziciju hrvatskog naroda u FBiH za vladavine koalicija tzv. ‘Alijansa za promjene’ i ‘Platforma za promjene’, neustavnom i nezakonitom centralizacijom resursa, te njihovom selektivnom preraspodjelom na štetu hrvatskih područja, po Hrvate štetnim prostornim planiranjem, te narušavanjem pozicije hrvatskih kulturnih ustanova i derogiranjem prava hrvatskih branitelja”.

Valja ostaviti po strani obvezatnu lokalnu političku frazeologiju; govor o “braniteljima”, koji nikoga već odavno ne brane, o “hrvatskim područjima” koja nisu nikada pripadala hrvatskoj državi – ne računa li se NDH (ako je to uopće i bila država) – a u kojima je sve manje hrvatskoga pučanstva, itd. Na kraju ostaju uobičajene žalopojke manjinske etno-nacionalne pozicije u kompleksnoj državnoj tvorevini, u kojima je svagda i dosta istine. No, istovremeno hrvatski narod u BiH ustavno-pravno nije u manjinskome, nego u konstitutivnom položaju, pa ga se ne može štititi metodama podobnima za zaštitu manjina. Još jedan paradoks, dakle.

Istina je pritom i to da Željko Komšić nije izabran većinom glasova hrvatske etničke zajednice u BiH (a trebao bi ju predstavljati u Predsjedništvu), ali i to da je i Dragan Čović, u ranijim sazivima bio biran po istome zakonu. Istina je i to da je Komšić odmah nakon izbora započeo načelno pogrešno aktivistički nastojati da se ogradi od onih koje bi trebao predstavljati i zaoštravati odnose sa Zagrebom, čak i prije svoje inauguracije, pa i prije službenih (izrazito negativnih) reakcija iz Zagreba.

Nužnost razumnog i pristojnog ponašanja

Stoga je i dalje nesmetano na sceni histeriziranje dnevnih i strategijskih problema BiH koji već dulje tinjaju u pozadini. To je jedna vrsta tempirane bombe koja se nalazi u dejtonskom modelu, jer je po sebi besmisleno uspostavljanje dvije teritorijalne jedinice, s tri konstitutivna naroda. To je izazvalo i izaziva daljnje napetosti. U tom paralelogramu sila hrvatski je favorit trenutno Dodik (kojemu se ta uloga, prema svemu sudeći, jako sviđa), što samo dodatno naglašava neobične konture odnosa o kojima je riječ

No, slabost integracijskoga potencijala BiH ovdje je ključan unutrašnji problem, na to se nadovezuju i brojni vanjski – od inkompetentnih “predstavnika međunarodne zajednice” do hrvatskih i srpskih presizanja u (dijelove) BiH. EU pak vidi BiH kao dugoročni teško rješiv problem (u ime Hrvatske Vesna Pusić je svojevremeno predlagala doista razumnu pristupnu strategiju, no to je nekako nestalo iz obzora eurokrata), a fantazije o ozbiljnoj pomoći Ankare i Moskve posve su promašene u danim geopolitičkim odnosima.

Ostaje, dakle, nužnost razumnog, a ponajprije pristojnoga ponašanja (potezi pojedinih čelnika “hrvatskih” kantona i općina koji su Komšića proglasili “personom non grata” dobar su primjer onoga drugog). Za to će trebati posredovanja, ali EU je izgubila ne samo sposobnost da djeluje izvan svojih granica (ni iznutra još trenutno ne ide baš najbolje), a jedini pravi autoritet (i za BiH i za čitavu regiju), SAD, očito za sada nemaju nikakva interesa za ovaj dio svijeta.

Zato djeluje pomalo patetično to što hrvatska Deklaracija “podsjeća europsku i svjetsku, kao i javnosti Hrvatske i BiH” na probleme, što, dakle, traži saveznike diljem svijeta, znajući da ih ne može naći. Međutim, u osnovi njezina je ključna uloga unutrašnje-političke naravi, ona nastavlja Plenkovićevu (dosta uspješnu) taktiku usmjerenoga amortiziranja radikalne desnice (ponajprije unutar vladajuće stranke). Ovom im je epizodom trebao dati neku vrst satisfakcije, jer desnica neprestance pripovijeda o “nedjeljivome hrvatskom nacionalnom biću” (doduše, u Jugoslaviji su to mogli imati…). Zato i nije prihvatio neke razumne amandmane opozicije (ponajprije onaj koji bi osudio ranije intervencije iz Hrvatske u BiH – koje nisu bile samo političke prirode).

A Bosna i Hercegovima je, na žalost, opet jednom ostala u položaju objekta – kojim se bave, ali mu ne pomažu, dapače.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera





Šamar Hrvatskoj u UN-u: “Sigurna luka” za ratne zločince

15 12 2018
4samar

Glavni tužilac Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Serge Brammertz je u izvještaju pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) žestoko kritizirao Hrvatsku i njenu Vladu na čijem je čelu Andrej Plenković te je optužio za blokiranje predmeta protiv ratnih zločinaca.

Naime, Vlada Hrvatske još uvijek nije povukla zaključak kojim je naloženo Ministarstvu pravde da ne pruža sudsku saradnju u određenim predmetima ratnih zločina, čime je Vlada nastavila vršenje uticaja na proces pravde.

Brammertz nvodi da je mali napredak ostvaren u protekle tri godine upravo zbog ovakve hrvatske politike i njenog negativnog uticaja.

– Ovakva politika utiče na promoviranje nekažnjivosti na račun žrtava širom regiona, koje zaslužuju pravdu – stoji su Brammertzovom izvještaju.

Brammertz je u izvještaju naveo i da je smanjena saradnja hrvatskih vlasti dovela do važnih zastoja u istragama i procesuiranju u susjednim zemljama. Istovremeno, u očima javnosti, kako stoji u izvještaju, čini se da, dok “hrvatski sudovi nastavljaju potraživanje pravde za hrvatske žrtve, malo je vidljivog napretka u procesuiranju slučajeva protiv osoba hrvatske nacionalnosti optuženih od sudova susjednih zemalja”.

Brammertz se u izvještaju osvrnuo i na predmet protiv Marka Radića, kojem je u oktobru ove godine Županijski sud u Zagrebu – s obzirom da se udruženi zločinački poduhvat kao institut ne priznaje u Hrvatskoj – skratio kaznu za zločine protiv čovječnosti počinjene nad Bošnjacima na području Mostara.

Presudom Suda u Zagrebu izmijenjena je presuda Suda Bosne i Hercegovine kojom je Radić u martu 2011. prvobitno bio osuđen na 21 godinu zatvora. Zagrebački sud se složio da preuzme izvršenje presude Suda BiH nakon što je ministar pravde BiH dozvolio Radiću da kaznu služi u Hrvatskoj.

– Žrtvama i javnosti je veoma teško shvatiti kako je kazna za tako ozbiljne zločine mogla biti smanjena u tolikoj mjeri samo na osnovu preuzimanja presude u Hrvatskoj – stoji u izvještaju.

Također je istaknuto da, iako je prebacivanje izvršenja kazne unapređenje socijalne rehabilitacije osuđenika u skladu sa izvršenjem pravde, nije jasno kako će ta svrha biti postignuta ukoliko Radić bude pušten nedugo nakon pruzimanja.

Podsjetimo, nakon što je uz asistenciju HDZ-ovog ministra pravde BIH Josipa Grubeše, prebacivanjem iz BIH u Hrvatsku, monstrum Maka Radić uplovio u “sigurnu luku” tamošnji mu je sud prepolovio kaznu za zločine koje je počinio u Bosni i Hercegovini. Županijski sud u Zagrebu preinačio je presudu sa 21 na 12 i po godina pa će ratni zločinac novu godinu dočekati na slobodi.

Ovim činom Hrvatska je bez ikakve sumnje pokazala do sada najveći akt nepoštivanja žrtava ratnih zločina, ali ne samo to nego i veličnja ratnih zločinaca i svega najgoreg što je društvo proizvelo, a što uz Maku Radića ide, od naređivanja likvidacija, preko ubistava, do silovanja.

 

Izvor: Impulsportal.net / Vijesti.ba





Vučić se obratio naciji: Namjera Albanaca i SAD-a je bila da zgaze Srbiju

14 12 2018

Obraćanje je završio porukom Srbima na Kosovu da ne treba da brinu i da će ih Srbija štititi.


ALEKSANDAR VUČIĆ/TANJUG

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić večeras se obratio naciji putem televizije povodom današnjeg formiranja oružanih snaga Kosova.

– Ni najmanje im nije bilo stalo do prava i pravde, nego do provođenja sile i napada na Srbiju. Srbija je uložila stravične napore da sačuva mir u cijelom regionu. Mi smo 2013. godine upravo zbog toga prihvatili Briselski sporazum, znajući da će sporazum koji je težak za našu stranu, biti predmet pozivanja na njega jer ga druga strana ne provodi u djelo.

Prištini ni dan-danas ne pada na pamet da izvrši formiranje srpskih opština što je potpisano ovim sporazumom.

– Rušiti Srbiju je dobro, Srbija valjda treba da kao pile dolazi na pregovore i stavi glavu na panj. Ukoliko Srbija počne da maše krilima, tim gore po srbiju i po vratove Srba – pokušao je biti ironičan Vučić.

On se osvrnuo i na spoljne uticaje prilikom formiranja oružanih snaga Kosova.

– Bio sam na meti kritike srpske javnosti zato što sam predlagao ono što je svakom čovjeku logično rješenje.

Danas je potpuno jasno da Albanci i njihovi sponzori nikad nisu željeli kompromis. Tu spadaju SAD, Velika Britanija i Njemačka.

Odluka o taksama je sumanuta, pogotovo u 21. veku. Govorimo o vladama koje su sišle sa uma. Neki iz EU-a su počeli izmišljati neke činjenice da su i Albanci nezadovoljni taksama. Odmah da vam kažem, lažu. Srbija nije kršila nikakve regulacije. Molili smo Albance u Briselu, nemojte ljudi to da tražite, dajte da to riješimo kompromisom. Srbija se slobodarski suprostavila i pobjedila ih, sve s Amerikancima. Pošto to nisu mogli da istrpe onda su krenuli s taksama, čime su pogodili narod Srbije na Kosovu.

On nije propustio priliku da se ponovo ostrvi na ambasadora SAD-a na Kosovu Philipa Kosnetta koji je putem Twittera napisao da “”Glasanje u Skupštini i ceremonija povodom transformacije KSB trebalo bi da budu prilika za ozbiljno razmišljanje i ponovno posvećivanje miru,stabilnosti i prosperitetu Kosova i njegovih suseda. Sada je trenutak da se svi lideri i akteri fokusiraju na energiju u vezi sa dijalogom”

Vučić se pozvao na Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1244.

– A onda su došli na ideju da kažu da se konačno zaokruži državnost Kosova. Sve to što su smislili smisli su suprotno rezoluciji UN-a. Ako imamo zahtjev za militarizaciju, otkud onda formiranje vojske Kosova. Tražimo od svih tih stručnjaka da nam pokažu jedan akt, jednu stavku na osnovu koje su se drznuli donijeti ovu odluku. Ugrozili su mir na Balkanu, kao i oni koji ih sponzorišu.

Sve će to morati da povuku, da se takse vrate u pređašnje okvire, pa ćemo moći ući u dijalog.

Obraćanje je završio porukom Srbima na Kosovu da ne treba da brinu i da će ih Srbija štititi.

Srbija ima svoj ponositi narod. Kod nas drugih zastava nema, samo srpska zastava i nećemo dati da je se gazi.

– Valjda će se Albanci jednom sjetiti da povuku svoje idiotske mjere. Nikoga se ne bojimo, ne zato što smo veliki, nego zato što smo mali i satjerani u ćošak.

Na kraju je kazao da će i dalje raditi na očuvanju mira, ali nikako na vlastitu štetu.

– Mi ćemo prisustvovati svim regionalnim sastancima i raditi na očuvanju mira. Mi ne možemo nazad. Mi nemamo kud više. Borićemo se za mir, ali ne mislite da prihvatamo sopstveno uništenje, zaključio je predsjednik Srbije.





Azem Vllasi: Srbija izigrava ‘vojnu neutralnost’ a od Rusije uzima borbene avione i raketne sisteme

14 12 2018


Azem Vllasi, Foto: Beta

(Patria) – Kosovo je nezavisna i suverena država već deset godina i vrijeme je da, kao svaka država ima vojsku. Radi se o transformiranju već postojeće formacije koja se zove “Sigurnosne snage Kosova” u pravu vojsku čija je osnovna misija da brani granice, teritoriju, mir i sigurnost svih svojih građana i ustavni poredak Kosova od spoljne opasnosti, kaže u intervjuu za agenciju Patria Azim Vllasi, nekadašnji istaknuti funkcioner bivše Jugoslavije i dugogodišnji politički savjetnik mnogih kosovskih političara.

Skupština Kosova usvojila je u petak tri zakona o transformaciji Bezbjednosnih snaga Kosova (BSK) u oružane snage, čime je i zvanično formirana vojska Kosova.

Tome se vlasti u Srbiji oštro protive, navodeći da je takav potez suprotan svim do sada potpisanim međunarodnim sporazumima i Ustavu Kosova.

„Uradili smo sve za mir, učinili smo sve što smo mogli da sačuvamo stabilnost i da omogućimo napredak Srbije i cijelog regiona. Ali, nikada i nipošto nećemo dozvoliti gaženje Srbije. Nije Srbija pile koje stavlja glavu na panj“, poručio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

Iako je zvanični stav NATO-a da ovo nije trenutak za formiranje oružanih snaga Kosova, SAD i Velika Britanija podržale su osnivanje kosovske vojske.

Azem Vllasi kaže da je potencijalna opasnost za region upravo Srbija, a ne Kosovo, i da će tako ostati sve dok Beograd odbija da prizna Kosovo kao državu i dok dobija normalizirati odnose sa Kosovom.

„Vojska Kosova, sa skromnim potencijalom od 5.000 aktivnih pripadnika i 3.000 rezervista, sa odgovarajućim naoružanjem, neće predstavljati nikakvu prijetnju niti opasnost za susjedne zemlje. Naprotiv, u suradnji sa NATO-om biće faktor stabilnosti u regiji“, kaže Vllasi.

Reakcije iz Srbije, objašnjava, nisu nikakva novost i očekivane su kaže Vllasi dodajući da bi Srbija najradije da Kosovo bude bez odbrane kao potencijalno lak plijen.

„Pošto nije ugasila svoje teritorijalne i hegemonističke težnje prema susjednim državama bivše Jugoslavije, Srbija bi htjela da one nemaju pouzdanu i jaku odbranu. Smeta im Crna Gora u NATO, put Makedonije, BiH i Kosovo ka NATO savezu. Sama izigrava “vojnu neutralnost”, a uzima borbene avione, raketne sisteme i drugo naoružanje od Rusije“, kaže Vllasi.

On u intervjuu Patriji još objašnjava: „U Beogradu čujemo priče kako vojska Kosova “predstavlja opasnost” za regiju, “opasnost za Srbe” na Kosovu. Valjda polaze od toga što je Srbija koristila svoje vojne i policijske efektive za ubijanje i progon Albanaca prije 20-tak godina smatrajući da je Kosovo srpsko, a Albanci uljezi kojima nije mjesto tu. Pričaju kako je kontingent NATO kao mirovna misija na Kosovu pod nazivom KFOR dovoljan pa zato Kosovo ne treba vojsku. NATO nijednoj državi ne daje stalnu vojsku. KFOR je mirovna misija na Kosovu na neko vrijeme prema potrebi, sa mandatom SB OUN po Rezoluciji 1244 od juna 1999, ali nije vojska Kosova. Dakako, vojska odnosno država Kosovo usko će sarađivati sa NATO-om“, zaključuje Vllasi.

Izvor: NAP.ba





Svečana ceremonija proglašenja Vojske Kosova (VIDEO)

14 12 2018

U Prištini je danas održana svečana ceremonija transformacije BSK, na kojoj su prisustvovali predsednik Kosova Hašim Tači, premijer Ramuš Haradinaj i predsednik parlamenta Kadri Veselji, javlja RTK2.


Foto: EPA-EFE/VALDRIN XHEMAJ

Predsednik Kosova Hašim Tači, koji je nazvao današnji dan istorijskim, još jednom je čestitao građanima Kosova formiranje Vojske Kosova.

„Nek nam je sa srećom Vojska Kosova, nama i generacijama koje dolaze. Čestitam svakom pripadniku kosovskih snaga, čestitam svakom građaninu Kosova“, rekao je Tači, zahvalivši se svim međunarodnim prijateljima koji su podržali formiranje vojske.

Uprkos današnjim izjavama generalnog sekretara NATO-a, predsednik Tači je rekao da Kosovo ima podršku NATO-a za ovaj proces.

Hаrаdinаj: Vojskа Kosovа ukorak sа vojskama mira u svetu

Premijer Kosovа Rаmuš Hаrаdinаj izjаvio je dа će vojskа Kosovа biti ukorak sa vojskama mira u svetu, prenosi „Zeri.info“.

„Niko nas ne može ukloniti iz reda ostalih vojski mira širom sveta. Amerika podržava ovu vojsku, a mi imаmo čаst dа budemo na strani Amerike i bićemo joj lojalni“, rekаo je Hаrаdinаj.

Hаrаdinаj je zahvalio svim prijateljima i držаvama koji su doprineli stvаrаnju Vojske Kosovа.

“Kosovo će nastaviti partnerstvo sa zapadnim državama”

Predsednik Skupštine Kosova Kadri Veselji je na današnjoj ceremoniji povodom transformacije KBS, čestitajući Kosovu za ovaj proces, rekao da će vojska biti u savezu sa NATO-om.

„Mi smo pripadnici nacije koja tokom celog svog postojanja nikoga nije napala. U našim srcima nikada nije bilo mržnje. Samo smo želeli da branimo našu domovinu, našu slobodu i naše dostojanstvo. Mi ćemo biti u prijateljstvu sa SAD i drugim zapadnim zemljama“, rekao je on između ostalog.

Izvor: Danas.rs