Picula pozdravio pomoć Evropske komisije zemljama zapadnog Balkana

31 03 2020

Picula ističe da će pomoć odobrena zemljama zapadnog Balkana doslovno pomoći spašavanju života, što je u ovom trenutku najvažnije


Tonino Picula / PIXSELL

Hrvatski zastupnik Tonino Picula pozdravio je odluku Europske komisije da zemljama zapadnog Balkana odobri interventnu pomoć u borbi protiv koronavirusa, prenosi Fena.

“Kao jedan od inicijatora zahtjeva za pomoć zemljama zapadnog Balkana s kolegicama i kolegama iz parlamentarne grupacije Socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, iznimno sam ponosan na paket pomoći u borbi protiv koronavirusa koji je odobrila Europska komisija. Albanija, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo i Srbija na raspolaganju će imati 38 milijuna eura za izravnu pomoć za nabavku respiratora, testova zaštitne opreme, te 374 milijuna eura za njihov društveni i ekonomski oporavak, koji će im biti na raspolaganju iz programa IPA”, priopćio je Ured Tonina Picule.

Picula ističe da će pomoć odobrena zemljama zapadnog Balkana doslovno pomoći spašavanju života, što je u ovom trenutku najvažnije.

“Nakon zelenog svjetla za otvaranje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom to je i nova etapa u ponovnoj izgradnji vjerodostojne europske vanjske politike u našem najbližem susjedstvu. No, sada je važno da se i u samoj EU na istim solidarnim osnovama dogovorimo o pravednoj raspodjeli tereta krize nastale pandemijom koronavirusa, kroz modele zajedničkih europskih obveznica i sredstvima iz Europskog stabilizacijskog mehanizma. Iz ove krize trebamo izaći kao jača Unija, ujedinjeni u različitosti i solidarnosti”, navodi se u priopćenju.





SAMO BUDALE GINU ZA PAUŠALE Konaković: Ponekad me stid što se bavim ovim poslom

31 03 2020

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković reagova je na današnje otkazivanje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, poručivši kako svi rade osim parlamentaraca

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković reagova je na današnje otkazivanje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, poručivši kako svi rade osim parlamentaraca.
“Rade zdravstveni radnici, policija, komunalci, dio realnog sektora, radi i državna služba, čak i šalteri u institucijama rade. Rade uposleni u obrazovanju, od kuće, ali rade. Samo se parlamentarci brinu kako ćemo i ne rade”, istakao je Konaković.

Navodi kako je otkazana sjednica Predstavničkog doma i kako, prema njegovoj procjeni, neće biti održana ni sjednice Doma naroda.”Parlament je dosad morao usvojiti izmjene velikog broja zakona kako bi olakšao privredi, zdravstvu. Sramota me nekad zaista što se ovim poslom bavim”, napisao je Konaković na Facebooku.

Zapitao se da li su mogli zasjedati u nekoj velikoj dvorani, tri metra udaljenosti između zastupnika te glasati aklamacijom uz maske i rukavice.

Izvor: TBT




DODIKOV PRVI BEZBJEDNJAK OČAJAN, IZETBEGOVIĆ IM POKVARIO PLANOVE: “Zbog Bošnjaka sada RS ne može UVESTI VANREDNO STANJE, a nemaju ni jedan…”

31 03 2020

Dodikov “stručnjak za bezbjednost2 Predrag Ćeranić smatra da Bošnjaci nemaju nijedan argument za potezanje mjera zaštite vitalnog nacionalnog interesa na odluku Republike Srpske da uvede vanredno stanje zbog epidemije virusa korona, već i ovakvu situaciju koriste da prikupe neki politički poen.

Reagujući na to što je lider SDA Bakir Izetbegović pozvao na zaštitu nacionalnih interesa čime je faktički onemogućio Republiku Srpsku da stavi na snagu odluku o vanrednom stanju, Ćeranić je naveo da, iako je to Dejtonom predviđeno, tačna međuetnička linija između entiteta u BiH ni danas nije markirana što je sada samo izgovor Izetbegovića.

On je ističe da Republika Srpska sada, s obzirom da su Bošnjaci uložili veto, ne može da uvede vanredno stanje jer to onda “nije pravno legitimno”.

– Po pravnoj proceduri, u slučaju kada jedna strana posegne za mjerom zaštite vitalnog nacionalnog interesa onda posreduje Ustavni sud Republike Srpske. On je mjerodavan, odnosno, to je zadnja instanca koja će odlučiti o mjeri vanrednog stanja u Srpskoj – pojasnio je Ćerenić za Sputnjik.

Prema njegovim riječima, ako Ustavni sud to odbaci i dokaže da nije bilo argumentovano potezanje mjera zaštite vitalnog interesa, onda RS može da uvede vanredno stanje.

– To je sve sada na čekanju, to jest, čeka se da se procedura okonča – naglasio je Đeranić.

Na Izetbegovićevu primjedbu da se policija Republike Srpske i medicinska “patrola” nalaze na međuetničkim punktovima “kako bi mogli da kontrolišu protok ljudi koji prolaze kroz srpski entitet”, Ćeranić je rekao da je to pokazatelj da i u ovakvoj situaciji bošnjačka strana želi da se bavi politikantstvom.

– Ovdje je riječ o antagonizmu i političkoj protivrječnosti koje u BiH ne prestaju čak ni u ovakvim situacijama, dakle u vrijeme globalane opasnosti koja je zahvatila oba entiteta u BiH. I u Federaciji BiH u pojedinim kantonima razmatra se potreba za uvođenjem rezervnog sastava policije, prije svega zbog migrantske krize i rastuće pandemije. Ne bih se iznenadio kada bi za mjesec ili dva i u Federaciji BiH odlučili da zaoštre mjere koje se sada sputavaju Republici Srpskoj – rekao je on.

Narodna skupština Republike Srpske je većinom glasova donijela odluku o proglašenju vanrednog stanja, navodno, zbog epidemije virusa korona.

Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske najavio je da će pokrenuti proceduru za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa na odluku Narodne skupštine o proglašenju vanrednog stanja u RS-u.

Izvor: Slobodna Bosna





Šta donosi paket pomoći EU: BiH dobija više od 80 miliona eura u borbi protiv koronavirusa

31 03 2020

ZA ZAPADNI BALKAN

Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo i Albanija dobiće 37 miliona eura direktne pomoći za nabavku respiratora, testova, zaštitne opreme, a 374 miliona eura određeno je za društveni i ekonomski oporavak. Usvajanje ovog paketa odgovor je EU na pandemiju koronavirusa koja je prisutna i u ovim zemljama.

Za zdravstveni sektor tu je direktna pomoć od sedam miliona eura, a 73,5 miliona eura pomoći za društveni i ekonomski oporavak BiH će imati na raspolaganju putem programa IPA.

Prvi dio pomoći od 2 miliona eura za hitne medicinske potrebe BiH potpisali su u četvrtak, 26. marta ambasador Evropske unije u BiH Johann Sattler i rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH Steliana Nedera

EU u BiH je pokrenula i digitalnu kampanju #StayHome koja uključuje poznate ličnosti koje ohrabruju ljude da ne da napuštaju svoj dom za vrijeme širenja virusa.

Izvor: Klix.ba





SAD će poslati Italiji medicinsku opremu vrijednu 100 miliona dolara

31 03 2020

SOLIDARNOST Najavio predsjednik Donald Tramp

 - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba
Donald Tramp, FOTO: AFP

Sjedinjene Američke Države poslat će Italiji 100 miliona dolara vrijednu pomoć u medicinskoj opremi nakon što je koronavirus u toj zemlji do sada odnio najveći broj žrtava u svijetu, rekao je u Donald Tramp (Trump).

Američki predsjednik rekao je da je razgovarao telefonom s italijanskim premijerom Đuzepeom Konteom (Giuseppe Conte).

– Imamo viška proizvoda, koji nam ne trebaju, poslat ćemo Italiji skoro 100 miliona dolara hirurške, medicinske i bolničke opreme – dodao je na dnevnoj pres-konferenciji o pandemiji, koja je održana u vrtu Bijele kuće.

Predsjednik Tramp ocijenio je, ujedno, da će se proizvodnja respiratora povećati zahvaljujući sudjelovanju desetak poduzeća u SAD.

– Proizvedemo li ih više nego što nam treba, poslat ćemo ih Italiji, poslat ćemo ih Francuskoj, poslat ćemo ih Španiji, gdje imaju grdnih problema, te u druge zemlje bude li moguće – rekao je dok se epidemija širi i u SAD, sa gotovo 3.000 mrtvih i više od 160.000 službeno potvrđenih slučajeva zaraze.

Izvor: Avaz.ba

 





Angela Merkel i nakon trećeg testa negativna na koronavirus

31 03 2020

Njemačka kancelarka će ostati u kućnoj izolaciji

 - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba
Angela Merkel, FOTO: AGENCIJE

Treći test njemačke kancelarke Angele Merkel (65) na koronavirus je negativan, ali ona će ostati u kućnom karantinu narednih dana.

Merkel se nalazi u samoizolaciji u svom berlinskom stanu, nakon što je saznala 22. marta da je ljekar koji je nju vakcinisao zaražen koronavirusom.

– Treće testiranje kancelarke, također, je bilo negativno. Ona će nastaviti sa svojim zvaničnim poslovima iz svog kućnog karantina u narednim danima – navodi se u saopćenju za javnost.

Nije bilo odmah jasno da li će Merkel biti podvrgnuta novom testiranju. Osobama koje su bile u kontaktu sa zaraženima virusom COVID-19 generalno se savjetuje da ostanu u samoizolaciji 14 dana.

Tokom boravka u izolaciji, Merkel je održavala sastanke vlade putem video linka.

Ona je u subotu objavila audio poruku u kojoj se zahvaljuje Nijemcima što poštuju stroge restriktivne mjere i izbjegavaju nepotrebne društvene kontakte.

Također je apelovala na strpljivost, naglašavajući kako je prerano reći kada se ograničenja mogu ublažiti.

Njemačka ima više od 57.000 potvrđenih slučajeva koronavirusa i 455 umrlih.

Izvor: Avaz.ba

 





KONAČAN SLOM GLOBALNE EKONOMIJE? Dean Sinković, profesor s pulskog FET-a: Moguća je potpuna kataklizma gospodarstva i financijskih tržišta. NA PREKRETNICI SMO, TO JE JEDINO SIGURNO

30 03 2020

(EPA)
/

Autor: Dean SINKOVIĆ

S ekonomskog aspekta u ovom trenutku izgleda kao da je svijet stao, a zemlja se prestala okretati. Avioni ne lete, hoteli, restorani i barovi su zatvoreni kao i velika većina tvrtki, građani u panici mijenjaju valute za toaletni papir, granice između država pa i gradova se zatvaraju. Svi elementi ekonomskog sustava su u blokadi, svijetu prijeti ozbiljna globalna recesija, a prema brojnim ekonomistima i duboka depresija poput one iz 1929. godine. I to samo zbog koronavirusa… Ili možda ne?

Panika je zavladala među ljudima, koronavirus prevladao, a priroda je prodisala. Nevidljivi patogen nazvan COVID-19 istinski je crni labud koji je kreirao nezamislivu destrukciju zdravstvenog, društvenog i ekonomskog sustava. Posljedice kojima svjedočimo su enormne do te mjere da većina građana na globalnoj razini gotovo pa traži vojsku na ulicama, uvođenje vojnih zakona i spremna se u potpunosti odreći vlastite slobode jer to vidi kao jedini način da se zaštiti od virusa.

Do prije manje od dva mjeseca na globalnoj razini sve se činilo da će 2020. biti još jedna godina anemičnog rasta u kojem će glavne preokupacije biti pregovori oko Brexita, finalizacija trgovinskog sporazuma SAD-a i Kine te sprječavanje mogućih većih eskalacija na Bliskom istoku, koje bi posljedično vodile i novim migracijskim krizama. A onda se iza ugla pojavio COVID-19 koji je sve navedene probleme učinio minornima, da ne kažem nebitnima. Iako smo bombardirani teorijama oko porijekla novog koronavirusa, njegovog istinskog utjecaja na čovjeka i mogućih tretmana liječenja, taj dio treba prepustiti epidemiolozima i stručnjacima iz tog područja te se držati njihovih uputa.

Dva scenarija

Moji kolege, a i dio studenata, upoznati su s činjenicom da sam zbog ekonomskih razloga cijelu priču oko COVIDA-19 pratio od prvih dana i još krajem siječnja napominjao koliko je čudna priroda ovog virusa zbog asimptomatičnih prijenosnika, visoke zaraznosti, dugotrajne inkubacije i nevjerojatnih mjera koje su poduzele kineske vlasti. K tome, bilo je jasno kao dan da zbog enormne medijske cenzure informacije o zaraženima koje dolaze iz Kine nisu vjerodostojne.

Čini se da ni Svjetska zdravstvena organizacija u početku nije htjela raditi pretjeranu paniku pa je čak kritizirala mjere koje su poduzele neke zemlje – zatvaranje granica prema Kini. Kada se navedenoj kalkulaciji doda činjenica da živimo u super globaliziranom svijetu gdje je mobilnost ljudi na rekordnim razinama, bilo je jasno da se epidemija vjerojatno ne može zaustaviti samo na Kini ili pak azijskom kontinentu.

U to su vrijeme u hrvatskim medijima prevladavali tekstovi raznih stručnjaka da nas taj virus neće ni dotaknuti, a građani su ponukani iskustvima s prijašnjim epidemijama, poput SARS-a, MERS-a, Ebole, H1N1, smatrali da se radi o jačoj gripi koja će nas vjerojatno zaobići.

Svjetske burze izvan Kine čak su bilježile rekordne vrijednosti. Moje je mišljenje tada bilo da postoje samo dva realna scenarija. Prvi, da COVID-19 bude stvarno geografski izoliran samo na azijske zemlje, pri čemu bi zemlje poput Hrvatske imale pozitivan gospodarski impuls jer bi, kao država koja (nažalost) ovisi o turizmu, imali vjerojatno povećanu potražnju za našim destinacijama pošto bi većina turista izbjegavala putovanja u primjerice Kinu, Tajland, Kambodžu, Singapur, gdje Europljani svake godine sve više odlaze.

Drugi, koji se naravno činio puno realnijim, je da epidemija postane pandemija te se proširi na sve kontinente, pri čemu kod nas dolazi u najgore vrijeme, tik pred turističku sezonu. Na našu žalost obistinio se drugi scenarij, a kvantifikaciju posljedica za hrvatsko gospodarstvo nedavno je predstavio i moj kolega i mentor prof.dr.sc. Marinko Škare.

Međutim, ovim tekstom najmanje nastojim ispasti general nakon bitke, već želim pokušati objasniti zašto smo se uopće našli u situaciji da strahujemo od totalnog ekonomskog kolapsa te procijeniti, iz ekonomske perspektive, kakvi nas mogući scenariji čekaju u budućnosti.

Povijest se rimuje

S ekonomskog aspekta u ovom trenutku izgleda kao da je svijet stao, a zemlja se prestala okretati. Avioni ne lete, hoteli, restorani i barovi su zatvoreni kao i velika većina tvrtki, građani u panici mijenjaju valute za toaletni papir, granice između država pa i gradova se zatvaraju. Svi elementi ekonomskog sustava su u blokadi, svijetu prijeti ozbiljna globalna recesija, a prema brojnim ekonomistima i duboka depresija poput one iz 1929. godine. I to samo zbog koronavirusa… Ili možda ne?

Da bismo dobili konkretan odgovor na ovo pitanje, treba se ipak malo vratiti u povijest jer, prema Mark Twainu, iako se povijest nikada ne ponavlja, ona se često rimuje. Sve su dosadašnje recesije bile drugačije po svojim uzrocima, duljini i posljedicama pa tako se, barem na prvi pogled, čini i ova trenutna kriza koja, prema konsenzusu ekonomista, nije uzrokovana sistemskom greškom, već nevidljivim vanjskim čimbenikom – virusom. Je li tome zaista tako? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo prvo vidjeti u kakvom smo stanju dočekali taj opasan virus.

Globalna ekonomska paradigma zadnjih 40 godina, barem ona na Zapadnoj hemisferi, uglavnom počiva na neoklasičnoj ekonomskoj teoriji koja se temelji na neoliberalnim ekonomskim politikama utemeljenim putem Washingtonskog konsenzusa krajem 80-ih godina. Ključni ciljevi takvog ekonomskog okvira su maksimalna privatizacija državne imovine, odbacivanje državnog intervencionizma, liberalizacija trgovine i kamata te potpuna deregulacija tj. ukidanje svih zakona i mjera koje ograničavaju tržišnu utakmicu. Iako navedene smjernice na prvi pogled izgledaju vrlo korisne za poticanje zdrave tržišne ekonomije i održivog gospodarskog rasta, u navedenom razdoblju svjedočili smo nizu tržišnih promašaja i velikom volatilitetu poslovnih ciklusa, gdje je nakon svakog iracionalnog rasta (balona) uslijedio enorman pad aktivnosti, tzv. Boom & Bust ciklusi koje je najbolje opisao renomirani ekonomist Hyman Minsky.

Potpuni poraz

Gledajući iz današnje perspektive, očito je da su takve politike doživjele potpuni poraz. Česte makroekonomske nestabilnosti kroz vrijeme su demotivirale investicije u realni sektor, ali su zato motivirale razvoj financijskog sektora (banke, investicijske kuće, osiguranja i nebankovni posrednici, tzv. bankarstvo u sjeni), koji je u navedenom razdoblju u razvijenom svijetu postao ključni sektor s gotovo 30 posto udjela u gospodarstvu. Svijet proizvodnje stvarnih proizvoda zbog jeftine radne snage i brojnih poticaja prebacio se na azijski kontinent, dok se razvijeni Zapad fokusirao na visokotehnološki sektor, ali i kreaciju egzotičnih financijskih instrumenata čije su temelje dale upravo nove tehnologije.

Dean Sinković (Milivoj MIJOŠEK)

Financijska tržišta, umjesto alternativnog izvora financiranja poduzeća, s vremenom su postala kladionice i sama sebi svrha. K tome, kreirani su brojni financijski instrumenti u svrhu projekta financijske inkluzije iza kojeg su stale čak i poznate međunarodne institucije poput Svjetske banke i UN-a. Tu prvenstveno mislim na mikrokredite prema siromašnim građanima ili današnji fintech krediti koji nude izlaz iz siromaštva na način da se građanima u nerazvijenim zemljama, koji su uglavnom bez financijske pismenosti, nudi kredit s kamatama između 30 i 300 posto. Od većih kriza iz tog razdoblja tu su naravno Dotcom kriza koja je nastala kao posljedica ispuhavanja višegodišnjeg špekulativnog balona internet kompanija (2001.) te Velika recesija iz 2008. nastala zbog balona na tržištu nekretnina. U oba slučaja ključni generatori krize bile su financijske institucije. Istovremeno je rasla ekonomska nejednakost pa tako danas svjedočimo činjenici da je u zadnjih 30 godina jedan posto ljudi s vrha piramide povećao svoje bogatstvo za čak 21 bilijun američkih dolara, dok je 50 posto svjetske populacije na dnu piramide izgubilo gotovo bilijun dolara. Povežemo li te dvije činjenice, jasno je kome su benefiti takvog sustava namijenjeni.

Nešto više od 10 godina unazad bili smo usred Velike recesije uzrokovane krivom alokacijom resursa, tj. kreditiranjem građana za koje se znalo da te kredite neće moći vraćati. Da bi stvar bila gora, financijski je inženjering, predvođen bankarskim kartelima, takvu toksičnu imovinu upakirao u posebne proizvode (derivate) te ih ulagačima predstavljao kao vrhunski proizvod niskih rizika i visokih prinosa. Za prosječnog građanina financijski derivati sa svojim egzotičnim nazivima nikada nisu bili razumljivi jer u sebi inkorporiraju kompleksne financijske jednadžbe, a političke elite i medijske kuće nisu se usudile propitivati pod utjecajem brojnih lobista financijske industrije.

Dovoljno je reći da financijska industrija u Washingtonu ima deset puta više lobista nego što američki kongres ima zastupnika. Takve je inovacije najbolje opisao legendarni investitor Warren Buffet nazvavši ih oružjem za masovno uništenje. Rezultat je upravo takav, masovno uništenje financijskog, a posljedično i ekonomskog sustava kroz enorman pad proizvodnje i porast nezaposlenosti. Prije nego što se taj san, koji su kreirale privatne financijske institucije, rasprsnuo u najgoru noćnu moru, korporativne i bankarske elite sebi su naravno isplaćivale enormne bonuse, dok se ostatak društva zadovoljavao mrvicama i činjenicom da imaju posao i redovno plaćaju svoje režije.

Toksična imovina

Tijekom 2008. i početkom 2009. činilo se da smo na putu prema novoj depresiji, poput one iz 1929. godine. Hrvatska dobro pamti to razdoblje jer smo bili jedna od država koja je zbog katastrofalnih ekonomskih politika zadnja izašla iz te silazne spirale. Kada smo se već bili pomirili da nam slijedi nova globalna depresija, koordinirana akcija država i centralnih bankara, poglavito američkog FED-a, rezultirala je implementacijom nekonvencionalnih ekonomskih alata, koje do tada nismo mogli pronaći u knjigama iz makroekonomije. Radilo se o enormnim monetarno-fiskalnim paketima čija je svrha bilo spašavanje brojnih privatnih financijskih institucija s ciljem da se ponovno pokrenu kreditni ciklusi i gospodarstvo. Osim smanjivanja kamatnih stopa na nulu i implementacije TARP programa na razini države (Troubled Assets Releif Program), čime su se banke privremeno nacionalizirale, jedan od ključnih alata bio je mehanizam koji nazivamo kvantitativno popuštanje, tj. povećanje mase novca u optjecaju kroz kupnju državnih obveznica. Drugim riječima, centralne banke krenule su u masovno tiskanje novca koje su upucavale u financijski sustav, a pritom na svoja leđa preuzimale svu toksičnu imovinu koju je kreirao financijski inženjering. Suština priče je da su građani, kroz dotada nezabilježen mehanizam državnog intervencionizma, sanirali rupe u financijskom sustavu. U konačnici možemo reći da su se tijekom razdoblja ekspanzije profiti privatizirali, tj. većinom su se slijevali u džepove korporativnih elita, a gubici socijalizirali u sklopu cjelokupnog društva. Bio je to jasan poraz neoliberalne dogme u kojoj su, umjesto kreativne destrukcije, prevladavali kratkoročni ciljevi i korporativna pohlepa. Ako se pitate koji su razlozi zašto su se korporativne elite tako ponašale, odgovor je jasan – zato što su mogle, zato što im je deregulacija to omogućila. Veliki slobodno-tržišni eksperiment spašen je još većim državnim intervencionizmom, jer da nije bilo intervencija, upravo bi nas taj eksperiment doveo u još jednu dugoročnu depresiju.

Nakon Velike recesije i spašavanja banaka novcem poreznih obveznika, bilo je za očekivati da će se glavni akteri neetičkog korporativnog ponašanja penalizirati, da će prevladati politički i ekonomski konsenzus u kojem će se pravi inženjeri iz realnog sektora poticati, a financijski inženjering biti strogo reguliran, ako ne i zabranjen. Gdje će država putem manjeg vlasničkog paketa ipak imati bolji uvid u poslovanje financijskog sektora, čiji bi primarni ciljevi poput brze zarade i velikih bonusa trebali biti zamijenjeni kreditiranjem građana i poduzeća. Očekivalo se da se prije svega vrati pravno razdvajanje klasičnog bankarstva od investicijskog, pri čemu se novcem štediša ne bi moglo špekulirati investiranjem u visoko rizičnu imovinu, već strogo koristiti za kreditiranje poslovnih subjekata i građana s kvalitetnim bonitetom. Naravno, gotovo se ništa od toga nije dogodilo, iako su uvedene određene makroprudencijalne mjere kako bi se ublažili budući sistemski rizici i pojačala otpornost financijskog sustava na moguće šokove.

Okorjeli kockari

Sustavom su ostali upravljati isti oni igrači koji su se do 2008. ponašali poput okorjelih kockara. A dobro je poznato da je ovisnost o kocki jedan od najvećih poroka kojeg se teško riješiti. Čim se prašina slegla, financijska moć bankarskog kartela vrlo brzo je zauzdala bilo kakvu političku inicijativu za strožom regulacijom financijskog sektora, a najbliži savjetnici političkim elitama postaju ti isti kockari. I to nebitno jesu li na vlasti bili crveni ili plavi.

Izvor: glasistre.hr