SPD: Na vlast ili u propast?

21 01 2018

POLITIKA

Pregovaranje do „granice bola“, osipanje članstva, najslabiji rezultat na izborima – Socijaldemokratska stranka Njemačke je rijetko kada bila u goroj situaciji. DW odgovara na najvažnija pitanja o SPD.

Osnovana prije 150 godina, SPD je najstarija njemačka stranka, sa istorijom na koju su mnogi njeni članovi ponosni.  No, nije jasno kakvu ulogu bi ta partija mogla da ima ubuduće. Hoće li doći do formiranja takozvane velike koalicije sa Demohrišćanima ili ne?

Šta će biti odlučeno na kongresu SPD?

Kongres kao najviši organ SPD određuje temelje politike, donosi stranački program, bira upravu i odlučuje o statutu. Ove nedjelje na kongresu u Bonu neće biti odlučivano samo da li će biti nove velike koalicije sa demohrišćanima ili ne. Radi se i o budućnosti predsjednika stanke Martina Šulca. Ako 600 delegata u Bonu bude glasalo protiv početka koalicionih pregovora, Šulcu će vjerovatno preostati samo da podnese ostavku.

Kako su u prošlosti završene velike kontroverze?

1992. su delegati poslije dvodnevne diskusije tijesnom većinom glasali za izmjene u zakonskim odredbama o azilu i sastavili dugu listu odredbi koje bi trebalo prepraviti, a to je samo djelimično ispunjeno. Na kongresu 1997. je glavna tema bilo prisluškivanje u kućama i stanovima, koje je poslije višednevnih diskusija prihvaćeno – tijesnom većinom.

Posmatrači vjeruju da bi i ovaj kongres – i pored otpora SPD-podmlatka  i njenog lijevog krila – mogao da protekne tako što će tijesna većina biti za veliku koaliciju i tražiti „poboljšanja”. Problem je u tome što su Demohrišćani već najavili da na takva „poboljšanja” neće pristati.

Kako je SPD do sada vladala?

SPD je već vladala u različitim konstelacijama a ukupno 20 godina su i njemački kancelari bili iz te stranke. Partner u velikoj koaliciji je prvi put postala 1966. kada je kancelar bio Kurt Kizinger (CDU), a 1969. je formirala koaliciju sa Liberalima, kada je kancelar bio socijaldemokrata Vili Brant. Za vrijeme kancelara Helmuta Šmita (1974 – 1982) Socijaldemokrate su se našle pod pritiskom zbog slabije ekonomske situacije i kritika na račun atomske energije.

Poslije više decenija u opoziciji, SPD se vratila na vlast na izborima 1998. kada je kancelar postao Gerhard Šreder, a koalicioni partner su bili Zeleni. Od 2005.do 2009. je na vlasti bila druga velika koalicija sa Demohrišćanima, a od 2013. do 2017 – treća. Sada će na kongresu biti odlučeno da li bi mogla da uslijedi i četvrta.

Ko je (još) u vladi?

SPD „drži” šest ministarstava: Zigmar Gabrijel je ministar spoljnih poslova i vicekancelar, Brigite Cipris je ministarka privrede i energije, Haiko Mas – ministar za pravdu i zaštitu potrošača, Katarina Barli je v.d. ministra za rad i socijalna pitanja i ministarka za porodicu, seniore, žene i omladinu. A ministarstvo gradnje i za zaštitu životne sredine vodi Barbara Hendriks.


60 posto članstva SPD protiv velike koalicije sa demohrišćanima Angele Merkel

Svi ministri vlade su vršioci dužnosti dok se ne formira nova vlada. Od nastanka Savezne Republike Njemačke, SPD je dala više od 90 ministara.

Šta misli članstvo?

Ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel je tražio da se umjesto održavanja kongresa jednostavno glasa o velikoj koaliciji. Kao i druge stranke, i SPD je tokom proteklih decenija izgubila mnogo članova. Krajem 2016. ih je bilo 433.000, dok je sredinom 90-ih godina mogla da se pohvali sa 831.000 članova. I pored toga što se tako „prepolovila”, SPD još uvijek ima više članova od CDU. Kada je početkom januara 2017. na čelo stranke stupio Martin Šulc, stranka je zabilježila priliv novih članova. Pred izbore za Bundestag ih je bilo 446.000.

“Efekat Martina Šulca” je prošao a i rezultat predstojećeg kongresa bi mogao da dovede do smanjenja broja članova stranke. Prema brojkama instituta za istraživanje javnog mnijenja Infratest dimap, oko 60 odsto sljedbenika SPD odbacuje veliku koaliciju.

Izvor: DW.com

 

Advertisements




Kako je hrvatska politika prema BiH udarila u zid

21 01 2018

Jedini hrvatski saveznik u rastakanju i iscrpljivanju Bosne i Hercegovine opstrukcijama i ucjenama bio je Milorad Dodik


Ni Kolinda Grabar-Kitarović, ni Andrej Plenković, ni Dragan Čović nisu političke kamikaze, baš naprotiv, EPA


Piše: Ivica Đikić

Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini, kažu izvori iz diplomatskih krugova, upravo mijenja smjer, iako će najviši predstavnici te politike učiniti sve da ta promjena ne izgleda kao promjena. Dugogodišnja destrukcija i poticanje dodatne razgradnje BiH na etničkim principima, sva je prilika, ustupa mjesto konstruktivnom pristupu i pokušaju izgradnje čvršćeg bošnjačko-hrvatskog partnerstva za početak uspostavljanja funkcionalne i prema europskim standardima ustremljene Federacije BiH. Ovotjedni posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Bosni i Hercegovini dosad je najvidljivija manifestacija te mijene.

Čini se da Hrvati prvi put od okončanja rata naovamo odustaju od trećeg entiteta i raznih podvarijanti tog koncepta, svoje dosad jedine stvarne političke ideje kad je riječ o BiH: ne odustaju, naravno, zato što im se odjednom prosvijetlila pamet i zato što odjednom jasno vide ono što nisu vidjeli tokom proteklih dvadeset i nešto godina, nego zato što se rečena politika sudarila sa zidom, to jest nije uspjela dobiti podršku bilo koga relevantnog u međunarodnim centrima moći, a to se prije svega odnosi na Washington, Bruxelles i Berlin.

Jedini hrvatski saveznik u rastakanju i iscrpljivanju Bosne i Hercegovine opstrukcijama i ucjenama bio je Milorad Dodik, šef Republike Srpske, ali on samo iz svojih interesa – tiho ili manje tiho poduprtih iz Beograda – navija za secesionističke težnje hercegovačkih Hrvata.

Ipak nisu političke kamikaze

Daljnje sudjelovanje u tom destruktivnom savezu hrvatsku bi politiku sasvim odvelo na stazu iracionalnosti i izolacionizma, a Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković, ujedno i predsjednik HDZ-a, kao ni hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, ipak nisu političke kamikaze, baš naprotiv: svima njima, naročito hrvatskoj predsjednici i premijeru, izuzetno je stalo do osobnog rejtinga na važnim međunarodnim adresama i neće ulaziti u sukob sa Zapadom zbog nakaradne nakane bosanskohercegovačkog HDZ-a da fiksira i ogradi teritorij svoje vladavine i svog dugotrajnog monopola na sve što ima veze s Hrvatima u BiH.

Mnogo se toga, dakako, može i treba argumentirano prigovoriti vjerodostojnosti izmjene hrvatskog kursa u pogledu Bosne i Hercegovine, kao i vjerodostojnosti hrvatske predsjednice, koja najednom želi otvoriti novu, svjetliju, stranicu u odnosima Hrvata i Bošnjaka, Hrvatske i BiH.

O kakvom to, primjerice, međudržavnom prijateljstvu govori Grabar Kitarović dok istovremeno odbija poštovati zakone Republike Hrvatske i oduzeti državna odlikovanja haškim osuđenicima za ratne zločine u BiH? O kakvom to pijetetu prema nevinim žrtvama Ahmića govori hrvatska predsjednica dok je Dario Kordić, glavni krivac za taj zločin, rado viđen gost na desničarsko-klerikalnim sijelima, koja nisu strana ni gospođi Grabar Kitarović, i dok je njezin savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Vlado Galić, nekoć visokopozicionirani oficir vojne sigurnosne službe i aktivni sudionik operacija skrivanja hrvatskih ratnih zločinaca iz BiH u Hrvatskoj te zataškavanja istine o zločinima? Kako to da Grabar Kitarović ne vidi više Bosnu i Hercegovinu leglom tisuća i tisuća radikalnih islamista i potencijalnih terorista?

Pitanja slična ovima mogla bi se redati do kraja predugačkog teksta, ali u tome ne bi bilo ničeg produktivnog: da, hrvatska politika prema BiH i u BiH prožeta je dvoličnošću, samoobmanjivanjem, osjećajem više vrijednosti i brojnim kontradikcijama, i da, hrvatska politika godinama je ulagala napore da se obesmisli postojanje Federacije BiH, ali bilo bi puno gore kad bi hrvatska politika ostala dosljedno i uporno pogrešna te kad ne bi bilo mjesta za hvatanje u nelogičnostima i za nabijanje na nos dojučerašnjih promašenih stavova.

Zaustaviti spiralu propadanja

Smisao suvremene politike, nažalost ili nasreću, nije u tome da proizvodi svece, moralne vertikale i heroje dosljednosti, nego da se povlače potezi i donose odluke u interesu boljeg, slobodnijeg i sigurnijeg života što većeg broja građana, naročito onih u svakom smislu slabijih i nezaštićenijih, u interesu smanjivanja međunacionalnih i međuklasnih tenzija, u interesu funkcionalnosti državnih mehanizama.

Kad je riječ o BiH i Balkanu, manje je bitno stoje li iza toga iskrene namjere ili pragmatično popuštanje pod pritiskom moćnijih igrača ili pod pritiskom zdravog razuma: iz perspektive ovdašnjeg realnog života, važno je jedino da se počne zaustavljati spirala propadanja i destrukcije te da se počne napredovati, a približavanje Europskoj uniji, kakva god trenutačno bila, jedini je iole opipljiv dugoročni progres koji stoji pred Bosnom i Hercegovinom.

Hrvatsko inzistiranje na političkoj ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda, prije svega na tome da hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran glasovima većine Hrvata, postat će korisno i konstruktivno za Bosnu i Hercegovinu kad se odrekne svoje, dosad neizbježne, teritorijalne pretenzije, odnosno kad spomenuto inzistiranje prestane biti izlika za novu fazu razvaljivanja ionako nestabilne države.

Ako se to uistinu dogodi, a rekosmo da je Hrvatima veoma skučen manevarski prostor, tada će se na testu mudrosti i političke dalekovidnosti naći najviđeniji predstavnici bošnjačke politike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera





U SAD zbog paralize državne uprave rade samo glavne službe

21 01 2018


Foto: nps.gov

Kip slobode i muzej posvećen doseljenicima na otoku Ellis u New Yorku zatvoreni su zbog paralize američke državne uprave koja je nastala u petak u ponoć, nakon što demokrati i republikanci u Senatu nisu uspjeli postići dogovor o finansiranju savezne vlade, podijeljeni oko pitanja ilegalne imigracije i sigurnosti granica, piše index.hr.

“Kip slobode i otok Ellis smjesta se, zbog nedostatka sredstava, do daljnjega zatvaraju”, objavljeno je na internetskim stranicama.

U međuvremenu je Smithsonian objavio da će svi njegovi muzeji i Nacionalni Zoo u Washingtonu biti otvoreni tokom vikenda, ali da se čeka uputa za ponedjeljak.

Zbog propasti pregovora o proračunu sve savezne agencije i programi koji nisu od ključne važnosti prestaju raditi.

Glavne službe će nastaviti s radom, a one uključuju nacionalnu sigurnost, poštu, kontrolu leta, neophodne i hitne doktorske službe, pomoć u slučaju katastrofa, zatvore, porezne službe i proizvodnju električne energije.

 

Izvor: Index.ba





Finansijska blokada SAD: Šta se desilo i koliko će da traje

21 01 2018

Foto: Vijesti.ba

Djelimična blokada američke vlade započela je nakon što demokrate i republikanci nisu uspjeli da postignu dogovor o finansiranju.

Ostali su podijeljeni u pogledu imigracije i pogranične bezbjednosti.

Pošto oba doma američkog Kongresa do ponoći, polokalnom vremenu, nisu postigla dogovor o usvajanju prijedloga za nastavak finansiranja federalne vlade u Vašingtonu, došlo je do djelimične finansijske blokade, prenose agencije.

Neizvjesno je koliko će dugo trajati blokada službi savezne administracije SAD, a ta blokada je nastupila tačno godinu dana nakon što je predsjednik Donald Tramp ušao u Bijelu kuću.

Stotine hiljada federalnih službenika je na prinudnim odmorima i za to vrijeme neće biti plaćeni. Posljednji put kada je došlo do blokade savezne vlade, 2013. godine, Kongres je retroaktivno odobrio plate za te javne službenike, ali niko ne može da garantuje da će se to i ovog puta dogoditi.

Blokadom vlade se, međutim, neće obustaviti finansiranje svih agencija, programa i usluga koje finansira federalna vlada, već će zaposleni u agencijama i ministarstvima koji se ne smatraju ključnim prestati da rade sve dok Kongres ne bude u stanju da usvoji zakon o federalnom budžetu.

Blokada ne znači da su svi programi savezne vlade blokirani – oni čiji budžet ne mora svake godine da potvrđuje Kongres, nastavljaju rad bez ikakvih zastoja. To važi za sisteme socijalnog i zdravstvenog osiguranja, zatim, za snage reda, vojsku, obavještajne agencije i ambasade u inostranstvu, objašnjava njujorški “Dejli njuz”.

Federalne agencije su obustavile određene aktivnosti, dok će američke trupe ostati na svojim pozicijama, ali polovina od ukupno oko dva miliona zaposlenih u federalnim agencijama neće u ponedeljak ići na posao, navodi Glas Amerike.

Među njima su zaposleni u State departmentu – gdje će odeljenje za pasoše i vize nastaviti da radi – kao i dio zaposlenih u Poreskoj upravi, Sekretarijatu za zdravlje i socijalna pitanja, Sekretarijatu za odbranu, obavještajnim agencijama, Sekretarijatu za unutrašnje poslove i drugim sekretarijatima.

Neki programi koji se oslanjaju i na druge izvore prihoda, takođe nastavljaju rad koliko im je moguće – na primjer, sudovi mogu da koriste novac prikupljen od kazni. Slično važi i za američku poštu, koja posluje polunezavisno.

S druge strane, zatvaraju se federalni parkovi i spomenici, kao i muzeji u svojini savezne vlade, kao što je Smitsonian, u Washingtonu, ali i mnoge savezne regulatorne agencije, kao što su kol-centri poreske službe, koji daju savjete poreskim obveznicima, kao i većina kancelarija koje se bave grantovima i ugovorima.

Pojava finansijske blokade u SAD nije uobičajena, ali se događala i u prošlosti. Od 1981. bilo je 12 takvih slučajeva, a blokade su varirale po dužini trajanja. Najduže je trajala ona u vrijeme mandata Billa Clintona – 21 dan, od decembra 1995. do januara 1996.

Posljednji put se blokada dogodila 2013. za vrijeme predsjednika Baracka Obame.

Izvor: Vijesti.ba / Tanjug





Inzko: RS može slaviti 21. novembar kao svoj dan

21 01 2018


Valentin Inzko

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko u intervjuu za srbijanski Danas kazao je da su politilke stranke već u predizbornom raspoloženju, prenosi agencija Patria.

– To je prilično preuranjeno, s obzirom da su izbori tek u oktobru. U narednim mjesecima možemo očekivati dosta političkog aktivizma i negativne retorike, što će usporiti tempo reformi i uticati na političku klimu. To BiH sebi ne može priuštiti i to njenim građanima sigurno nije potrebno. Čak su i ministri vanjskih poslova država članica EU izrazili žaljenje zbog činjenice da su retorika podjela koja se ukorijenila u prošlosti i preuranjena predizborna kampanja usporili tempo reformi i uticali na političku klimu.

Međutim, u BiH jeste došlo do određenih pomaka, ali za obične građane nedovoljno. Ova zemlja je preduzela neke pozitivne korake u pravcu implementacije Reformske agende i trenutno se nastoje završiti odgovori na sva od ukupno oko 3.300 pitanja iz Upitnika EU. Usvojen je Zakon o akcizama, u cilju izgradnje autoputeva, potpisan je Sporazum o transportu i usvojena je Strategija o ruralnom razvoju. Druga stvar je osjećaj hitnosti koji je jako bitan. BiH nema više vremena za gubljenje, posebno sa stanovišta mladih ljudi, koji odlaze u zabrinjavajućem broju.

Inzko je istakao da je prioritet postići sporazum oko izborne reforme, što će olakšati neometano provođenje izbornog procesa i uspješnu implementaciju izbornih rezultata u oktobru 2018.

– Ovo nije najveće pitanje, ali jeste najhitnije da bi se omogućilo provođenje normalnih izbora, ili, drugim riječima, treba spriječiti “mostarizaciju”, odnosno stanje u kojem se u Mostaru nisu održali izbori od 2008. godine.

Ponovio je da treba jačati vladavinu prava, boriti se protiv korupcije, nastaviti sa socijalnim i ekonomskim reformama…

Na pitanje o Danu RS, Inzko je kazao da “niko unutar međunarodne zajednice, uključujući i mene, nije protiv toga da RS ima svoj dan.”

– Naprimjer, 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum 1995, koji se, uostalom, već obilježava u RS. Ali to se mora organizovati u skladu sa pravnim okvirom i bez diskriminacije. Ustavni sud BiH je procijenio ustavnost obilježavanja 9. januara kao Dana RS i utvrdio da je to neustavno. Vladavina prava je kamen temeljac demokratije i to znači da su odluke suda konačne i obavezujuće. Nepoštivanje vladavine prava stavlja vas na pogrešnu stranu zdravog razuma, kao i na pogrešnu stranu evropskih vrijednosti. To čovjeku oduzima pravo da se zove legalistom ili da tvrdi da njeguje evropske demokratske vrijednosti.

Izvor: NAP.ba





Berton: Političari, a ne međunarodna zajednica, odgovorni su za napredak u BiH

21 01 2018
Šef Misije OSCE-a u BiH

Foto: Vijesti.ba

Budući da će ove godine u oktobru u Bosni i Hercegovini biti održani opći izbori, šef Misije OSCE-a u BiH ambasador Bruce G. Berton pozvao je bosanskohercegovačke političare da se udalje od retorike podjela i uskih političkih interesa, jer, kako je rekao u razgovoru za Fenu, vrijeme je da BiH ostvari značajan napredak.

– Politički lideri imaju odgovornost da stvore povoljnu političku klimu i rade na zadovoljenju stvarnih potreba građana ove zemlje – kazao je.

Osvrnuvši se na rad Misije OSCE-a u BiH u prethodnoj godini, napomenuo je da je njihova svrha ostvarenje višeg stepena prosperiteta i sigurnosti u BiH, što bi trebalo da dovede do poboljšanja kvaliteta života svih građana BiH, a to, ističe, ne može biti postignuto za samo godinu dana.

– Ja lično, kao i svi zaposleni u Misiji, predano radimo na ispunjenju tih ciljeva i zadataka, a sudeći prema reakcijama koje dolaze od građana i naših partnera, možemo reći da smo zadovoljni rezultatima ostvarenim u prošloj godini. Naravno, uvijek se može uraditi više – smatra Berton.

Naglasio je da je svaki događaj koji Misija OSECE-a u BiH organizira, bez obzira da li se radi o školama, zakonodavnim institucijama, medijima ili pravosuđu, od lokalnog do najvišeg nivoa vlasti, doprinosi, na određeni način, poboljšanju kvaliteta života u BiH. To je, kaže, njihov primarni cilj.

Naveo je neke od takvih aktivnosti, kao što je podrška koju je Misija OSCE-a pružila inicijativi srednjoškolaca iz Jajca, s ciljem sprječavanja daljnjih podjela u obrazovanju, a koja je dovela do odustajanja od stvaranja novog primjera “dvije škole pod jednim krovom”.

Osim toga, prošle godine Misija OSCE-a u BiH uspješno je okončala Projekt jačanja kapaciteta za procesuiranje predmeta ratnih zločina, čiji je cilj bio povećanje kvaliteta i efikasnosti procesuiranja predmeta ratnih zločina.

– U okviru ovog Projekta izdvojena su sredstva za organiziranje posebnih obuka za tužioce, sudije, advokate i službenike za podršku svjedocima u predmetima ratnih zločina, a zaposleno je i stručno osoblje u sudovima i tužilaštvima – pojasnio je Berton.

Također, podsjetio je i na nastavak jačanja mreže Koalicija za borbu protiv mržnje, navodeći da na području BiH trenutno djeluje 31 koalicija koje rade na promoviranju tolerancije, sprječavanju incidenata motiviranih mržnjom te reakciji zajednice na takve incidente.

– Ovo su samo neki od primjera, a ima ih još mnogo. Veliki dio naših aktivnosti je ostvaren na lokalnom nivou i pravi razliku u svakodnevnom životu lokalnih zajednica, bilo da se radi o doprinosu poboljšanju kvaliteta obrazovanja ili efikasnosti pravosudnog sistema – istakao je.

Kao prioritete Misije OSCE-a u BiH za ovu godinu izdvojio je nastavak pružanja podrške bh. vlastima u jačanju vladavine prava, borbi protiv segregacije i diskriminacije u obrazovanju, poboljšanju ukupnog stanja ljudskih prava u zemlji, promoviranju tolerancije i poštivanja ljudskih prava u lokalnim zajednicama te sprječavanju korupcije i zaštiti slobode medija.

Također, napomenuo je, nastavit će raditi i u sektoru sigurnosti, s posebnim naglaskom na sprječavanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma.

– Naravno, budući da je ovo godina u kojoj se održavaju izbori, naša će pažnja biti usmjerena i na izborni proces u BiH – dodao je.

Imajući u vidu da je Misija OSCE-a u BiH, između ostalog, angažirana na uspostavi efikasnijeg sistema obrazovanja, posebno je istakao da BiH ne može postati prosperitetna država ukoliko ne osigura inkluzivno, kvalitetno obrazovanje za buduće generacije.

– Napredak u oblasti obrazovanja je moguć i prijeko potreban. Nažalost, djeca u BiH često se koriste kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva, zbog čega problemi u školama ostaju zanemareni – mišljenja je šef Misije OSCE-a u BiH.

Također, osvrnuo se i na izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, što je još jedno od pitanja na kojima je Misija OSCE-a angažirana, konstatujući da je napredak u iznalaženju zakonskog rješenja za izmjenu Izbornog zakona i ispunjenju obaveza proisteklih iz presuda Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, izostao.

– Za bilo kakav napredak, bilo da se radi o izmjenama i dopunama Izbornog zakona,  uvođenju prijeko potrebnih promjena u sistem obrazovanja ili nečem drugom, ključna je politička volja – kazao je Berton.

Kako je rekao, međunarodna zajednica pruža podršku političkim liderima u pronalaženju kompromisa, ali ona neće nametati bilo kakva rješenja.

– Politički lideri, a ne međunarodna zajednica, odgovorni su za ostvarivanje napretka u ovoj zemlji – podvukao je.

Šef Misije OSCE-a u razgovoru za Fenu ukazao je na još jedno bitno pitanje, a to je sloboda medija, koja je tokom prošle godine bila ugrožena više puta i na mnogo načina.

– Svaki napad na novinare je napad na slobodu govora. Sigurnost novinara mora biti zagarantovana u svakom demokratskom društvu, uključujući i BiH – smatra Berton.

Snažno je osudio sve pritiske na novinare u BiH, bilo kroz prijetnje po fizičku sigurnost ili na bilo kakav drugi način te pozvao nadležne institucije da učine sve što je u njihovoj moći da poboljšaju stanje slobode medija u BiH.

Dodao je da Misija OSCE-a u BiH očekuje da će svaki slučaj napada i zastrašivanja novinara biti adekvatno ispitan i procesuiran te da će tokom ove godine nastaviti sarađivati sa svim nadležnim akterima, kako bi osigurali zaštitu i poštivanje slobode medija.
Izvor: Vijesti.ba / FENA





Kada se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava, u Ustavu neće biti ni Bošnjaka ni Srba ni Hrvata

21 01 2018

Omer Ibrahimagić

Kada budu provedene presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić Finci. Zornić i Pilav, u ustavu se Srbin, Bošnjak i Hrvat neće uopće pominjati, samo bi se jednom rečenicom reklo da članovi Predsjedništva ne mogu biti iz iste etničke grupe, a time se daje mogućnost i nacionalnim manjinama da konkurišu za šefa države, kazao je za Vijesti.ba profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić.


Razgovarao: Nihad Hebibović 

– Predsjedavajuća Predstaničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto uputila je apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj traži da Ustavni sud zabrani izbor delegata u Dom naroda Federacije BiH. Kako gledate na ovu apelaciju gospođe Krišto?

IBRAHIMAGIĆ: Apelacijom osporavaju ustavnu odredbu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a Ustavni sud je nadležan da ocjenjuje ustavnost u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine, ustave entiteta i ustave kantona. Ono što Ustavni sud nije mogao uradi a to je da proglasi član 4 i 5 Ustava Bosne i Hercegovine da nije u skladu sa Evropskom konvencijom, iz prostog razloga što Ustavni sud ne može da mijenja ustavne odredbe ustava čiji je on Ustavni sud. Onda ne bi bio sud nego zakonodavac. Apelacija koja je otišla je legitimna ali vidjet ćemo kakav će biti rezultat, odnosno ocjena Ustavnog suda.

– Postoje različite interpretacije same presude Ustavnog suda iz decembra 2016.godine. Jedni naglašavaju da je Ustavni sud bukvalno donio odluku kojom se zabranjuje izbor delegata iz svih konstitutivnih naroda u Dom naroda. Da li je to tačno?

IBRAHIMAGIĆ: Ne, ovdje se radi da je Ustavni sud procijenjivao prema Evropskog konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i prema toj povelji Ustavni sud je donio jednu takvu presudu. Međutim sa stanovišta multietničke strukture BiH ta odredba iz Ustava Federacije nije loša, ona na neki način želi da u domu naroda budu predstavnici sva tri konstitutivna naroda. Ako imamo deset kantona od čega su četiri kantona većina Hrvati a u šest kantona većina Bošnjaci to može značiti da se željelo da tu hrvatsku većinu u domu naroda ne čine samo Hrvati iz ova četiri kantona nego da jednostavno imaju pravo i Hrvati sa drugih područja i drugih kantona, ukoliko ih ima izabranih da budu predstavljeni u domu naroda. Mislim da je tu Ustavni sud, tako da kažem, bio na jednoj granici da li da to uvaži ili ne uvaži ili. Dom naroda po mom mišljenju trebao bi da maksimalno predstavlja narode ali u svim dijelovima BiH a ne samo tamo gdje je neko u većini. HDZ uglavnom hoće da Hrvati iz onih kantona gdje nisu u većini ne dolaze u dom naroda.

– Oba doma imaju zakonodavnu funkciju. Da li sada postoji imperativ da se dom naroda pretvori samo u mehanizam zaštite nacionalnih interesa?

IBRAHIMAGIĆ: Mi smo dva entiteta uredili asimetrično. RS je unitarni entitet a Federacija je složena zajednica odnosno entitet. Vijeće naroda u RS nije dom naroda. Ono ima ovlaštenja samo da pokreće postupke vezane za ispitivanje vitalnog nacionalnog interesa. Po mom mišljenju na državnom nivou bi više odgovaralo jedno takvo vijeće ili dom naroda koji bi pokretao samo postupke za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, a da predstavnički odnosno dom građana donosi odluke demokratskom većinom.

– Zašto je kod nas nemoguć taj demokratski proces odlučivanja prostom demokratskom većinom i zašto to ne može biti u BiH?

IBRAHIMAGIĆ: On je disrkriminiran članom 4 i 5 Ustava Bosne i Hercegovine, jer preambuli stoji da su Ustav donijeli Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali i kao građani Bosne i Hercegovine. Prema tome nisu Ustav donijeli samo predstavnici naroda nego i građani BiH. U normativnom dijelu ustava nema nijedne riječi o građanima. Preambula jeste sastavni dio ustava ali u normativnom dijelu čitava vlast je data etnicitetima. To je ono što je fatalno za Bosnu i Hercegovinu kao državu.

– Može li Bosna i Hercegovina funkcionisati sa takvim principom i šta je po Vašem mišljenju rješenje?

IBRAHIMAGIĆ: Ne. Rješenje je u tome da Bosna i Hercegovina može profunkcionirati samo u slučaju da entiteti ne budu etnički entiteti. Zato HDZ traži entitet. Međutim organizacija Bosne i Hercegovine na tri etnička entiteta ustvari znači negaciju nezavisnosti i suverenost Bosne i Hercegovine jer ta tri entiteta hoće da budu države unutar države Bosne i Hercegovine, i one onda objektivno oduzimaju suverenitet BiH. Prema tome ako se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava onda bi u tome slučaju građanska komponenta dobila jako mnogo na snazi.

– Da li se zbog toga opstruira provođenja tih presuda?

IBRAHIMAGIĆ: To je osnovni razlog opstrukcija, zato što RS ne želi da prizna Bosnu i Hercegovinu kao državu. Mislim da je politika Čovića i Dodika na neki način zakočila taj proces, odnosno ta politika vlasti etničkih grupa. Kada budu provedene presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić Finci. Zornić i Pilav, u ustavu se Srbin, Bošnjak i Hrvat neće uopće pominjati, samo bi se jednom rečenicom reklo da članovi Predsjedništva ne mogu biti iz iste etničke grupe, a time se daje mogućnost i nacionalnim manjinama da konkurišu za šefa države.

 

Izvor: Vijesti.ba