ZEMLJA PRIPADA SVIMA

15 07 2018

Iz dubina svemirskog kraja
Zemlja ova pripada svima
Svijet taj zemaljskoga raja
Svim pripada ona bićima

Zemaljski raj i životinja treba
U obilju šuma i ocena vode
Njih jedna opasnost vreba
Dvonoge sjene njom koje hode

Zemlja bi bila raj da nema ljudi
Bilo tu pamtnih ili pak ludih
Zemlja bi lijepa bila najviše čudi
Od njih niko da se probudi

Autor: Hamdo Čamo

Advertisements




Jugoslovenska arhitektura bit će predstavljena u čuvenom muzeju u New Yorku

14 07 2018

BETONSKA UTOPIJA


Miodrag Živković, Spomenik Bitki na Sutjesci, Tjentište, BiH (Foto: Valentin Jeck)

Smješteni između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka, poslijeratni arhitekti Jugoslavije odgovorili su na kontradiktorne zahtjeve i utjecaje razvojem arhitekture koja se značajno razlikovala od dizajnerskih pristupa koji su bili zastupljeni u Evropi i šire.

Na ovoj izložbi bit će predstavljeni radovi najpoznatijih arhitekata socijalističke Jugoslavije, među kojima se ističu Bogdan Bogdanović, Juraj Neidhardt, Svetlana Kana Radević, Miodrag Živković, Edvard Ravnikar, Vjenceslav Richter, Drago Falić, Ivan Štraus i Milica Šterić.

Izložbu organizuje glavni kustos za arhitekturu i dizajn u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku Martino Stierli. Gostujući kustos je Vladimir Kulić, a saradnica Anna Kats iz Odjeljenja za arhitekturu i dizajn Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.

Izložba će biti otvorena do 13. januara 2019. godine. Fotografije je za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku snimio Valentin Jeck.


Edvard Ravnikar, Spomenik revoluciji, Ljubljanja, Slovenija (Foto: Valentin Jeck)


Berislav Šerbetić i Vojin Bakić, Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna, Petrova Gora, Hrvatska (Foto: Valentin Jeck)


Uglješa Bogunović, Slobodan Janjić i Milan Krstić, Avala TV toranj blizu Beograda, Srbija (Foto: Valentin Jeck)


Zlatko Ugljen, Šerefudinova Bijela džamija, BiH (Foto: Valentin Jeck)


Janko Konstantinov, Telekomunikacijski centar u Skoplju, Makedonija (Foto: Valentin Jeck)


Andrija Mutnjaković, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Priština, Kosovo (Foto: Valentin Jeck)


Jordan i Iskra Grabul. Spomenik Ilinden, Kruševo, Makedonija (Foto: Valentin Jeck)

Izvor: Klix.ba





Čeka se povoljan istorijski momenat za ostvarenje sna o “velikoj Srbiji”

14 07 2018

Nemanja Stjepanović / Vijesti.ba

Član izvršnog tima Fonda za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda Nemanja Stjepanović u otvorenom intervjuu za Vijesti.ba govori o negiranju srebreničkog genocida u Republici Srpskoj i Srbiji, veličanju presuđenih ratnih zločinaca i vrijeđanju žrtava. Stjepanović je komentarisao i poteze predsjednika RS-a i SNSD-a Milorada Dodika, kao i zbog čega srbijanske vlasti ratne zločince ne isporučuju Bosni i Hercegovini, već im dozvoljavaju da se danas slobodno šetaju Srbijom.

Razgovarao: Delvin Kovač

FHP prije nekoliko dana u Beogradu je organizovao “Javni čas o sudski utvrđenim činjenicama o genocidu u Srebrenici”. Možete li nam prenijeti ključne poruke sa tog skupa?

STJEPANOVIĆ: Ključna poruka sa tog skupa je da u pogledu odnosa prema srebreničkom genocidu Srbija nezaustavljivo nazaduje. Dvije izjave domaćih političara to vrlo dobro ilustruju. Prva je izrečena usred sveopšteg ćutanja o Srebrenici, kakvo odavno nije viđeno na godišnjicu obilježavanja genocida. Autor je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin, koji je rekao da je “nedopustivo da nas svakog jula zovu genocidnim”. Ta izjava jasno govori da mi nismo spremni da se suočimo, da razgovaramo o tome šta se dešavalo tokom rata u BiH, koji su zločini počinjeni, u čije ime, ko je za njih odgovoran i kakva je u tome uloga Srbije.

Ima još jedna izjava i ona nije direktno vezana za Srebrenicu, ali je čak opasnija od Vulinove. Izrekao ju je visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije Predrag Marković, koji je rekao da je granica između Srbije i Republike Srpske “privremena”. Ta izjava pokazuje da se mi nismo odrekli koncepta koji je doveo do genocida, da mi i dalje stojimo iza trećeg ratnog strateškog cilja vlasti Radovana Karadžića koji zagovara “eliminisanje Drine kao granice između srpskih država”, što je glavom platilo 8.000 srebreničkih Bošnjaka i još hiljade drugih bošnjačkih civila u Podrinju.

Izgleda da smo mi od “velike Srbije” samo privremeno odustali, ali da u glavama taj san i dalje postoji, samo se čeka povoljan istorijski momenat da on bude ostvaren. Eto gdje smo 23 godine nakon Srebrenice.

Srebrenički genocid i 23 godine od njegovog izvršenja poriče se u RS-u, ali i Srbiji, uprkos postojanju dvije zvanične presude – one Međunarodnog suda pravde i one Haškog tribunala. Imate li logičan odgovor – zašto?

STJEPANOVIĆ: Neprihvatanje nalaza tih sudova dijelom je rezultat činjenice da je pripadnicima jednog društva teško da prihvate da su u njihovo ime počinjeni tako strašni zločini. Dodajte tome činjenicu da je od strane nacionalističke elite u Srbiji kult žrtve građen kroz istoriju tako što su isticana naša stradanja, a zanemarivane naše istorijske zablude i zločini počinjeni u naše ime ili sa naše strane.

Sad smo u situaciji da treba da se na neki način odreknemo narativa u kojem smo mi glavne i čak jedine žrtve u regionu i prihvatimo da je vrh vojske, koji je uz svesrdnu pomoć Beograda predvodio Srbin iz BiH, počinio genocid.

S druge strane imamo banalne lične interese onih koji su za genocid ili brojne druge zločine počinjene u cijelom regionu. Oni su ostali u institucijama, čak u vrhu vlasti, kontrolišu medije, imaju novac koji su dobrom dijelom stekli za vrijeme ili zahvaljujući ratu. Njima nije u interesu da se prošlost gleda iskrenim očima.

Pojam genocid maksimalno se izbjegava u vladajućim strukturama RS-a i Srbije. Hoće li i kada bi se to moglo promijeniti?

STJEPANOVIĆ: To se može promijeniti samo ako se promijeni sveobuhvatan pristup prema prošlosti. Umjesto da sagledamo ko je i zbog čega pokrenuo pobunu Srba u Hrvatskoj, ko je poslije toga protjerao Srbe iz Hrvatske, ko je i zbog čega dijelio Bosnu i Hercegovinu i u tom poslu počinio užasne zločine, ko je držao Sarajevo četiri godine pod opsadom, ko je uništio gradove, sela i živote stotina hiljada ljudi i ko je na kraju počinio srebrenički genocid, mi smo sva sredstva upregli u negiranje svega toga.

Uspjeli su da nas ubijede da ćemo, ako prihvatimo činjenicu da je Ratko Mladić sa svojim oficirima počinio genocid, mi postati genocidan narod. I onda smo upregli nevjerovatne resurse da razvijemo brojne teorije zavjere kojima umanjujemo broj ubijenih nakon pada Srebrenice, minimizujemo razmjere te operacije i najveću fabriku ubijanja na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata nazivamo prirodnom posljedicom rata.

Tako smo, bježeći od pojma genocid, pobjegli od istine o Srebrenici, što može imati nesagledive posljedice za budućnost regiona.

Kako ocjenjujete najavu predsjednika RS-a i SNSD-a Milorada Dodika da će Narodnoj skupštini RS predložiti da povuče, odnosno odbaci Izvještaj Komisije za Srebrenicu?

STJEPANOVIĆ: Taj izvještaj je pisan na bazi činjenica i njegovo odbacivanje značiće odbacivanje istine. Nalazi izvještaja naprosto se ne uklapaju u srpski nacionalistički narativ čiji je Dodik istaknuti glasnogovornik, a po kojem su, eto, tokom rata u BiH počinjeni zločini sa svih strana i svi su jednako odgovorni.

Cilj je da se ne razmišlja o tome šta se desilo, koja je uloga državnih i entitetskih struktura bila u zločinima i, posebno, koji su ciljevi iza toga stajali. Jer, ako priznamo da smo zbog “velike Srbije” ubili desetine hiljada ljudi, protjerali stotine hiljada i razorili njihove domove, onda bi se svako sa gramom mozga odrekao takvog koncepta, a to nije cilj. Taj san, nažalost, živi.

Dodik je pozvao Srbe da se vrate iz Njemačke, jer smatra da će na njih krenuti hajka nakon što je Udruženje “Majke Srebrenice” njemačkom glavnom inspektoru Klausu Zornu predalo spisak od 22.000 Srba, te zatražilo da svi sa tog spiska koji su trenutno u Njemačkoj odgovaraju u toj zemlji, a ne u BiH. Može li se takav Dodikov potez okarakterisati strahom od pravde?

STJEPANOVIĆ: Mi u Fondu za humanitarno pravo podnosimo redovno krivične prijave domaćem Tužilaštvu za ratne zločine, između ostalog i protiv onih za koje imamo dokaze da su učestvovali u srebreničkom genocidu i znamo koliko je teško doći do dokaza o odgovornosti jedne osobe, a kamo li njih 22.000.

No, “Majke Srebrenice” imaju pravo da dostave dokaze i indicije bilo kome, a pravosuđe Njemačke sigurno nikome neće suditi ili presuditi bez dokaza. Zato, Dodik ne treba da brine, niko ko nije odgovoran neće biti osuđen. Na njegov poziv mogu se odazvati eventualno oni koji znaju da su krivi, čime bi se samo povećao procenat učinilaca ratnih zločina u ukupnom broju slobodnih stanovnika Republike Srpske.

Član Glavnog odbora SNSD-a Rajko Vasić zaprijetio je na svom Twitter profilu novim genocidom. Iz SNSD-a su se oglasili saopštenjem u kojem su naveli da ne komentarišu Twitter naloge niti sadržaje koji se pojavljuju na njima, bez obzira o čijim nalozima se radi. Kako to komentarišete?

STJEPANOVIĆ: Mogu samo da kažem da je riječ o sramotnom nepoštovanju žrtava genocida i njihovih porodica. Igrokaz Vasića i SNSD-a ne zaslužuje dublju analizu.

Srbijanske vlasti i dalje ne žele Bosni i Hercegovini isporučiti brojne osobe koje se terete, kojima se sudi ili su osuđene za ratni zločin počinjen na teritoriji BiH? Ratni zločinci tako danas slobodno šetaju po Srbiji, uprkos činjenici da se ta zemlja obavezala da će ih isporučiti BiH potpisavši Sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka…

STJEPANOVIĆ: Srbija je saučesnik u genocidu i drugim zločinima počinjenim od strane Karadžićeve i Mladićeve vojske i policije tokom rata u BiH, a sada je saučesnik u prikrivanju tih zločina. Ne samo da ne izručuje optužene u BiH, poput Tomislava Kovača, naprimjer, nego se nikada nije ni odvažila da sudi bilo kome osim direktnih počinilaca zločina.

Tako su srednje i više rangirani vojni i policijski oficiri ostali van domašaja pravde u Srbiji. Eto, naprimjer, Milorad Pelemiš, komandant zloglasnog 10. diverzantskog odreda VRS-a, mirno živi u Srbiji i gostuje po televizijskim emisijama.

Pogledajte samo kako izgledaju suđenja u Srbiji za zločine u Srebrenici. Za početak, genocid je u tim predmetima zabranjena riječ. Do sada imamo tri srebrenička predmeta. U prvom su četvorica pripadnika “Škorpiona” osuđena za ubistvo bošnjačkih dječaka u Trnovu. Do toga nikada ne bi došlo da Nataša Kandić nije došla do videosnimka ubistva i predočila ga tužilaštvu i javnosti.

Elem, suđenje je okončano osuđujućom presudom za četvoricu od petorice optuženih, ali tokom procesa nije dopušteno izvođenje dokaza o vezi “Škorpiona” sa MUP-om Srbije, a čak se sudsko vijeće nije obaziralo na dokaze o tome da su ubijeni dovedeni iz Srebrenice. Tako ispada da su u Trnovo i počinioci i žrtve stigli – niotkuda.

U drugom predmetu imamo sporazum Tužilaštva za ratne zločine sa bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Branom Gojkovićem. Jedan od najentuzijastičnijih ubica sa Branjeva dobio je tako samo 10 godina zatvora. Do optužnice i potom sporazuma došlo je tek kada je Gojković optužen u BiH. Budući da je bh. državljanin, naše tužilaštvo ga je optužilo da bi izbjegao izručenje BiH.

I treći predmet se vodi protiv osam pripadnika specijalne policije RS-a za ubistvo više od 1.300 Bošnjaka u Kravici 13. jula 1995. godine. Znate kako ide to suđenje? Za godinu i po dana, od kada je počelo, saslušano je nula svjedoka. Eto tako.

Lider LDP-a Čedomir Jovanović jedan je od rijetkih političara iz Srbije koji se redovno pojavljuje na obilježavanju genocida u Srebrenici. Zašto nema takve spremnosti i među ostalim političarima? Je li u pitanju strah da eventualno ne bi pali u očima svojih birača te tako izgubili određenu podršku na nekim od narednih izbora?

STJEPANOVIĆ: Jedan dio političke elite direktno je bio umiješan u vođenje ratova. Eto, Srpska napredna stranka sačinjena je prevashodno od bivših Šešeljevih radikala. Socijalistička partija Srbije baštini politiku Slobodana Miloševića i zagovara podizanje spomenika svom bivšem predsjedniku.

Drugi dio političkog spektra, onaj navodno demokratski, u stalnom je strahu od gubljenja birača i reakcije nacionalizma koji se ukorijenio u vojsci i policiji. Da se razumijemo, i među njima ima iskrenih nacionalista. To je slika Srbije danas. Normalnost je na marginama.

Na pojedinim javnim skupovima ili sportskim takmičenjima i dalje svjedočimo veličanju presuđenih ratnih zločinaca i vrijeđanju žrtava određenim parolama. Kakva se time šalje poruka žrtvama?

STJEPANOVIĆ: Ako govorimo o tim konkretnim grupama, oni žrtvama šalju poruku – trebalo je pobiti vas više. Jedan domaći političar, Nenad Čanak, nazvao je navijače paravojnim grupama današnjice. Riječ je o kriminalnim ispostavama određenih krugova unutar vlasti koje svjedoče da suština našeg problema u odnosu na ratnu pročlost nije neznanje, negiranje i poricanje zločina, nego njihovo odobravanje.

Izvor: Vijesti.ba





Prikaz svjetske politike danas u jednoj slici

14 07 2018

Dok su helikopteri nadlijetali Brisel tokom samita, fotografi su uslikali svjetske lidere kako gledaju u nebo. Upravo u tom trenutku nastala je fotografija koja je u mnogim medijima predstavljena kako prikaz svjetske politike u ovom trenutku.

Američki predsjednik, Donald Trump, i na ovogodišnjem samitu NATO privukao je najviše pažnje, ali se jedna fotografija posebno izdvojila.

Dok su helikopteri nadlijetali Brisel tokom samita, fotografi su uslikali svjetske lidere kako gledaju u nebo. Upravo u tom trenutku nastala je fotografija koja je u mnogim medijima predstavljena kako prikaz svjetske politike u ovom trenutku.

Naime, dok svi svjetski lideri gledaju u jednu stranu, samo Trump gleda u drugu.

Može se reći da u toj ocjeni ima istine, posebno ako se uzme u obzir šta je sve Trump rekao tokom samita – prvo je sve NATO članice javno napao zbog izdvajanja za budžet Alijanse, a potom se ustremio na Njemačku, zatim kritikovao izgradnju gasovoda „Sjeverni tok 2“… Posljednjeg dana samita Trump je otišao i korak dalje, upućujući najdirektniju prijetnju do sada.

„Washington post“ prenosi, pozvajući se na diplomate koje se nalaze u Briselu, da je prvi čovjek SAD zaprijetio da ukoliko „NATO članice odmah ne povećaju svoju potrošnju na odbranu, Sjedinjene Države će ići same“.

Koliko je Trump oštar možda najbolje pokazuje reakcija predsjednika Evropskog savjeta, Donalda Taska, koji mu je čak poručio: „Poštuj saveznike, nemaš ih mnogo!“.

 

Izvor: Slobodna Bosna





Stanovnici Glamoča šokirani potezom komšija Hrvata

14 07 2018

Foto: Facebook / Vijesti.ba

Načelnik opštine Glamoč Nebojša Radivojša rekao je Srni da je na ulazu u Glamoč osvanuo bilbord sa istaknutom zastavom hrvatskog naroda u BiH i dodao da su stanovnici Glamoča bošnjačke i srpske nacionalnosti šokirani tim događajem koji je, kako je naveo, potresao grad prije nekoliko dana.

Radivojša je istakao da su obavijašteni nadležni organi kako bi radili na uklanjanju bilborda.

“Na samom ulazu u Glamoč, na jednom opštinskom posjedu osvanuo je bilbord sa zastavom hrvatskog naroda u BiH. Opštinske vlasti su obavijestile nadležne organe koji su izašli na teren, te uradili zapisnik na licu mjesta”, rekao je Radivojša.

On je naveo da i dalje u školama u Glamoču nema srpskog jezika, što je i jeste, kako je zaključio, pravi pokazatelj položaja Srba u toj opštini.

Internet portal “Livno onlajn” objavio je tekst u kome navodi da se na bilbordu vidi natpis: “Hercegbosanskažupanija općina Glamoč. Dobro došli. Lijepa naša Glamočka dolina”, što je napisano preko istaknute zastave hrvatskog naroda u BiH.

Stanovnici opštine Glamoč rekli su Srni da su neprijetno iznenađeni i zahtijevaju da bilbord bude uklonjen.

Opština Glamoč broji 4.200 stanovnika.

Izvor: Vijesti.ba





Mlada Prijedorčanka u trci za Švedski parlament!

14 07 2018

DRUŠTVO, HRONIKA, POLITIKA, ZANIMLJIVOSTI


Melisa Avdagić Nilsson

Autor : Sudbin Music Objavljeno Juli 13, 2018

Tridesettrogodišnja Melisa Avdagić Nilsson, porijeklom iz Ljubije kod Prijedora, na predstojećim septembarskim izborima u Švedskoj biće jedan od visoko kotiranih kandidata za državni parlament ispred trenutno vladajuće Socijaldemokratske partije Švedske (Socialdemokraterna).

U političkim krugovima već postoje najave da je u budućnosti čeka ministarsko mjesto u švedskoj Vladi!

Melisa kaže za SrpskaCafe da joj je pomenuta partija ukazala veliko povjerenje s obzirom da je mlada i da se tek tri godine ozbiljnije bavi politikom.

-Stavljena sam na listi na visoku poziciju – šest, a za opštinu Stenungsund, gdje trenutno živim i radim, na poziciju broj dva, što znači da bih mogla imati veća ovlaštenja. Broj jedan u Stenungsundu je sadašnji gradonačelnik, a ja trenutno obavljam važan posao. Ako to uporedimo sa ovdašnjim funkcijama, može se reći da sam načelnik za jednu oblast – kaže Nilssonova.

Ona ističe da je za kandidaturu za Parlament Švedske morala proći ozbiljne procedure Socijaldemokratske partije, koja u toj skandinavskoj zemlji vlada već četiri godine.

– Prvo me je nominovala partija u mojoj opštini, pa Distrikt. Partija ima u Švedskoj ukupno 26 distrikta, a u mome je 11 opština, uključujući Stenungsund. Dakle, intervjuisali su oko 100 ljudi iz mog distrikta izabrali ukupno 35 kandidata za parlament. Mene su izabrali među šest najboljih. To je bilo zanimljivo medijima, jer sam kao mlada dobila visoku poziciju – priča naša sagovornica.

Melisa, koja je vlasnica dvije fakultetske diplome iz ekonomije i menadžmenta i radnih nauka, kaže da je skrenula pažnju na sebe godinama radeći u najvećoj švedskoj školi na projektima unapređenja sistema zapošljavanja.

Ona kaže da političari u Švedskoj ne koriste svoje pozicije za privilegije kao što se dešava u Bosni i Hercegovini.

– Tamo se sve postiže radom, trudom i pristojnim ponašanjem u javnosti. Recimo taj veliki rad u mom slučaju nije bio puno plaćen, ali kada je partija vidjela da sam u tome dobra i da uspijevam da uporedo stignem porodične i obaveze u opštini, nominovali su me za Parlament i stavili na visoko kandidatsko mjesto. Dakle, moraš da radiš za svoju zemlju, opštinu i ljude, a ne kako ti hoćeš. Moraš da znaš s ljudima i kako riješiti njihove probleme – navodi Melisa.

Ona dodaje da je na listi uspješnih ljudi sa ovih prostora u Švedskoj i Aida Hadžialić, bivša ministarka u Vladi Švedske.

– Možda ću i ja to biti, ne znam. Uglavnom, bavim se politikom, jer to volim i od srca radim za svoju zemlju i opštinu. Uvijek treba da se pitaš ne to šta će država dati meni, već šta mogu ja da uradim za državu, šta možemo da uradimo svi zajedno. Lako je raditi za sebe, a uspjeh je kad nešto radiš zajedno s ljudima. Samo tako može biti bolje i tako se i u BiH može naći pravi put – poručuje ona.

Ona naglašava da uvijek rado dolazi u Prijedor i da joj je želja da jednom učini nešto više na povezivanju Švedske i BiH.

– Postoje mogućnosti da radimo zajedno na nekim pozitivnim stvarima i neka ovaj intervju neka bude početak u tom smjeru – kaže Nilssonova.

Melisa kaže da je usljed ratnih dešavanja sa porodicom napustila Ljubiju, Prijedor i BiH, te da je tada imala osam godina.

– Prvo smo živjeli na jednom švedskom ostrvu. To je jedno malo mjesto i tamo sam odrasla. Sve što sam u životu uradila, izborila sam sama i iza svih mojih uspjeha stoji veliki rad i ništa više. Da bih uspjela uvijek sam morala biti pet puta bolja od domaćih đaka i ljudi – prisjeća se Nilssonova.

Nilssonova živi u Stenungsundu, koji ima više od 26.000 stanovnika, a radi i kao „developer“. Riječ je o poslu s ciljem da se djeca, još u školskom uzrastu, usmjere ka tome čime će se baviti kada porastu.

– Tu usmjeravamo i to šta da rade učitelji, kako da se preduzeća povežu sa djecom i slično – objašnjava ova stanovnica Švedske.

Podsjećamo, Melisa Avdagić Nilsson u braku sa Šveđaninom Magnusom ima dvoje djece -sina od osam godinu i kćerku od 8 mjeseci.

/M. Čabarkapa

Izvor: mojprijedor.com





Protjerani tjelohranitelj Osame bin Ladena mora biti vraćen u Njemačku

14 07 2018


/

Autor: Index.hr

Bivši tjelohranitelj Osame bin Ladena koji je godinama živio u Njemačkoj te je nakon dugotrajnog postupka protjeran u rodni Tunis u petak ujutro, mora biti vraćen u Njemačku jer je njegovo protjerivanje bilo protupravno, priopćio je upravni sud u petak.

– Protjerivanje se protivi temeljima državno-pravnih principa – saopćio je sud.

Sud je ovakvu odluku donio zbog toga što tuniske vlasti diplomatskim putem nisu izdale jamstva da Samiju A. u Tunisu ne prijeti mučenje, prenosi Index.hr.

Sud je uredu za strance u Bohumu naložio da Samija A. “odmah i po vlastitom trošku vrati u Njemačku”.

Sudska odluka je u ured za strance u Bohumu, gdje je 42-godišnji bivši tjelohranitelj vođe terorističke organizacije El-Kaida Osame bin Ladena godinama živio s porodicom, stigla u trenutku kada je avion već poletio za Tunis.

Sami A. je odmah nakon dolaska u Tunis priveden zbog optužbi za učestvovanje u radu terorističke grupe.

Sami A., koji godinama slovi kao potencijalno opasna osoba i svakodnevno se morao javljati u policiju, već je prije nekoliko godina trebao biti protjeran, ali je sud uvijek iznova prihvaćao njegovu žalbu po kojoj je protjerivanje protuzakonito jer protjeranom u zemlji porijekla, u ovom slučaju Tunisu, prijeti mučenje.

Izvor: Avaz.ba / Index.hr