Gorčin Dizdar: Mak Dizdar bio je žrtva svih sistema u kojima je živio

24 09 2017

Jubilej 100 godina od rođenja Maka Dizdara fondacija koja nosi pjesnikovo ime obilježila je objavljivanjem reizdanja ‘Kamenog spavača’.


Pjesnik Mak Dizdar, Ustupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar

 

Pogođen životnim okolnostima koje razvoju pjesničkog talenta nikako nisu išle u prilog, Mehmedalija Mak Dizdar savladao je sve prepreke egzistencijalnih nedaća i stvorio opus kakvog nema na južnoslavenskim jezičkim prostorima. Rođen u Stocu tokom Prvog svjetskog rata, Mak Dizdar razvit će se u najznačajnijeg jugoslavenskog pjesnika druge polovine 20. stoljeća, a njegova pjesnička knjiga Kameni spavačključno je mjesto savremene bosanskohercegovačke književnosti, jer je njenim objavljivanjem 1966. ta književnost ozbiljno i hrabro krenula gaziti prema aktuelnim i modernim poetskim uzusima.

Ove godine navršava se 100 godina od rođenja Maka Dizdara, što je bio povod da o Makovom životu i reizdanju Kamenog spavača, koje se pojavilo na godišnjicu pjesnikovog rođenja, o projektu izdavanja knjige i detaljima iz Makovog bogatog života razgovaramo s njegovim unukom, predsjednikom Fondacije “Mak Dizdar” Gorčinom Dizdarom.

  • Navršilo se 100 godina od rođenja Maka Dizdara, jednog od najvažnijih pjesnika južnoslavenskih prostora. Je li, po Vašem mišljenju, taj značajni jubilej obilježen na odgovarajući način?

– Ovaj izuzetno značajni jubilej bosanskohercegovačke kulture donekle je adekvatno obilježen zahvaljujući zajedničkom projektu Fondacije “Mak Dizdar”, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti i Bošnjačkog instituta – Fondacije “Adil Zulfikarpašić” pod nazivom “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”. Stota godišnjica rođenja Maka Dizdara tako je već proslavljena u Zenici, Gradačcu, Mostaru, Stocu, Novom Pazaru, Banjoj Luci i Tuzli, a planirana su i gostovanja u Bihaću, Splitu i Zagrebu. Posebno bih istaknuo promociju indonežanskog prevoda Kamenog spavača u Džakarti. U oktobru je planiran i niz centralnih manifestacija u Sarajevu: svečana akademija, međunarodna naučna konferencija, predstavljanje spomenika Maku Dizdaru, izložba o njegovom životu i djelu…

Međutim, moram naglasiti da je ovako bogat program najprije rezultat izuzetno požrtvovanog rada nekoliko osoba okupljenih oko ove inicijative. Iako smo zahvalni na podršci čitavog niza bosanskohercegovačkih institucija, smatramo da visina te podrške ne odgovara značaju ovog jubileja i nivou na kojem je on koncipiran i realiziran.


Reizdanje Kamenog spavačaUstupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar
  • Fondacija “Mak Dizdar”, čiji ste predsjednik, objavila je ove godine reizdanje Kamenog spavača, koje u podnaslovu ima zanimljivu sintagmu “autentično i definitivno izdanje”. Znači li to da su dosadašnja izdanja zbirke na neki način neautentična ili manjkava?

– Ta sintagma temelji se na vrlo preciznim tekstološkim definicijama ovih pojmova. Naime, “autentično” izdanje nekog djela jeste ono koje je koncipirao sam autor nekog djela. Postoje tri autentična izdanja Kamenog spavača: prvo izdanje iz 1966. godine, drugo izdanje iz 1970. godine i treće izdanje, koje je izašlo nakon Dizdareve smrti, 1973. godine. “Definitivno” izdanje je, pak, ono koje odgovara posljednjoj stvaralačkoj volji autora, ili ga je, pak, sam autor definirao kao takvog, a to je, u ovom slučaju, upravo izdanje iz 1973. godine. Autentično i definitivno izdanje Kamenog spavača iz 2017. godine temelji se upravo na izdanju iz 1973. godine, te stoga i nosi ovakav podnaslov.

Gotovo sva kasnije izdanja Kamenog spavača temelje se, međutim, na izdanju iz 1981. godine, koje je uredio dr. Enes Duraković, a koje se u značajnoj mjeri razlikuje od svih autentičnih izdanja Kamenog spavača. Ne bih rekao da je ovo izdanje “manjkavo”, ali u svakom slučaju ne može biti označeno “autentičnim” u tekstološkom smislu (za više detalja vidjeti pogovor priređivača autentičnog i definitivnog izdanja dr. Sanjina Kodrića).

  • Koliko kulturna i književna javnost, naravno, posjeduju svijest o važnosti Makovog djela? U anketi koju je nedavno proveo jedan sarajevski sedmični magazin intelektualci su Kameni spavačproglasili najvažnijom knjigom poezije u Bosni i Hercegovini. Koliko rezultat te ankete odgovara stvarnoj recepciji Makove književnosti?

– Mislim da kulturna i književna javnost zaista posjeduje svijest o važnosti Makovog djela, kako to, uostalom, pokazuje i anketa koju ste spomenuli. Međutim, ono što je zabrinjavajuće jeste veliki jaz između percepcije Makovog djela među pripadnicima starije generacije s iskustvom predratne Bosne i Hercegovine i Jugoslavije (koja još uvijek sačinjava tu “kulturnu i književnu javnost”) i njegovom statusu unutar mlađih generacija. Da bi se u potpunosti shvatio ne samo estetski već i kulturni, pa i politički značaj Makovog djela, nužno je poznavati barem osnove srednjovjekovne historije Bosne, pa i njezinih različitih tumačenja, ali i historiju Bosne i Hercegovine i njezinih “naroda i narodnosti” unutar Jugoslavije. Djelomično i kao rezultat dominacije nacionalnih diskursa, cjelokupno Makovo djelo često se svodi na Kamenog spavača, ili, još gore, na tek nekoliko pjesama iz ove zbirke koje se tumače isključivo u romantičarsko-patriotskom duhu.


Mak Dizdar na izložbiUstupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar
  • Danas se malo govori o raznovrsnim Makovim interesovanjima i slabo se spominje podatak da je autor antologije Starih bosanskih tekstova. Postoji li u našem društvu svijest o tome da je zapravo Mak Dizdar, na stanovit način, otkrio javnosti Jugoslavije kulturu srednjovjekovne Bosne?

– Zaista, može se reći da je Mak Dizdar na određeni način javnosti Jugoslavije otkrio kulturu srednjovjekovne Bosne, ili, preciznije, jedno specifično tumačenje kulture srednjovjekovne Bosne. Naravno, u naučnim krugovima odavno su se vodile rasprave o bosanskoj banovini i kraljevstvu, o Crkvi bosanskoj i njezinoj heterodoksiji i stećcima kao jedinstvenim spomenicima tog perioda. Međutim, Dizdar je na jedan specifičan način oživio ovaj period ukazivanjem na estetske, dakle, univerzalne i vanvremenske kvalitete ove kulture. Mislim da u tom smislu još uvijek nismo uspjeli nastaviti njegov rad: stećci se, uglavnom, tretiraju ili strogo naučno-pozitivistički, ili, pak, uskogrudno-nacionalno, dok njihova jedinstvena ljepota i estetika ostaju po strani. Možda je i to razlog zašto se zaboravljaju Stari bosanski tekstovi.

  • U godinama nakon Makove smrti dosta se polemika vodilo o njegovom nacionalno-političkom identitetu. Poznato je da se izjašnjavao kao Hrvat i da je uvršten u mnogobrojne antologije hrvatske književnosti. Je li Mak Dizdar veličinom svog djela bošnjački, bosanskohercegovački, hrvatski ili jugoslavenski / južnoslavenski književnik?

– Ja lično nigdje nisam naišao na konkretan dokaz da se Mak Dizdar izjašnjavao kao Hrvat iako se taj podatak često navodi u javnosti. Ono za šta postoje brojni dokazi jeste da je on prihvatao biti dijelom hrvatske književnosti. Međutim, neophodno je imati na umu da u to vrijeme nije postojala ni bosanskohercegovačka, ni bošnjačka, ni muslimanska književnosti, već samo srpska i hrvatska. Njegovu pripadnost hrvatskoj književnosti stoga moramo posmatrati u kontekstu vremena. Što se, pak, tiče njegovih ličnih stavova, dakle, onih koji nisu filtrirani aktualnim političkim okolnostima, dovoljno je pročitati njegov uvod u Stare bosanske tekstove i tekst Marginalije o jeziku i oko njega. Mak je, za mene, prije svega bosanski pjesnik, a tek onda i, upravo tim redoslijedom, bošnjački, bosanskohercegovački, južnoslavenski i hrvatski.


Mak Dizdar pored stećkaUstupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar
  • Danas se u kulturnoj javnosti dosta govori o tome da je Mak Dizdar bio proganjan u vrijeme socijalizma zbog svojih političkih i nacionalnih svjetonazora. Jesu li te tvrdnje tačne?

– Mak Dizdar bio je na određeni način žrtva sva tri sistema u kojima je živio: cenzori Kraljevine Jugoslavije izbacili su polovinu pjesama iz njegovog pjesničkog prvijenca Vidovopoljska noć, ustaše su mu odvele majku i sestru u Jasenovac, a socijalistička Jugoslavija zabranila je rad vrlo uspješnoj izdavačkoj kući “Narodna prosvjeta”, u kojoj je bio glavni urednik. Ovaj događaj bio je tek početak njegovih nevolja: do kraja života nije dobio stalno zaposlenje, sa ženom i troje djece živio je u malom, neuslovnom stanu, a kada je konačno dobio novi, uručeno mu je pismo deložacije, nad kojim je i umro. Osim toga, kako to jasno pokazuje njegova rukopisna ostavština, dobijao je anonimna prijeteća pisma, nekoliko puta bivao javno vrijeđan i ponižavan, a vrijednost njegovog rada žestokim polemičkim tekstovima redovno je dovođena u pitanje. Iako, dakle, nije bio progonjen u klasičnom smislu, moglo bi se reći da je protiv njega vođen jedan jednim dijelom spontani, a drugim organizirani “specijalni rat”.

  • Postoje i neke teorije po kojima je, navodno, Mak Dizdar ubijen. Treba li to tretirati kao površan medijski senzacionalizam ili u tim “pričama” ima istine?

– Da ponovim: Mak Dizdar umro je nad “montiranim” pismom deložacije iz vlastitog stana, dakle, pismom koje nakon njegove smrti više nikada nije spomenuto. Prethodno je doživljavao razne oblike psihičke torture i egzistencijalnih prijetnji. Ukoliko je sve ovo bilo dio sistemski planirane kampanje, moglo bi se u određenom smislu govoriti o “ubistvu”. Međutim, kako sam nisam doživio to vrijeme, a nisam nikada vidio jasne dokaze za postojanje ovakve kampanje, ipak bih se suzdržao od tako snažne optužbe.


Mak Dizdar recitira svoju poeziju
Ustupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar
  • Šta se desilo s bogatom rukopisnom zaostavštinom Maka Dizdara? Gdje se i na koji način čuvaju Makovi rukopisi i jesu li dostupni javnosti na uvid?

– Najveći dio Makove rukopisne zaostavštine je u posjedu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Njeni najznačajniji dijelovi predstavljeni su javnosti u sklopu izložbe “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, koja je ove godine obišla nekoliko bosanskohercegovačkih i regionalnih gradova. Fondacija “Mak Dizdar” i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine prošle godine su pokrenuli projekt digitalizacije kompletne rukopisne zaostavštine Maka Dizdara, koja je trebala postati dostupna javnosti u elektronskom obliku. Digitalizacija je kompletirana, ali zbog protivljenja jednog od nasljednika autorskih prava Maka Dizdara ovom projektu rukopisna zaostavština još uvijek nije dostupna javnosti.

  • Mak je bio veliki borac za očuvanje kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Danas vidimo da je taj odnos prema prošlosti veoma indolentan i da se naslijeđe, naročito graditeljsko, uništava na svakom koraku. U kakvom su stanju posjedi porodice Dizdar u Stocu i lokaliteti koji su bili cjeloživotna Makova inspiracija, poput Radimlje?

– Makova rodna kuća, nažalost, već odavno nije u vlasništvu porodice Dizdar. Međutim, 2007. godine, prilikom obilježavanja 90. godišnjice rođenja Maka Dizdara, rahmetli Enver Dizdar, jedan od Makovih sinova i osnivač Fondacije “Mak Dizdar”, pokrenuo je inicijativu za uspostavljanje stalne izložbe rukopisa Maka Dizdara u njegovom rodnom gradu. Nakon nekoliko godina rada jedan stari, urušeni, tipično hercegovački stambeni kompleks pretvoren je u Makovu hižu, muzejsko-galerijski centar posvećen Maku, umjetnosti stećaka i hercegovačkom načinu života. Ova plemenita ideja i dalje nastavlja da se razvija i raste, a Makova hiža u međuvremenu je postala nezaobilazna stolačka kulturno-turistička destinacija.

Želio bih ovaj intervju završiti ovom optimističnom porukom, pa neću ništa reći o aktuelnom odnosu prema kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine.


Makova hiža u StocuUstupljeno Al Jazeeri/Fondacija Mak Dizdar

Izvor: Al Jazeera

 

 

 

Advertisements




Ima li ceste do Une, kojoj se svi dive?

24 09 2017

Iako Vlada FBiH isplaćuje 500.000 KM tranše, to nije dovoljno, jer studija ulaganja nalaže 900.000 maraka godišnje, plus dva miliona za infrastrukturu


UNA REGATA/FAHRUDIN BENDER

 

Nacionalni Park Una postoji osam godina, na prostoru od 19.800 hektara u administrativnom teritoriju općine Bihać i u manjem dijelu općine Drvar. Obuhvata prirodni rezervat sa prelijepim kanjonom i slapovima rijeke Une, te šumskim prostranstvima. Nakon proglašenja Zakona o Nacionalnom parku Una 2009. godine, registrirano je i Javno preduzeće Nacionalni park Una d.o.o. Bihać. Studija izvodivosti je urađena još prije deset godina, te je predviđala da Nacionalni park postane samoodrživ nakon pet godina finansiranja.

Prolongiranje

 

Ove sedmice iz tekućih transfera drugim nivoima vlasti i fondovima, za NP Una odobreno je 500.000 KM kao redovna godišnja tranša iz Vlade FBiH. Od studije se odstupilo, jer NP Una još nije samoodrživo preduzeće.

– Vlada je usvojila utrošak, to su redovna sredstva. S tim sredstvima se održava samo rad Nacionalnog parka, takozvani hladni pogon. Iako je procedura pokrenuta i onih 500.000 što je planirano u budžetu, mi još u ovoj godini nismo dobili ni marku. Što se tiče teze o samoodrživosti, koja jeste bila predmet te studije, uslov je također bio da se u roku pet godina NP Una finansira sa budžeta u iznosu od 900.000 godišnje, ali to nije tako. Kako je iznos sveden na 500.000 godišnje, iz tog razloga je rečeno da se samofinansiranje prolongira na deset godina. Bitan je bio i drugi uslov, a to je da se mimo toga svake godine ulažu investicije u infrastrukturu i razvoj Nacionalnog parka od po dva miliona KM, a ništa se od toga nije desilo. Mi bismo sigurno i u roku od deset godina mogli ostvariti samoodrživost kad bi bilo ulaganja u obimu kakav je predviđen u studiji, kazao nam je Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una.

RENDŽERI NP UNA/FAHRUDIN BENDER

Nacionalnom parku Una je, od osnivanja, iz budžeta FBiH isplaćeno ukupno 3.230.000 KM.

Federalno Ministarstvo okoliša i turizma sklopit će ugovor o namjenskom prijenosu sredstava na transakcijski račun NP Una, koji će ih utrošiti u skladu s planom i programom koji će usvojiti pomenuto ministarstvo, onako kako se to radilo i prethodnih godina. Brzog razvoja parka za sada neće biti, iako u ovom preduzeću bilježe godišnji porast posjeta turista za konstantnih 20 posto više u odnosu na prethodnu godinu.

80.000 posjeta

 

Nacionalni park Una ostvario je prošle godine 350.000 maraka vlastitih prihoda, a, kako nam je kazao direktor, na kraju ove godine očekuju da to bude oko 400.000 KM. Imaju 13 stalno zaposlenih i tokom šest mjeseci oko 40 sezonskih radnika. Preduzeće, iako nije samoodrživo, ipak je respektabilno.

AMARILDO MULIĆ/FAHRUDIN BENDER

– Prošle godine imali smo 60.000, a do kraja godine očekujemo da imamo 80.000 posjeta sa plaćenom uslugom parka. Ali, mi ne možemo u jednoj godini prihvatiti više od 100.000 posjetilaca, jer prosto nema kapaciteta i infrastruktura nije još na potrebnom nivou, napomenuo je Mulić.

Problem su prihvat, protok i organizacija ljudi, loše i neasfaltirane ceste i nedostatak infrastrukture.

OSLOBOĐENJE PORTAL,





Merkel: Želimo jaku EU, ali i pridobiti glasove koji su otišli desničarima

24 09 2017
Želimo održati jaku Evropsku uniju i napraviti detaljnu analizu zašto je AfD dobio tako veliki broj glasova, izjavila je Angela Merkel, njemačka kancelarka u prvom obraćanju nakon izbora.


Angela Merkel

Želimo održati jaku Evropsku uniju i napraviti detaljnu analizu zašto je AfD dobio tako veliki broj glasova, izjavila je Angela Merkel, njemačka kancelarka u prvom obraćanju nakon izbora.

–   Ostvarili smo strateški cilj, bez nas nije moguće formirati vladu, a mi smo ponovo dobili odgovornost da to učinimo – rekla je Merkel i kampanju ocijenila teškom. Ona je obećala da će „dobrom politikom“ pokušati pridobiti glasače koji su dali svoj glas radikalno-desničarskoj stranci AfD.

Moramo nastaviti ekonomske reforme i održati snažnu ekonomiju, REKLA JE.

– Naravno, želimo održati i snagu EU i Evrope. Boriti se protiv ilegalne imigracije i uzroka imigracije i naravno učiniti sve da održimo unutrašnju sigurnost – rekla je Merkel.

Ona je već za sutra najavila razgovore sa potencijalnim partnerima o formiranju nove vlade, za svoj četvrti mandat na kancelarskoj poziciji.

Nešto prije nje, javnosti se obratio Martin Schulz, čelnik SPD-a, koji je iznio zadovoljstvo rezultatom svoje stranke, ali rekao da će oni ostati u opoziciji nakon četverogodišnje koalicije sa CDU.

Uprkos značajnom padu broja glasova kršćanski demokrati Angele Merkel ostaju najjača partija u Bundestagu sa 32,7 posto glasova, ali su na treće mjesto  izbili radikalni desničari AfD koji su prema najnovijim izlaznim anketama osvojili 13,4 posto glasova

Ispred njih su socijaldemokrati SPD sa 20,2 posto, što je najlošiji poslijeratni rezultat ove stranke. Izborni prag su prošli Ljevičarska stranka, Zeleni i FDP.

Prema prvim procjenama koje je na osnovu ovih rezultata objavio DW, stranka Angele Merkel imat će 217 mandata, SDP 134, AfD 89, FDP 70, Zeleni 62, a Ljevičari 59.

 

Izvor: Vijesti.ba / FENA





Merkel proglasila pobjedu na izborima, AfD ulazi u parlament

24 09 2017

Građani Njemačke na izborima su birali 19. saziv Bundestaga, na kojim je 61,5 miliona ljudi imalo pravo glasa.

Njemačka kancelarka Angela Merkel proglasila je pobjedu njene Kršćanske demokratske unije (CDU) na danas održanim saveznim izborima te najavila formiranje nove vlade.

“Želimo održati jaku Evropsku uniju i napraviti detaljnu analizu zašto je AfD dobio tako veliki broj glasova”, izjavila je Merkel u prvom obraćanju nakon izbora.

“Ostvarili smo strateški cilj, bez nas nije moguće formirati vladu, a mi smo ponovo dobili odgovornost da to učinimo”, rekla je Merkel i kampanju ocijenila teškom. Ona je obećala da će “dobrom politikom” pokušati pridobiti glasače koji su dali svoj glas radikalno-desničarskoj stranci AfD.

Moramo nastaviti ekonomske reforme i održati snažnu ekonomiju, rekla je ona.

“Naravno, želimo održati i snagu EU i Evrope. Boriti se protiv ilegalne imigracije i uzroka imigracije i naravno učiniti sve da održimo unutrašnju sigurnost”, rekla je Merkel.

Ona je već za ponedjeljak najavila razgovore sa potencijalnim partnerima o formiranju nove vlade, za svoj četvrti mandat na kancelarskoj poziciji.

Pobjeda CDU

Merkel i njeni demokršćani pobijedili su na saveznim njemačkim izborima sa osvojenih najmanje 33,5 posto glasova, prenijeli su njemački mediji prve nezvanične i nepotpune prognoze, na osnovu izlaznih anketa po zatvaranju birališta.

Ovim su potvrđena i istraživanja javnog mnijenja i političke procjene analitičara koji su Merkel predvidjeli i četvrti kancelarski mandat, a neki od njih i mogućnost da u “kancelarskoj fotelji” ostane duže čak i od svog nekadašnjeg “političkog oca” kancelara “rekordera”, Helmuta Kohla, koji je 16 godina vladao Njemačkom, prenosi Tanjug.

Druga po snazi politička partija je Socijaldemokratska stranka (SPD) Martina Schulza sa osvojenih 21 posto glasova, dok je treća, kao što su se mnogi i pribojavali, Alternativa za Njemačku (AfD) (13 posto) politička partija desničara i euroskeptika, koja je političke poene skupljala na temi izbjeglica, stranaca, proširenja Evropske unije i rješenju finansijske krize.

U njemačkom Bundestagu će u novom 19. poslijeratnom sazivu biti, još i poslanika partije Ljevica, nasljednice nekadašnjih istočno njemačkih komunista, zatim, stranke Zeleni (svaka po gotovo devet posto), kao i Liberali (blizu 10 posto), koje je je mladi Christian Lindner uspio da vrati u parlament.

SPD u opoziciji

Njemački socijaldemokrati priznali su poraz izborima i najavili da će radije preći u opoziciju nego ući u novu koaliciju sa demokršćanima kancelarke Angele Merkel.

“Ovo je težak i gorak dan za njemačke socijaldemokrate, izgubili smo izbore”, izjavio je lider Socijaldemokratske partije (SPD) Martin Schulz u prvoj reakciji poslije objavljivanja izlaznih anketa.

On je dodao da će se ta stranka boriti za ostvarenje svojih izbornih obećanja i vrijednosti, prenosi Tanjug.

Kako ukazuje AFP, SPD na današnjim izborima postigao najgori rezultat posle Drugog svjetskog rata.

“Preuzet ćemo opozicioni mandat”, rekla je potpredsjednica SPD-a Manuela Schwesig nakon što su objavljeni rezultati izlaznih anketa.

Thomas Oppermann, koji predvodi SPD u parlamentu, potvrdio je da je “SPD mjesto u opoziciji”.

Njemačka antiimigracijska i krajnje desničarska stranka Alternativa za Njemačku (AfD), koja je na današnjim izborima prvi put ušla u parlament, obećala je da će “promijeniti zemlju”.

“Krenut ćemo za Merkel. Povratit ćemo našu zemlju i naš narod”, rekao je jedan od lidera AfD-a Alexander Gauland.

‘Potcijenili smo AfD’

Jedna od liderka AfD-a Frauke Petry zahvalila se građanima koji su, kako je navela, bili nezadovoljni kako je radila Velika koalicija.

“I dalje ćemo kritikovati, jer to donosi rezultat.  Emocije su sastavni dio politike, a mnoge druge stranke su nezadovoljne kako se do sada radilo. Danas ćemo analizirati rezultate, a već sutra odrediti kurs našeg djelovanja“, kazala je ona.

Stranka Angele Merkel je izgubila devet posto glasova, a SDP 5,7 posto u odnosu na rezultate iz 2013. godine.

Premijer Bavarske Horst Seehofer (CSU) je kazao da je napravljena greška, jer opasnost jačanja desnice nije ozbiljno svaćena.

“Potcijenili smo je. Trebamo vidjeti kako AfD držati po strani i ne dozvoliti jačanje desnice“, kazao je on.

Prije četiri godine konačna izlaznost je iznosila 71,5 posto a ove godine se zbog polariziranja birača, čemu je posebno pridonijela desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD) očekuje nešto viši odaziv.

Po sadašnjim prognozama bi se novi sastav Bundestaga mogao sastojati od 631 parlamentarca: Unija bi bila najviše zastupljenja, s 219 parlamentaraca. SPD bi u parlament mogo poslati 138 parlamentaraca, a to je 55 manje nego do sada. AfD bi po trenutnim rezultatima u Bundestagu trebao biti zastupljen s 87 parlamentaraca. FDP bi imao 68 predstavnika, Zeleni 61, dok bi Ljevicu predstavljalo 58 parlamentaraca.

Kompleksni sistem

Njemačka ima jedan od najkompleksnijih glasačkih sistema za biranje parlamenta(donjeg doma) u Evropi. Glasački sistem želi da kombinira prednosti direktne i proporcionalne političke reprezentacije, a izbori se održavaju svake četiri godine.

Na ovogodišnjim saveznim izborima, pravo glasa imalo je 61,5 miliona ljudi, od čega 31,7 miliona žena i 29,8 miliona muškaraca. Gotovo tri miliona ljudi će prvi put moći iskoristiti svoje glasačko pravo.

Više od trećine glasača u Njemačkoj, gotovo 22 miliona, su ljudi preko 60 godina. Mnogi analitičari smatraju da će upravo starija generacija imati bitan utjecaj na sam ishod izbora.

Najveći broj ljudi s glasačkim pravom živi u pokrajinama Sjevernoj-Rajni Vestfaliji (13,2 miliona), Bavarskoj (9,5 miliona) i Baden-Wuerttemberg (7, 8 miliona).

Izvor: Al Jazeera i agencije





Izlazne ankete: Stranka Angele Merkel u vodstvu

24 09 2017

Građani Njemačke na izborima su birali 19. saziv Bundestaga, na kojim je 61,5 miliona ljudi imalo pravo glasa.

Građani Njemačke na izborima su birali 19. saziv Bundestaga, na kojim je 61,5 miliona ljudi imalo pravo glasa.

Birališta u Njemačkoj su zatvorena u 18 sati, a prema prvim rezultatima izlaznih anketa 32 posto glasova je osvojio CDU Angele Merkel, SPD 20 posto, a radikalni desničari AfD čak 13 posto.

Aktuelna kancelarka Angela Merkel iz Krišćansko-demokratske unije u utrci je za četvrti mandat.

Izlazne ankete pokazuju da pobjedu odnosi Demokršćanska koalicija Angele Merkel sa osvojenih 32 posto glasova.

Slijede socijaldemokrati Martina Schulza sa 20 posto, treća stranka po snazi su AfD sa 13 posto. Slijede Liberali sa 10 posto, Zeleni sa devet posto i Ljevica devet posto osvojenih glasova.

Stranka Angele Merkel je izgubila devet posto glasova, a SDP 5,7 posto u odnosu na rezultate iz 2013. godine.

Prije četiri godine konačna izlaznost je iznosila 71,5 posto a ove godine se zbog polariziranja birača, čemu je posebno pridonijela desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD) očekuje nešto viši odaziv.

Kompleksni sistem

Njemačka ima jedan od najkompleksnijih glasačkih sistema za biranje parlamenta(donjeg doma) u Evropi. Glasački sistem želi da kombinira prednosti direktne i proporcionalne političke reprezentacije, a izbori se održavaju svake četiri godine.

Na ovogodišnjim saveznim izborima, pravo glasa imalo je 61,5 miliona ljudi, od čega 31,7 miliona žena i 29,8 miliona muškaraca. Gotovo tri miliona ljudi će prvi put moći iskoristiti svoje glasačko pravo.

Više od trećine glasača u Njemačkoj, gotovo 22 miliona, su ljudi preko 60 godina. Mnogi analitičari smatraju da će upravo starija generacija imati bitan utjecaj na sam ishod izbora.

Najveći broj ljudi s glasačkim pravom živi u pokrajinama Sjevernoj-Rajni Vestfaliji (13,2 miliona), Bavarskoj (9,5 miliona) i Baden-Wuerttemberg (7, 8 miliona).

Izvor: Al Jazeera i agencije





Merkel osvojila najviše, desničari dobili 13,8 posto glasova

24 09 2017

Angela Merkel

Birališta u Njemačkoj su zatvorena u 18 sati. Prema prvim rezultatima izlaznih anketa koje je objavio DW 32,5 posto glasova je osvojio CDU Angele Merkel, SPD 20 posto, a radikalni desničari čak 13,8 posto.

Birališta u Njemačkoj su zatvorena u 18 sati. Prema prvim rezultatima izlaznih anketa koje je objavio DW 32,5 posto glasova je osvojio CDU Angele Merkel, SPD 20 posto, a radikalni desničari čak 13,8 posto.

Stranka zelenih osvojila je 9,5 posto, FDP 10,5 posto i Ljevičarska stranka 9 posto glasova prenosi DW.

Stranka Angele Merkel je izgubila devet posto glasova, a SDP 5,7 posto u odnosu na rezultate iz 2013. godine.

Ankete su uoči izbora najavljivale pobjedu koalicije koju predvodi CDU kancelarke Angele Merkel, ali nedovoljnu da bez partnera formira vlast. Ovi rezultati govore o značajnom padu podrške kancelarki

Odziv na općim izborima u Njemačkoj je jednak ili za nijansu niži u odnosu na prije četiri godine, što bi moglo pogodovati rastu radikalnih desničara, javlja Reuters.

Izvor: Vijesti.ba / FENA





Ostavština koju treba čuvati

24 09 2017

Bila je večer jednog od zadnjih novembarskih dana 1990. Izašao sam iz dućana Kemoboje, tada na uglu Palmotićeve i Amruševe, i skoro se sudario sa Slavkom Goldsteinom. Obojica smo se obradovali susretu, ali njegovo lice je ostalo ozbiljno: ‘Je l’ znaš? Skinuli su ploče na Trgu žrtava. Sad je sve gotovo.’ ‘Znam. Javila mi je Vesna popodne da mijenjaju ploče. Ali nije gotovo, Slavko, sad tekar počinje!’

Stajali smo na pločniku i u razgovoru dijelili zabrinutost da nova vlast u svom revizionističkom pohodu želi izbrisati čak i sjećanje na žrtve fašizma. ‘Ako ih smetaju čak i žrtve fašizma, to znači da hoće relativizirati zločinački karakter ustaškog režima koji je do žrtava doveo.’ ‘Ta promjena je po direktnoj Tuđmanovoj naredbi. Buzančić (tada gradonačelnik Zagreba), kad je dočekao Tuđmana na aerodromu, rekao mu je: ‘Gospodine predsjedniče, to s Trgom žrtava fašizma neće ići, ljudi se bune. Na to ga je Tuđman ljuto prekinuo: ‘To mora ići!’ Ne mogu vjerovati da oni ne vide da je sve to voda na Miloševićev mlin.’

Rekao sam Slavku da sam kupio samoljepljivu plastiku i da ću na ploči s novim imenom, ‘Trg hrvatskih velikana’, prelijepiti velikane s riječju ‘patuljaka’. Slavko se dobroćudno nasmiješio i zamišljeno rekao: ‘Trebat će nam više od samoljepljive trake…’

Između 1990. i 2017. Slavko Goldstein napravio je mnogo toga što je trebalo. Svojim organizacionim sposobnostima, svojim talentom kao pisac, svojom predanošću etičkim vrijednostima u čijoj obrani je antifašizam nastao, svojim upozorenjima na zlo koje te vrijednosti ugrožavaju i o čemu je imao iskustva iz prve ruke. Slavko je Goldstein, sebi svojstvenom upornošću, nastojao Hrvatsku usmjeriti od demokrature ka pristojnom, otvorenom demokratskom društvu. Uz prekomjernu dozu optimizma moglo bi se reći da je u tome samo djelomično uspio. To ga stavlja, zajedno s njegovim postignućima, u malobrojnu, ekskluzivnu grupu ljudi koji su svojim djelovanjem doprinijeli razvoju demokracije i slobode, jednom riječju tome da ljudsko društvo na duži rok i, najčešće, poslije njih postane bolje.

Povodom smrti Slavka Goldsteina novine su se raspisale o njegovom životu: kronološki, od djetinjstva u Karlovcu, hapšenja i ubojstva njegovog oca Ive od ustaša, do Slavkove zadnje knjige ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’. Moje sjećanje na Slavka je drugačije, dijelom u slikama, naročito nekih, sada već davnih događaja.

Sjećam se slike Slavka Goldsteina na naslovnici tjednika, mislim ‘Danasa’, negdje 1989., on je u sredini među likovima budućih hrvatskih političara, kao centralna figura turbulentnih i naglih društvenih promjena, pravog primjera promjene društvene paradigme, kad se politički pluralizam preko noći pretvarao iz tabua u općeprihvaćenu političku realnost. Goldstein, uvjeren da bez političkog pluralizma nema prave demokracije i ponesen osjećajem političke slobode koji se te godine širio Hrvatskom, osniva i postaje prvi predsjednik Hrvatskog socijalno-liberalnog saveza, prve stranke-alternative Savezu komunista. Već sljedeće godine, kad hrvatski nacionalizam, što induciran Miloševićevom politikom što autohton, postaje politički mainstream, Goldstein mjesto predsjednika prepušta Draženu Budiši i odlazi iz aktivne stranačke politike. Podsjetio me tada na lik iz Andrićeve ‘Priče iz Japana’, pjesnika koji je spiritus movens pokreta protiv starog režima, ali kad pobijede i kad se formira nova vlast, on u njoj ne želi sudjelovati.

Početkom 1993. Slavko Goldstein, zajedno s mojom sestrom Vesnom i Ozrenom Žunecom, pokreće ‘Erasmus, časopis za kulturu demokracije’. ‘Erasmus’ izlazi četiri puta godišnje (tokom pet godina) i po kvaliteti i argumentiranoj kritičnosti članaka predstavlja pravi kulturno-politički događaj u Hrvatskoj. Već krajem 1993. uredništvo ‘Erasmusa’ organizira u Zagrebu okrugli stol ‘Srbi i Hrvati’ s četrdesetak učesnika, od kojih je petnaestak bilo iz Srbije, a jedan iz Gline (sudac Radovan Jović koji je zbog svojih stavova sjedio u zatvoru u Republici Srpskoj Krajini, a zbog lažne optužbe o špijunaži poslije 1995. u zatvoru u Hrvatskoj). ‘Razgovarali su ljudi’, kako piše u uvodu transkripta okruglog stola S. Goldstein, ‘koji nisu pripremili ni razbuktali rat, pa su utoliko sposobniji uspostaviti mir: vlastitim društvima namijeniti bolju sudbinu od bujanja mržnje i neprijateljstva…’ Skup je održan samo zahvaljujući Goldsteinovom poznanstvu s Josipom Manolićem, tada još uvijek drugim čovjekom u državi, i predstavljao je pravu senzaciju i izazvao mnoge komentare pune mržnje od strane zadrtih nacionalista.

Na Staru godinu 1993. u redakciju ‘Feral Tribunea’ dolaze dva vojna policajca s nalogom da Viktora Ivančića, glavnog urednika ‘Ferala’, odvedu u vojarnu Dračevac. To je bilo samo nekoliko dana poslije izlaska ‘Ferala’ s onom antologijskom naslovnicom na kojoj su Tuđman i Milošević zajedno u krevetu. Ivančić odlazi u drugu sobu da spakira stvari i, uvjeren da ta regrutacija može vrlo pogubno završiti po njega, bježi kroz drugi ulaz, sjeda u automobil i vozi u Zagreb, kod Slavka Goldsteina da ga moli za pomoć. Slavko odlazi kod ministra obrane Gojka Šuška, čeka satima, ovaj ga ne želi primiti, na kraju ga prima Šuškov zamjenik Goran Dodig i dogovara sa Slavkom sastanak s Ivančićem; i Ivančić i Slavko inzistiraju da to ne bude u MORH-u nego u Novom Liberu. Tokom razgovora Dodig kaže Ivančiću: ‘Ajde, glavno da je glava na ramenu.’ Na to Ivančić skače i viče: ‘Dakle mislili ste me likvidirat!?’ Slavko smiruje Ivančića: ‘Viktore, molim vas, pričekajte vani’ i dogovara s Dodigom garancije da se Ivančiću neće ništa dogoditi. U međuvremenu je uredništvo ‘Ferala’ obavijestilo brojne međunarodne organizacije tako da je slučaj internacionaliziran.

Rekao sam Slavku da sam kupio samoljepljivu plastiku i da ću na ploči s novim imenom, ‘Trg hrvatskih velikana’, prelijepiti velikane s riječju ‘patuljaka’. Slavko se dobroćudno nasmiješio i zamišljeno rekao: ‘Trebat će nam više od samoljepljive trake…’

Paralelno Slavko, kao stari partizan, planira Ivančićevo bjekstvo u Sloveniju: ‘Gostionica Kalin je na samoj granici, jedan ulaz je u Hrvatskoj, tu uđeš, drugi je u Sloveniji, tu izađeš.’ Sve je na kraju završilo relativno mirno. Ivančić je proveo mjesec dana u vojarni Dračevac kao jedini urednik novina koji je regrutiran, napisao je nekoliko izvrsnih satiričkih tekstova inspiriran vojarnom, i do danas je ostao uvjeren da ga je Slavko svojom promptnom i hrabrom intervencijom spasio.

U listopadu 1994., desetak dana poslije incidenta u kojem je policija tukla nas nekolicinu koji smo pokušali spriječiti bespravno izbacivanje iz stana majke s dvoje djece, u ‘Erasmusu’ izlazi članak pod naslovom ‘Fašizam’. U tekstu se upozorava na ‘Novi val političkog terorizma koji se potmulo širi Hrvatskom…’ i prozivaju Vukojević, Šušak i, posredno, Tuđman za taj trend fašizacije. Mnogo godina poslije, kad sam čitao Slavkovu knjigu ‘1941. – godina koja se vraća’ i saznao detalje o njegovom djetinjstvu, pomislio sam kako ga je ta deložacija morala podsjetiti na jednu sličnu deložaciju, kad je, po dolasku fašizma 1941. u Hrvatsku, njegova majka s dvoje djece bila izbačena iz njihovog stana u Karlovcu.

Slavko Goldstein bio je ugledni novinar, jedan od osnivača ‘Vjesnika u srijedu’, urednik Radio Zagreba, filmski scenarist, uspješan izdavač, jedan od najaktivnijih promotora židovske kulturne baštine u Hrvatskoj i Jugoslaviji i predsjednik Židovske općine u Zagrebu do 1990. Ali u jednom njegovom dijelu, onom najkreativnijem, ostao je trag malog židovskog dječaka kojem su tragični događaji iz 1941. naprasno prekinuli djetinjstvo i bacili ga u svijet odraslih. Na različite ljude to bi djelovalo različito. Slavko je znao da bi vjerojatno završio kao još jedna žrtva holokausta, kao što je, uostalom, završio dobar dio njegove šire porodice, da nije bilo odlučnosti njegove Muti, kako su Slavko i mlađi brat Danko zvali svoju mamu, koja je s dvoje djece otišla u partizane. To nije bio izbor sigurnosti, odlazak u partizane 1942. bio je sve samo ne garancija sigurnosti, bio je to izbor ljudskog dostojanstva svim vrlo realnim opasnostima i prijetnjama unatoč. S iskustvom zla koje je donio fašizam i koje ga je pogodilo još u dječačkoj dobi, Slavko Goldstein mogao je postati isključiva i netolerantna osoba. Slavko je, međutim, prepoznao upravo isključivost i netrpeljivost kao osobine koje vode ka bezosjećajnosti za patnje drugih i ka zlu koje je sam iskusio. Kao da se cijelog života držao načela koje mu je u svom posljednjem pismu iz ustaškog zatvora napisao njegov otac, pisma koje će čudnom igrom slučaja ipak dobiti, ali 64 godine nakon što je pisano: ‘Bolje je trpjeti nepravdu nego je činiti!’

Još bi je bilo bolje spriječiti, prenijeti sljedećim generacijama dragocjeno iskustvo koje može pomoći da se iste zablude ne ponove. Ne čudi životno opredjeljenje Slavka Goldsteina da na zlo fašizma upozorava kao na trajnu opasnost za svako društvo. Kao predsjednik Savjeta Spomen-područja Jasenovac Goldstein je potaknuo izradu poimeničnog popisa žrtava, taj popis do sada sadrži preko 83.100 imena, a kad su u Hrvatskoj učestali besramni falsifikati koji taj logor smrti prikazuju kao običan zatvor za državne neprijatelje NDH, Goldstein je raskrinkao sve te laži činjenicama i argumentima objavljenima u njegovoj prošlogodišnjoj knjizi ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’.

Definitivan odlazak ljudi na kraju devetog desetljeća života spada još uvijek u biološku neumitnost. Kad se radi o ljudima koji su svojim radom zadužili društvo u kojem su živjeli i djelovali, poput Slavka Goldsteina, govori se o nenadoknadivom gubitku za zajednicu. Za njegovu rodbinu i prijatelje to je svakako gubitak, ali da li će to biti gubitak za zajednicu ovisi o nama. Ovisi o tome da ne dopustimo da vrijednosna, duhovna ostavština Slavka Goldsteina nestane zajedno s njegovim fizičkim odlaskom. Ili, kao što je novinar Boris Pavelić naslovio svoj lijepi tekst o Slavku Goldsteinu: ‘Slavko, druže, nećemo se dati!’

Izvor: Portalnovosti.com