Širaz – grad pjesnika

26 05 2018

DOBRO DOŠLI U ŠIRAZ

U centralnom dijelu Irana nalazi se jedan od tri najčuvenija grada u Iranu – Širaz, koji je zbog svog izuzetnog kulturno-istorijskog značaja na obaveznoj listi posjete gotovo svih turista. Po veličini je šesti grad u Iranu i glavni grad provincije Fars.

(Video: Dobro došli u Širaz)

 

Ako ka Širazu dolazite iz pravca jugozapada, proći ćete kraj onog zbog čega je ovaj kraj poznat još iz perioda antike. Valovita brda na južnom prilazu gradu, prepuna zasada vinove loze podsećaju da je sorta vina „širaz“ nastala na ovim područjima, konzumirana još u vijreme ahemenidskih careva. Iako je u današnjem Iranu alkohol zvanično zabranjen, kult vina (i nesrećnih ljubavi) najbolje je u svojim pesmama opisao jedan od najčuvenijih persijskih pjesnika – Hafiz (veliki uzor Geteu), rođen u Širazu, u XIII vijeku.

Osim njega, iz Širaza potiču i drugi čuveni pesnici (Sa'di, na pr), te sam grad i danas nosi epitet „grad pjesnika“. Mauzoleji Hafiza i Sa'dija, okruženi mirisnim baštama limuna i ruža, mjesto su svakodnevne posjete mnogih Iranaca, koji ovde dolaze da čitaju stihove, ili da se osame.

Osim kao grad pjesnika, Širaz je poznat i po tome što je u drugoj polovini XVIII vijeka, za vrijeme dinastije Zand (porijeklom iz manjinskog naroda Luri) jedno vrijeme bio prijestolnica Perzije. Njen osnivač Karim han, izgradio je tvrđavu usred grada (Arg-e Karim han), a potonji guverneri grada, i veleljepne palate sa baštama Narandžestan i Kan-e Zinat ol-Molk (Naranjestan i Khan-e Zinat ol-Molk).

 

Sistem i koncept perzijske bašte, u kojoj tekuća voda dijeli površinu na 4 dijela, nastao je u Perziji, u starom vijeku. Kada su  prolazeći Perzijom usred pustinje, antički Grci ugledali bujnu vegetaciju sa drvećem, cvijećem i tekućom vodom, upitali su Persijance kako to nazivaju. Odgovor je bio – „pairidaeza“ („ograđena bašta“). Ovim putem, riječ „paradise“ je sa pogrešnim značenjem ušla u mnoge jezike na Zapadu, opisujući perzijske bašte kao Raj koji su Grci vidjeli.

U Iranu, UNESCO je stavio pod zaštitu 9 perzijskih bašti, i označio ih kao primjer izvornog koncepta istih. Jedna od njih, sa palatnim kompleksom – Bašta Eram (Bagh-e Eram), nalazi se na zapadu Širaza.


(Video: Bašte Širaza)

Osim bašta, u Širazu treba obići čuveni širaski Bazar-e Vakil, jedan od četiri najbolja u Iranu, čiji se glavni ulaz nalazi kraj Vekilove džamije  (Masjed-e Vakil), a u neposrednoj okolini jednog od tri najljepša stara hamama u Iranu Hamam-e Vakil (Hammam-e Vakil). Danas je ovo svojevrsni mali muzej voštanih figura ljudi u javnom kupatilu, koji su odjeveni shodno njihovim zanimanjima, i prikazan „život“ u hamamu.

Nedaleko od bazara, nalazi se najfotografisanija džamija Irana – džamija Nasir-e Molk (Masjed-e Nasir-e Molk), koju je u XIX vijeku izgradio isti onaj guverner koji je živio u Palati Narandžestan. U rano jutro, kada zraci sunca probijaju kroz raznobojne geometrijske vitraže na prozorima (tipični detalj persijskih vila i džamija), boja sa vitraža ogleda se u šarenim persijskim tepisima na podu, i stvara fantastične, blistave šare.

Na uzvišici iznad sjevernog izlaza iz Širaza, put prolazi kraj historijske Kapije Kur’ana (Qur'an Gate, ili Darvazeh Qor'an) i pretvara se u autoput, koji poslije nekih 60 km vožnje vodi pravo ka najčuvenijem arheološkom nalazištu Irana – Persepolisu, dijelu UNESCO-ve kulturne baštine.

(Kerim Han tvrđava)

 

(Mauzolej Kira Velikog)

 

(Afif Abad vrt)

(Džahan nama vrt)

(Narandžestan)


(Mauzolej Sa'dija Širazija)



(Eram vrt)

(Unutrašnjost palate Narandžestan)

Izvor: kciran.com.ba

 

 

Advertisements




Bogata ramazanska trpeza u Iranu

26 05 2018

PERZIJSKA KUHINJA

Ramazan je sveti mjesec kojeg muslimani u Iranu sa radošću iščekuju i neizmjerno mu se raduju.

U Iranu je tokom ovog svetog mjeseca strogo zabranjeno konzumiranje hrane, cigareta, pića na javnim mjestima. Čajdžinice i restorani su zatvoreni sve do iftara.

Kada je riječ o ramazanskoj kuhinji u Iranu treba kazati da, kao i u ostalim dijelovima svijeta, neki preferiraju topla jela za sehur, dok drugi radije biraju hljeb, džem, sir i jaja. Ali na svakoj iranskoj trpezi neizostavno se nalaze hurme i dosta toplog crnog čaja.

Iftarske tradicije drugačije su od mjesta do mjesta. Ali ono što je sigurno jeste to da svi Iranci tradicionalno svoj post prekidaju iftareći se hurmama i šoljicom toplog crnog čaja ili čašom tople vode.

Tokom Ramazana na iranskoj sofri možete vidjeti crni čaj, hljeb, sir, svježe povrče, zulbije – slatke fritule u obliku pereca i bamiju – tulumbe (tradicionalni, dobro zaslađeni slatkiši veoma slični našem kadaifu i tulumbama), perzijsku halvu, poslasticu šule zard (šūle zard), zatim popularnu aš rašte (āš-e rašte) supu, kao i halim (halīm) – vrstu iranskog gulaša, ali i mnoge druge čorbe i poslastice koje su karakteristične samo za Iran.

š rašte – supa sa rezancima)

Aš rašte (āš rašte) je jedna od omiljenih tradicionalnih supa u Iranu. Za pripravu ove ukusne supe potrebno je između ostalog mljeveno juneće meso, luk, šareni grah, leća, rezanci, peršun, menta – inače neizostavni začini gotovo svakog iranskog jela, kao i brašno, cimet.

(Halīm)

Halim (halīm) je vrsta gulaša i veoma je popularan generalno na Bliskom Istoku. Iako se ovo jelo razlikuje od regije do regije, uvijek uključuje pšenicu, ječam, leću i meso. U nekim dijelovima Irana dodaju i geršlo. Ovo jelo je karakteristično po tome što je potrebno da se kuha “poistiha” , na umjerenoj vatri sedam do osam sati. Ovo jelo znatiželjni turisti inače mogu kupiti u gotovo svim bazarima u Iranu. U Iranu se tradicionalno priprema i za još jedan poseban događaj u islamu – hidžru Poslanika a.s.

āmī lappe)

Šami lape (šāmī lappe) je veoma ukusno tradicionalno iransko jelo za čiju pripremu je potrebno meso, mladi grašak, jaja i začini. Za jedinstven ukus ovoga jela neophodno je dodati i šafran. Na prvi pogled izgledaju kao pljeskavice, ali jednom kada ih probate, odmah ćete zaključiti da imaju jedinstven i nezaboravan ukus.

(Šole zard)

Šole zard je tradicionalna iranska poslastica slična sutliji kojoj Iranci dodaju još i šafran. Često se za dekoraciju koriste pisatacije, lješnjaci i cimet.

tradicionalna iranska halva veoma je slična halvi koju prave naše domačice. Sastojak koji je ipak razlikuje jeste šafran koji Iranke čini se koriste svakodnevno u pripravi svakoga jela.

Sastojci iranskih tulumbi jedinstvenog ukusa između ostalog su opet šafran, a u agdu se dodaje još i ružina voda.

(Fereni)

Fereni je vrsta tradicionalnog iranskog pudinga koji iranske domačice prave u svim prilikama. Ovisno o prilici, fereni se nekada služi hladan kao desert, a nekada i topao. Za pripravu je potrebno mlijeko, ružina voda, šečer i pistacije.

Poslastica šir barandž (šīr baranğ) zapravo je riža na mlijeku, veoma slična našoj sutliji kojoj još ljepši ukus daje ružina voda. Za dekoraciju ovog deserta Iranke često koriste džem i pistacije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

(Rangīnak)

Ranginak (rangīnak) je veoma ukusan i hranjih desert južnih dijelova Irana. Najukusniji je onda kada je napravljen od svježe ubranih hurmi, a tradicionalno se servira uz šoljicu iranskog crnog čaja.

Izvor: kciran.com.ba





Mladi Bosanac nakon godine provedene u Njemačkoj: Ovdje se živi k’o nekad u Jugoslaviji – s minimalcem možeš platiti stan i režije, kupiti nov auto, ljeti ići na Majorku, a zimi u Alpe…

26 05 2018

Iako si stekao već ovdje puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumiješ

Mladi iz BiH i regije najčešće odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Jedan od njih je i Boris Franjić, diplomirani ekonomista iz Kaknja, koji živi i radi u Štutgartu, a svoje utiske nakon godinu dana boravka i rada u ovoj zemlji podelio je na “Facebooku”.

– Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vrijeme da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vrijeme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem. Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Njemačku.

Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro… Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj. E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mučneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.

U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama Bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu. Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje ljeti tri sedmice na Majorku, zimi na dvije sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi ko’ nekad u Jugoslaviji.

Oni što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Nijemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time, to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “Mercedesu”, “Porscheu” i “Boschu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta. Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.

Iako si stekao već ovdje puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumiješ.

Kad već dođeš u Bosnu nakon tri sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.

Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio…pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.

Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku. Ko će ostati dole živjeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu vidio prosperitetnom.

Nažalost!!! – napisao je Boris Franjić na Facebooku.

 

Izvor: mreza-mira.net / DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN





U Trnopolju obilježena 26. godišnjica formiranja logora

26 05 2018

Foto: Anadolija

U prostoru nekadašnjeg logora “Trnopolje” kod Prijedora, danas je uz prisustvo nekoliko stotina bivših logoraša i mještana ovog kraja obilježena 26. godišnjica formiranja logora i stradanja bošnjačkog naroda ovog kraja. Skup su organizovali Udruženje logoraša “Prijedor 92”, Udruženje logoraša “Kozarac” i Regionalni Savez udruženja logoraša Banjaluka.

Na ovom mjestu još uvijek nije podignuto Spomen-obilježje, što je velika sramota, smatraju bivši logoraši, javlja Anadolu Agency.

Prošli smo strahote u logoru

Denić kaže da su 24. maja 1992. godine pronađeni na Kozari on i njegove komšije, gdje su se krili i odveden je kao i mnogi drugi u logor “Keraterm”. U logor “Trnopolje” je doveden 4. avgusta, gdje je bio do 1. oktobra te godine.

“Bilo je teško. Ovdje u Trnopolju je bilo mnogo bolje u odnosu na Keraterm, makar što se tiče hrane, jer smo dobijali obrok, ali je isto kao i tamo bilo premlaćivanja, silovanja i ubistava. Kad se čovjek vrati unazad čini mi se da mi se stomak prevrće od muke, teško je, ali moramo ovo obilježavati radi svoje djece i unuka. Da znaju da se ovdje desio jedan od najstrašnijih zločina”, poručuje Denić.

Logoraška udruženja pod embargom lokalnih i entiteskih vlasti

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog udruženja Saveza logoraša regije Banjaluka, kaže da se na današnji dan obilježava u Trnopolju početak prijedorskog genocida i 26. godišnjica formiranja logora “Trnopolje”.

“Kroz ovaj logor od 26. maja 1992. do kraja novembra prošlo je preko 35.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Iz ovog logora su organizovani konvoji koji su prevozili logoraše na teritoriju koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Takođe je izvedeno i 200 logoraša koji su ubijeni na Korićanskim stijenama”, rekao je Duratović i dodao da lokalne vlasti još uvijek nisu omogućile da se na mjestu bivšeg logora postavi spomen-ploča.

“Na sve se načine pokušava ugušiti nastojanje da obilježavamo ovakve događaje, logoraška udruženja su pod strašnim embargom na entitetskom i lokalnom nivou kada je u pitanju finansiranje ovakvih organizacija. Međutim, nikakvi pritisci neće ugušiti naša nastojanja i glasove preživjelih jer je ovo opomena da zlo nikad nikome nije donijelo dobro, da u ratovima gube sve strane, a, na kraju krajeva, naši glasovi su obaveza prema onima koji nisu živi napustili Trnopolje i zbog naših generacija koje dolaze”, istakao je Duratović za AA.

Bivši logoraš i aktuelni odbornik u Gradskoj skupštini Sabahudin Garibović kaže da je u logoru “Trnopolje” bilo više od 300 žrtava.

“Dvadeset šest godina je prošlo. I, kako godine odmiču, svake godine mi je teže, jer sam svjesniji šta se dogodilo 1992. godine. Zato se ne smijemo libiti da prenesemo svima šta se ovdje dogodilo i koliko je na ovom mjestu bilo bola i patnje”, istakao je Garibović.

Logor “Trnopolje” je po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba otvoren maja 1992. godine, a zatvoren je početkom zime iste godine. Prema podacima Udruženja logoraša Prijedor, kroz ovaj logor je prošlo više od 30.000 ljudi, a u njemu nije bilo mnogo direktnih ubistava, jer su ljudi odvođeni na druga mjesta i ubijani, ističu u Udruženju. Prema presudama Haškog tribunala, logor “Trnopolje“ je bio uglavnom logor za žene i djecu, gdje su, prema podacima Udruženja, žene maltretirane i silovane.

Logor “Trnopolje” se nalazio u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. avgusta 1992. godine, kada su britanski reporteri napravili snimke izgladnjelih i zlostavljanih logoraša iza žice. Iz njega je 21. avgusta 1992. godine izvedeno oko 200 logoraša, koji su kasnije ubijeni na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću.

 

Izvor: Vijesti.ba / AA





Šefik Džaferović, kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH: Radit ću kao Bakir Izetbegović – CIKmedia

26 05 2018


Šefik Džaferović

Nakon tajnog glasanja članova Konvencije SDA Džaferović je osvojio 104 glasa

– Uz Božiju pomoć i podršku SDA mi ćemo biti pobjednici, rekao je Šefik Džaferović, odmah nakon što je proglašen za kandidata SDA za funkciju člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda.

Zašto Džaferović misli da će SDA ukupno, a i on kao kandidat biti pobjednici?

– Jer je SDA ozbiljan tim, ozbiljno organizovana politička stranka, na čijem je čelu Bakir Izetbegović. Budući da se on ne može više kandidovati, on će ostati šef tog tima. Ja poštujem šta je radio i šta radi Bakir Izetbegović, rekao je Džaferović, na što je uslijedio veliki aplauz.

– Mi možemo jedino postići pobjedu kada radimo u timu, s SDA možemo puno postići, a bez SDA smo u problemu. Kad je SDA jaka, jaka je i država BiH, poručio je Džaferović, objašnjavajući da je SDA stranka koja je dala odgovore na velike izazove i dala ispravne odgovore. To je stranka koja je politički organizovala bošnjački narod i sve patriote u vrlo turbulentnim vremenima za BiH i dala osjećaj samopoštovanja. Osigurala je međunarodni subjektivitet i poštivanje BiH. Organizovala je odbranu i odbranila zemlju. I danas najviše radi na izgradnji i reintegraciji BiH, osigurava ravnopravnost svih ljudi na cijeloj teritoriji BiH, istakao je Džaferović, napominjući da je Izetbegović, kao šef države, radio timski, i da se prije donošenja svake odluke, konsultovao s saradnicima.

– Tako treba raditi, tako ću, akobogda, i ja raditi, obećao je Džaferović, kojem je posebno drago što je SDA, načinom ovih izbora, pokazala demokratsku kulturu.

No, prije Džaferovića, članovima Konvencije SDA se obratio drugi kandidat Safet Softić, koji se prisjetio da su ga još prije oko dvije godine neki novinari pitali za ovu kandidaturu.

– Mislio sam, otkud ova medijska glad, otkud interes? A sada znam. Javnost uvijek zanima šta misle pobjednici, a isto tako, unutar SDA, ko god da je pobijedio, on bi pobijedio na izborima. Mi smo pokazali da uistinu živimo po demokratskim normama, i da ćemio mi biti pobjednici, zaključio je Softić, naglasivši da je Džaferović bio najbolji, te da će i on glasati za njega.

17.19

Konvencija Stranke demokratske akcije (SDA) izabrala je na današnjoj sjednici Šefika Džaferovića kao kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.

Nakon tajnog glasanja članova Konvencije SDA Džaferović je osvojio 104 glasa, Safet Softić 87, dok su 22 glasa bila nevažeća.

Podsjećamo, izbor Džaferovića kao kandidata SDA za Predsjedništvo BiH uslijedio je nakon što su Denis Zvizdić i Sebija Izetbegović povukli svoja imena s liste potencijalnih kandidata.

Izvor: Cik-media.com / Oslobodjenje.ba





Osman Brka: Nominacija Sebije Izetbegović je nanijela štetu SDA

26 05 2018

ZABRANJENO OBRAĆANJE


Foto: H. M./Klix.ba

On je kazao da se do sada na svim skupovima SDA slobodno govorilo i da su vjerovatno danas procijenilo kako on u svom izlaganju namjerava iznijeti stavove koji ne odgovaraju njihovim stavovima.

“Ja protiv svojih stavova ne odstupam. Htio sam reći kako neke stvari treba popraviti. Ja nisam bio ni u kakvoj komisiji, ali očito nije rađeno kvalitetno čim je došlo do ovakvih turbulencija”, rekao je Brka.

Istakao je da svi kandidati nisu trebali da budu predloženi i da je predlaganje Sebije Izetbegović nanijelo štetu SDA i Bakiru Izetbegoviću.

“Ja govorim ono što mislim i ne vidim zbog čega bih se ikome zamjerio zbog toga. To sam htio reći”, kazao je Brka.

Izvor: Klix.ba





Izetbegović predstavio Izbornu platformu SDA: Do 2026. milion zaposlenih i prosječna plaća 1.450 KM

26 05 2018

GOVOR LIDERA


Foto: H. M./Klix.ba

On je rekao da se nada kako će SDA ove godine uz Božju pomoć i podršku naroda krenuti u pobjedničku kampanju.

Kazao je kako će se prilikom predstavljanja izborne platforme vratiti se u prošlost počevši od dana rađanja SDA i hapšenja bošnjačkih intelektualaca u Sarajevskom procesu.

“Alija Izetbegović je bio predsjednik Socijalističke Republike BiH i postao je šef onima koji su ga zatvorili. Vodio je narod i državu kroz najtežu deceniju nase bremenite istorije. Prve ideje za stranku su bile da se proglasi nastavljačem političke tradicije Spahine Jugoslovenske muslimanske organizacije. Iako je postojao prijedlog da se zadrži ime JMO, odlučeno je da se krene pod imenom SDA koje je predložio sin Safeta Isovića, Benjamin Isović”, podsjetio je Izetbegović.

Govor Bakira Izetbegovića pratile su i fotografije prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, ratnih fotografija isto kao i fotografija vojnika koji su odbranili BiH.

“SDA se od početka nosila sa problemima koji su izgledali preveliki i preteški za njen kapacitet, a on se oslanjao na bošnjački narod, malobrojan i raštrkan diljem bivše Jugoslavije, zbunjen, tretiran kao ostatak otomanske okupacije. Narod kojem je oduzeto isotrijsko ime, ime jezika, čija vjera i kultura su bile pod stalnim pritiskom i negacijom”, poručio je Izetbegović.

On je kazao da je SDA u vrijeme najtežih i najbolnijih momenata, doživjela trenutke slave i ponosa u vremenu raspada Jugoslavije i osamostaljivanja republika.

“Bošnjaci su se oduprli pokušaju podjele BiH, izloženi brutalnim napadima susjeda, najužasnijim zločinima koji su kuliminirali genocidom. Bošnjaci su pružili nevjerovatan otpor. Zajedno s bh. patriotama iz drugih naroda uspostavljen je balans i uspostavljena je Armija RBiH koja je pretvorena u pobjedničku vojnu snagu. Ovaj otpor je organizovala SDA preko vojnog krila Patriotske lige”, izjavio je lider SDA.

“Ogromne greške napravljene kada SDA nije bila u vlasti”

On je rekao da su na teritoriji entiteta RS-a Bošnjaci i Hrvati i danas građani drugog reda. Istakao je da je SDA brinula o građanima BiH i uz pomoć časnog dijela ispravljala nedostatke Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Izetbegović je rekao da su kratki periodi kada SDA nije bila dio vlasti i da su u tom trenutku počinjene ogromne greške poput pristajanja na Talinske uslove i odbijanja Aprilskog paketa.

“Nije bilo lako definisati mehanizam koordinacije i druge mehanizme koji su čekali na pokretanje skoro deceniju. To smo učinili u ovom mandatu”, rekao je Izetbegović posjećajući i na usvajanje seta zakona o akcizama i Zakona o radu FBiH.

On je kazao da je predizbornom platformom 2014. godine fokus je stavljen na ekonomske teme i da je na osnovu te platforme izrađena reformska agenda.

“Implementacije je tekla otežano, ali su pomaci napravljeni. Usvojeni su brojni zakoni i registri. Postignut je nagli rast namjenske industrije za tražište i za ne daj Bože”, rekao je Izetbegović.

Lider SDA je članovima Konvencije kazao da je uz sve krize, usporavanje i otpore učinjeno mnogo u proteklom mandatu, te da su sve to učinili članovi Stranke demokratske akcije.

“To mogu samo oni koji umiju složiti suprotstavljene interese na način da se izgubi malo, a dobije mnogo. Povukli smo BiH u pravom smjeru. To smo učinili mi u ovom mandatu”, poručio je Izetbegović.

On je dodao da je tokom prethodnog mandata fokus bio na ekonomskim temama s ciljem povećanja broja zaposlenih i BDP-a.

Kako je kazao Izetbegović, u ovom mandatu povećan je broj zaposlenih za skoro 50 hiljada i smanjen je broj nezaposlenih za skoro 60 hiljada. Pored toga naveo je porast vanjskotrgovinske razmjenen, turizma, direktnih i indirektnh poreza, te smanjenje javnog duga.

“Vijeće ministara BiH je u potpunosti realizovalo sve mjere koje se odnose na pranje novca i finansiranje terorizma čime je BiH skinuta sa sive liste”, kazao je Izetbegović.

Bakir Izetbegović je predložio da izborna platforma SDA nosi naziv “Agenda SDA BiH 2026” s obzirom da u ovoj stranci pravi zamah BiH na putu ka članstvu u EU i NATO savezu očekuju u narednih osam godina.

Izborna platforma za zamah BiH u narednih osam godina

On je rekao da je BiH u poziciji u kojoj se vidi cilj zbog čega je predložio da se izborna platforma odnosi do 2026. godine. Kako kaže do te godine BiH može se učiniti razvijenom zemljom i zemljom pomirenih naroda.

“To konkretno znači da do kraja 2018. godine odgovoriti na dodatna pitanja EU i početko 2019. godine dobiti kandidatski status i krenuti u pregovaranje”, rekao je Izetbegović.

On je istakao da će BiH morati prilagoditi zakonodavstvo evropskom zakonodavstu. Kako kaže, plan je da Oružane snage BiH podignu stepen spremnosti isto kao i podići namjensku industriju.

Dodao je da BiH treba reorganizovati u ekonomske regije, implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava, izvršiti poreska rastrećenja, unaprijediti obrazovni sistem (dualni sistem obrazovanja) u skladu s potrebama tržišta, raditi na jačanju vladavine zakona i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, administraciju do 2026. godine svesti na broj od 35 hiljada uposlenih na svim nivoima, unaprijediti zdravstveni sistem, dovršiti izgradnju autocesta na trasi 5C, izgraditi autoput Sarajevo-Beograd.

Istakao je važnost izgradnje aerodroma u Bihaću, modernizaciju rudnika, izgradnje hidroelektrane Vranduk, povećanja BDP-a, industrijske proizvodnje i izvoza.

Ocijenio je da u svemu ovome nema nikakvog politikanstva i da je ovo proces koji je realan.

“Vozili smo drugom, pa malo trećom, u ovom mandatu četvrtom i dodat ćemo u petu i stići do one tačke. Nigdje nećete vidjeti nagli skok. Sve prati logiku stvari”, poručio je prisutnima.

Kako kaže, sve ovo dovelo bi do 2026. do povećanje prosječne plaće do 1.450 KM i broja zaposlenih do 1.000.000.

Izetbegović je rekao da će Agenda SDA 2026. izgledati nekim nerealno, ali da je dosta toga izgledalo nerealno poput činjenice da je zatvorenik postao predsjednik.

“Nerealno je i da će se skoro goloruk narod uspjeti oduprijeti dobro naoružanom agresoru. Izgledalo je nemoguće da će se vojske koje su ratovale ikada ujediniti, pa smo ih ujedinili u Oružane snage BiH”, rekao je Izetbegović.

Što se tiče broja zaposlenih, on je podsjetio da je obećao 100 hiljada radnih mjesta za deset godina i da je za tri godine otvoreno 15 hiljada novih radnih mjesta.

Rekao je da je slogan u SAD-u bio “Yes, we can” i da SDA neće preuzimati tuđe slogane, ali da može reći: “Boga mi i mi iz SDA itekako možemo”.

Izvor: Klix.ba