CAR NIJE GO! GOLA JE RAJA…

17 01 2019

Između fikcije i stvarnosti

Mjesto zločina: Balkan. Tragedija Balkana je što proizvodi više historije nego što može da je podnese. U zemljama narodnog veselja caruju vladavine totalitarizma i demokratije bez prisustva narodnog subjektiviteta. Priča o hipokriziji većine priča je o nemoći manjine, kraju države i vladavini idiokratije u odijelu ideologije globalnog neoliberalizma za kojeg neizmjerno pametna ali naivna raja ne zna objasniti šta je, ali ga debelo osjeća na vlastito tankoj i osjetljivoj koži.

 

Piše: Hamdo Čamo


Pisati da je «car go» ne vrijedi onima koji zatvaraju oči i ne žele da vide «carsku golotinju». Vlastita im «bol i golotinja» bolje pristaju. Za tuđu bol i ne mare. Oni sve znaju živeći u uvjerenju da im položaj okrenute glave i uvučenog vrata donosi sigurnost, pa i izvjesne prednosti. Smrdi, ali je toplo. Osim ove vrste ugodnosti i komoditeta jedna od omiljenih vrlina je šutnja  i skrivanje vlastitih strahova, stanja i bolesti, ali iste kod drugih, «plemenitijih i nasljednih», smatraju predmetom vrijednog pažnje i to «kritičnoj masi» postane interes, navika, nažalost,  često i životni moto. Životna sudbina  na vidjelo dana je izbacila da su mnogima iz tog miljea vrijedniji vlastiti «prljavi nokti» od stotina dobrih duša i djela drugih i drugačijih, a to im dođe kao mana dovoljna za svaku osudu. Nadasve čudi da takva praksa dolazi iz sredina u kojima većinom žive religiozni pobornici, vjernici, barem se tako izjašnjavaju, ali su isti u sukobu sa vlastitom religijom – životna praksa dokazuje – bez duše, vjere i religije. Na kraju, i bez ona dva prsta obraza.

Tužno je u zemlji vjernika i punoljetnih građana koji se ponašaju kao zaostali u razvoju da banane koriste kao platežno sredstvo. Ponajprije, za trgovinsku razmjenu, isplatu plata i penzija i punjenja kojekakvih fondova. Za njih minuli rad nema vrijednosti. Za njega se brine viša sila. Tako je upriličeno i nema nikakve koristi djelovati protiv sudbine drugačije. Sve vrste vrednovanja im stanu u par riječi: «bog, mi i niko drugi», «ruka-đep-koverta», «ako bog da», «ima li mene tu», «ko je jamio, jamio je».  Još nešto bode ranjene duše i oči: nikome od njih nije stalo do «budućnosti nedužne djece pod jednim krovom » ili bez posla, dok za luksuz elita teku rijeke isplata, plata preplaćenih savjetnika i milionskih utjerivanja onih koji vladaju zaostalima u razvoju i domovinom koju ne vole ili su u misiji njene destrukcije. Bez zamjere, ne vole oni nezavisne medije i novinare koje smatraju vrstom drekavaca koji ih razotkrivajući ugrožavaju i svijetu skreću pažnju na gro njih, njihov kriminal i njihove pomagače kao nosioce hipokrizije, njihov bezobrazluk i oholost koju isti – slijedeći vlastiti probitak, u službi globalinih neoliberalnih snaga – pokušavaju nazvati i nazivaju (svojim) modelom uspješne demokratije. Često, riječ  je o snagama koje su tokom rata bili gospodari života i smrti. Činjenica je da su neki i pored takvih preživjeli rat, da li će preživjeti njih i njihov mir, neizvjesno je reći?! Toliko o akcentu na značajke i razlike, dobrih i loših, razvijenih i zaostalih, političara i politikanata, lopova i onih koji ih neizmjerno podržavaju i bez kojih isti decenijama ne bi mogli raditi to što rade.

Mokra je ovo zemlja, puna blata kad treba i suha k’o barut, kad ne treba. «Kritična masa» se navikla na smrad i toplinu, na sjaj i bijedu vlastite sudbine. Digla ruke, predala se. Sebi teška da pomogne, u nemoći – ostavljena sama od sebe. Dolina suza ne voli ružne riječi o sebi, ne voli „dara ni milostinje“, s ponosom ispraćajući dušu za dušom, redove srodnih duša i sama čekajući da završi svoj vijek trajanja daleko negdje od potmule prašine, vreve i gungule trgovačkih puteva, pretrpanih karavana i saraja u zaturenim gudurama snova vlastite osame i čamotinje, tamo negdje, bogu iza nogu, gdje nema «ni pameti da zaćuti ni budale da progovori, dok se fukara debelo bogati».

Neovisno od njih, s vremana na vrijeme, zaigrane sobom poput noćnih svitaca nošenih na krilima povjetarca, neometano prolijeću iskre i varnice tražeći da krehnu i zapale kritične mase, negdje tamo gdje su najslabije, na najtanjem dijelu fitilja, ne bi li se okoristile da svojom toplinom zagriju i zapale tuđa, a debelo svoja leđa, tu svjetlošću očaranu idilu domaćeg podneblja i plavetnila.

 

Advertisements




Joe Dassin – Et si tu n'existais pas

10 01 2019

Izvor: Youtube





Srećna Nova 2019. godina

31 12 2018

Poštovni prijatelji, poznati i nepoznati, ljudi čestita srca i dobre volje, od svega srca želim Vam puno zdravlja, zadovoljstva i uspjeha kao berićetnu i sretnu Novu 2019. godinu, ma gdje bili – Gutes Neues Jahr 2019!, Happy New Year 2019!!

Ähnliches Foto

Neujahr 2019 Schöne Grüße

/ hamdocamo.wordpress.com, hč





Istine i zablude o Kosovskom boju

31 12 2018

“Novosti” istražuju: Ko su stvarni kosovski junaci i šta se danas uči o boju na Gazimestanu. Da li se iza Miloša Obilića krije Nikola Gorjanski, a iza Jug Bogdana Lazarev tast Vratko

Bildergebnis für kosovka devojka uroš predić
Slika „Kosovka devojka“ od Uroša Predića

NAJVEĆI broj građana Srbije ne zna koje su stvarne ličnosti učestvovale u Kosovskom boju, a koje je opevao narod u epskoj poeziji. Još manje njih zna na osnovu kojih su realnih srpskih vitezova opevani poznati junaci.

Svi relevantni podaci o najčuvenijoj bici u istoriji mogu se naći u naučnim radovima objavljenim 1889, povodom 500-godišnjice Kosovske bitke, tvrdi Božidar Kljajević, profesor istorije i geografije, koji se 37 godina bavi poreklom porodica, i objavio je nekoliko knjiga.

– Prema nekim istoričarima, narod je lik Miloša Obilića, kojeg su Turci zvali Kobilić, najverovatnije opevao na osnovu lika vojvode Nikole Gorjanskog, mačvanskog bana, mada neki vezuju Gorjanskog i za ovčarsko-kablarsko područje – kaže Kljajević.

On tvrdi da izvori pokazuju i da se u ličnosti starog Jug Bogdana krije lik kneza Vratka, Lazarevog tasta, odnosno oca kneginje Milice. Vratkov otac je Vratislav, unuk župana Dimitrija i praunuk Vukana, sina Stefana Nemanje. To pokazuje da ova loza najdirektnije vodi korene od Nemanjića.

Iza lika Strahinića bana iliti Banović Strahinje krije se Đurađ Stratimirović Balšić, zet kneza Lazara, za kojeg je bila udata njegova kćerka Jelena. Kosančić Ivan i Toplica Milan su vojvode iz Kosanice i Toplice.

Malo se zna i za dvojicu srpskih junaka – braću Oliverović, Krajimira i Damira, vrhunske majstore u mačevanju na evropskim turnirima. Krajimir je dočekao odrubljenu glavu kneza Lazara u posudi, zavetujući se Bogu da će i njegova „glava biti svuda gde je kneževa“.

– Nedugo zatim, i zaista, njegova glava biće odrubljena i, prema svedočenjima janičara Mihaila Konstantinovića, iz Ostrovice, naći će se u istoj posudi – priča Kljajević.

Takođe pominje i skoro zaboravljene kosovske borce Pavla Orlovića, rudničkog vojvodu, od čije je braće ostalo široko potomstvo u Hercegovini, vojvodu Damjana Tonkovića, Orlovićevog ujaka, koji je poginuo sa svojim sestrićem na Kosovu, bosanskog vojvodu Vlatka Vukovića, Stevana i Lazara Musića, sestriće kneza Lazara…

Kljajević se osvrće i na Nemanjiće, i tvrdi da ima dokaza da postoje potomci ove kraljevske porodice. Reč je o plemenu Nikšića, koji vode poreklo od Vukanove kćerke Ofinije i grbljanskog bana Vladimira, i slave slavu Svetog Luku. Po vojvodi Nikši je Nikšić dobio ime.

– Dr Ruža Ćuk i dr Ilija Sindik došli su do podataka da su potomci Nemanjića po muškoj liniji postojali u bratstvu Bogunovića, u Dubrovniku, gde se naselio Lavrentije Bogunović, sin Boguna Nemanjića. On je 1350. otišao u pratnji cara Dušana za Dubrovnik, i tu se porodica održala 252 godine – kaže ovaj istoričar, i dodaje da su kasnije nastavili da traju kroz hercegovačke porodice Zuroviće i Zurovce, i islamske Ramoviće i Zuhriće, kao i porodice Bogunovića, u šibenskom području. Od njih su nastali ogranci Adamovići, Cvjetičani, Miljuši, Kovačevići, Škundrići i Grmuše.

A šta deca o Kosovskom boju uče u školi?

U udžbeniku za šesti razred osnovne škole Radeta Mihaljčića stoji da se od srpske vlastele knezu Lazaru u bici pridružio samo Vuk Branković, gospodar Kosova, i da je jedan odred u pomoć poslao bosanski vladar Tvrtko.

Tok i konačan ishod bitke nisu poznati. S bojnog polja vratilo se malo ratnika. U žestokom sudaru i obostranoj velikoj pogibiji, smrt su našla dva vladara, knez Lazar i sultan Murat. Turskog sultana ubio je srpski ratnik Miloš Obilić (Kobilić)… Moravska Srbija ostala je bez ratnika i vođe. Mada se novi sultan Bajazit posle bitke povukao iz srpskih zemalja da bi učvrstio svoju vlast u Maloj Aziji, naslednici kneza Lazara priznali su vrhovnu vlast sultana, kome je još neko vreme otpor pružao Vuk Branković, koji je preživeo bitku“, piše Mihaljčić.

SAČUVANE RELIKVIJE

Ogromne zasluge za to što su srpske relikvije sačuvane prilikom paljenja manastira Mileševe, 1688-1689. godine, ima Nikola, otac Ruđera Boškovića. On je, objašnjava Kljajević, otkupio zlatni krst, dar sultanije Mare, kćerke Đurđa Brankovića, i ruku svetog Save u zlatnoj kutiji, koja se selila sa seobama srpskog naroda od manastira Pakraca, preko Pećke patrijaršije i manastira Dovolje na reci Tari, da bi 1912. dospela u vlasništvo muslimanske porodice Čengića. Danas je u manastiru Trojice u Pljevljima. Boškovići su se, inače, prvo prezivali Pokrajičići i slavili su Đurđevdan, da bi Nikola prešao u Dubrovnik i zbog trgovačkih veza primio katoličanstvo. Po njegovom ocu Bošku su se prozvali Boškovići.

On dodaje i da je kasnije izgrađena legenda, na kojoj se bazirala narodna istorijska svest, kao i da su knez Lazar i kneginja Milica, Vuk Branković i ratnik Miloš Obilić, bili istorijske ličnosti. Izmišljeni su Jugovići, Ivan Toplica i Milan Kosančić. Legenda je izmislila i da je Obilić bio Lazarov zet (u stvari verenik njegove kćerke Olivere), i da je Jug Bogdan bio knežev tast, kaže Mihaljčić.

Od 19. veka istoričari, praktično, vode polemiku da li je Obilić zaista postojao i nisu se složili do današnjeg dana. Ni naši, ni strani. Zanimljivo je da je, prema turskim izvorima, Murat ubijen nakon bitke, kada je srpski vojnik koji se pravio da je mrtav, probo sultana koji mu se približio. Italijanska autorka Ana di Lelio tvrdi da je Murata, u stvari, ubio albanski vitez – Milos Kopilik, i da je taj ep rasprostranjen među albanskim življem.

ANTIĆ: O BOJU SE MALO ZNA

Pokojni akademik Sima Ćirković je svojevremeno zaključio da se o Kosovskoj bici do danas u potpunosti pouzdano znaju dva podatka – da se dogodila i da su oba vladara tokom njenog trajanja poginula, objašnjava istoričar Čedomir Antić.

– Zna se da je sultana Murata ubio neko od srpskih ratnika, nije izvesno o kome je reč, a prema nekim verzijama to je moglo biti prilikom Muratovog obilaska bojnog polja ili prilikom predaje nekog vlastelina – kaže Antić.

Ime Miloša Obilića prvi put se u pisanim izvorima pominje početkom 15. veka, i to u prilično drugačijoj verziji tog imena. Poistovećivanje Nikole Gorjanskog sa Milošem Obilićem predstavlja slobodnu interpretaciju, više oslonjenu na povest razvoja književnog nego istorijskog lika, za koju nema dovoljno dokaza, dodaje ovaj istoričar.

– Mnogo je legendi, nedokazivih tvrdnji i netačnosti vezanih za Kosovsku bitku. Recimo, u osmanskoj tradiciji valjalo je objasniti kako je u jednoj bici sa malim narodom zaboravljene državnosti, prvi i poslednji put u istoriji došlo do pogibije sultana. Odatle tvrdnje da se u bici na Kosovu sa Osmanlijama sudario savez vojski iz sedam ili devet država, među kojima su bili i Srbi, Bugari, Arbanasi, Ugari, Nemci, Franci… Istorijska istina je, a o tome je 1989. jedan značajan rad napisao i akademik Ćirković, da su u ovoj bici učestvovale samo vojska Kneževine Srbije i vojska iz Bosne koju je poslao Tvrtko Prvi – objašnjava Antić.

Kososvska bitka nije imala značaj koji joj je pridavala narodno predanje. Reč je o jednoj od velikih i sudbonosnih bitaka evropskog srednjeg veka, ali daleko je značajnija bila Marička bitka iz 1371. godine, posle koje su balkanske zemalje (Vizantija, Bugarska, srpske i vizantijske državice…) većinom postale turski vazali. Srpske zemlje su se održale sedamdesetak godina posle Kosovske bitke, ali je zbog kolektivne uspomene i nasleđa poslednjih srpskih vladara (potomaka kneza Lazara), Kosovski boj ostao u istoriji zabeležen kao presudna i kobna bitka za kasniju srpsku istoriju, zaključuje Antić.

KARAĐORĐEVIĆI POTOMCI VOJNOVIĆA

Etnolog Mile Nedeljković istražio je poreklo Karađorđevića i došao do toga da su oni potomci plemićke porodice Vojnovića iz Hercegovine. Slava im je Sveti Kliment, jedinstvena slava u srpskom narodu. Rođake imaju u Šumadiji, ali i u sjeničkim Koritima.

– Postoji pismo Vlatka Mačeka knezu Pavlu, u kojem Maček objašnjava da su Jelačići (familija bana Jelačića) u srodstvu sa Karađorđevićima, jer su i jedni i drugi poreklom iz Hercegovine, potomci plemićke loze Vojnovića – zaključuje Kljajević.

Izvor: novosti.rs





Na današnji dan Bosna i Hercegovina dobila svoj prvi Ustav

31 12 2018

SJEĆANJE Prije tačno 72 godine

Ustavotvorna skupština je 31. decembra 1946. jednoglasno usvojila Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, koji je objavljen 8. januara 1947. godine.  

“Jugoslavija u malom”, odnosno Bosna i Hercegovina je bila centralna jugoslavenska republika. BiH je zbog svog povoljnog strateškog položaja i zahvaljujući svojim rudnim bogatstvima (ugalj, željezo, šume i rijeke) bila zemlja koja je imala sve karakteristike povoljne za razvoj vojne i teške industrije, a velikim dijelom zbog isprepletenosti naroda i kultura u BiH, naša domovina je zapravo postala prototip buduće socijalističke Jugoslavije.

Bosna i Hercegovina je Ustavom iz 1946. dobila novo državno uređenje. Naime, Ustavom Narodne Republike Bosne i Hercegovine naša domovina postala je narodna država republikanskog oblika.

Poznati bosanskohercegovački profesor, ustavnopravni teoretičar i sudija Ustavnog suda Jugoslavije, a kasnije Ustavnog suda Federacije BiH, Omer Ibrahimagić u svojoj knjizi “Državnopravni razvitak Bosne i Hercegovine” iz 1998. godine naveo je da je ovaj ustav, ustvari, prvi Ustav Bosne i Hercegovine.

– Na sjednicama Ustavotvorne skupštine, održanim od 28. do 31. decembra 1946., donesen je Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Proglašen je na sjednici od 31. decembra 1946. Ako se izuzme Uredba o bosanskom vilajetu koju je sankcionirao sultan u novembru 1864. i Statut (Ustav) za Bosnu i Hercegovinu koji je sankcionirao u februaru 1910. austrijski car i ugarski kralj Franjo Josif, tačno nakon 483 i po godine, od gubljenja državnosti 1463., bosansko suvereno narodno predstavničko tijelo, izabrano na slobodnim izborima, donijelo je Bosni i Hercegovini prvi ustav u njenoj historiji.

U članu prvom Ustava uređeno je da je Narodna Republika Bosna i Hercegovina narodna država republikanskog oblika. Tom odredbom definitivno je uređen status BiH kao države.

Član drugi Ustava uređuje da se Bosna i Hercegovina, koristeći se svojim pravom na samoopredjeljenje, ujedinila sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom, Makedonijom i Crnom Gorom u saveznu državu FNRJ i prenijela na FNRJ samo ona prava koja su saveznoj državi data Ustavom FNRJ – navodi se u knjizi profesora Ibrahimagića.

Dakle, godinu nakon završetka Drugog svjetskog rata BiH dobiva svoj prvi ustav, kao simbol parlamentarne demokratije, koji je dokaz njene suverenosti. Suverenitet Narodne Republike Bosne i Hercegovine je proizilazio iz naroda u zajednici sa slobodnim i jednakim građanima BiH.

Istog dana BiH je dobila svoj grb i zastavu kao simbole njene državnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta.

Grb Narodne Republike Bosne i Hercegovine usvojen je također 31. decembra 1946. godine, zajedno sa zastavom NR Bosne i Hercegovine. Izgled grba NRBiH predstavlja dva ukrštena snopa pšenice, iza kojih se nalazi kontura naselja, sa dva dimnjaka iz kojih se puši dim, ispred zupčanika, sve okruženo vijencem s crvenom trakom. Izgled vijenca sugerira na šumsko bogatstvo, koji se sastoji od jelinih grančica sa desne strane i grančica bukve sa lijeve strane, iznad kojeg se nalazi crvena zvijezda petokraka oivičena zlatnom bojom.

Državna zastava NRBiH je bila crvene boje. Na gornjem lijevom uglu zastave nalazila se zastava FNRJ, sa crvenom petokrakom, oivičena zlatnom bojom. Zvijezda na zastavi je imala pravilan petokraki oblik i zlatnu ivicu. Gornji krak zvijezde ulazi do polovine plave boje, tako da donji kraci zvijezde dobivaju odgovarajuće mjesto u crvenoj boji.

Ustavotvorna skupština BiH sazvana za 11. novembar 1946. je među prvim poslovima potvrdila sve akte ZAVNOBiH-a i njegovog predsjedništva, proglasila Ustav i time zaokružila izgradnju svih institucija potrebnih za funkcioniranje centralne federalne jedinice u FNRJ.

U ovom periodu uspostavljen je politički sistem, započela obnova zemlje, usvojen prvi petogodišnji plan…

BiH je kasnije dobila i neke druge ustave, zasnovane na nekim drugim “nezavnobihskim” principima, demokratizirala se i krenula nekim drugim putem.

BiH je dobila i novi grb i novu zastavu. Novi grb više nije imao dimnjake iz kojih izlazi dim, a BiH je sve manje imala fabrike iz čijih dimnjaka bi trebao izlaziti dim.

Sretna nam godišnjica donošenja prvog Ustava BiH.

Izvor: Dnevni Avaz





Nova godina kroz vremenske zone: Ko prvi, a ko posljednji ulazi u 2019.?

31 12 2018

Svijet – Najluđa noć

Nova godina kroz vremenske zone: Ko prvi, a ko posljednji ulazi u 2019.?

Krenemo li u kratko putovanje svijetom, kroz vremenske zone, prvi će u Novu 2019. godinu zakoračiti stanovnici Samoe i Božićnog otoka, koji pripadaju grupi ekvatorskih otoka. Oni u Novu godinu ulaze u 11 sati po našem vremenu.

Samo 15 minuta nakon njih u Novu godinu ulazi Novi Zeland.

Ko će prvi u 2019. godinu?

Od 14 pa sve do 15.30 sati po lokalnom vremenu u našoj zemlji u Novu godinu ulaze dijelovi Australije, Antarktika, Papue Nove Gvineje. Japan, Južna i Sjeverna Koreja ulaze u Novu godinu u 16 sati, a sat nakon toga Kina, Filipini i Malezija.

U 18 sati stanovnici Indonezije i Tajlanda ulaze u 2019. godinu, a na svakih 30 minuta za njima slijede Mijanmar, Bangladeš, Indija, Pakistan, Afganistan, Azerbejdžan i Iran.

Rusi, Turci, Saudijci, Iračani i Ukrajinci u Novu godinu ulaze u 22 sata, zajedno sa stanovnicima Somalije, Sudana, Tanzanije i Madagaskara.

U 23 sata po našem vremenu u 2019. godinu ulaze Grci, Finci, Rumuni, Litvanci, a samo sat nakon njih Nova godina dolazi u našu zemlju.

Bosanci i Hercegovci u Novu godinu ulaze zajedno s Nijemcima, Švicarcima, Austrijancima, Italijanima, Česima, Slovacima i Mađarima.

U 1 sat 1. januara 2019. godine po našem vremenu Nova godina nastupa u Velikoj Britaniji, Irskoj, dijelu Portugala, određenim dijelovima Španije, Mauritaniji, Gambiji, Gani. Sat nakon toga Nova godina stiže u druge dijelove Portugala i manji dio Grenlanda.

U 3 sata poslije ponoći Nova godina dolazi u Brazil, a sat nakon toga u Argentinu, Urugvaj, dijelove Antarktika i Paragvaj.

Pet sati nakon što Nova godina nastupi u našoj zemlji, u Novu godinu ulaze Kanada, Venecuela, Bolivija i Portoriko.

U vremenskom intervalu od 6 do 10 sati u Novu 2019. ulaze pojedine savezne države Sjedinjenih Američkih Država, dijelovi Meksika i Kanade, Honduras, Gvatemala i Nikaragva.

Osim vatrometa, plesa i zabave, koji su dio novogodišnjeg veselja, pod “obavezno” spada i donji veš u određenoj boji, čak iako ste se odlučili za kućnu varijantu proslave u udobnoj i ne tako glamuroznoj odjeći.

Zanimljive tradicije

Današnji običaj nošenja crvenog donjeg veša na novogodišnju noć je za osobe koje žele da nađu ljubav. Žuti veš za Novu godinu oblače lovci na karijeru, odnosno oni koji žele više novca nego u prethodnoj godini.

Zanimljiva tradicija latinskih zemalja jeste i vađenje putnih torbi iz ormara kao simbol za sretna putovanja u budućnosti.

U Novu godinu ne treba ulaziti s dugovima, jer će vas pratiti tokom cijele godine.

Novu godinu treba dočekati s puno buke, jer se tako tjeraju zli duhovi.

Novu godinu prvo treba da vam čestita osoba suprotnog spola, zbog sreće u ljubavi.

Kada se otvara šampanjac, postavite se da vas pogodi čep! Naime, vjeruje se da vam u tom slučaju slijedi odlična godina.

Ako želite sreću u predstojećoj godini, prvi gost u kući bi trebao da bude tamnokosi i visoki muškarac koji donosi dar.

Neće biti dobra godina ako je prvi gost muškarac crvene ili plave kose. Također, ako se radi o ženi, mogla bi da vam donese nesreću!

Danci u novogodišnjoj noći razbijaju tanjire pred ulaznim vratima. Tanjiri označavaju prijatelje, odnosno, što ih je više razbijenih, bit će više prijatelja u životu.

Slavlje koje traje i po nekoliko dana

U Grčkoj je Nova godina ujedno i Dan Svetog Vasilija. Tada se peče kolač Svetog Vasilija u koji se stavlja novčić.

Ko pronađe novčić, bit će sretan u Novoj godini. U Japanu se smatra da se svima sve mora oprostiti da bismo u novo razdoblje ušli sasvim čisti.

Dana 31. decembra zvona budističkih hramova zvone 108 puta jer se tako tjera 108 ljudskih slabosti.

Na Tibetu se organizira novogodišnje hodočašće koje traje čak četiri dana.

Stari sicilijanski običaj kaže da će sreća u novoj godini doći onima koji na Novu godinu jedu lazanje, ali nesreća slijedi svima koji na taj dan jedu makarone ili bilo koju drugu tjesteninu osim lazanja.

U Španiji, kada otkuca ponoć, treba pojesti 12 bobica grožđa – po jedna za sreću u svakom mjesecu u godini.

U nekim gradovima Kolumbije porodice simbolično slave odlazak stare i dolazak Nove godine zabavljajući se lutkom.

Izvor: Vijesti.ba / Avaz





Merkel: Preuzećemo veću odgovornost na međunarodnoj sceni

31 12 2018

Svijet – Obraćanje njemačke kancelarka

Merkel: Preuzećemo veću odgovornost na međunarodnoj sceni

Moramo čvrsto da stojimo za svoje vrijednosti, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel u tradicionalnom novogodišnjem obraćanju. Ona je pozvala građane da doprinesu očuvanju EU kao projekta mira i blagostanja.

Od 2005. Angela Merkel ima tradicionalno novogodišnje obraćanje u kojem se prvo obraća ljudima u Njemačkoj sa „drage sugrađanke i sugrađani“. Pa ipak, te riječi osluškuju se i van Njemačke. Merkel je govorila o „veoma teškoj političkoj godini“ za nama, a tu ne misli samo na svoju zemlju, prenosi DW.

Merkel je uvjerena da se izazovi mogu prevazići „ako se držimo zajedno i sarađujemo sa drugima preko granica“. Pomenula je samit o klimi koji je nedavno održan u Katovicama, upravljanje migracijom i borbu protiv međunarodnog terorizma.

„U sopstvenom interesu želimo da riješimo ova pitanja.“

Kancelarka je navela da su „izvijesnosti međunarodne saradnje“ pod pritiskom, opet ne navodeći primjere.  Ipak: „U takvoj situaciji moramo za svoja ubeđenja čvršće da stojimo, argumentujemo, borimo se.“

Merkel je najavila zalaganje da EU postane „snažnija i efikasnija“. Sa Velikom Britanijom treba zadržati „tesno partnerstvo“. Ona je pozvala sunarodnike da na izborima za Evropski parlament u maju doprinesu da EU ostane „projekat mira, blagostanja i sigurnosti“.

Ona je rekla da Njemačka mora da se bori za svoje stavove i da će naredne godine Berlin preuzeti veću odgovornost na međunarodnoj sceni.

“U svom vlastitom interesu moramo preuzeti veću odgovornost”, rekla je upozoravajući da niko ne može sam da riješi globalne probleme kao što su klimatske promjene, migracije i terorizam.

Ona je najavila da će se Njemačka preuzimanjem privremenog sjedišta u Vijeću sigurnosti UN 2019. i 2020. godine zalagati za “globalna rješenja”.

“Mi možemo savladati sve izazove sa kojima se suočavamo samo ako sarađujemo sa drugima van naših granica”, rekla je ona u govoru koji će u cjelosti biti emitovan tokom dana.

Izvor: Vijesti.ba / DW