DIJALEKTI BOSANSKOGA JEZIKA

19 04 2013

BOSANSKI JEZIK


Bosanski jezik, Ilustracija: Bosančica

Teren Bosne i Huma u srednjem vijeku je pripadao zapadnoštokavskom narječju (središnjem narječju južnoslavenskog dijasistema). Dolina Drine i teren istočno od Neretve bili su u sastavu istočnoštokavskog narječja, a dolina Une i krajevi zapadno od nje u sastavučakavskog narječja. To znači da su na području srednjovjekovne Bosne i Huma bila zastupljena čak tri od pet srednjojužnoslavenskih dijalekata. Na njemu je, ipak, dominirala zapadna štokavština, kao prvobitna starodijalekatska osnova bosanskoga jezika.

Nakon izvršene izmjene jata, unutar te zapadne štokavštine, bosansko-humski teren dijeli se na četiridijalekta: zapadnobosanski (tip klišća-ikavskošćakavski), istočnobosanski (tip kliješća-ijekavskošćakavski), zapadnohumski (tip klišta-ikavskoštakavski) i istočnohumski (tip kliješta-ijekavskoštakavski). Takvo stanje stabilizirano je do kraja drugog perioda (do sredine XV vijeka), kad početkom migracija (iz trećeg perioda razvoja bosanskoga govornoga jezika) dolazi do narušavanja i mijenjanja tadašnje formirane dijalekatske podjele bosansko-humskoga prostora na četiri srednjovjekovna dijalekta. Granicu među ovim dijalektima uvertikalnom smjeru (sjever-jug) čine rijek Neretva i Bosna. Istočno od njih je ijekavska zamjena jata, zapadno je ikavska zamjena. Horizontalna linija dijelila je Bosnu od Huma, gdje su sjeverno od te linije bili šćakavski (bosanski) govori, a južno štakavski (humski) govori.

Početkom trećeg perioda razvoja bosanskoga jezika (već u drugoj polovini XV vijeka) na području ova četiri srednjovjekovna dijalekta unutar Osmanskog carstva dolazi do procesa masovne islamizacije. U isto vrijeme počinje proces kretanja stanovništva sa juga prema sjeveru i sjeverozapadu. Islamizirano stanovništvo (većim dijelom bogumilsko-bosanskoga porijekla) čuva veze sa naslijeđenim srednjovjekovnim dijalektima. Vremenom na bosanskohercegovačkom terenu počinju prevladavati novoštokavski govori. Tako se formiraju novoštokavizirani bosanski govori u čijim se temeljima prepoznaju ostaci predmigracionog i predislamskog  perioda. Te ostatke gotovo svuda je prekrio debeo sloj novoštokavskih doseljeničkih govora. On, ipak, nije do kraja izbrisao podjelu dijalekata bosanskoga jezika. Srednjovjekovna podjela dijalekata bosanskoga jezika u grubim crtama očuvala se do danas, mada se stanjevidno izmijenilo – na bosanskohercegovačkom prostoru prevladavaju novoštokavski govori. Rijeke Neretva i Bosna čine širu granicu između ikavskih i ijekavskih govora. Očuvana je podjela na sjevernije šćakavske i južnije novoštokavske govore.

Bosanski govori starinom su šćakavski (šćap, ognjišće, zvižđi), a hercegovački su štakavski (štap, ognjište, zviždi). I bosanski i hercegovački govori međusobno se dijele u dvije grupe kad je riječ o zamjeni jata. Istočni bosanski i hercegovački govori su ijekavski, a zapadni su ikavski. To znači da zamjena jata dijeli bosanske i hercegovačke govore na dvije cjeline – jedna je zapadna(hercegovačko-bosanska) ikavska, a druga je istočna (također hercegovačko-bosanska) ijekavska.

Šćakavizam / štakavizam razdvaja bosanske od hercegovačkih govora. Bosanski govori predstavljaju jednu cjelinu (šćakavsku), a hecegovački drugu (štakavsku). Islamizacija stanovništva djeluje u pravcu konzerviranja starijih jezičkih osobina. Islamizirano stanovništvo u doba turskih ratova i u vrijeme velikih migracija ostaje relativno stabilno i manje pokretljivo od pripadnika drugih srodnih dijalekata. Ono uspijeva sačuvati vezu sa srednjim vijekom, odnosno sa predmigracionim stanjem od četiri prvobitna bh. dijalekta. Bošnjačko stanovništvo u čaršijama dobrim dijelom također čuva starije govorne osobine. Zato će se ti govori vremenom uobličavati i kao posebne oaze bosanskoga jezika, koje u sebi sadrže i stare (slavenske) i nove (orijentalne) osobine.

 

BOSANSKI JEZIK


Udžbenici bosanskoj jezika

 

Bosanski jezik ima pet dijalekata. Četiri su sa matičnog bosanskohercegovačkog. prostora, a peti je
 sandžački, kojim govore sandžački Bošnjaci. To znači da je bosanki jezik uobličen i sačuvanu granicama administrativno-političke podjele koja je postojala na središnjem južnoslavenskom prostoru. To su bile granice Bosanskoga pašaluka.Ti dijalekti bosanskoga jezika su:

-istočnobosanski,
-zapadnobosanski,
-istočnohercegovački,
-zapadnohercegovački i
-sandžački

 


ISTOČNOBOSANKI (IJEKAVSKOŠĆAKAVSKI)
 

Istočnobosanski dijalekt  ima posebnu važnost za bosanki jezik jer  se smatra najtipičnijim bosanskim dijalektom (očuvao je najveći broj starih zapadnoštokavskih osobina). Tim dijalektom se govori u istočnoj Bosni, prostoru oivičenom Bosnom i Drinom, Fojnicom i Usorom. Stari sarajevski govor pripada tom dijalektu, jer se nalazi na njegovoj jugoistočnoj granici prema istočnohercegovačkom dijalektu. Istočnobosanki dijalekt ima dosta arhaičnih bosanskih osobina (ostaci stare akcentuacije i deklinacije, šćakavizam, neizvršena nova i jekavska jotovanja). Pored šćakavizama (kao jedne od glavnih odlika ovog dijalekta), u njemu se javljaju i sljedeće osobine: ijekavizam posebnog tipa – srjećōm, rjepa, smjejat se; grupa ne- daje nje-: njēko, njēkada; nestabilan vokalizam sa čestim diftongizacijama; grupa ro daje re: greb, greblje; vokalno l u nekim slučajevima daje refleks uo: Postuôp, sa Stuôpa, na Stuôpu; novo jotovanje vrši se samo uvezi sa sonantima l i n: pa imamo rôbje, divjī, zdravje, grmje, rodjāk, djáci, lîstje, prutje,nètjāk, plâstje, pôjdēm, nâjdēm, djèvōjka, pòtjerati; sonant lj ponekad se zamjenjuje sa j: jubav, bojī; grupa -ao daje -o: posô, valjô; javljaju se primjeri kao kâl, kìsel, kòlca; suglasnik h čuva se dosljedno: Hàsan, halva, kàhva, màhrama, snàha; afrikatski parovi č, ć, dž, đ nejednako seizgovaraju – sa razlikovanjem: čètiri, džámija; ali i sa nerazlikovanjem: ćètiri, đámija; grupedn, dnj, dm ili se uprošćavaju: glána, zanjī, omāh, ili se nakon gubljenja suglasnika d sonantiudvajaju: glanna, zanjnji, ommah, ili čak daju i refleks sa h: gláhna (Vareš); ostaci stare neprenesene akcentuacije: posô, bardâk, sũšu, krĩž (sa metatonijskim akutom); predakcenatske dužine: Čōrići, Bēgići, Hūsinê, otrēšèna. Posebna je osobina izostanak duljenja pred sonantima poslije gubljenja poluglasa: sunce, lòvca, kòlca, čorba, pamtit. Po toj akcenatskoj osobini istočnobosanski dijalekt razlikuje se od svih štokavskih pa ičakavskih govora, koji imaju duljenje ili sa silaznom ili sa uzlaznom intonacijom. Ovaj dijalekt ima i akcenatski tip: greblje, listje, sudje; različiti akcenti u oblicima neodređenog  pridjevskog vida u ženskom i srednjem rodu: nòva-novo, vèdra-vedro, pamètna-pametno,krváva-krvāvo; javljaju se još stari oblici deklinacije: hiljād, godīn, stotīn. Javljaju se i dvije morfološke inovacije. Jedna je u deklinaciji, nastavak –m kod instr. im. ž. r.: krvim, solim (krvi-krvlju, soli-solju); druga u upotrebi posebnog glagolskog oblika habituala: on bi rèci,ona bi pošàlji, oni bi dóđi i sl. Istočnobosanski dijalekt dijeli se na sjeverni i južni poddijalektSjeverni poddijalekt obuhvata govore sjeverno od rijeke Krivaje i istočno od rijeke Bosne (tuzlanska oblast), gdje se javljaju neke originalne govorne osobine: a = a° (zatvorenost vokala): glá°va, sá°ma, mlá°da; grupe š, s + afrikata ili nazal daju h: pròhci, kòhci, bohča, pàhče, vójhci, gvohđe, postojanje (umekšanog) glasa s’ u grupi šć u oblicima nesvršenih glagola pušćat, pušćena; metatonijski akut i sl. Južni poddijalekt (fojnički) ima također svojih specifičnosti, a najinteresantnija je izmjena vokalnog l u uo: žuoč. Novo jotovanje uglavnom se ne vrši ili je slabo izraženo. Češći su stari oblici deklinacije nego u sjevernom poddijalektu.Tu su primjeri mèja, preja ili dôjēm, dôjdēm i sl.

 

ZAPADNOBOSANSKI (IKAVSKOŠĆAKAVSKI)

 

Zapadnobosanski dijalekt snažno je novoštokaviziran jer su ga migracije sa juga (iz zapadne Hercegovine) i jugoistoka (iz istočne Hercegovine) gotovo sasvim preplavile i zatrle njegove stare zapadnoštokavske šćakavske osobine. Ovaj dijalekt se dijeli na dva poddijalekta: centralnobosanski i zapadnobosanski. Centralnobosanski zahvata prostor u međuriječju Bosne i Vrbasa. Pored ijekavizma i šćakavizma (šćâp, klíšća, možđanī, zvižđī) ima ostatke stare akcentuacije, ali sa prevladavanjem četiri novoštokavska narječja, a javljaju se i slabiji ostaci stare deklinacije. Najdosljedniji šćakavizam javlja se u gornjemtoku Vrbasa, u području Lašve i gornjeg toka Rame. Govori u srednjem toku Vrbasa i u dolini Sane nemaju dosljedan šćakavizam.

Ikavizam je također dosljedniji u gornjeme toku Vrbasa,u području Lašve i gornjem toku Rame. Govori u srednjem toku Vrbasa imaju refleks je i u primjerima i u primjerima njeko, nješto, njekada; dječko kao i oblike ovijem, onijem, našijem,vašijem; grupa ir>ijer: mijer, pijer, kumpijer; izrazita je pojava redukcije neakcentiranih vokala: Zènca, vidla, nòsla; zatvorenost vokalske boje kod a u dugim slogovima: mâ°jka,rá°di. Promjena muških imena odvija se po tipu promjene ženskog roda (bosanska promjena): Mújē-Múji, Méhē-Méhi (kao žènē-žèni). Prisvojni pridjevi Mújīn, Méhīn; neizmijenjene grupe ke, ge u riječima orijentalnog porijekla: šèker, lègen; dosljedno čuvanje suglasnika h: havan, hasta, duhan, muha, mahana, proha, suha, mehak; nerazlikovanje afrikatskih parova u gornjem toku Vrbasa: ćètiri, đámija; ženska imena na -e tipa: Hanife, Kadire i na -o: Dérvo, Hájro; oblici ovijū, tijū (dolina Sane), ovijā, tijā (dolina Busovače);upotreba bezličnih konstrukcija, odnosno rečenica: ùblo ga, òdvelo ga, zàklalo ga, pùšćalo ga; upotreba instr. društva (socijativa) bez prijedloga s: šêtā môncima, razgòvārā sèstrōm itd.

Zapadnobosanski (ikavskošćakavski) dijalekt se govori na terenu zapadno od Bosanske Kostajnice i Bosanskog Petrovca u granicama Bosne i Hercegovine. I ovdje se javlja ista pojava kao i u bosanskim šćakavskim govorima: udio zapadnobosanskih arhaičnih govornih crta povećava se kako ide pravcem zapad-istok, a ne obratno, kako bi se očekivalo. To je posljedica toga što procent doseljeničkog stanovništva iz južnih krajeva raste sve više kako se ide prema zapadu, a smanjuje se prema istoku. Specifične crte ovog poddijalekta su odstupanja od ikavizma, koja su gotovo općešćakavska: njeko, nješta, njekada, ali ima i onih za koja ne znaju ostali šćakavski govori; primjeri sa izvršenim primjer i sa izvršenim jekavskim jotovanjem đeca, đe/đi; zatvoreni dugi vokali a i o; mâ°jka, râ°di, n  ôž; razlikovanje afrikatskih parova: čaša, čovjek, četa, plač, džámija, hodža, hàdžija, hadž. Akcentuacia je uglavnom novija, metatonijski akut očuvan je u vrlo ograničenom broju primjera: strãža; ostaci starih oblika deklinacije: po tùđī, léđī, s mòji sinovi, promjena muških imena po tipu promjene imenica ž. r. na –a: Mújo-Mújē-Múji: Mého-Méhē-Méhi; Súle-Súli-Súlu, ženska imena sa nominativom na -e: Hanífe, Kadíre, Fáte, Zláte, a tako imuška imena na -e: Háse, Húse, kao i ženska imena sa nominativom na -o: Kádro, Ájko; česta upotreba bezličnih konstrukcija: ùblo ga, sàblo ga, òdvelo ga.

 


ISTOČNOHERCEGOVAČKI (IJEKAVSKOŠTAKAVSKI)

Istočnohercegovački dijalekt. Teren istočne Hercegovine i
 jugoistočne Bosne sa susjednim sandžačkim krajevima jeste područje na kojem su se stari bošnjački govori našli u samom centru istočnohercegovačkih novoštokavskih izmjena. Ti najjugoistočniji bosanskohercegovački govori poslužili su i kao migraciono žarište u odnosuna čitav sjeverozapadni bošnjački dijalekatski prostor. Oni su aktivni prenosioci novoštokavskih osobina po bosanskohercegovačkom terenu. Na taj se način bosanski jezik (dio njegovih dijalekata) našao na širem prostoru govornog jezgra iz kojeg se dalje proširio i istočnohercegovački dijalekt.Ovaj se dijalekt dijeli na četiri poddijalekta:

-jugoistočnobosanski,
-istočnohercegovački,
-centralnohercegovački i
-sjevernohercegovački.

Jugoistočnobosanski (ijekavskoštakavski) podddijalekt bosanskoga jezika govori se u

 granicama prostora: Sarajevsko polje-Željeznica-Govza-Vučevo-Donji tok Lima i Rzava-Srebrenica-Vlasenica-Sarajevsko polje. Ovaj poddijalekt predstavlja prijelazni tip između tipičnih istočnobosanskih ijekavskoštakavskih i istočnobosanskih ijekavskošćakavskih govora.Na području ovog podddijalekta razlikuju se dva govorna tipa:

a) sjeverniji, od linije

Sarajevo-Prača-Rogatica-Višegrad, koji je bliži istočnobosanskom dijalektub) južniji, koji je

 po svojim osobinama bliži istočnohercegovačkom dijalektu.Sjeverni govorni tip ima

nerazlikovanje afrikatskih parova č, ć, dž i đ (đámija, ćètiri); ima dosljednu sonantnu geminaciju : jènna, glánna, zanjnjī, ollètī i sl.; zna za sekundarno h: kòhci, lihce, puhćaj. Muška imena se mijenjaju po tipu: Mújē, Méhē, Mújīn, Méhīn, kao i Mujinìca, Mehinica.Južniji govori imaju, uglavnom, razlikovanje afrikatskih parova (čètiri, džámija), geminacija

 je nešto slabije izražena; imaju promjenu Múja, Méha, Mújov, Méhov; Mújovica, Méhovica; oblik plurala Švábi, Šljivi. Na prostoru čitavog jugoistočnobosanskoga poddijalekta javlja seakcent ličnih zamjenica mènē, tèbē, sèbē kao i akcent lòvca, starca, sunce, čorba, zatim ienklitički oblici hīm, hī (im, ih).Istočnohercegovački poddijalekt pruža se u granicama: Uskoplje-Zavala-ravne-Berkovići-

 Rabina-Podveležje-Zijemlja-Ulog-Borač, sve u granicama Bosne i Hercegovine, tamo gdje živi bošnjačko stanovništvo. Njegove glavne osobine su: dosljedan ijekavizam u dugim slogovima: bijèlo, bijèla, mlijèko, dijète, sijeno, pijèsak; različiti refleksi za jat u kratkim slogovima: a) sa je: pjesma, vjera, đeca, c’ èpalo, gòrjela; b) sa e: bregovi, vremena, dečko,cèsta. Zènica, neko, nekakav; c) sa i: vòlio, žèlio, cio, bìljeg, sìđeti, usìđelica; jekavsko jotovanje: đèca, ćerati, pljesma, vljera, iz’ elica, ćèpalo; razlikovanje afrikatskih parovačètiri, džámija; dosljedan štakavizam: štâp, ištēm, klijèšta, ògnjīšte, daždevnjāk, dréždati, zvíždī; čuvanje suglasnika h, promjena muških imena po hercegovačko-crnogorskom tipu: Mújo-Múja-Múju, Mého-Méha, Méhu; nastavci starih tvrdih osnova: našijem, vrúćijem; akcentuacija tipična novoštokavska sa dva silazna i dva uzlazna akcenta: nòga, rúka (nastalo od noga, rūka), prenošenje akcenta an proklitike na rūku, na vodu; òd brata, prekò kućē. 

Centralnohercegovački podddijalekt javlja se na širem području Mostara, Stoca i Čapljine. Njegove glavne osobine su: nedosljedna jekavština u dugim slogovima: sjêno, bjélo, snjêg; ne tako dosljedno jekavsko jotovanje kao u istočnohercegovačkom: tu je pjesma, vjera, mjera; javljaju se ikavizmi: nèvista, nísam, nísmo i sl.; grupa re umjesto grupe ra: rébac (vrabac),rêsti (rasti), grêblje (groblje); nerazlikovanje afrikatskih parova: ćètiri, đámija; zamjena lj sa j: júbav, bojī, poje; čuvanje suglasnika h: mehak, malèhan, plaho, merhabā, hanùma; skraćivanje vokalnoga r: krv, crv; obezvučavanje suglasnika na kraju riječi: drûk (drug), Bôk (Bog), nôš (nož); promjena muških imena po bosanskom tipu (kao imenice muškog roda na-a) Mújē-Múji-Múju; u zamjeničko-pridjevskoj promjeni nastavci starih mehkih osnovamòjīm, dòbrīm, vrúćīm,; gubljenje imperfekta.

Sjevernohercegovački poddijalekt obuhvata sjeverni dio mostarskoga područja i područje Konjica. Glavne osobine su mu: dosljedan ijekavizam te mnogo više ikavizama nego u druga dva istočnohercegovačka poddijalekta; grupa ra daje re: rébac, rêsti, grêblje, ùkresti; jekavsko jotovanje znatno rjeđe nego u centralnohercegovačkom; nerazlikovanje afrikatskih parova: ćètiri, đámija; zamjena lj sa j: jûdi, jeto; čuvanje suglasnika h; šćakavizam: šćène, šćâp, ògnjīšće, strnjīšće, možđani; skraćivanje vokalnoga r: krv, crv; promjena muških imena po tipu imenica ženskog roda na a (bosanski tip promjene): Mújē-Múji-Múju; u zamjeničko- pridjevskoj promjeni nastavci starih mehkih osnova: dòbrīm, našīm; gubljenje imperfekta,rijetke pojave starijih neprenesenih akcenata.

Ova tri hercegovačka ijekavska poddijalekta, pored dosta zajedničkih osobina, imaju među sobom i krupnih razlika. Istočnohercegovački poddijalekt je tipično hercegovačkinovoštokavski, dok se centralnohercegovački našao na granici između istočnohercegovačkoga dijalekta i zapadnijih štokavskih govora. Sjevernohercegovački podddijalekt ima i poneku osobinu primljenu iz susjednih sjevernijih bosanskih šćakavskih govora (i ijekavskih i ikavskih), ili u njemu razvijenih pod utjecajme tih govora. Ijekavskoštakavski istočnobosanski poddijalekt, međutim, svojevrstan je prijelazni govorni tip, sa novoštokavštinom u osnovi, ali i sa nekim tipičnim bosanskim odlikama koje se javljaju naročito u njegovim sjeverozapadnim govorima. Te osobine kombinirale su se na autentičan način u ovom poddijalektu. Ali taj poddijalekt u nekim slučajevima razvija i svoje originalne osobine, koje uglavnom ne prelaze granice toga poddijalekta: vrlo karakteristična geminacija tipa glánna, žénna, zanjnjī, ollètī; upotreba istočnobosanskoga geminatnog tipa: kàppalo, zappē, òdde, čùttura i sl., ili dosljednost u ijekavizmu, koju ne poznaje čak ni klasični istočnohercegovački dijalekt, odnsono poddijalekt; neke akcenatske inovacije: mènē, tèbē, sèbē, ili sekundarno kraćenje akcenata na mjestu očekivanoga dugog akcenta (starac-starca) ili akcenti: pùška, pjèsma.

ZAPADNOHERCEGOVAČKI (IKAVSKOŠTAKAVSKI) DIJALEKT

 

Zapadnohercegovački dijalekt zahvata manji dio zapadne Hercegovine, područje Ljubuškog, Čapljine i Mostara. Pored skoro dosljednog ikavizma:díte, dìca, mlíko, sîno, lipòta, vríme, bísan, vrimèna, di, bìži, ovaj dijalekt ima i doslajedan štakavizam; štâp, štène, klíšta, ògnjīšte, kosīšte, moždani, plândīšte, daždènjāk. Po tom štakavizmu on se razlikuje od sjevernijeg šćakavskog refleksa u srednjoj i zapadnoj Bosni, ikavizmom se vezujući za taj sjeverniji bosanski prostor. Sa istočnohercegovačkim dijalektom vezuju ga četiri akcenta (novoštokavska akcentuacija) i nove forme deklinacije saizjednačenošću dat., instr., i lok. mn. Odlikuju ga još i ove osobine: sažimanja vokalske grupe-ao u korist prvog samoglasnika: dòšā, pòšā, ìšā, kázā, bijā, vidijā, čujā; samoglasniki o ispred sonanta n prelazi u u: ûn, undā, lùnac; čuva se dosljedno suglasnik h: halva, hamájlija, hàjvān, hàber; sonant m na kraju riječi prelazi u n, što je tipična dalmatinska osobina primljena u govore hercegovačkog zaleđa: čujen, ne dan, iden; grupa -re- umjesto grupe -ro-: ùzrēsti, rêsti, nàrestā, rébac, grêblje; zamjena sonanta lj i nj sonantima j i n: Jùbuškī, jûdi, zèmja, grabje, kénac, nemu, kon, trešna; nerazlikovanje afrikatskih parovaćètiri, ćòvik, đámija, daiđa; dosljedno vršenje novog jotovanja: snoplje, grêblje, zdrâvlje, grmlje, prûće, lîšće; nevršenje palatalizacije u imenicama ž. r.: rúki, nògi, dìvōjki, mòtiki, ubèšiki,; obezvučavanje suglasnika na kraju riječi: grât (grad), nôš (nož),; uprošćavanje suglasničkih grupa srt, št (žd): prs, prîš, grôz; rijetki ostaci starijih oblika deklinacije: pèt dinār, stò govēd, ù kućam, na nògam; specifičan nastavak -mam, -man: óvcamam,kokòšiman, vrátiman, drviman; muška imena se mijenjaju po tipu promjene imenica ž. r. na-a: Mújo-Mújē-Múji; muška imena u nom. tipa: Muja, Sula, kao i ženska: Fata; u vok. Ženskog roda nastavak -e: Fâte; kraća množina od imenica m. r.: kljúči, príšti, nóži; pokazne zamjenice òtāj, òtā, òtō; u infinitivu infiks -ni- mjesto infiksa -nu-: svrniti, digniti; objekat uobliku gen. umjesto ak.: pîtāj, mâjkē, zòvi snàhē, nije nàšā ovácā; česta upotreba partikula

tîzi, ovîzi, túde, túdekāna, tamókarance; dosljedna nova akcentuacija sa prenošenjem silaznih akcenata na proklitike: na rūku, na nogu, òd brata, u polje, ìs kućē.


SANDŽAČKI DIJALEKT 


Sandžački Bošnjaci na širem prostoru između Bijelog Polja, Novoga
 Pazara, Tutina i dublje dolinom Lima pripadaju posebnom dijalektu bosanskoga jezika. To su većim dijelom arhaični govori koje je susjedni jugozapadni novoštokavski razvoj slabo zahvatao. Odlikuju se uglavnom neprenesenom staroštokavskom akcentuacijom (bōlnica,vojnîk) i nekim starijim oblicima deklinacije. Mada su ovi tokom migracija po prilici pomjereni nešto prema sjeveroistoku, oni su sačuvali stare bošnjačke govorne odlike sa krajnjeg jugoistočnog dijela nekadašnjeg Bosanskog pašaluka. To najbolje pokazuje miješani ijekavsko-ekavski refleks jata u bijelopoljsko-novopazarskoj zoni (tip mlijèko, vetar). Taj refleks najverovatnije je nastao u srednjem vijeku kao organska tvorevina na prijelazu između ijekavskih (južnih) i ekavskih (istočnih) govora unutar istočnoštokavskoga narječja. Bošnjački govori zapadnog Sandžaka, kao i oni u širem pljevljanskom kraju, po svojim osobinama pripadaju prijelaznom sandžačko-istočnohercegovačkom govornom tipu, u kojem se miješaju istočnije sandžačke bošnjačke i zapadnije istočnohercegovačke bošnjačke govorne osobine.

Sandžački bošnjački dijalekt odlikuju sljedeće osobine: akcentuacija je uglavnom starija štokavska: livada, bōlnica, vojnîk, sa sačuvanim predakcenatskim dužinama: sāma, glāvê,kāzali; vokalska grupa -ao daje -a . pozvā, pošâ, izgovaranje glasova s’, z’ nastalih novim i jekavskim jotovanjem: s'ekira, klâs'e, koz'ī; sonant l ispred velarnih vokala izgovara sevelarizirano: labūd, zahlūpat; uprošćavanje krajnje konsonantske grupe -st, -zd, -št, svođenje na -s, -z, -š: žalōs, grōz, prîš; dat. I lok. Ličnih zamjenica u jd.mene, tebe, sebe (meni, tebi, sebi) i enklitike ni, vi za dat. (nama, vama), ili ne, veza ak. mn. (nas, vas); aorist i imperfekt  su u živoj upotrebi, infinitiv se upotrebljava bez krajnjega i: orat, dôj, pôj; očuvane dužine iza akcenta u nastavcima kao -ast, -ama, u infinitnim osnovama: kišīlo,môrāt, dignīsmo, brojevima devēt, desēt i sl.; u sintaksi poremećen odnos između padeža za obilježavanje mjesta kao lokacije, orijentacije i cilja: eto ga u sēlo, kad smo bîli pod Bâr, izîde pret kućōm.

Sandžački dijalekt dijeli se na sjeveroistočni (novopazarski), gornjopolimski (plavsko- gusinjski), srednjopolimski (bjelopoljsko-rožajski) i donjopolimski (prijepoljsko-pljevaljski) poddijalekt. Njemu pripada i mrkovićki poddijalekt, koji nije u Sandžaku, već u južnoj Zeti,odnosno Crnogorskom primorju (okolina Bara), ali govorno spada u sandžački dijalekt.

Sjeveroistočni (novopazarski) poddijalekt obuhvata područje sjevernoistočnog Sandžakanaseljeno Bošnjacima, koje zahvata širi prostor Novog pazara, Sjenice i Tutina. Odlikuju ga sljedeće specifične osobine: u dugim slogovima zamjena jata je sa ije a u kratkim sa ebelopoljskī, mesēc, sedeo, hleb, vetar, pesma. To je miješani ijekavsko-ekavski poddijalekt, čija osobina miješanih refleksa jata zahvata i bjelopoljski kraj. Čuva se izgovor konsonantah; neutralizirana je opozicija lj: l u položajuispred vokala e i i: čulji, peljene; pojave umekšavanja sonanata l i n, pod utjecajme susjednih kosovskoh dijalekata albanskog jezika; jak utjecaj novoštokavske akcentuacije: ovácā, rođácima; pojave ujednačenosti dat., instr. ilok. Mn. Nastavkom -ma i sl.

Gornjopolimski (plavsko-gusinjski) poddijalekt bosanskoga jezika ima sljedeće tipične odlike: čuvanje neprenesenog akcenta u zatvorenom slogu (slogu koji se završava suglasnikom): potik, nārod, dok se silazni akcenti sa otovrenog sloga prenose za jedna slog ka početkuriječi, pa je tu i novoštokavski uzlazni akcent: sāma daje sáma, tāma daje táma; u dugim slogovima jat daje refleks i: brîg, bīlit, a u kratkim slogovima je refleks je: vjetar, pjesma. To su, dakle, ikavsko-jekavski govori. Refleksi starih poluglasaimaju vrijednost između a i eae, ea: dâen/dêan, kaed/kead, momaek, narameak; čuvanje suglasnika h, ali sa slabim  izgovorom; dosljedno obezvučavanje konsonanata na kraju riječi: nārot (narod) grop (grob),rôk (rog).

Novopazarski i plavsko-gusinjski poddijalekt razvili su neke osobine (inovacije) kontaktu sa dijalektima albanskog jezika. To su govori bosanskoga jezika koji su i sami u znatnoj mjeri izloženi utjecaju orijentalnih jezika.

Srednjepolimski (bjelopoljsko-rožajski) poddijalekt ima sljedeće osobine: starija akcentuacija, ali i renošenje akcenta, tj. postojanje i uzlaznih akcenata; karakteristične postakcenatske dužine: desēt, knjigāma, kišīla, bacīla, dignūsmo i sl.; jat u kratkim slogovimadaje e: pesma, hleb, vetar, belopoljski, sedeo i sl.; uprošćavanje grupe dn u n: propanē, dopanē; izgovaranje suglasnika h i uglavnom razlikovanje afrikatskih parova č, ć, dž i đčetiri, džāmija; u jednom dijelu (rožajski kraj) zamjena l sa lj: ljimūn, iljāhije; oblik gen. mn. Pridjevsko-zamjeničke promjene: tijā, dobrīja; kraći oblik infinitiva: orat, dôj(dôć) itd.

Donjopolimski (prijepoljsko-pljevaljski) poddijalekt ima sljedeće osobine: novoštokavska akcentuacija: ljeto, ljepòta, brôd, bráda; postakcenatske dužine dosljedno se čuvaju: gladāmo, pîšēm, glávōm; prenošenje akcenta na proklitike: na rūku, òd brata,; standardni refleksi jata: bijel, snijeg, mlijèko, dijète, vjera, mjera; dosljedno izvršeno jekavsko jotovanjeđèvōjka, đèca, đetelina, ćerati, pòćerō, s'ekira; razlikovanje afrikatskih parova č, ć, dž i đčètiri, džámija; čuvanje konsonanta h: promaha, màhrama, halva; nastavci starih tvrdih osnova u zamjeničko-pridjevskoj promjeni: ovijem, dobrijem, novijeh, našijem; čuvanje imperfekta: gòvorāše, imàdijāše, stajahū.

Mrkovićki poddijalekt ima sljedeće osobenosti: ekavizam u dugim slogovima: lepo, mleko, jekavizam u kratkim: pjesma, vjetar,; to je dakle, ekavsko-jekavski govor sa miješanim refleksima jata; neizmijenjena grupa dv kao u primjeru dvignut; ostaci starog ak. jd. Imenicam. r. jednakog nom. kod imenica koje znače živo biće: lijek za ovîcrv; izjednačavanje gen.,ak. i dat. Kod ličnih zamjenica: mene; stariji pluralski oblici na -m: po selim, volom. Taj govor ima i svoje originalne inovacije: diftongizaciju ō i ē: b u ôj (boj); gen. mn. Žienaekizgovaranje afrikate z: zvono, zora; mn. prezenta sa nastavkom -ć: oni zborēć, oni znajūć; trpni pridjev bez jotovanja: ostaven: potpuno skraćivanje neakcentiranih dužina itd.

Ovom poddijalektu pridodaje se i govor Goranaca, muslimanskog stanovništva područja Gora, brdsko-planinskog predjela u jugozapadnom dijelu Kosova, gdje je prema popisu iz 1981. godine živjelo oko 16.000 Muslimana južnoslavenske dijalekatske pripadnosti. Njihov govor ima dosta osobina formiranih pod utjecajme makedonskog jezika, ali i osobina nastalih u kontaktu sa dijalektima albanskog jezika. Govor Goranaca zauzima posebno mjesto međudijalektima bosanskoga jezika, jer je on najisturenija jugoistočna tačka toga jezika. To je govor koji cjelinu bosanskih dijalekata najneposrednije spaja i sa istočnojužnoslavenskom jezičkom grupom, u formi govornih osobina zajedničkih sa makedonskim jezikom odnosno njegovim dijalektima.


Izvor: hamdocamo.wordpress.com,  hč
/ Bosanski jezik 


Akcije

Informacije

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s




%d blogeri kao ovaj: