78. GODIŠNJICA SMRTI Kako je nastao spomenik Stjepanu Stevanu Filipoviću: Simbol bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda

Nakon mjeseci mučenja i osude na smrt vješanjem, Filipović je doveden na pogubljenje. Dok su ga dovodili “imao je lisice na rukama, koje su bile ispred, na bedrima, i svakog građanina je otvorenim očima i veselim licem gledao, što sam jasno primijetio”. Time je “izazvao divljenje” ljudi kojima je govorio da ne dopuste da ih “okupator gazi i ponižava”; povremeno bi ga munuli u rebra i vikali mu da šuti, ali to “nije imalo nikakvog efekta…”

Ono što se toga dana pred oko 3.000 ljudi događalo pod vješalima natjeralo je Nijemce da nadalje odustanu od prakse javnih pogubljenja jer jednostavno nisu ispunjavala svrhu: umjesto da zastraše i slome, ona su u narodu jačala otpor okupatoru i motivirala na pridruživanje partizanima.

Mladić, naime, kojega je njemački vojni sud osudio na smrt, nije se dao: dok su ga dovodili pod galge, pozivao je narod da se ne predaje, da se brani, da ne posustane; pod vješalima, s omčom koju je sam stavio oko vrata, uzvikujući parole protiv fašizma, visoko je, čim su mu ih odvezali, podignuo ruke stisnutih šaka. Možda je trajalo trenutak – ali taj trenutak postao je vječan.

U tom trenutku, naime, neko je snimio čuvenu fotografiju čovjeka koji je, trenutak pred smrt, zauzeo stav pobjednika. Dugo se nije znalo tko je autor fotografije, a do danas su ostali nepoznati mnogi detalji njezina i nastanka i opstanka.

Tijelo Stjepana Steve Filipovića “visjelo je tri dana i tri noći”. Ne zna se gdje je zakopano.

Oktobar 1961: “Stjepan Filipović, metalski radnik, član KPJ, komandant bataljona…mladić iz Opuzena koji je podizao ustanak u Valjevu… Njegovi srpski drugovi zvali su ga Stevan.

– Mi smo braća – govorio je.

Steva, kragujevački skojevac, bravarski i električarski šegrt, učesnik u radničkim demonstracijama, uhapšenik i prognanik, Steva – valjevački komunist. Borac. Narodni heroj.

Steva Kolubarac, zvali su ga. Dečko sa Kolubare… ”

Valjevo, oktobra 1961. godine (foto: Jovan Mijin)

Akademski vajar iz Zagreba Vojin Bakić izradio je spomenik borcima Valjevskog odreda u Valjevu.

Spomenik prikazuje legendarnog junaka Valjevskog partizanskog odreda Stjepana Filipovića, koji je stojeći ispod vješala pozivao srpski narod na ustanak protiv okupatora.

“Mi smo braća”, govorio je Stjepan Filipović (foto: Jovan Mijin)

– Spomenik Stjepanu Filipoviću biće simbol nad gradom – rekao nam je Vojin Bakić. – Radio sam spomenik namjerno iz aluminijuma, jer sam htio da njegove lagane konture dočaraju onu pravu afirmativnu kretnju čovjeka pod vješalima, čovjeka, koji u svojim posljednjim trenucima uspijeva da snagom svojih nerava, svojim poštenjem i odanosti misli za koju se borio, pozove narod u dalju bespoštednu borbu za oslobođenje. 

Stjepan Filipović je u jednu ruku i simbol bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda. Porijeklom je iz Opuzena, a dva brata također su mu dala živote za stvar revolucije.

Ovaj monument, koji će biti otkriven na brdu pored Valjeva, ustvari je nastavak rada vajara Vojina Bakića. Naime, prije dvanaest godina u Bjelovaru je Bakić napravio sličan spomenik, mnogo manjih dimenzija, koji je takođe simbolički prikazivao čovjeka, borca, partizana, koji u posljednjim časovima života hrabro govori onima, koji poslije njega ostaju. Govori im i poziva ih da nastave primjerom kojim je i sam pošao.

Postament spomenika Stjepanu Filipoviću nije, kako bi se moglo očekivati, masivan. Naprotiv, to je lagana klupa, visoka oko tri metra, ispod koje je ostavljeno dosta mjesta za prolaz. Ta je klupa ujedno i momenat kompozicije cijelog spomenika.

– Šta vam je dalo inspiraciju za ovaj rad?

– Već sam rekao – spomenik izgrađen 1948. godine u Bjelovaru bio je samo etapa u daljoj razradi ove humane ideje. Međutim, odmah poslije rata na raznim izložbama, pa i u albumima fotografija iz narodnooslobodilačke borbe, vidio sam dosta fotosa, koji su više nego rječito govorili o herojskoj borbi našeg naroda. Među takvim slikama našao sam i nekoliko onih, koje su prikazivale Stjepana Filipovića. Međutim, o njima nisam mnogo razmišljao sve dok me Valjevci nisu pozvali da u njihovom gradu napravim takav spomenik.

I – radio sam na njemu dosta dugo.

Napravio sam ono, što mislim da je najbolje. Dovršio sam započetu etapu od bjelovarskog spomenika.

Monumentalni aluminijumski spomenik Stjepanu Filipoviću biće zaista jedan simbol nad gradom, koji je u istoriji narodnooslobodilačke borbe zapisan crvenim slovima.

Izvor: hamdocamo.wordpress.com