Hitlerovi sledbenici na Balkanu

17 07 2018


Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan: Abraham Kuper

Neonacističke, rasističke i druge ekstremističke organizacije i rok bendovi u celom svetu, pa tako i u Srbiji i regionu, jačaju na društvenim mrežama u poslednjih nekoliko godina, a da nema nikakvog monitoringa njihovih sajber aktivnosti, kaže za Radio Slobodna Evropa rabin Abraham Kuper (Cooper), vanredni dekan i direktor Globalne socijalno-akcione agende Centra Simon Vizental (Wiesenthal), vodeće jevrejske organizacije za ljudska prava, sa više od 400.000 članova.

Razgovaramo nakon nedavnog objavljivanja globalnog izveštaja Centra Simon Vizental o neonacizmu na društvenim mrežama, u kome se analizira i stanje u zemljama Zapadnog Balkana.

Društvene mreže bile su suviše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme. Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan kako rešenje ne bi bilo gore od problema, upozorava Kuper.

RSE: Kako su digitalni terorizam i mržnja rasli u poslednjih nekoliko godina?

Kuper: Pre 25 godina pokrenuo sam u Simon Vizental centru projekat “Digitalni terorizam i mržnja”. To je bilo pre nego što sam i posedovao kompjuter. Zašto smo počeli takav projekat? Zato što smo videli da su nove tehnologije veoma privukle ekstremiste svih boja. Bili su, dakle, u tehnološkom smislu, vrlo revolucionarni još tada. Dakle, nažalost, naše tadašnje bojazni da će ekstremisti umeti da iskoriste u svoje svrhe fantastične marketinške i komunikativne mogućnosti interneta pokazale su se tačnima.

“Samozvana Islamska država će i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje i nasilja putem interneta”, smatra Kuper

Najdalje su u tome otišli teroristi, posebno pripadnici samozvane Islamske države, koji će, iako su izgubili na bojnom polju, i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje, nasilja putem interneta. Pre nekoliko godina fokus milijardi korisnika interneta premestio se sa internet stranica na društvene mreže.

Ako imate i poruku koja dobro zvuči ili je atraktivna, čak i kontroverzna, ona će preko društvenih mreža postati viralna; tako nećete pogoditi samo jednog neprijatelja ili regrutovati samo jednu osobu, nego će vas čuti hiljade i desetine hiljada njih. I to je donelo suštinsku promenu. Društvene mreže su, nažalost, bile previše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme.

Imate u tom kontekstu i rok-bendove, sa vrlo rasističkim tekstovima, najmanje 50 njih možete naći na platformama društvenih mreža u isto toliko zemalja u svetu.

RSE: Koje biste takve bendove i u kojim zemljama izdvojili kao najproblematičnije?

Kuper: Rekao bih da se to odnosi na sve države. Sjedinjene Države su najveći konzument i korisnik društvenih mreža, a uz to, u našoj zemlji sloboda govora prednjači ispred svih drugih sloboda – niko ne može biti procesuiran za govor mržnje ako nije praćen akcijom protiv nekoga. Zbog toga na američkim serverima vrlo često imate muziku rasističkih rok grupa koje su inspirisane britanskim (rasističkim) bendom Screwdriver koji je bio aktivan još 70-ih godina prošlog veka.

Ili ako pretražujete “Jutjub”, koristeći pojam “ustashe” – neću da vam nabrajam nazive, kako ih ne bih besplatno reklamirao – “iskočiće” vam mnogi bendovi koji promovišu vrlo ekstremističke stavove. Mnogi takvi videoklipovi objavljeni na “Jutjubu” imaju “tagove” koji upozoravaju na njihove uvredljive sadržaje. To onda nameće pitanje zašto “Jutjub” pušta takva upozorenja umesto da sprečava da se takva muzika uopšte emituje na tako snažnoj platformi koju poseduju.

Dao sam vam samo jedan primer vezan za Hrvatsku, a mogao sam vam ponuditi stotine drugih – iz Velike Britanije, iz Sjedinjenih Država i drugih delova sveta jer je taj problem zaista globalan.

RSE: Kad je reč o regionu Zapadnog Balkana, odnosno, neonacističkim, bendovima koji šire mržnju na društvenim mrežama, koje biste posebno izdvojili?

Kuper: U Srbiji imate, recimo, bend “Terror 88”. Zašto “88”? Zato što je to kod za duplo osmo slovo abecede – “HH” – koje označava nacistički pozdrav “Heil Hitler”. Ta grupa je aktivna od 2004. godine. KoristI “Totenkopf”, lobanju sa amblemima SS divizije, kao svoj logo, kao i terminologiju poput skraćenice ZOG – Zionist Occupation Government (Cionistička okupaciona vlada), što pokazuje njihov antisemitizam. Ona postoji već 25 godina, ali sada je “aploudovana” na internet. Usko je povezana sa srpskim ogrankom (zabranjene nacističke) organizacije “Krv i čast”.

U Bosni imate, recimo, Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Oni kažu da su protiv cionizma, islamizma, komunizma, kapitalizma, uz sve to su i homofobni.

Protest desnice uoči Parade ponosa u Beogradu, septembar 2017. godine, fotoarhiv

RSE: Kako se uhvatiti u koštac sa takvim izazovom?

Kuper: Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Čak i ako bi vlast, recimo u Srbiji, preduzela akcije protiv njih, takvi bendovi bi i dalje imali opcije da promovišu svoju muziku i svoje stavove putem, recimo, američkih servera. Takođe imate i vk.com, što je neka vrsta ruskog “Fejsbuka”, koja je među pet najposećenijih platformi društvenih mreža u svetu.

RSE: Smatrate li da su vlasti u Srbiji i širem regionu suviše letargične u suprotstavljanju ekstremizmu na internetu?

Kuper: Smatram da, generalno govoreći, mnoge stare, etablirane, demokratije i njihovi establišmenti još nisu shvatili da živimo u novom svetu i u 21. veku. Imate u njima policije i druge strukture za održavanje reda, ali većina onih na odgovornim pozicijama do dana današnjeg bukvalno nema pojma šta se događa u susednoj sobi sa kompjuterom. Mislim otuda da je važno da svako društvo, uključujući i vlast, uspostavi načine za monitoring takvih aktivnosti.

RSE: Kako vlast da kontroliše nasilje na internetu, a da ne ugrozi slobodu interneta?

Kuper: Daću vam primer Argentine, u koju uskoro putujem. Ta zemlja je živela pod diktaturom decenijama, tako da je tamošnja demokratija relativno mlada. U tom kontekstu reći Argentini da njena vlada treba da preuzme kontrolu interneta značilo bi uništiti njenu demokratiju. Dakle, izazov je veoma ozbiljan. Takođe i u Srbiji i drugim zemljama regiona, svugde gde je lako ugroziti slobodu govora, moramo biti vrlo pažljivi, kako naše rešenje ne bi bilo podjednako loše ili lošije nego što je problem. Jer, ako državi date ovlašćenja koja može da zloupotrebi, ona će ih i zloupotrebiti.

Najvažniji akteri ovde su najpre kompanije (društvene mreže), zatim korisnici. Ako primete govor mržnje, treba da prijave kompaniji da je to kršenje njenih sopstvenih pravila. Mogu da prijave takve sadržaje i Vizental centru, da mu pošalju link, ljudi ne smeju da budu pasivni. A možda je najvažnija poruka ona koju treba da prime roditelji.

Znam da je najteže otvoriti ozbiljnu diskusiju sa tinejdžerom, ali roditelji i nastavnici moraju to da čine jer moraju mlade ljude da uključe u jednačinu kako bi razumeli vrednosti za koje se zalažu njihove porodice i njihova društva i zašto rasisti, bigoti, homofobi i antisemiti treba da budu targetirani.

Izvor: RadioSlobodna Evropa

Advertisements




Imamović: Karikaturalni sportski nacionalizam

17 07 2018


Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović čestita selektoru hrvatske reprezentacije Zlatku Daliću na stadionu Lužnjiki u Moskvi , 15 juli 2017.

Emir Imamović, bh. novinar i književnik sa šibenskom adresom, za ‘Zašto?’objašnjava zbog čega balkanski političari prisvajaju i zloupotrebljavaju sport i sportske uspjehe.

‘Svetska zavera’

U slučaju i Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića mi možemo govoriti samo o tome da je jedina suština njihovih politika primitivni, kičasti nacionalizam.

Dakle, nema nikakvog drugog sadržaja i tom nacionalizmu trebaju razne tehnike bildanja da bi zadržao svoju upotrebnu vrijednost.

Ovo što je radio Vučić sa ovim cviljenjem od sportskih komentatora do ponašanja švicarskih reprezenativaca albanske korijena je naravno uzrokovano pozicijom Srbije u svjetskom nogometu.

Srbija je irelevantna, irelevantan tim potpuno, i onda je trebalo pronaći još jednu ‘svetsku zaveru‘ kojom bi se objasnilo da zapravo Srbija nije loša zato što igra loše nego zato što je ‘ceo svet‘ protiv njih.

  • Karikatura

Sa druge strane, Grabar-Kitarović bjesomučno jaše na uspjehu hrvatskih nogometaša za koji, naravno, ona nije zaslužna, niti je posao predsjednice da bude za to zaslužna, ali nije zaslužan ni državni aparat u Hrvatskoj kao takav.

Ovo se sve dogodilo usprkos bilo kakvom sistemu, jer Hrvatska je zemlja koja nema pristojan stadion i u kojoj pola profesionalane prve lige igra ispod egzistencijalnog minimuma.

Njeno ponašanje dobija sad zaista karikaturalne i komične oblike i, kao što je Joško Jeličić primjetio, sreća da je pala kiša, inače bi grlila i ove dodavače lopti na stadionu.

  • Opijum

Nažalost, veliki uspjeh Hrvatske reprezentacije — zbilja veliki, jer biti finalista Svjetskog prvenstva nije mala stvar za zemlju od četiri miliona stanovnika — biće potpuno iskorišten kao oblik političke kampanje nje same, pa dobrim dijelom i HDZ-a.

Politika u ovim zemljama osim što je suštinski nacionalistička, ona je apsolutno i kolonijalna.

Ne postoji ni u jednoj politici na Balkanu nikakav suverenistički oblik, i ta priča o suverenizmu je opijum za mase.

  • Superiornost

Sve ove male, propale i neuspjele zemlje, od Slovenije do Makedonije, koje su istina propale u različitim oblicima i na različitim nivoima, potpuni su ovisnici o dobroj volji velikih sila, i ovo dizanje glave iz pijeska koje se dešava u sportu koje jedino nema veze zapravo sa oblikom ni državnog uređenja, ni političkog sistema, pa i ekonomije, se onda pretvara zapravo u veliku sjenu kojom se pokriva suština problema.

Ta suština problema je da će sutra, prekosutra, za pet dana, kada svi ovi igrači iz Hrvatske odu u svoje velike evropske klubove da nastave svoje respektabilne karijere, Hrvatska biti zemlja koja je do podne ovisna o Moskvi, popodne strahuje od Washingtona, a navečer zove Brisel da pita šta će sa sobom.

Niti jedan lider to naravno nikada ne želi i neće priznati, i onda najbolji načina da se nikada o tome nikada ne govori jeste da se govori o vlastitoj superiornosti u sportu, sportu koji počiva na individualnim talentima i nešto sreće.

  • Kočnice

Evropska unije ne igra nikakvu ulogu, Hrvatske je rub Evropske unije, zemlja koja je tu ušla u nešto boljoj poziciji od bivših zemalja takozvanog istočnog bloka da bi se sada nalazila u sve goroj.

Pri tome, postoje jako bitne zemlje Evropske unije koje, kao što vidimo, nemaju nikakav sportski rezultat, ali su one zapravo upravitelji Evropske unije.

Ulazak u Evropsku uniju je Hrvatskoj poslužio da se otpuste kočnice, da se konačno ponovo može biti transparentno nacionalista.

  • Publika

To vrijeme umivanja i šminkanja prije ulaska u Evropsku uniju svakako je najsvjetliji period hrvatske državnosti, a ovo iza toga, kad je kao ispunjen cilj a zapravo je samo prođen početak na putu do cilja, sve je moguće duhove iz svih prljavih boca pustilo vani.

Za to su, naravno, najmanje krivi nogometaši ali teško da se oni mogu oduprijeti toj vrsti manipulacije.

Na kraju krajeva, nije nešto ni da ih zanima.

Njima je cilj bio biti što bolji na Svjetskom prvenstvu, to su uspjeli, i sada će malo mahati publici i onda idu zarađivati ozbiljan novac u ozbiljnim klubovima.

  • Nacija

Lideri sportske uspjehe pripisuju sebi i pri tome se perfidno koriste najgorim od tog sporta.

U finalu Svjetskog prvanstva igrali su dakle Francuska i Hrvatska, i ta Francuska je slika onog što velika suvremena Evropa jeste i čemu teži.

To je multi-rasna, multi-etnička, multi-religijska, svakakva, dakle reprezentacija koja ima potpuno drugačiji odnos i prema vlastitoj naciji.

Na kraju krajeva, Griezmann se nije radovao golovima protiv Urugvaja, koje je postigao kao francuski državljanin i reprezentativac i rođeni Francuz, jer je on navijač Urugvaja.

  • Talenat

Da se to slučajno dogodilo u nekom timu s Balkana, pa taj igrač bi bio obješen na prečku za vrijeme regularnog toka utakmice.

Onoliko koliko su, dakle, ova društva zapravo zaostala na prelazu iz 20. u 19. vijeka, toliko su zaostali i svi manifestativni oblici koji prate sport i nesumnjive sportske uspjehe kakvi se ostvaruju.

Ali, opet kažem, ti sportski uspjesi nikada ne ovise o ideologiji koja stoji iza njih, ne ovise ni o novcu, nego stoje naprosto na talentima tih ljudi koji se bave tim sportovima.

Izvor: Radioslobodna Evropa





RAK pokrenuo postupak zbog širenja govora mržnje u emisiji Ćirilica na ATV

17 07 2018

VELIČANJE I NEGIRANJE GENOCIDA


Milomir Marić, voditelj emisije Ćirilica

SARAJEVO, (Patria) – Regulatorna agencija za komunikacije prvodi postupak vezan za govor mržnje u emiciji Ćirilica koja se emituje na beogradskoj televiziji Happy TV, a koja se na području BiH emituje na banjalučkoj ATV, potvđeno je iz RAK-a Patriji.

Od RAK-a smo tražili da se očituje o sinoćnjem gostovanju predsjednika RS-a Milorada Dodika u emisiji Ćirilica kod voditelja Milomira Marića, u kojoj je Dodik u nekoliko navrata otvoreno širio mržnju prema muslimanima i vrijeđao vjerske osjećaje muslimana.

– Obavještavamo vas da ćemo vaš upit u vezi sa emisijom “Ćirilica” koja je sinoć emitovana na ATV smatrati i službenim prigovorom – saopštili su iz RAK-a.

Iz RAK-a su istakli da je već pokrenut postupak zbog ranijih emisija Ćirilice u kojima je također zabilježeno širenje govora mržnje.

Podsjećamo, u emisiji Ćirilica koja je emitovana dan prije obilježavanja 23.godišnjice genocida u Srebrenici urednik i voditelj Milomir Marić ugostio je osuđene ratne zločinace Vojislava Šešelja i Vinka Pandurevića, te Tomu Kovača, koji je optužen za ratne zločine, ali je nedostupan bh. pravosuđu.

U toj emisiji Marić je zajedno sa svojim gostima negirao i veličao genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici.

– Što se tiče ranije emitovanih emisija “Ćirilice”, Regulatorna agencija za komunikacije je primila brojne prigovore, te u skladu sa svojim nadležnostima provodi postupak i ispituje osnovanost prigovora, o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena – istakli su iz RAK-a.

Izvor: NAP.ba





EU izgubila 10 mlrd. dolara zbog smanjenja izvoza u Iran

17 07 2018

Članice Europske unije izgubile su oko 10 milijardi dolara nakon smanjenja izvoza svojih roba i usluga u Iran, izjavio je austrijski veleposlanik u Teheranu Stefan Schultz u intervjuu iranskoj agenciji Shana.

U okviru sastanka s predstavnicima inozemnih tvrtki u Iranu, kojem je nazočio i iranski ministar vanjskih poslova Muhammad Javad Zarif, austrijski veleposlanik Schultz kazao je, kako bi europske tvrtke željele minimizirati gubitke zbog ugroza novih sankcija od strane SAD-a. Izjavio je, kako su se tijekom nedavnog susreta u Beču austrijski i iranski predsjednici dogovorili nastavak gospodarske suradnje uz uvjet iranskog ispunjavanja preuzetih obveza pri potpisivanju nuklearnog sporazuma s Teheranom. Schultz je izjavio kako će Iran i njegovi partneri iskoristiti sve zakonite mogućnosti za zaobilaženje američkih sankcija.

Mi  moramo pronaći mehanizme koji će omogućiti zaobilaženje sankcija SAD-a. EU će to činiti uz pomoć već postojećih različitih instrumenata. Europske države također mogu proširiti svoju bilateralnu suradnju s Iranom, koristeći i vlastite mogućnosti“, izjavio je austrijski veleposlanik u Iranu.

Podsjećamo: Washington zahtjeva od svojih europskih saveznika (ali i drugih zemalja svijeta) prekid gospodarske suradnje s Iranom, prije svega u njegovom energetskom sektoru, a poglavito prekid uvoza iranske nafte od 4. studenog, kada će te sankcije i stupiti na snagu. Time želi oslabiti gospodarsku i vojnu moć Irana i proizvesti socijalne probleme i nemire, koji bi u konačnici trebali dovesti do pada iranske vlade i promjene smjera iranske vanjske politike. Takvi zahtjevi američke administracije, formulirani nakon američkog jednostranog povlačenja iz nuklearnog sporazuma s Iranom u svibnju ove godine, izazivaju veliki otpor diljem svijeta, jer, osim što predstavljanju kršenje međunarodnog prava i rezolucije VS UN-a, neposredno čine i ekonomske štete po zemlje koje su s Iranom uspostavile čvrste gospodarske odnose, prije svega po EU koja je velika uvoznica iranske nafte i ima brojne unosne investicije u samom Iranu, ne samo u energetskom sektoru. Hoće li EU uspjeti pronaći mehanizme za zaobilaženje američkih sankcija do studenog, kako to navodi austrijski veleposlanik, pokazat će se vrlo brzo jer vrijeme doslovno „curi“.

Izvor: geopolitika.news





‘Od ponedjeljka država građanima’

17 07 2018


Foto: Pixabay

„Danas je prvi dan u ovoj godini kad zaposleni u BiH počinju da rade za sebe i svoje porodice. Prethodnih 197 dana su radili za državu, blentitete i objesne političare, tj. za poreze i doprinose te druge namete“, napisao je ovo na Facebooku poznati ekonomski analitičar Damir Miljević.

Miljević je otvorio ključno pitanje: Koliko košta država kad nam izvlači ruku iz džepa.

Ukupno se za doprinose u BiH daje od 67 do 73 posto od plaće. Da bi se znalo o kakvim nametima je riječ, treba reći da su u Njemačkoj ukupni doprinosi oko 53 posto, u Švedskoj su oko  50 posto, u Sloveniji 64 posto, u Hrvatskoj 66,5 posto. Najmanji porez na plaće je u Švicarskoj oko 22 posto.

Da bi zaposlenik u BiH dobio neto platu od 1.000 KM, ukupan trošak na ovu platu je 1.736 KM.

Visoki doprinosi utiču na sivu ekonomiju i zaposlenost, jer poslodavci, da bi bili makar koliko konkurentni ili bolje reći opstali na tržištu, izbjegavaju prijavljivati radnike pa rizikuju njihovim radom nacrno. U 2017. godini za doprinose na plaće u BiH je plaćeno 3,192 milijarde.

PDV u BiH je najniži u Evropi nakon Luksemburga, ali, premda smo siromašna država PDV je jedinstven i nema socijalni segment. U Hrvatskoj je PDV 25 posto. U Srbiji je PDV 20 posto, s tim da su prehrana, lijekovi i novine oporezovani sa 10 posto. U Crnoj Gori PDV je 21 posto, a u Makedoniji 18,5 posto i sa vrlo niskom umanjenom stopom od pet posto za određene osnovne artikle.

Tu su i parafiskalni nameti: Stotine vrsta naknada, taksi, pristojbi, odobrenja, sudske i administrativne državne i federalne takse i naknade: za šume, vode, vodotokove, puteve, komore, komunalne takse, pristojbe, odobrenja za rad i desetine svakojakih saglasnosti. Parafiskalni nameti godišnje u BiH uzmu milijardu maraka. Više ih ima u Republici Srpskoj nego u Federaciji. Koordinator za reformu javne uprave Dragan Ćuzulan je prvi objelodanio da su na nivou BiH registrovana 203 neporeska prihoda, u FBiH 198, od čega 95 na federalnom nivou, 77 na kantonalnom i 26 na opštinskom, dok je u RS registrovano 286, a u Brčko distriktu 177 neporeskih prihoda.

Reformska agenda za BiH kao jedan od ciljeva definisala je da svi nivoi vlasti pripreme sveobuhvatan popis parafiskalnih nameta kako bi oni bili smanjeni ili postali transparentniji, sa moratorijumom na nove namete. Uspostavljeni su i objavljeni registri parafiskalnih nameta na sva četiri nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, čime je ispunjena obaveza iz Akcionog plana Reformske agende, te stvorene pretpostavke za njihovo smanjenje i harmonizaciju.

Godinama se govorilo o smanjenju parafiskalnih nameta, pa onda manjem izdvajanju za parafiskalne namete, ali se na kraju od svega odustalo. Ostalo je obećanje države da će se bar pojednostaviti i racionalizirati uplata ovih nekoliko stotina poreza, ali ni tu nije ništa učinjeno. Ljudima u BiH je trebalo najviše vremena da popune obrasce i podmire ovaj čopor parafiskalnih napasti. Stanje je za nijansu bolje u Hrvatskoj i Srbiji, ali i tamo plaču sa stotinama parafiskalnih suza.

Da svakome bude jasna skupa cijena države plastično je prikazao Damir Miljević. Od ponedjeljka država građanima.  /S. Omeragić/

Izvor: NAP.ba





Hrvatska među zemljama u kojima se najviše srozala demokracija, trebamo se ugledati na afričke zemlje

17 07 2018

USPJEH nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u samo nekoliko tjedana uspio je promijeniti raspoloženje u Hrvatskoj, gdje već cijelo desetljeće vlada negativna atmosfera, pod naslovom “PROPAST HRVATSKE – Može li Hrvatska iskoristiti nogometnu euforiju? objavljuje Index.hr.


Foto: FAH/Screenshot V-Dem

ŠVEDSKI V-Dem institut jedna je od najuglednijih svjetskih institucija koja se bavi istraživanjem stanja demokracije u svijetu, a u okviru svojih aktivnosti počeli su prošle godine objavljivati i redoviti izvještaj o toj temi. Tako je ovih dana objavljen i “V-Dem Annual Democracy Report 2018” u kojemu se nalaze poražavajuće ocjene za Hrvatsku.

Naime, Hrvatska se po ocjeni V-Dema našla među šest inače demokratskih zemalja u kojima je od 2015. do 2017. zabilježeno najveće nazadovanje kada je riječ o demokratskim vrijednostima. Hrvatska se tako nalazi u društvu Poljske, Turske, Brazila, SAD-a i Rumunjske u kategoriji država u kojima je primijećeno smanjenje demokratskih sloboda.

Porast autokracije u svijetu

V-Demov izvještaj se temelji na 19 milijuna podataka o 201 državi svijeta, koji obuhvaća podatke koji se vremenski protežu od 1789. – dakle, godine početka Francuske revolucije – pa do danas, a u njegovu izradu uključeno je više od tri tisuće znanstvenika sa svih strana svijeta.

Kada je riječ o generalnim zaključcima V-Demova izvještaja, izdvajaju se sljedeći: 1. globalni nivo demokracije ostaje visok, ali autokratizacija postaje jača i obuhvaća živote 2,5 milijardi ljudi na svijetu, 2. izbori s više stranaka se poboljšavaju, ali se povećava rizik da gube na značaju, 3. unatoč postupnom napretku, uključivanje manjinskih grupa u političke procese ostaje većinom iluzija, 4. političko isključivanje po kriteriju socio-ekonomskog statusa ostaje visoko, čime bogati postaju još moćniji.

U Hrvatskoj demokracija nazaduje otkako se HDZ 2015. vratio na vlast

V-Dem je na temelju kompleksnih kriterija izradio i LDI, odnosno Indeks liberalnih demokracija, i po njemu je Hrvatska i dalje u gornjem domu zemalja svijeta po nivou demokracije. No, problem je što se u Hrvatskoj proteklih godina smanjuju prethodno postignuti demokratski standardi, koje slabe demokratske slobode i vrijednosti u Hrvatskoj.

Inače, vrijedi podsjetiti da period nazadovanje demokracije iz V-Demova izvještaja zapravo pokriva vladavinu ove i prethodne HDZ-ove vlade, prvo u koaliciji s Mostom, a sada s HNS-om, nacionalnim manjinama, Milanom Bandićem i tko je već dio aktualne sklepane saborske većine. Dakle, direktnu političku odgovornost za nazadovanje demokracije u Hrvatskoj imaju Tomislav Karamarko i Andrej Plenković, odnosno HDZ, te Most i aktualni koalicijski partneri u vlasti.

Najveći napredak demokracije zabilježen u Burkini Faso i Gambiji

Zabrinjavajući je i podatak da su SAD i Europa u prosjeku došli na nivo demokratskih sloboda kakav je bio zabilježen prije 40 godina, te da se u cijelom svijetu – s izuzetkom Afrike – pojačava trend autokratizacije, odnosno smanjivanja demokratskih vrednota. Dobre vijesti pak dolaze iz Burkine Faso i Gambije, dviju afričkih zemalja koje su u protekle dvije godine postigle najveći demokratski iskorak na svijetu.

Time se u pitanje dovodi i nedavna izjava premijera Plenkovića o Afrikancima koji bi vapili za hrvatskim standardom, jer očito postoje afričke zemlje koje postaju demokratičnije dok u Hrvatskoj demokracija pod vlašću HDZ-a odumire.

Izvor: Index.hr





Ahmetović o imenovanju Šojića, pripadnika čete Vojske RS: Previše je i ako je od Šarovića

17 07 2018

REAKCIJA ZASTUPNIKA


Foto: N. G./Klix.ba

Ovo imenovanje uslijedilo je na prijedlog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića kojeg je Dragan Šojić ranije savjetovao.

“Previše je i ako je od Šarovića. Svjedoci odbrane Radovana Karadžića, ratnog zločinca osuđenog za genocid, danas imaju prioritet pri dodjeli najodgovornijih funkcija u institucijama BiH”, kazao je Ahmetović.

Istakao je da riječ o sramnoj i nemoralnoj odluci Vijeća ministara BiH, a posebno ministara iz reda bošnjačkog naroda.

“Pitam se samo dokle će daleko ići snishodljivost i ponižavanje građana ove zemlje i glavnog grada BiH. Ako prioritet imaju prvi Karadžićevi ljudi i oni koji su mu u procesu dokazivanja genocida pomagali, neka je na čast onima koji su za ovu odluku glasali”, poručio je Ahmetović.

Dodao je kako se na ovaj način vrijeđaju djeca onih koji su ubijeni u genocidu, isto kao i majke i porodice svih poštenih građana BiH.

“Ovo je neviđena sramota”, zaključio je Ahmetović.

Izvor: Klix.ba