Prvi put se institucionalizira saradnja BiH i njenog iseljeništva

21 04 2017

Semiha Borovac

Politika saradnje sa iseljeništvom BiH prvi je dokument kojim se institucionalizira saradnja između naše države i njenog iseljeništva, a plod je saradnje Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i brojnih drugih institucija u našoj zemlji s ciljem unaprijeđenja saradnje sa iseljeništvom na obostrani interes.

Resorna ministrica Semiha Borovac pojasnila je u Dnevniku TV1 da se na ovaj dokument čekalo 20 godina, ističući da ga je konačno ovaj saziv Vijeća ministara BiH usvojilo jednoglasno.

Politikom se po prvi put institucionalizaciju i definišu odnosi saradnje države BiH sa iseljeništvom. Cilj ovog dokumenta je realizovati strateško opredjeljenje države, a to je napraviti što bolje veze sa iseljeništvom“, kazala je ministrica Borovac.

Dokument oslikava mogućnosti koje država BiH može da pruži iseljeništvu, kao i to šta iseljeništvo može da pruži BiH.

“Iseljeništvo mora da osjeti da država BiH ima jake institucije i da stoji iza svega onoga što nudi iseljeništvu, a to je prije svega, da postoje zadužene, odnosno odgovorne institucije za saradnju sa iseljeništvom. Naš fokus interesovanja su lokalne zajednice, gdje očekujemo da se uspostave koordinatori za saradnju sa iseljeništvom, kao odgovorne osobe koje će uvijek biti spemne da odgovore na pitanja koja iseljeništvo traži, te da im pruže potrebnu dokumentaciju i informacije”, pojasnila je ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Kako je ocijenila, dosadašnja saradnja iseljeništva sa državom BiH bila je poprilično jednostrana.

Iseljeništvo je više iskazivalo interesovanja za veze sa BiH, nego što je BiH odgovarala na te njihove potrebe. Ovaj dokument nastoji da ispravi sve te dosadašnje nepravilnosti i učini odgovornim državne institucije za tu saradnju“, navela je ministrica Borovac.

Osim toga, ovim dokumentnom ne samo da se pojačava komunikacija sa iseljeništvom, nego se ono ohrabruje da ulaže u BiH.

“Budući da je veliki broj iseljenika pokazao interesovanje za ulaganje u BiH, ovaj dokument je odgovor na to. Njima će biti ponuđeni investicioni programi, iza kojih će stajati država BiH“, dodala je ministrica Borovac.

 

Izvor: Vijesti.ba





FATALNA DJELO KOJE JE BILO ZABRANJENO: Ova knjiga izazvala je više samoubistava od svih najtužnijih ljubavnih priča!

21 04 2017

Roman je najprije privukao veliki broj čitalaca u Evropi gde se pričalo da ju je veliki francuski vojskovođa Napoleon Bonaparte pročitao bar sedam puta, a zatim je priča osvojila srca čitalaca širom Amerike.

Čim je objavljen roman Johana Volfganga fon Getea “Stradanja mladog Vertera” odmah je postao senzacija i vinuo mladog autora u zvjezdano nebo. Poluautobiografski roman o romantičnom junaku koji izvršava samoubistvo zbog neuzvraćene ljubavi postao je prvi bestseler i prva psihološka novela, a kasnije je poslužio kao inspiracija brojnim velikanima svetske književnosti, od Franca Kafke i Ralfa Valdoa Emersona do Tomasa Mana, piše Ozi.

U svojoj autobiografiji, Gete navodi da je pisanje imalo terapeutsko dejstvo na njega, jer je tih godina razmišljao o samoubistvu. Ono što pisac nije znao je da će “oslobađanje njegovih unutrašnjih demona” u velikom broju slučajeva imati tragične posljedice.

Roman je najprije privukao veliki broj čitalaca u Evropi gdje se pričalo da ju je veliki francuski vojskovođa Napoleon Bonaparte pročitao bar sedam puta, a zatim je priča osvojila srca čitalaca širom Amerike.

Ubrzo se počeo proizvoditi veliki broj predmeta vezanih za ovaj ovaj roman, uključujući gravire, porcelan, pa čak i parfem “eau de Werther”.

Tema neuzvraćene ljubavi sa tragičnim krajem toliko je okupirala umove i srca mladih Geteovih savremenika da su počeli da nose plave kapute i žute pantalone u slavu svog omiljenog protagoniste, prenosi Ozi.

Ipak, imitacija se nije zaustavila samo na odjevnom izboru – uskoro su u evropskim medijima počeli da se pojavljuju naslovi o samoubistvima inspirisanim slavnim romanom.

Kritičari su smatrali da Verter opravdava, pa čak i vrednuje samoubistvo. Godinu dana nakon objavljivanja knjige, Univerzitet u Lajpcigu pokrenuo je peticiju za njeno ukidanje zbog zaštite javne sigurnosti. Potez se pokazao kao uspješan, a roman je uskoro zabranjen i u Italiji i Danskoj.

Gete je kasnije u životu izrazio žaljenje zbog utjecaja koje je priča imala na one “koji su smatrali da moraju da pretoče poeziju u realnost”, a Madam de Stael je tvrdila da je u to vrijeme “Verter izazvao više samoubistava od svih najljepših žena svijeta”.

Izvor: Slobodna Bosna





Izetbegović: Pitanje jezika jedno od najbitnijih obilježja identiteta naroda

21 04 2017

Foto: Anadolija

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je danas u Zgrebu na Međunarodnom naučnom simpoziju “Bosanski jezik u vremenu” da je pitanje jezika jedno od najbitnijih obilježja identiteta jednog naroda.

Istakao je da je jezik oduvijek bio simbol i uvijek nova potvrda duhovnoga bića i narodne pripadnosti, kao i da je jezik, kako kaže pjesnik, “stvarna domovina jednoga naroda”.

– Ta definicija je vrlo jednostavna i predstavlja nacionalni model koji u Evropi, sa određenim varijacijama, funkcionira od polovine 19. vijeka. Borba za očuvanje vlastitoga jezika nerijetko je značila i borbu za očuvanje cijele kulture ili u protivnom, njenu neminovnu asimilaciju i pretakanje u druge nacionalne korpuse. Mađari su poseban primjer takvoga modela očuvanja vlastitoga identiteta kroz radikalno očuvanje čistote jezika. Svoj jezik su očuvali u mjeri da u njemu do danas skoro da nema riječi stranoga porijekla – rekao je Izetbegović.

Istakao je da su Bošnjaci ostali vezani za svoj jezik, iako su od kraja 15. do početka 20. vijeka stvarali književna djela i na orijentalnim jezicima, koji, osim na nivou upotrebe pojedinih riječi i naziva, nisu nikada ušli u šire mase i nisu utjecali na čistoću maternjeg bosanskog jezika.

– Međutim, bosanski jezik nije bio samo jezik Bošnjaka, bosanskih muslimana. Primjera o prisustvu bosanskog jezika i kod drugih Bosnaca, u književnim i historijskim izvorima je napretek. Bosanskim jezikom su ga zvali i temeljni hrvatski pisci u BiH – Matija Divković, Ivan Franjo Jukić, Anto Knežević i drugi. Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji se u vršenju vjerskih obreda ispomažu “bosanskim jezikom”, jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski – naveo je Izetbegović.

Dodao je da  jezik, kako su to definirali evropski nacionalni pokreti s polovine 19. vijeka, određuje i nacionalne granice, pa je prihvatanje postojanja bosanskog jezika ona ultimativna prepreka odricanju od velikodržavnih ambicija na račun BiH, njenoga kulturnoga i teritorijalnoga integriteta.

– To je stigma koja će tokom gotovo čitavog 20. vijeka pratiti Bošnjake, kako u periodu beskompromisnoga i rušilačkog unitarizma dinastije Karađorđevića, tako i u periodu komunističke jugoslovenske utopije, čiji je obrazac jednakopravnosti i jednakosti na koncu ipak vodio računa o modelu evrocentrične nacionalne posebnosti. Bošnjaci su, iako prvotno tokom zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu priznati kao narod, kao šesta buktinja u grbu nove državne zajednice južnih Slavena, ustavom iz 1945. godine ponovno izgubili svoju konstitutivnost, a potom i pravo na svoj jezik – kazao je Izetbegović.

Potcrtao je da su demokratskim promjenama iz 1990., a zatim i odbramebeno-oslobodilačkim ratom od 1992. do 1995., u kojem je obnovljena nezavisnost države BiH, Bošnjaci osim svoje konstitutivnosti vratili i svoj bosanski jezik, kao jedan od tri službena jezika u današnjoj zvaničnoj upotrebi.

– Međunarodni simpozij o bosanskom jeziku u Zagrebu, jedan je u nizu višedecenijskih pokušaja bošnjačkih udruženja i institucija da taj jezik napokon i službeno bude afirmiran, tačnije da bude omogućeno njegovo uređeno i organizirano učenje i izučavanje u Republici Hrvatskoj. Simpozij bi, shodno tome, trebao doprinijeti bržoj implementaciji bosanskog jezika u obrazovni program u Republici Hrvatskoj – smatra Izetbegović.

Po njegovim riječima, neprihvatljivo je da Bošnjaci, druga po veličini nacionalna manjina u Hrvatskoj, nemaju niti po jednom modelu svoj maternji  jezik u osnovnim i srednjim školama, sa izuzetkom islamske gimnazije dr. Ahmed Smajlović, te da očigledno nedostaje pomoć nadležnih institucija, neophodna u mjeri da to bude provedeno.

– Na koncu, Republika Hrvatska ima i moralnu odgovornost da učini potrebne korake kako bi bosanski jezik bio adekvatno zastupljen u zvaničnom obrazovnom programu. Bošnjaci su, ne zaboravimo, učestvovali u odbrani i stvaranju moderne hrvatske države sa preko 25.000 branilaca te 1.187 poginulih i više hiljada teško ranjenih. Sve to nas zajedno obavezuje i povezuje – rekao je, između ostalog, Izetbegović, saopćeno je iz Predsjedništva BiH.
Izvor: Vijesti.ba / FENA





Infografika: Broj pogubljenja u svijetu 2016.

21 04 2017

Prvi put od 2006. Sjedinjene Američke Države nisu među prvih pet izvršitelja smrtne kazne u svijetu.

Kina je prošle godine izvršila smrtnu kaznu nad više ljudi nego čitav svijet zajedno, objavio je u utorak Amnesty International u svom godišnjem izvještaju za 2016, naglasivši da je nemoguće doći do tačnih brojki, jer se smrtna kazna u Kini smatra državnom tajnom.

Samo je Kina prošle godine izvršila smrtne kazne nad nekoliko hiljada ljudi, a u ostatku svijeta zabilježene su 1.032 egzekucije, kaže Amnesty u godišnjem izvještaju.

Procjene su u neskladu sa službenim brojkama koje je objavila Kina, koja tvrdi da je između 2014. i 2015. godine usmrtila 85 ljudi.

Istraga Amnesty Internationala dovela je do sigurne brojke od 931 osobe usmrćene između 2014. i 2016. godine, ali AI procjenjuje da se radi o nekoliko hiljada ljudi.

Za Kinu su informacije oko smrtne kazne državna tajna.

Postoji 46 kaznenih djela za koje je predviđena smrtna kazna u toj zemlji. Prva tri su ubistvo, pljačka i kaznena djela povezana s drogom.

Globalni pad smrtnih kazni

Globalno gledano, zemlje se odmiču od smrtne kazne, u njih 141 je kazna abolirana zakonski ili u praksi. Prošle je godine broj izvršenih smrtnih kazni u svijetu pao za 37 posto u odnosu na 2015.

Uz Kinu, još četiri zemlje – Iran, Saudijska Arabija, Irak i Pakistan – odgovorne su za 87 posto zabilježenih egzekucija.

Ipak, Iran je prošle godine smanjio broj zabilježenih izvršenih kazni za 42 posto a Pakistan za 73 posto.

Broj izvršenih smrtnih kazni u SAD-u prošle je godine dosegao najmanju razinu u historiji, smrtna kazna izvršena je nad 20 osoba što je pet puta manje nego 1999. godine.

Izvor: Amnesty International





Delawie: SAD protiv neopreznih priča o ujedinjenju Kosova i Albanije

21 04 2017


Mi smo protiv neopreznih razgovora o unifikaciji i preteranih reakcija na takve izjave koje podrivaju regionalnu stabilnost: Greg Delawie

Američki ambasador na Kosovu Greg Delawie ocenio je neopreznim priče o mogućnosti ujedinjavanja Kosova i Albanije.

“Američka vlada podržava suverenitet i Kosova i Albanije. Mi smo protiv neopreznih priča o ujedinjenju i preteranih reakcija na takve izjave koje podrivaju regionalnu stabilnost”, kazao je Delawie za Radio Slobodna Evropa.

Reakcija je usledila nakon što je premijer Albanije Edi Rama u intervjuu za portal Politico rekao da su otvoreni put prema evrointegracijama i jasna perspektiva jedini način da Balkan ostane miran, ali da “ukoliko ta nada, odnosno perspektiva nedostaje, onda se male unije mogu desiti”.

Nakon toga, predsednik Kosova Hašim Tači za Radio Slobodna Evropa je istakao da ukoliko Evropska unija (EU) zatvori vrata Kosovu, “svi Albanci regiona živeće u jednoj jedinstvenoj državi kako bi se nastavilo dalje sa integracijom u evropsku porodicu”. On je dodao da EU nema nikakvu viziju prema Zapadnom Balkanu.

“Ako EU nastavi sa ovim zastojem i nejasnim pristupom (prema Zapadnom Balkanu) onda će, naravno, svaka zemlja da donese odluku o svojoj budućnosti, o svojoj sigurnoj budućnosti koja vodi i prema nacionalnoj perspektivi, ali mi želimo da gradimo multietničke države”, rekao je.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić apelovao je na političke predstavnike Albanaca da ne izlaze u javnost sa izjavama o potrebi da svi Albanci regiona formiraju jedinstvenu državu ukoliko bude zaustavljen proces evropskih integracija, prenosi Beta.

“Mi ih molimo, ponavljam, molimo da sa takvim izjavama, ma šta mislili, ne izlaze u javnost jer to ne doprinosi dobrim odnosima u regionu, niti stvaranju atmosfere saradnje i zajedničkog rada na važnim projektima”, rekao je Vučić na konferenciji za novinare u Vladi Srbije, nakon sastanka sa predstavnicima fabrika odbrambene industrije.

On je ocenio da tako nešto, bez obzira na nečije želje, neće biti dozvoljeno.

Prethodno su i iz Evropske unije upozorili da “svaki oblik političkog uplitanja šteti konsolidaciji dobrosusedskih odnosa”.

Kako je za RSE kazala portparolka visoke predstavnice EU za spoljnu politiku Maja Kocijančič, Zapadni Balkan ima jasnu evropsku perspektivu i na tome se radi sa svim partnerima u regionu, na osnovu principa pomirenja i regionalne saradnje.

Izvor: Slobodnaevropa.org





Država koja to nije

21 04 2017

Makedonski predsjednik partijski je vojnik koji krši Ustav, vlada je privremena, a VMRO-DPMNE koči konstituiranje Sobranja.

 

‘Nacionalističke parole čule su se na uličnim protestima koje organizuje VMRO-DPMNE’, EPA

 

Uskršnje poruke makedonskih političara bile su ove godine najdalje od temeljnih vrednosti najvećeg praznika i učenja na kojem počiva Crkva. Pomešala se politika i vera, potvrdilo se da je jedina religija političara vlast i, čim je se dograbe, ponašaju se kao bogovi.

Narod je već navikao da političari, koji izvrću sve čega se dotaknu, zloupotrebljavaju veru i religiju. Problem za istinske vernike jest što su “Božji poslanici na zemlji”, poglavari Makedonske pravoslavne crkve (MPC), ove godine masovnije i otvoreno čitali pogrešna jevanđelja, mešajući religiju i politiku.

Lako se u uskršnjim poslanicama nekih članova Sinoda prepoznaju tvrdi partijski stavovi, sve do nacionalističkih parola s uličnih protesta koje organizuje VMRO-DPMNE kako bi sprečila formiranje vlade na čelu sa socijaldemokratima. Najdalje je otišao mitropolit koji je pevao “patriotske” pesme i slikao se s “crnim košuljama” koje zveckaju oružjem.

Sinod MPC-a nije oficijalno reagovao. Oglasio se portparol Crkve, rekavši da “druženje” mitropolita s “crnim košuljama” nije jeres, ali je greh. Mešanje Crkve u politiku, koje je postalo već sasvim otvoreno, nije samo greh već i kršenje Ustava.

Najmanji bi problem bio da samo Crkva krši Ustav. Političarima je to već prešlo u naviku. Sada, u uslovima krize, počeli su i da gaze Ustav upravo oni koji prvi moraju da ga brane i poštuju.

Ustav, to sam ja

Kršenje Ustava – za “tvrdokorne” političare zakoni i postoje da se krše – produbljuje i zapetljava krizu iz koje se ne vidi izlaz. Samovolja političara i bezakonje i jesu glavni razlog što je Makedonija praktično ostala bez legitimnih institucija, pa se s pravom postavlja pitanje može li se i formalno nazvati državom.

Predsednik države Gjorge Ivanov jedina je legalna institucija u Makedoniji koja uporno i grubo krši Ustav umesto da ga brani. Kršenjem Ustava Ivanov je postao jedan od glavnih kočničara i uzročnik zavlačenja i zaoštravanja krize.

Šef države tvrdoglavo odbija da uruči mandat koaliciji koja ima većinu u Sobranju, što je njegova ustavna obaveza. Socijaldemokrati i tri partije Albanaca – DUI, Besa i Alijansa Albanaca – dogovorili su koaliciju od 69 poslanika. Ivanov, kao malo dete koje ljutito krije zvečku, neće formalno da im uruči mandat.

Glavni i jedini razlog za tvrdokornu opstrukciju demokratskog principa da vladu formira većina u parlamentu jest Deklaracija partija Albanaca o proširivanju prava pripadnika ove nacionalnosti. Za Ivanova je to dokument koji ugrožava unitarnost Makedonije, a činjenica da je potpisana u Tirani ključni dokaz o mešanju druge države.

Blokada parlamenta

Makedonija ima predsednika, koji je partijski vojnik, što je isto kao da ga nema. Nema ni zakonodavnu vlast s obzirom na to da Sobranje još nije konstituisano iako je od decembarskih izbora prošlo više od četiri meseca. Konstitutivna sednica, koja je počela 30. decembra lane, tek je na drugoj tački dnevnog reda i ne zna se da li će, kada i kako završiti.

Gruevski nastavlja da glumi premijera. Više od deset godina bio je na toj funkciji. Prešlo mu u naviku.

Poslanici VMRO-DPMNE-a i njihov lider Nikola Gruevski nikako da prihvate da su u opoziciji i organizovano blokiraju rad Sobranja. Formalni povod jest, opet, Deklaracija partija Albanaca, a pravi je razlog da se na svaki način spreči da koalicija socijaldemokrata na čelu sa Zoranom Zaevom formira vladu.

Gruevski i njegovi saradnici prihvatili su Deklaraciju partija Albanaca u pregovorima za koaliciju sa DUI-jem, koji su završeni bez rezultata. Ista Deklaracija sada je krunski argument da se blokira promena vlasti, povod za nacionalističke manipulacije, produbljivanje krize.

Zvuči krajnje apsurdno, ali je istinito da poslanici partije Gruevskog blokiraju izbor predsednika Komisije za izbore i imenovanja, koji je iz njihovih redova. Svi poslanici VMRO-DPMNE-a prijavili su se za diskusiju, sami sebi repliciraju, zloupotrebljavaju govornicu samo da na dnevni red ne dođe izbor nove vlade.

Opstrukcija može da traje unedogled, a blokadu zdušno pomaže i bivši predsednik Sobranja Trajko Veljanovski. Napravio je presedan i rukovodi konstitutivnom sednicom umesto najstarijeg poslanika, što je uobičajena praksa.

Privremena vlada

Zbog blokade Sobranja Makedonija može da ostane i bez organa lokalne samouprave. Propušten je rok za raspisivanje lokalnih izbora, koji su trebali da se održe u maju. Zakon ne dopušta produživanje mandata, pa se traže privremena i zaobilazna rešenja kako se ne bi blokirao život građana u 80-ak opština.

Lokalna uprava visi o koncu, a Vlada je privremena još od januara prošle godine. Tada je Gruevski, na osnovu dogovora iz Pržina, koji više ne pominje, još manje poštuje, bio prinuđen da napusti funkciju premijera. Gruevski nastavlja da glumi premijera. Više od deset godina bio je na toj funkciji. Prešlo mu u naviku.

Vlada nije samo privremena već radi suprotno Ustavu. Na izborima u decembru privremeni premijer Emil Dimitrijev, kao i ministri za spoljne poslove, zdravstvo i kulturu izabrani su za poslanike. Njihov mandat je verifikovan, ali nisu podneli ostavke, na šta su obavezni prema Ustavu. Glume ministre čekajući kako će završiti kriza.

Sumoran je pregled institucija vlasti od kojih je samo jedna legitimna, ali ne i legalna. Izbor Ivanova za predsednika osporili su socijaldemokrati i DUI, koji sada od njega traže mandat. Ostale institucije su blokirane, privremene ili s mandatom koji je istekao.

Može se, s pravom, postaviti pitanje da li se Makedonija, formalno gledano, uopšte može nazvati državom, tim više što je poštivanje Ustava postalo izuzetak, njegovo kršenje svakodnevna praksa, što povratno utiče na spiralu krize, koja se čini beskonačnom. Demokratiju niko ne pominje, čak ni usput, kao formalni dekor.

Strategija krize

Nema političke partije i lidera koji ne snose odgovornost za situaciju u kojoj se našla Makedonija. Teško je odgovornost svesti samo na jednu stranu, ali je činjenica da su VMRO-DPMNE i Nikola Gruevski, koji su više od decenije bili na vlasti, doveli Makedoniju u krizu, a sada su glavni generatori njenog produbljivanja.

Gruevski i njegovi najbliži saradnici u vrhu partije tvrdoglavo i uporno odbijaju da se suoče sa činjenicom da su u opoziciji i ne dopuštaju da se formira nova vlada. Jasno se vidi masovna i slojevita strategija koju su izgradili kako bi sprečili smenu vlasti.

Prva brana jest predsednik države Ivanov, koji, kao priležan partijski poslušnik, odbija da uruči mandat. Sledeća brana jest Sobranje. Pretvoreno je u bunker, na čelu s Veljanovskim, koji diriguje masovnom opstrukcijom kako bi se blokirao izbor vlade. Najmanje je važno što je Makedonija bez zakonodavne vlasti, u pravnom vakuumu.

Treća strateška tačka jesu protesti naroda, koji je Gruevski pozvao na ulice. Organizatori traže vanredne izbore, brane unitarnu Makedoniju, a protesti vrve od nacionalističkih tenzija i pogrdnih parola protiv Albanaca. Ulica preti da će nasilno, upadom u Sobranje, sprečiti formiranje vlade. Organizuju se paravojne družine, preti se nasiljem i oružjem.

Krizu primitivno zapliću tvrdoglavi balkanski političari, samoproglašeni lideri i vođe.

Gruevski i njegovi najbliži saradnici izlaz vide isključivo u novim parlamentarnim izborima. Uvereni su da samo tako mogu da se vrate na vlast, izbegnu istrage za kriminal i korupciju. Zaziru i od toga da će promena vlasti do kraja otkriti njihovu samovolju i nesposobnost kojima su državu doveli u krizu, prezadužili je do bankrota.

Smišljeno su, ali i očajnički, posegnuli i za nacionalizmom, prete da destabilizuju državu samo da se vrate na vlast. Važna je samo vlast, ne i država, koja je bez legalnih institucija i koja nakon uličnog nacionalizma, koji se bliži histeriji, neće biti ista. Ni za Gruevskog, čak i ako se kojim slučajem vrati na vlast.

Zagonetna misija

Makedonija je gotovo u totalnoj blokadi, koja se uporno naziva političkom krizom iako je mnogo više od toga. Pozicije su dijametralno suprotne, nema ni naznaka za kompromis. VMRO-DPMNE kategorično insistira na izborima. Koalicija socijaldemokrata i partijâ Albanaca insistira na brzom formiranju vlade, u čemu imaju nepodeljenu međunarodnu podršku. Jedino Moskva podržava Gruevskog.

“Demokratija, Ustav, Evropa” kratka je i jasna poruka koju je švedski diplomat Karl Bilt u utorak u Skoplju uputio političarima koji uporno zapetljavaju krizu u Makedoniji. Namenjena je, pre svega, onima koji gaženjem Ustava i kršenjem demokratske parlamentarne prakse smišljeno blokiraju izlaze iz krize.

Gospodari krize tvrdoglavo se oglušuju o apele i preporuke međunarodne zajednice.

Delegacija eksperata uticajnog Evropskog saveta za spoljne poslove doputovala je u Skoplje nakon neuspešnih misija Donalda Tuska, Federike Mogerini i Johanesa Hana, koji nisu uspeli da promene tvrdokorne stavove Gruevskog i njegove partije.

Upravo se zbog toga s rezervom gleda na misiju delegacije Evropskog saveta. Njeni članovi na osnovu susreta s liderima četiri najuticajnije partije treba da procene razmere krize u Makedoniji i organima EU-a predlože mere za njeno prevazilaženje.

Zagonetna poseta eksperata, ipak, ohrabruje imajući u vidu da EU, i pored neuspeha misija visokih funkcionera, ne odustaje od traženja rešenja za krizu. Ima naznaka da je akcija koordinirana s obziroma na to da je neposredno nakon posete delegacije Evropskog saveta Stejt Department oficijalnim saopštenjem pozvao političare u Makedoniji da poštuju Ustav i zakone i doprinesu formiranju vlade.

Skeptici ukazuju da eksperti Evropskog saveta, ma koliko bili iskusni i vični, teško mogu naći rešenja za krizu koju primitivno zapliću tvrdoglavi balkanski političari, samoproglašeni lideri i vođe. Jedna od mera na koju se tipuje, a odavno se najavljuje, jest uvođenje pojedinačnih sankcija za političare koji blokiraju demokratsko rešenje krize.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera





Poremećaj svijesti, rezultat izloženosti psihičkim traumama

21 04 2017


Ilustracija

Autor: Hamdo Čamo

Ratne traume uopće, najteži su oblik trauma kojima organizam može biti izvrgnut. Bombardovanje, eksplozije, zujanje hitaca snajpera, pogleda na oronule rupe fasada ukrašenih rojevima rafala, nedostatak vode, hrane, zimi i grijanja, nesigurnost, opća neizvjesnost, svakodnevna prijetnja od smrti, nasilnog odvajanja najmilijih članova, djece, smijeh noćnih hijena i smrdljivih pasa rata okuženih mržnjom; kolone golobradih mladića nesposobnih da se odupru realitetu zdravog razuma i otužnom djelovanju izdašnih porcija sljedovanja opojnih sredstava, droga i narkotika koji ubijaju i posljednje osjećaje moralnosti i krivice tokom mučenja, silovanja dok nebom defiluju rafali svjetleće municije tražeći sebi pogodne žrtve i konačnog cilja.

Strijeljenje je strašan čin. Zločin. Oličenje nasilnog i prisilnog kraja života. Vrijeme koje nije prije ni poslije, već vrijeme koje ‚jednostavno jeste‘; vrijeme uhvaćeno u prostoru, zaleđeno, s perspektivom nužnosti prisilnog kraja, bez boje i perspektive za poslije, kasnije i sutra. Sada, još koji tren, i to je to. Od čekanja na izvršenje smrtne kazne, po izvještajima onih koji su trebali biti strijeljani ali su prije izvršenja istih pomilovani, mnogima je kosa preko noći i doslovno osijedila, što predstavlja svojevrsni fiziološki fenomen.

Senzibilne osobe su sklone da se pitaju – koje su posljednje misli nevinih žrtava koje vode na strijeljanje? O čemu razmišljaju u posljednjim momentima i trenucima života? O Bogu, krivdi i pravdi, porodici? Šta bi se desilo kada bi se uloge u tom trenutku zamijenile, da se oni – koji nedužne vode prostoru javnog smaknuća – odjednom nađu leđima uza zid? Na koncu konca, smiju li se zvati čovjekom oni koji nevinim žrtvama oduzimaju život, koji svezanu djecu bezrazložno strijeljaju, zatrpavaju zemljom a potom mjesta masovnih zločina prikrivaju praveći od njih robne kuće, parkirališta, mjesta za odlaganje smeća?

Scene strijeljanja ukazuju na matricu građanske poslušnosti. Čak i onda kada im prijeti biološki i fizički nestanak. Niti na jednom historijskom snimku osim pognutih glava i poslušnog koraka do mjesta smaknuća nećete vidjeti izraz nepokolebljive borbe za životom, da se neko otima, da neće, da ne želi…? Tipičan oblik teške traume koje žrtva nije svjesna; ugašeni su svi refleksi, pa i onaj koji čovjeka treba da održi na životu. Očaj ugroženosti, bezperspektivnosti i nestanka, čovjeka tjera u dimenzije vanosjetilnog, iracionalnog, teško ukalkuliranog i ovom svijetu nerazumljivog. Agonija i strah koji čovjeka pretvaraju u bezosjetilnog očajnika, koji je prestao i za slamku da se hvata, posljednja je faza izloženosti psihičkim traumama poznatim u slučajevima delirium tremensa (DT), kada nakon halucinacija nastupa period opće dezorijentiranosti u vremenu i prostoru, kada nastupe strahovi i opća smetenost kao posljedica kvantitativnog poremećaja svijesti.

Žrtve ratnih trauma nisu i ne mogu biti krivci. Oni su ‘kolateralna šteta’ ratova i sveukupne nakaradnosti svijeta, žrtve nesposobne na odbranu i zaštitu svake vrste, koje se nađu na putu silama ratnog zla i razaranja. Na drugoj strani pak, o ratnim traumama izbjeglica, izopačenostima i opasnostima koji ih prate tokom izbjegličkih puteva, bilo je više govora na drugim mjestima.

______________

*Uzročno-posljedične veze bolesti; posljedice ‚ravne strijeljanju‘ pripisuju se psiho-teroru, detektovanom „kao bolesti modernog društva“, bolesti koja je prisutna svuda oko nas: u porodici, obdaništu, školi, fakultetu, radnom mjestu, štampi, televiziji, politici, internetu…tako da on ima oblik i ima lice; sredstvo je koje se koristi na najperfidniji način, pa ga je teško prepoznati, ali društveno korisno i zakonski neophodno sankcionisati, jer je podložan da se lako otme kontroli. Izrečena prijetnja ili visoko podignuta ruka spremna na udarac čestoje teža i od samog izvršenja i udarca; psiho-teror svakako ostavlja teške psihičke posljedice, na odrasle a posebno na naraštaje mlađe dobi.

21.04.2017