Ismet Bajramović: Skupo ćemo plaćati radnike, jer ćemo ih teško naći!

22 09 2018

INTERVJU Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH


Ismet Bajramović

Odgovornost za ovakvo stanje je na vlastima koje su donosile pogubne zakone iz oblasti privatizacije i na taj način preko noći pojedincima osigurali da postanu bogati, a radnici, koji su to godinama gradili i borili se u ratu, ostali su na ulici

Razgovarala: Amina NUHANOVIĆ

Došlo je vrijeme za promjene, za bolje sutra radnika, penzionera, mladih… poručio je u intervjuu za “Dnevni avaz” Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSS BiH).  Bajramović otvoreno govori o Savezu, radnicima, stanju u ovoj organizaciji, koja predstavlja prava 180.000 radnika, ali i o politici te očekivanjima na predstojećim izborima.

Premijer FBiH Fadil Novalić misli da se može živjeti sa plaćom od 430 KM 

 Dva mandata ste na čelu SSS BiH. Kako ocjenjujete položaj radnika u našoj zemlji? 

– Prije ovih mandata, bio sam na čelu granskog Sindikata metalaca pa mogu da dam kompletniju i realniju ocjenu. Položaj radnika u jednoj zemlji trebao bi da se cijeni sa položajem zaposlenih u realnom sektoru, u privredi, a pogotovo u industriji. I u prošlosti je bio težak položaj radnika u industriji, odnosno poslije rata. Rat je učinio svoje i radnike ostavio bez radnih mjesta, bez plaća i bez egzistencije za život. Ipak, entuzijazam je bio prisutan, radnici su se po povratku u fabrike, radeći za ništa, nadali svjetlijoj budućnosti, a posebno budućnosti svoje djece. Obnavljali su fabrike i pokretali proizvodnju. Nisu ni slutili da im slijedi najveća prevara u historiji radničke klase, pljačka i oduzimanje dostojanstva. Primjera radi, metalci su 1997. godine održali štrajk upozorenja, kada je to bilo nezamislivo. Istaknuli su najbitnije zahtjeve, obnova metalne industrije, tražili su smanjivanje poreza i doprinosa i povezivanje staža. Iz ovih zahtjeva se vidi patriotska briga metalaca prema državi. Isti radnici bili su u odbrani države za vrijeme agresije, a onda su učestvovali u njenoj obnovi. Da budem jasan, ovo su radili svi radnici u realnom sektoru. Razmišljali su o budućnosti svojih porodica, svog naroda i svoje države. Za razliku od njih, političari nisu tako mislili, pogotovo u periodu poslije 2005. godine, oni koji su bili na vlasti. Oni su mislili na Zakon o privatizaciji, koji se poslije u većini slučajeva pokazao kao pljačka, a samim tim su i radna mjesta u industriji i realnom sektoru uništena. Dakle, ovdje je došlo do grube greške, namjerno, provodila se tržišna ekonomija na nečemu što se zove “uništeno”, a zahvaljujući tome dala se prilika pljačkašima da opljačkaju privredu i gigante koji su se gradili 50 godina, dok je novac otišao u privatne džepove. Radnici su iz industrije otišli u sektore izvan privrede pa je sve manje sektora od kojih se živi u svakoj državi. Slijede krediti međunarodnih finansijskih institucija. Znači, greška je napravljena u startu. Naopako je počela obnova BiH. Radnici u materijalnoj proizvodnji teško žive, a i ostali.

  Kažete da je stanje loše, teško, neizdrživo… Ko ima najmanje plaće, koliko radnika živi na minimalcu, kako vlast natjerati da konačno shvati da radnici u BiH ne mogu živjeti od svog rada te da će, ukoliko se nastavi ovakvo, BiH ostati bez radnika?  

– Najmanje plaće su u realnom sektoru, posebno u građevinskom sektoru, drvnoj industriji i jednom dijelu metalne industrije. Plaće su male i u uslugama kao što su trgovina, ugostiteljstvo, plaće su male i u poljoprivredi. Šta znači male? Pa, plaće koje su ispod prosjeka socijalnog minimuma prema Ženevskim konvencijama. Premijer FBiH Fadil Novalić ne misli tako. On misli da se može živjeti sa plaćom od 430 KM. Takvo razmišljanje mogu imati samo socijalno neosjetljive osobe, koje ne gledaju da i drugi treba da rade i od svog rada pristojno žive. Zašto takve osobe postaju kapitalisti i vlasnici firmi? Zašto oni ne rade za 430 KM? Zato ostajemo bez kvalitetne radne snage, kvalitetnih majstora, a ovi novopečeni kapitalisti ili novopečeni feudalci misle da mogu svoje bogatstvo širiti onako, bez plaćanja plaća onima koji im ostvaruju ta bogatstva. Ne znaju da su se grdno prevarili. Skupo će plaćati radnike, jer će ih teško naći!

  Imate li Sindikat podatke o tome koliko je zaposlenih radnika napustilo BiH u potrazi za boljim uvjetima?

– Podatke nemamo, samo pretpostavke. Ako je nekada u materijalnoj proizvodnji radilo skoro 350.000 radnika te ako su uništene fabrike, tek je nekih 20 posto obnovljeno i otvoreno. Ako je prirodnim putem ili na druge načine u penziju otišlo 100.000 ljudi, ako je do sada nepovezanog staža skoro 70.000, onda sigurno izvan BiH radi više od 50.000 radnika. Niko ne problematizira odlazak naše kvalificirane i iskusne radne snage. U svim branšama naše industrije osjeti se nedostatak kvalificiranih radnika. Nekada najponosnija radnička klasa, najponosniji domaćini, moraju da izvan domovine traže egzistenciju za sebe i svoje porodice. Zato što su primorani, a vlast misli na sebe, kako sebi da prisvoji što veća bogatstva.

  Šta je ova vlast, koja vlada u posljednjih 20 godina, dala radničkoj klasi, koliko je firmi ugašeno, koliko je radnika ostalo bez posla, koliko je neuvezanog staža? 

– U ovih 20 godina vladanja vlasti najbolje se oslikava kroz slijedeća poređenja. Prije rata, u “Željezari” Zenica radilo je 22.000 radnika i hranilo još toliko porodica, u “Šipadu” je radilo više od 40.000 radnika i hranilo još toliko porodica, u “Unisu” je radilo 50.000 radnika, u “Hidrogradnji” je radilo 14.000 radnika… Pa, da spomenem još “Energoinvest”, “Krivaju”, “Konjuh”, “Famos”, “RMK siteme”, UPI, “Rudi Čajevec”, “Vranicu”, KTK, “Bosnalijek”, HAK… ukupno više od 600.000 radnika. Pa, da smo sačuvali 10 posto tih firmi i tih radnih mjesta, sada bismo imali 60.000 radnika zaposlenih samo u ovim firmama. Mi uglavnom nemamo više ovih firmi. One su kroz privatizaciju uništene. Vlast je prema prošlom sistemu osjećala netrpeljivost, jer je bio socijalistički konglomerat, a sad imamo kapitalistički konglomerat u vidu “Mittal Steela” i sličnih. Većina spomenutih firmi bila je živa poslije rata, ali ih je uništila privatizacija, odnosno vlast kroz zakone koje je donosila. Onda nam je vlast servirala priču da će za jednu marku prodati te fabrike novopečenim kapitalistima pa zaposliti radnike koji su izgradili te iste fabrike. Uništavajući ove sisteme, uništavala se i radnička klasa. Možda je cilj vlasti i bio kontrolirati moguće neuralgične tačke, koje mogu dići glas protiv te vlasti. Radnici iz ovih firmi su ostali bez uvezanog radnog staža i bez radnih mjesta, podijeljeni između sebe, i još im vlast ispire mozak da nije ona kriva za njihove sudbine. Tako radnici, idući linijom manjeg otpora, napuštaju BiH.

 Vlast je poslala 500 policajaca na radnike

   Je li vrijeme za radnički bunt? 

Bilo je pokušaja radničkog bunta. No, njega nema u vremenu kad bi trebao biti najjači, a to je u vrijeme predizbornih kampanja. Kada sam preuzeo prvi mandat, pokušali smo organizirati proteste za 1. maj. Te su godine bili opći izbori. Na proteste je došlo 500 radnika. To je još jedan argument zašto je vlast radila na razbijanju radničke klase uništavanjam radnih mjesta. Kad su nam nametnuli Zakon o radu, tada smo za tri dana organizirali veliki štrajk ispred zgrade Parlamenta. Tadašnja vlast se iznenadila i poslala 500 policajaca naspram radnika. Nakon što su u Parlamentu usvojili ZOR, mi smo im poručili da ćemo organizirati proteste pred izbore te smo pozvati radnike da ne glasaju za tadašnju vlast. To je bilo 2015. godine. Rekli smo da ćemo na transparente postaviti pojedinačne portrete onih poslanika koji su glasali za ZOR, koji je poguban za radnike. Oni su odgovorili tako što su spremni dočekali Kongres SSSBiH, pritiscima i korumpiranjem jednog dijela predsjednika granskih sindikata. Učinili su sve da se Kongres SSSBiH ne završi onako kako treba, prema Pravilniku i u skladu sa Statutom. Došlo je do prekida Kongresa SSSBiH i vlast je tako postigla cilj. Nema protesta, nema sindikalnih akcija. Ali, ima ono što ima, a to je SSSBiH, Kongres SSSBiH i imat će i poruke. Mislili su, odnosno željeli su, da se Savez sam sobom zabavi, ali tako će biti njima, jer će se zvati “bivša vlast”. A mi ćemo biti i sadašnji i budući SSSBiH. Da se razumijemo, SSSBiH nema baš nekog dobrog prijatelja u jednom dijelu međunarodnog faktora, pa čak i sindikalnog. Ali, SSSBiH je preživio rat, preživjet će i ovo. Radnički bunt već postoji. Nekoliko sindikata je u štrajkovima. Ali, nažalost, radnici realnog sektora, razbijeni kroz svoja radna mjesta, nemaju ni mogućnost na veliki bunt. Radnici metalne i tekstilne struke su kroz svoje akcije uspjeli skrenuti pažnju vlasti na sebe i na svoje probleme.

  Šta je dovelo do toga da se Kongres skoro godinu ne može održati?  

– Odgovor je vrlo jednostavan, pošto-poto uništiti SSSBiH, jer ovaj sindikat ima u nazivu BiH, jer ovaj sindikat ima imovinu, ima tradiciju. Nažalost, neki dan, Ranka Mišić, predsjednica Sindikata Republike Srpske, ponavlja riječi premijera Novalića, da SSSBiH ne predstavlja socijalnog partnera u ime radnika u FBiH. I ovi iz MKS-a (međunarodni sindikat) prave se nevješti, a imamo sva dokumenta iz prošlosti, koje smo tražili za podršku ogranizacije SSSBiH na nivou države, gdje su svi priznali pravni kontinuitet Saveza od 1905. godine. Ta su dokumenta dosta pomogla pa je Sud BiH presudio i dosudio da je SSSBiH sindikat pravnog kontinuiteta iz 1905. godine. Kako sadašnji predstavnici vlasti u FBiH postupaju, to pomaže razjedinjavanju SSSBiH i njihovu nakanu da ga unište. Znači, do ovog su dovela interesna i politička pitanja, pa i sam naziv BiH u imenu SSSBiH.

 Na jednoj strani su novopečeni bogataši, a na drugoj je sve više siromašnih

   Kako oživjeti BiH da postane zemlja u kojoj će radnici konačno biti stavljeni u prvi plan, a mladi ostati u BiH da imaju posao? 

– Smatram da se proizvodnja poslije rata morala staviti u prvi plan te da su se raznim mjerama morali stimulisati domaći i strani investitori. Najniža cijena rada u realnom sektoru treba da bude veća nego u ostalim sektorima. Bankarski sistem treba biti stimulativniji prema odgovornim poslodavcima. Razvojnu banku treba potpuno staviti u funkciju u korist privrede, a ne samo u funkciju pojedinih politika. Savez samostalnih sindikata BiH uputio je 2010. godine političarima 40 stavova podijeljenih u šest oblasti. Da se ispunilo 30 posto od tih stavova, danas bi bilo drugačije. Svaki radnik mora da kroz zakonska rješenja ima regulisana svoja prava, a ne da luta i traži prava štrajkom. Mnogi mladi ljudi zbog nemogućnosti zaposlenja odlaze iz zemlje. Znači, uređena socijalna ekonomija, kao i sama socijalna politika, garant su kvaliteteta uređene države, koja osigurava zaposlenje svojim mladim i sigurnost starima.

 Ko je, prema Vašem mišljenju, najveći krivac za armiju nezaposlenih, male penzije, male plaće, masovni odlazak iz zemlje? 

– Pored rata, odgovorne su vlasti koje su donosile pogubne zakone iz oblasti privatizacije i na taj način preko noći pojedincima osigurale da postanu bogati, a radnici, koji su to godinama gradili i borili se u ratu, ostali su na ulici. Danas vidimo da tržišna ekonomija vlada i da je veliko raslojavanje među ljudima. Na jednoj strani su novopečeni bogataši, a na drugoj je sve više siromašnih.

Šta očekujete u oktobru na izborima?

– Protekle četiri godine najlošije su od rata do danas pa je normalno da očekujem promjenu nabolje. Da bi bilo bolje, moraju se konačno u politici prepoznati menadžeri, koji će znati voditi državu. Ono što treba da krasi pobjednike u oktobru su ljudskost, poštenje, znanje i hrabrost. Ukoliko takvi ljudi ne pobijede, onda slobodno možemo reći: “Neka nam je Bog na pomoći”, a neće nam ni On pomoći ako sami ne promijenimo stanje u državi.

Redovne sjednice ESV-a nije bilo već skoro godinu

 Trenutno imamo i situaciju da godinu nema sjednica Ekonomskog socijalnog vijeća? Vi ste u više navrata pozivali premijera Fadila Novalića za sto. Zašto do sastanaka nije došlo, kakve to posljedice ima po radnike?

– Ekonomsko socijalno vijeće za teritoriju FBiH ne zasjeda skoro godinu. Delegacija SSSBiH slala je u nekoliko navrata dopise predsjedavajućem ESV-a Edhemu Biberu da zakaže vanrednu sjednicu. Redovne sjednice odgađale su se od oktobra prošle godine na zahtjev Vlade FBiH. To se dešava prije održavanja Kongresa SSSBiH. Tražili smo da se na toj sjednici uvrsti i tačka dnevnog reda određivanje najniže satnice za FBiH. Prema Zakonu o radu, to treba da uradi ESV do novembra za narednu godinu. Tom zahtjevu suprotstavili su se premijer Novalić i njegov savjetnik Hurtić. Pravdali su se da čekaju održavanje Kongresa SSSBiH i izbor novog rukovodstva, jer su bili uvjereni da će biti izabrano rukvodstvo koje su oni projektirali i očekivali. Na taj način bi mogli manipulirati tim rukovodstvom. Kada se to nije desilo, oni su definitivno prekinuli socijalni dijalog i počeli da se pravdaju neizborom novog rukovodstva. Prema Ženevskim konvencijama, svi zakoni koji tretiraju probleme radnika, moraju se razmatrati na sjednicama ESV-a. To kod nas nije slučaj nego Vlada, na čelu sa premijerom Novalićem, to utvrđuje sama.

 Za našu kuću potreban je menadžer

U jeku su protesti prosvjetara, ljekara… Kako gledate na to da su dva osnovna stuba jedne države, obrazovanje i zdravstvo, poljuljani? 

– Kad se sistem gradi naopako, desi se ova situacija. Šta je falilo da se prepišu pravila i načini rješavanja socijalne, obrazovne, sigurnosne i zdravstvene politike iz prošlog sistema? Pa, zato što bi, onda, proizvodnju morali staviti u prvi plan, postaviti u nezavisan položaj budžet u odnosu na međunarodnu finansijsku instituciju, a to je teško. Za ovakav način organiziranja naše kuće, koja se zove država Bosna i Hercegovina, potreban je pravi domaćin – menadžer.

Neophodno je priznati da se do danas mnogo griješilo te da treba greške popraviti. Trebaju nam građani biti na mjestu broj jedan, a građani su borci, radnici, penzioneri, nezaposleni i invalidi, kao i mladi i stari.

Uputio bih poruku radnicima BiH bez obzira na to kako se zovu i u kom dijelu BiH, kantonu, entitetu žive: Glasajte za one koji uvjerljivim porukama za vas, radnike, i vaše porodice ponude rješenja koja su važna za vašu budućnost. Promjene su neophodne, što smo i mi, u SSSBiH, najbolje vidjeli na našem primjeru u prošlom vremenu. To ste i vi, radnici, također osjetili, zato je posljednji trenutak za spas od beznađa.

Izvor: Dnevni Avaz

Advertisements




Za izgradnju tunela Hranjen bit će izdvojeno 81,9 miliona KM

22 09 2018

GORAŽDE Potpisan sporazum o početku radova


Foto: A. Bajramović

Direktor “Autocesta FBiH” Adnan Terzić (SBB) i direktor kompanije “Euro–Asfalt” iz Sarajeva Hamed Ramić potpisali su u Goraždu ugovor o izvođenju prve faze radova na brzoj cesti Goražde – Sarajevo.

Vrijednost ugovora, koji predviđa probijanje blizu šest kilometara dugog tunela Hranjen, najdužeg u BiH, iznosi 81,9 miliona KM.

– Za BPK Goražde i sve građane ovo je veliki trenutak i generacijski projekt ili početak tog projekta – kazao je premijer BPK Goražde Emir Oković.

Direktor “Autocesta FBiH” Adnan Terzić kaže da će izvođač radova, odmah po dostavljanju bankovnih garancija, biti uveden u posao. On očekuje da za najdalje mjesec počne organizacija gradilišta, rok za izgradnju tunela je 36 mjeseci, a uporedo s izgradnjom najzahtjevnijeg objekta na trasi bit će osigurana i sredstva za narednu fazu radova.

– Već smo pronašli sredstva, a Vlada FBiH treba da prihvati inicijativu OPEC-ovog fonda OFID. Prije nekoliko dana državni ministar Bevanda je potpisao ugovor za izgradnju jedne dionice na Koridoru 5C i oni su izrazili želju da finansiraju sa 60 miliona eura drugu fazu ovog projekta – ističe Terzić.

Premijer FBiH Fadil Novalić očekuje da tunel nosi ime “BH Telecoma”, iz čije je dobiti osiguran novac za njegovu izgradnju. Tunel Hranjen predstavlja samo trećinu ukupne investicije, ali Novalić navodi da je budžet FBiH dovoljno likvidan da se preostala sredstva izdvoje u mandatu naredne vlade.

Ovo je projekt značajan ne samo za Goražde već cijelu regiju, istakao je ministar komunikacija i prometa BiH Ismir Jusko.

– Prije 20-tak dana smo razgovarali s ljudima iz OPEC-a i bio sam slobodan da lično prezentiram ovaj projekt. Kada su pitali zašto toliko potenciram ovaj dio BiH, rekao sam da, nakon tuzlanske regije, ovdje se rađa jedna od najvećih industrijskih zona u BiH. Bez kvalitetne transportne komunikacije ovaj kraj će prije ili kasnije početi da stagnira. I ono što sam istakao, ne samo da je vezano za ovaj kraj nego i cijelu BiH, ode nam mladost. Ako napravimo kvalitetne puteve, imamo mogućnosti za razvoj industrije i u Tuzli, i Tešnju, Goraždu, cijeloj BiH – istakao je Jusko.

Osim za građane koji bi po izgradnji kompletne ceste, umjesto trenutnih sat i po i duže, do Sarajeva trebali stizati za 45 minuta, izgradnja brze ceste veliki značaj ima i za privredu koja bi smanjila troškove transporta. Cesta Goražde – Sarajevo trebala bi biti završena za četiri godine, čime bi udaljenost između centra Gornjeg Podrinja sa sadašnjih 95,6 trebala biti smanjena na 56 kilometara.

Odgovarajući na novinarska pitanja vezana za rezultate rada u protekle četiri godine, direktor “Autocesta FBiH” Adnan Terzić izbjegao je odgovore koji bi se mogli tumačiti kao predizborna kampanja.

– Ono što je ova uprava uspjela uraditi u proteklih godinu i po, otkako je tu, jeste da smo zaokružili investicioni ciklus, dogovorili s bankama i imamo šest tendera koji su u toku za šest dionica na Koridoru 5C te brzu cestu za Goražde i LOT 3 Sarajevske zaobilaznice. Provodimo osam tendera i osigurali smo, zajedno s državom i Vladom FBiH, milijardu i 70 miliona eura za Koridor 5C, plus 90 miliona eura grant sredstava – kazao je Terzić.

Dionica od Goražda do Sarajeva dio je i trase autoceste Sarajevo – Beograd. Posjetom Ankari Jusko je dobio uvjeravanja da Turska čvrsto podržava ovaj projekt, a tokom boravka u Srbiji uvjerio se da je ova zemlja odmakla u pripremama za izgradnju dijela autoputa na svom teritoriju.

– Došli smo u fazu da je na redu da se potpiše međudržavni sporazum. Od tog međudržavnog sporazuma zavise sve daljnje aktivnosti. Na tehničkim aktivnostima ćemo i dalje raditi, projekt je u punom pogonu i nijednog momenta nisam prepoznao bilo šta što bi moglo naznačiti krizu – kazao je Jusko.

 

Izvor: Dnevni Avaz





Franjo Topić zvaničnicima Evropske unije: Nađite način i ubrzajte put BiH kao EU

22 09 2018

PANEVROPSKA KONFERENCIJA


Dr. Franjo Topić

(Patria) – Druga međunarodna panevropska konferencija u organizaciji Crnogorske panevropske unije na temu “Za Evropu: Komuniciranje evropskih integracija između država članica EU i država proširenja” održana je 21 i 22. septembra 2018. godine u Zagrebu. Organizacija konferencije je podržana od strane Evropske komisije kroz Jean Monnet Action projekat “Komuniciranje Evrope između panevropskih društava”.

Učesnici konferencije bili su predstavnici organizacija, članica Međunarodne panevropske unije, kao i predstavnici Evropskog parlamenta, predstavnici Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske, ambasade Crne Gore u Hrvatskoj, predstavnici crnogorskog parlamenta, te predstavnici iz civilnog sektora.

Delegaciju Panevropske unije BiH na ovoj konferenciju činili su prof. dr. Franjo Topić, počasni predsjednik Panevropske unije BiH, mr. Haris Ćutahija, v.d. predsjednika Panevropske unije BIH, g. Senad Dorić, generalni sekretar Panevropske unije BiH i g. Dario Plavčić, predsjednik mladih Panevropske unije BiH.

Član predsjedništva Međunarodne panevropske unije i počasni predsjednik Panevropske unije BiH prof. dr. Franjo Topić na konferenciji je apelovao na zvaničnike Evropske unije da nađu način i ubrzaju put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Govoreći o aktuelnim temama Evropske unije, rekao je da je mir najveće postignuće EU.

“Mir nije sve, ali bez mira sve je ništa. Za mir se moramo boriti i tako graditi bolji svijet”, istakao je profesor Topić.

Vršilac dužnosti predsjednika Panevropske unije BiH mr. Haris Ćutahija, govoreći o unutrašnjim pitanjima BiH, istakao je problem populističke retorike u zemlji, te upozorio da se o procesu integrisanja BiH u EU jako malo govori tokom predizborne kampanje.

“Pozicija i opozicija u BiH trebaju imati zajedničku viziju o procesu na kojem se ne trebaju prikupljati jeftini politički poeni. Bosna i Hercegovina ima prijatelje u institucijama Evropske unije, ali to ne znači puno dok sama nepokrene procesei reforme. Panevropska unija BiH svojim aktivnostima potiče izgradnju konsenzusa svih aktera u procesu evropskih integracija”, zaključio je Ćutahija.

Predsjednik Mladih panevropske unije BiH g. Dario Plavčić podsjetio je da četvrtinu stanovništva u BiH čine mladi koji mogu donijeti potrebne promjene u zemlji. Pozvao ih je da u javni prostor ne unose svoje frustracije i negativnosti, već  da šire nadu i pozitivan stav.

“Konflikte treba nadilaziti. Mladi Panevroposke unije BiH i dalje će ustrajno raditi na promicanju evropskih vrijednosti i pomaganju što skorijeg pristupanja BiH u EU”, istakao je Plavčić. Podsjetio je na nedavno održanu konferenciju Mladih Panevropske unije BiH koja je organizirana u Sarajevu, a koja je okupila stotinjak mladih iz svih krajeva BiH i svih političkih i drugih opredjeljenja i svjetonazora, a koji su jednim glasom govorili o važnosti što skorijeg pristupanja BiH u EU.

I ostali sudionici konferencije, među kojima su bili Alain Terrenoire, predsjednik Međunarodne panevropske unije, prof. dr. Gordana Đurović, predsjednica Crnogorske panevropske unije, Boro Vučinić, ambasador Crne Gore u Republici Hrvatskoj,  Tonino Picula, zastupnik u Evropskom parlamentu, Pavo Barišić, generalni sekretar Međunarodne panevropske unije, te  Adrijan Vuksanović, zastupnik u parlamentu Crne Gore  i drugi govorili o procesu EU integracija BiH. Tako je akdemik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske panevropske unije rekao da Bosna i Hercegovina ima ozbiljne probleme, naglasivši dvoentitetsko uređenje zemlje.

“Važno je da BiH bude što prije integrisana u EU i trebalo bi se poraditi na nekim elementima preustroja zemlje. Bosna i Hercegovina je ključ cijelog integrisanja područja Jugoistoka Evrope. Ne smijemo zatvarati oči i ne smijemo samo kritikovati problem koje BiH ima, već joj pomagati i Panevropska unija za to je itekako opredjeljena”, rekao je Ježić.

Izvor: NAP.ba





Srbija se budi! I Milena Dravić digla svoj glas protiv Rijalitija “To je katastrofa koju treba zabraniti!”!

22 09 2018


Foto: Printscreen

Legendarna srpska glumica Milena Dravić prokomentarisala je nedavno sukob ministra kulture i vlasnika Pinka Željka Mitrovića uz neutralan komentar što se tiče samog sukoba.

Dravić je ocenila da rijaliti program jeste globalna pošast ali da to ne znači da i Srbija treba da prihvati nakaradne trendove. Ona je upozorila da rijaliti po svom konceptu uništava tradiciju i moralne vrednosti a ljude svodi na primate sa osnovnim instiktima.

Glumica je protiv rijalitija i kako kaže volela bi da budu zabranjeni, iako po sopstvenom priznanju ne gleda pomenuti program prati reakcije ljudi.

To je katastrofa, kad ja čujem impresije ljudi o tome. Puno agresije i nemorala. – rekla je ona.

Izvor: a1info.net / Dnevni Žurnal 





Pecikoza: Naš moto je da nikoga ne napadamo

22 09 2018


Izvor: N1

Fahrudin Pecikoza je ovog jutra na N1 govorio o dnevno-političkoj situaciji u BiH te kandidovanju ispred Nezavisne bosanske liste na ovogodišnjim izborima.

Fahrudin Pecikoza je kazao da se uspješni ljudi trebaju baviti politikom.

Postoji mnogo ljudi koji pišu pjesme, ali ja sam mišljenja da se poznati i uspješni ljudi trebaju baviti politikom. Mi imamo situaciju da ljudi dođu s biroa i postanu ministri. To je u svjetskim praksama nezamislivo. Imate slučajeva da je ljudima prvo radno mjesto ministar. Ljudi zaboravljaju da se prije šetalo do Slatkog Ćošeta i nazad, Čaršija je bila prazna i onda sam vidio da je gospodin Hadžibajrić digao čaršiju. Vidio sam da se može i to me zainteresovalo“, kazao je Pecikoza i dodao:

Neki dan sam zatekao te ljude i pitao ih: Šta je budžetlije? Čovjek ima platu 1.700 KM i štrajkuje, a ljudi koji donose novac i koji pune budžet ne smiju pomisliti da štrajkuju. Mislite da je njima lijepo? Pa ovi ljudi koji su štrajkovali imaju veće tople obroke, nego ti ljudi plate“, poručio je.

“Ako će moj izborni rezultat zavisiti od tih ljudi, onda me brišite odmah. Poslije izbora se može očekivati promjena, ‘mal’ te ne Ustava. Ti ljudi su zaštićeni kao “mečke””, smatra Pecikoza.

Naš osnovni moto je da nikoga ne napadamo. Mi želimo da govorimo o promjenama koje ćemo mi donijeti. Sad o tome šta je prošla vlast uradila, ne mogu o tome. Naša kampanja je strogo pozitivna, nećemo se baviti drugim ljudima nego sobom“, istakao je.

Izvor: N1





Bh. dijaspora glavna ciljna skupina za zloupotrebe na izborima, CIK nema odgovor

22 09 2018

IZBORNE PREVARE

Bh. dijaspora, mahom nezainteresovana za glasanje na izborima u matičnoj zemlji, bila je glavna ciljna skupina za zloupotrebe na predstojećim izborima, pa su se njihova imena, mimo njihove volje, našla na spiskovima birača za glasanje putem pošte, sa adresa iz Hrvatske i Srbije. CIK BiH nema odgovor na takve zloupotrebe.


Ilustracija: Shutterstock

Piše: Ibro Čavčić

Suzana Ligurić-Altumbabić živi i radi u Njemačkoj. Iako nije planirala glasati na Općim izborima, nalazi se na spisku registrovanih birača za glasanje putem pošte i to sa njoj nepoznate adrese u Hrvatskoj, tačnije iz Špišić Bukovice.

“Prijavljena sam u Orašju. Nikada nisam glasala putem pošte. Godine 2002. sam prvi i posljednji put glasala, ali na biračkom mjestu u Orašju. I to je sve. Stranke koriste nas iz dijaspore, jer nemamo vremena dolazit maksuz radi izbora u BiH”, kazala je Ligurić-Altumbabić za Klix.ba.

Princip isti, sve ostalo nijanse

No, to nije jedini slučaj zloupotrebe bh. dijaspore, odnosno Bosanaca i Hercegovaca na privremenom radu u inozemstvu, pa je za glasanje putem pošte mimo volje potencijalnih birača registrovano stotine imena i prezimena. Među njima su, samo iz Orašja, Mirza Handarić, Besim Fazli, Amela Vajzović-Živković, Mesud Lonkić…

Posebno je zanimljivo da su se Irfan i Mara Pervanović, bračni par koji inače živi u Njemačkoj, na spisku našli na različitim adresama u Hrvatskoj. Irfan na adresi u Slavonskom Brodu, a Mara u Županji. Razdvojeni zarad izborne prevare na Općim izborima u Bosni i Hercegovini 2018. godine.

Podsjećamo da je većina potencijalnih birača iz dijaspore nezainteresovana za izbore u Bosni i Hercegovini. Upravo to predstavlja najveći problem Centralnoj izbornoj komisiji BiH, jer nemaju načina da otkriju prevare vezane za zloupotrebu onih birače koji ne izlaze na izbore.

Na novinarsko pitanje da li postoji mehanizam da se otkriju zloupotrebe vezane za birače registrovane za glasanje putem pošte, a koji se na dan izbora ne pojave na biračkom mjestu u BiH, u CIK-u su nam odgovorili da će gdje god postoji minimalna sumnja donijeti naknadnu odluku da se takvi glasački paketi ne broje.

Komšijska “pomoć” u izvršavanju građanskih obaveza

Enes Đulović, vijećnik Općinskog vijeća Orašje, prijavio je CIK-u BiH, OSCE-u BiH i ambasadama Hrvatske i Srbije sumnju da je 137 građana Orašja, koje lično poznaje, nepoznata osoba prijavila na adrese u Srbiji i Hrvatskoj za glasanje poštom.

“Za njih više od stotinjak znam da sigurno žive ili u Orašju ili na drugim adresama u drugim zemljama. Da su ti ljudi iz dijaspore htjeli glasati oni bi se prijavili na svoje stvarne adrese i ispunili svoju građansku obavezu. S obzirom na to da nisu, nepoznata osoba je to iskoristila i prijavila ih na druge adrese na koje je pošta stigla i gdje su je oni uzeli”, kazao je Đulović za Klix.ba.

Izvor: Klix.ba





Spisak svih ljekara koji su napustili KCUS u posljednja 32 mjeseca!

22 09 2018

ZDRAVSTVO


Foto: Patria

(Patria) – Prema zvaničnom Izvještaju o radu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu broj uposlenih na najvećoj zdravstvnoj ustanovi smanjio se za 240 u nešto manje od tri godine. Među njima je i 69 ljekara koji su napustili tu zdravstvenu ustanovu, dok ih je 19 otišlo u penziju. Među tih 88 ljekara bez kojih je KCUS ostao u dvije godine i osam mjeseci, 40 je doktora medicinskih nauka!

Ukupan broj zaposlenih na KCUS-u na dan 31.12.2015. godine iznosio je 3.637, dok prema Izvještaju o radu KCUS-a za 2016. godinu ukupan broj uposlenih smanjio se na 3.453 uposlenika, a 2017. broj je smanjen na 3.397 uposlenih.

U periodu od 32 mjeseca KCUS je prosječno napuštao jedan ljekar svakih devet dan!

Najveći broj ljekara koji su napustili Klinički centar u Sarajevu i prešli da rade u druge bolnice u zemlji ili u inostranstvu, kao razlog svog odlaska sa KCUS-a naveli su mobing generalne direktorice dr. Sebije Izetbegović i njenog tima. O tome su govorili u brojnim medijskim izvještajima. Dr. Izetbegović, specijalista ginekologije i akušerstva, na čelo KCUS-a imenovana je početkom 2016. godine. Domaće i strane nevladine organizacije to imenovanje nazvale su političkim pritiskom na zdravstvo u Sarajevu. Dr. Izetbegović je supruga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića.


Dr. Sebija Izetbegović Foto Patria

Ljekari upozoravaju na skoro potpunu devastaciju kadrovskog kapaciteta na KCUS-u. Imajući u vidu da je KCUS nastavna baza Medicinskog i drugih fakulteta Univerziteta u Sarajevu, iz nevladinog sektora, kao i sami ljekari ističu da je odlaskom ljekara sa KCUS-a dovodena u pitanje i edukacija budućih generacija ljekara. Sve skupa može imati nesagledive posljedice po zdravastveni sistem Bosni i Hercegovini.

Spisak ljekara koji su napustili Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, u vrijeme mandata dr. Sebije Izetbegović.

* Dio ljekara se izjasnio da su KCUS napustili samovoljno, dok je najveći broj ljekara kao razlog napuštanja KCUS-a naveo mobing.

Prof.dr. Senka Dinarević , pedijatrija
Prof.dr. Nenad Vanis,  gastroenterohepatologija
Prof.dr. Rusmir Mesihović, gastroenterohepatologija
Prof.dr. Goran Akšamija, abdominalna hirurgija
Prof.dr. Reuf Karabeg, plastična hirurgija
Prof.dr. Nedžad Šehović,  abdominalna hirurgija
Prof.dr. Velija Zelija Ašimi, endokrinologija
Doc.dr. Ismar Raščić, abdominalna hirurgija
Prof.dr. Mirsad Kacila, kardiohirurgija
Prof.dr. Ajša Meholjić, dječija fizijatrija
Doc. dr. Adnan Hadžimuratović, dječija hirurgija
Doc.dr. Alden Prcić, urologija
Doc.dr. Mehmed Kulić, invazivna kardiologija
Dr.sc.dr. Selma Vanis, dječija anestezija
Prim.dr. Alemko Čvorak, plastična hirurgija
Prim.dr. Alija Aginčić, plastična hirurgija
Prim.dr. Suvad Karčić, oftamologija
Mr.sc.dr. Huda Hajjir Karčić, oftamologija
Dr. Sabina Kurtagić, subspecijalista dječije gastroeneterologije
Mr.sc.dr. Ivanka Hizar, psihijatrija
Dr. Samra Soškić, dermatologija
Dr.sc. Rijad Konjhodžić, molekularna biologija
Dr. Anes Mašović
Dr. Nina Solaković, kožne bolesti
Dr. Samra Soškić, kožne bolesti
Dr. Majda Jukić, kožne bolesti
Dr. Nusreta Hadzimuratović, kardiohirurški anesteziolog
Prof.dr. Jasenko Karamehić, Klinička imunologija
Prof.dr. Aida Pilav
Dr. Haris Vukas, vaskularni hirurg
Prof.dr. Emir Solaković, vaskularni hirurg (penzija)
Dr. Benjamin Bejtović, maksilofacijalna hirurgija
Dr. Amir Hadžić, infektivne bolesti
Mr.sc.dr. Adnan Delić, kardiologija
Dr. Suad Rožajac, anestezija
Dr. Mubera Hasanović, pedijatrija
Prim.dr. Alma Mujanović-Narančić, endokrinologija
Dr. Dragan Đokanović, neonatalna pedijatrija
Dr. Nermin Muminbašić, ginekologija
Dr. Amina Rovčanin, ginekologija
Mr.sc. dr. Edin Avdagić, neuroradiologija
Mr.sc. dr. Edin Omerbašić, kardiologija novorođenčadi
Mr.sc. dr. Mirza Kozarić, ginekologija
Mr.sc.dr. Anela Sofić-Kasumović, ginekologija
Prof.dr. Đemo Subašić, dipl.biolog, klinička imunologija
Dr. Harun Lepara, oftamologija
Dr. Esad Brigić, subspecijalista dječije gastroeneterologije
Dr. Aladin Čarovac, dječija radiologija
Dr. Emir Alispahić, anestezija
Dr.sc. Sanko Pandur, dječija kardiohirurgija
Dr. Hasan Tanovic, ortopedija
Dr. Senad Maksić, ortopedija
Dr. Semin Bećirbegović, ortopedija
Dr.sc. Semir Vranić, patologija
Dr. Srebrenko Vuković, anestezija
Prim.dr. Rusmir Ajanović, interventna kardiologija
Dr. Faris Hasečić, ortopedija
Doc.dr. Harun Avdagić, kardiologija
Prof.dr. Ismet Gavrankapetanović, ortopedija
Dr. Kenan Nahodović, gastroeneterologija
Dr. Lana Mulabegović Hadžić, kardiologija
Dr. Esada Kominlija, anestezija
Dr. Marina Delić
Doc.dr. Jasmina Alajbegović-Halimić, očne bolesti
Dr. Aida Bjelopoljak, ginekologija
Dr. Jasna Dervoz, anestezija
Doc.dr.sc. Muhamed Đedović, vaskularna hirurgija
Prof.dr. Mirza Biščević, ortopedija
Mr.sc. Avdulah Hasanagić, neurohirurgija

Spisak ljekara KCUS-a koji su od početka 2016. do danas otišli u penziju:

Prof.dr. Zora Vukobrat Bijedić, gastroenterohepatologija  (penzija)
Prof.dr. Elma Kučukalić-Selimović, nuklearna medicina (penzija)
Dr. Azra Haračić, kardiologija (penzija)
Dr. Sida Kasumagić, reumatologija(penzija)
Dr.sc. Ljubica Buba Todorović, neurologija (penzija)
Prof.dr. Azra Alajbegovic, neuropsihijatrija (penzija)
Prof.dr. Saida Fiseković psihijatrija (penzija)
Prof.dr. Zulfo Godinjak, ginekologija (penzija)
Prof.dr. Abdulah Kučukalić, psihijatrija (penzija)
Prof. dr. Alma Bravo-Mehmedagić, psihijatrija (penzija)
Prim. dr. Šefik Bešlić, glandurana hirurgija (penzija)
Prof.dr. Haris Tanović, abodimanalna hirugija (penzija)
Prof.dr. Nada Koluder, infektivne bolesti (penzija)
Prof.dr. Mustafa Hiroš, urologija (penzija)
Prof.dr. Mirza Dilić, Karidologija I bolesti krvnih žila (penzija)
Prof.dr. Safet Guska, torakalna hirurgija (penzija)
Prof.dr. Zoran Hadžiahmetović, Klinika urgentne medicine (penzija)
Dr. Mirza Halimić, dječija kardiologija
Dr. Almira Kadić, dječija kardiologija

Tri ljekara su umeđuvremenu preminula, čime je dodatno smanjen kapacitet KCUS-a. Preminuli su: dr. Jasmina Muhović, Klinika za kožne bolesti, prim.dr. Alija Čeljo, neurohirurgija, mr.sc. Nedžad Nakaš, ginekologija.

Klinički centar ima svoje početke u prvoj hospitalnoj zdravstvenoj ustanovi koju je 1866. u Sarajevu osnovao Topal Osman Paša sredstvima Gazi Husref Begovog Vakufa. Sadašnje mjesto većine objekata Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo utemeljeno je 1894. godine. Ova godina, kada je osnovana tadašnja Zemaljska bolnica uzima se kao datum osnivanja Kliničkog centra. Klinički centar ujedno je i najveća zdravstvena ustanova u Bosni i Hercegovini.

Izvor: NAP.ba