Nakon genocida: Otvorena ponuda bosanskih muslimana Zapadu

20 07 2017

Pravne bitke za potvrđivanje odgovornosti za genocid počinjen u Srebrenici dale su maksimum, ali mogu biti nastavljene.


Srebreničke majke nikada, za više od 20 godina potrage za kostima svoje djece, nisu pozvale na osvetu i mržnju, piše autor, Reuters

Pravne bitke za potvrđivanje odgovornosti za genocid počinjen u Srebrenici dale su maksimum, mogu biti nastavljene, ali se njih ne treba previše uzdati. Borbu treba nastaviti na diplomatskom i ekonomskom planu. Jedan od argumenata za ovu tvrdnju je posljednja pravomoćna presuda holandskog suda kojom je ta država oglašena “djelomično odgovornom” za smrt 300 Srebreničana izbačenih iz baze holandskih snaga Ujedinjenih naroda u Potočarima 13. jula 1995. godine i reakcije koje su nakon toga uslijedile. Holandski sud je nekim čudnim kantarom izmjerio da je Holandija odgovorna u omjeru 30 posto, izražavajući sumnju da bi žrtve preživjele i da su ostale u bazi holandskih snaga. Ovakvi pokušaji umanjivanja odgovornosti stvaraju najveću frustraciju kod žrtava.

Odgovornost za Srebrenicu snosi cijela Evropa, pa i Njemačka, rekao je bivši poslanik njemačkih demokršćana Stefan Schwarz reagirajući na presudu. Iz ovog stava lahko je iščitati dvije stvari: svijet je deklarativno spreman prihvatiti dio odgovornosti za nečinjenje u sprečavanju genocida nad Bošnjacima u “zaštićenoj zoni” UN-a u Srebrenici, ali će na pravnom i diplomatskom nivou učiniti sve da tu odgovornost minimizira. Schwarz u svojoj reakciji potencira zaštitu žrtava od mučnih sudskih procesa. Poruka je jasna – ne insistirajte više na pravnom progonu velikih sila, jer je više od presuđenih kvalifikacija i adresiranja odgovornosti nemoguće dobiti. Ovaj njemački bivši parlamentarac vjerovatno se referirao i na izjavu pravnog zastupnika žrtava u ovom procesu Semira Guzina da će se žaliti Vrhovnom sudu Holandije, jer je takva žalba dozvoljena i moguća.

Prostor za pranje obraza Evrope

Ovdje se moramo na trenutak vratiti na februar ove godine i neslavnu priču o pokretanju revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Srbije. Dio stručne javnosti i tada je upozoravao na poigravanje s emocijama žrtava i njihovim ratnim ranama, ali zagovarači revizije ostali su gluhi na ta upozorenja. Bio sam tada jedan od onih koji su smatrali da je bolji put diplomatsko traženje modela za poboljšanje statusa žrtava u Bosni i Hercegovini i žitelja Srebrenice umjesto podnošenja aplikacije za reviziju, svjestan da su veće šanse da ona doživi debakl, nego da rezultira izmjenom presude. Odustajanje od revizije moglo je biti zalog za ispostavljanje konkretnih zahtjeva zapadnim silama u pogledu budućnosti Bosne i Hercegovine, statusa Srebrenice, materijalne pomoći članovima porodica žrtava koji žele život nastaviti u tom gradu…

Na Zapadu su, slučajno ili namjerno, zaboravili da je Slobodan Milošević, idejni tvorac ratova na zapadnom Balkanu, prvo optužen za zločine na Kosovu, pa u Hrvatskoj, pa tek krajem 2001. godine za genocid i zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, da je Srebrenica u administrativno-pravnom smislu ostavljena u okvirima entiteta (Republika Srpska) čije su institucije proglašene krivim za planiranje i počinjenje genocida nad Bošnjacima “zaštićene zone” UN-a u Srebrenici. Konkretne odluke na učvršćivanju državnosti i integriteta Bosne i Hercegovine umanjile bi ljutnju i gnjev žrtava zbog činjenice da u ovakvom svijetu nije moguće doći do pravde i satisfakcije kakvu one očekuju. Porodice žrtava uglavnom su raseljene po Bosni i Hercegovini i svijetu, jer im je onemogućen održiv povratak u Bosnu i Hercegovinu, pa i u Srebrenicu.

Na tom planu Schwarz vidi prostor za pranje obraza Evrope. On priznanje evropskog dijela krivice vidi u korištenju novca iz fondova za humanitarnu pomoć u budžetima zapadnih zemalja, pa tako i u Njemačkoj. Pri tome je oprezan, jer tvrdi da novac ne može vratiti ubijene, ali može podići dostojanstvo žrtava i natjerati Evropu da, nakon obećanja, svakog 11. jula u Srebrenici poduzme konkretne akcije. Istine radi, vlade Holandije, SAD-a, Italije i Velike Britanije već godinama podržavaju funkcioniranje Memorijalnog centra Srebrenica Potočari, ali od projekta do projekta. Pomoć za kakvu se zalaže Schwarz mora biti kontinuirana.

Legitimno je postaviti pitanje korištenja dosadašnjih donacija za Srebrenicu. Ozbiljno istraživanje napravio je portal Žurnal.info i ustanovio da je od ukupno 250 miliona eura doniranih iz različitih izvora sporno 7,5 miliona eura. Isti izvor naveo je da postoji sumnja da su dio spornog novca zadržali donatori, ali da su dio sredstava zloupotrijebili lokalni bošnjački lideri. Istrage su o ovome, prema medijskim navodima, pokrenula tužilaštva Bosne i Hercegovine i Tuzlanskog kantona, ali do ovog trenutka nikakve tužilačke odluke nisu donesene.

Liberalna demokratija i muslimanska većina

Na diplomatskom planu Bosna i Hercegovina mora iskoristiti do sada neiskorišten potencijal, koji se ogleda u međunarodno priznatoj toleranciji i evropskim tekovinama koje baštine bosanski muslimani iskazanima tokom, a i nakon rata. Oni kojima je za tri i po godina oružanog sukoba uništeno ili oštećeno preko 800 bogomolja i koji su suštinski najveće žrtve južnoslovenskih sukoba nisu posegnuli za osvetom. Majke Hatidža, Munira, Hajra, Nura, Kada i druge ožalošćene i ubijanjem njihovih sinova ojađene, nikada, za više od 20 godina potrage za kostima svoje djece, nisu pozvale na osvetu i mržnju. Kada sam majku Hatidžu Mehmedović u jednom razgovoru upitao kako se, nakon što su joj ubijeni sinovi Azmir i Almir i suprug Abdulah, odupire iskušenju mržnje i poziva na osvetu, rekla je da ne želi osvetu, nego pravdu. Istina se mora saznati, kazala je ona, i zbog naše djece, i zbog djece onih koji su sve ovo smislili, isplanirali i izvršili.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Biosni i Hercegovini je 2015. godine izdalo fetvu o otklanjanju genocida i zabrani svake vrste osvete. Obaveza svakog muslimana u Bosni i Hercegovini je da stradanje Bošnjaka u Srebrenici naziva genocidom, ali pošto su sve presude međunarodnih i domaćih sudova o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini ovom fetvom prihvaćene, zabranjena je svaka vrsta osvete. Emir Suljagić, preživjela žrtva genocida u “zaštićenoj zoni” UN-a, reagirajući na holandsku presudu, kaže da principi liberalne demokratije prestaju tamo gdje počinje muslimanska većina. Dopunjujući njegovu tezu, mislim da muslimanska većina mora iskoristiti sve znanje i mudrost da tekovine koje bosanski muslimani njeguju desetljećima na ovim prostorima kapitalizira u dijalogu sa zapadnim svijetom.

Ponuda mora biti vrlo otvorena: ili ćete prihvatiti i svesrdno podržati muslimane evropske tradicije, dokazano tolerantne i spremne na život s drugim i drugačijim, ili ćete na ovim prostorima, u srcu Evrope, svojom politikom oblikovanja pravde i stvaranja nezadovoljstva žrtava, naseliti ekstremiste, koji svoje nasilne akcije potpuno bez osnova skrivaju iza islama. Generaliziranje odgovornosti muslimana za globalnu pošast terorizma je ozbiljan rizik, a bosanski muslimani imaju kredit da Zapad na to upozore. Izbor je vaš.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: