Kako je organizovano prvo političko ubistvo u BiH!

19 06 2017

ALISPAHIĆ, UGLJEN, MUJEZINOVIĆ, MUSLIMOVIĆ I “ŠEVE” BILI SU DIO NAJPRLJAVIJE OBAVJEŠTAJNE OPERACIJE

Nakon što je 8.6.1993. godine imenovan na čelo MUP-a RBiH Bakir Alispahić će, odmah, umjesto da uvodi red i zakon, otpočeti sa najprljavijim poslom koji obavještajna zajednica pamti u našoj državi. Za svoje prve saradnike postaviće KOS-ovce Nedžada Ugljena i Envera Mujezinovića dok će im, sa vojne strane, asistirati također KOS-ovi oficiri Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević. Fabrikujući dokumente prepune neistina, već drugi dan preuzimanja svojih dužnosti otpočet će pripreme za svoje prvo i ujedno najveće političko ubistvo u Bosni i Hercegovini. Bez ikakve sumnje, bila je to operacija po obrascu KOS-a. Cilj – uništavanje probosanskog jedinstva i stvaranje gađenja prema odbrani države. Kako je počelo?

Sve je otpočelo hapšenjem oficira KOS-a Seada Rekića koji je, kao što smo pisali u prethodnim nastavcima ovog feljtona, priznao da je svoje natidržavne i prosrbijanske aktivnosti radio po direktnom naređenju i pod nadzorom KOS-ovog šefa Fikreta Muslimovića. Nakon što krajem maja 1993.godine glavni vojni tužilac Mustafa Bisić napiše informaciju da je, tokom istrage protiv Rekića, došao do dokaza o neprijateljskoj djelatnosti Muslimovića te, faktički, najavi njegovo skoro hapšenje, pokrenuće se KOS-ova mašinerija u Bosni i Hercegovini, ista ona koja je pokušala i državni udar 2.maja 1992.godine.

Umjesto da Muslimović završi u zatvoru, a potvrdu njegove neprijateljske djelatnosti dali su svjedoci Muharemović, Ovčina, Balta, Rekić i još nekoliko drugih, pokreće se velika operacija uklanjanja svih onih koji prozreli i krenuli u razbijanje KOS-ove mreže u našoj državi.

Tako početkom juna 1993.godine, paradoksalno, dolazi do unaprijeđivanja KOS-ovih kadrova na čelo državne i sarajevske bezbjednosti, zadržavanje Muslimovića na čelu vojne bezbjednosti, dok sa druge strane otpočinje smjena svih onih koji su KOS-ovu mrežu željeli razbiti: Sefera Halilovića, Mustafe Bisića, Senada Krehe, Munira Alibabića i dr.

Umjesto u zatvoru, KOS-ovi oficiri postali su još jači iako je dokaza protiv njihovog djelovanja bilo na pretek. Kao čin osvete, oni sa pozicija odakle su to mogli činiti, otpočinju praćenje, prisluškivanje svih onih koji su ih prozreli. Također, otpočinje fabrikovanje “specijalnih informacija” koje su, zapravo, bile ništa drugo nego na bazi laži štancanje “državnih neprijatelja” koje bi, potom, ubijali, hapsili i progonili.

Tek nakon što su 8 i 9.6.1993.godine postavljeni na svoje funkcije, Mujezinović i Ugljen već dan kasnije počinju pisanje “specijalnih informacija”, “prijedloga” protiv čovjeka kojeg su smatrali da se nalazi na čelu razbijanja KOS-ove mreže u BIH – Sefera Halilovića.

“Kao načelnik ŠVK OS RBiH, Sefer Halilović je nakon postavljenja na ovu dužnost počeo vršiti opstrukciju odluka Predsjedništva RBiH posebno u domenu realizazije Odluka i naloženih mjera” napisat će Mujezinović.

“U prisustvu više lica, što je zadokumentovano, sa omalovažavanjem i negiranjem govori o ličnostima vojno – političkog i državnog vrha RBiH s ciljem stva- ranja nepovjerenja građana, a posebno pripadnika Armije prema rukovodnom kadru OS RBiH.Putem više izvora došli smo do podataka da ostvaruje veze sa obavještajnim centrom u RH u Zagrebu gdje pod legendom Udruženja Sandžaklija pokušava stvoriti paralelnu vojnu hijerarhiju u RBiH, a na čelo se postaviti kao komandant OS RBiH. U cilju dokumentovanja i presijecanja Seferove djelatnosti predlažemo primjenu “Zolja” i “Agava” prema imenovanom” zaključuje Mujezinović.

Naravno, sve je bila laž. Halilović nije mogao “vršiti opstrukciju odluka Predsjedništva RBiH”, kako je tvrdio Mujezinović, jer je Halilović i sam bio član Ratnog Predsjedništva RBiH. Nadalje, Halilović juna 1993.godine nije imao nikave veze sa tzv. Udruženjem Sandžaklija jer je predsjednik istog, tada, bio izvjesni g.Hamzagić dok sa “obavještajnim centrom u Zagrebu”, Halilović, posebno nije imao dodirnih tačaka jer, kao što je bilo čak i općepoznato, Halilovića su u Hrvatskoj bili proglasili neprijateljem.

Napose, 9.6,1993.godine na sastanku Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, čiji stenogram je objavljen, Izetbegović je saopćio Tuđmani da je “smijenio Halilovića jer je bilo pritužbi da možda ne želi mir sa Hrvatskom” što dakle, sve ukupno, govori o kakvoj količini laži se radilo u Mujezinovićevom prijedlogu za praćenje i prisluškivanje Halilovića.

Međutim, još jedan detalj je posebno zanimljiv. U prijedlogu, kasnije i rješenju, o uvođenju mjera protiv Halilovića, Mujezinović, Ugljen i drugi KOS-ovci prave početničku grešku: kao mjesto Halilovićevog stanovanja navode adresu na kojoj će on živjeti tek 3 mjeseca poslije nakon Mujezinovićevog prijedloga, dok će kao radno mjesto navesti kancelariju u koju će Halilović useliti tek aprila 1994.godine, odnosno 8 mjeseci poslije Mujezinovićevog podmetanja. O čemu se, zapravo, radilo?

Za prisluškivanje Halilovića kao državnog funkcionera odobrenje je moralo dati Predsjedništvo RBiH. Ono to nikada nije uradilo. Tako je kompletno Halilovićevo praćenje i prisluškivanje, koje će na kraju rezultirati atentatom “Ševa” na njega i njegovu porodicu, vršit će se protivzakonito a sve papire Alispahić, Ugljen i Mujezinović napraviće retroaktivno kada ih Munir Alibabić optuži za uzurpaciju tajne službe i fabrikovanje tzv. “neprijatelja”.

Jedan od radnika na Halilovićevom prsiluškivanju, Nikola Maslek, izjaviće da im je Mujezinović naredio da “bilježe čak i svaki Seferov uzdah”, dok su radnice na Halilovićevom prisluškivanju, kao i Maslek, posvjedočili da su svaki dan izvještavali Mujezinovića o Halilovićevom kretanju te mu davali svježe Halilovićeve razgovore. Po iste je, prema njihovom svjedočenju, dolazio i “izvjesni Bakir, kurur Alije Izetbegovića” za kojeg će se kasniej ustanoviti da se radi o Bakiru Sadoviću.

Fizičko praćenje Halilovića vršile su “Ševe”. Cilj sve akcije protiv Halilovića bila je, od početka, njegova likvidacija jer je u internim dokumentima KOS-ovaca Muslimovića, Ugljena, Mujezinovića i njihovih saradnika, Halilović lažno prikazivan kao državni neprijatelj. Sve je rađeno kako bi se, zapravo KOS-ovi oficiri, Muslimović, Rekić i Mujezinović, koji su hvaćeni kako rade za četnike, spasili zatvora.

Istovremeno kada i progon Halilovića, kreće i smjena Munira Alibabića za mjesta šefa sarajevske bezbjednosti, kao i smjena vojnog tužioca Bisića i predsjednika vojnog suda Senada Krehe a svi oni su, zapravo, došli do informacija i pokrenuli proces hapšenja četničkih špijuna u našoj zemlji: Muslimovića, Rekića i Mujezinovića.

U svom pismu, koje će kasnije nakon progona, Munir Alibabić uputiti Aliji Izetbegoviću, pisat će da su u slučaju “Rekić”, koji je zapravo bio predmet razbijanja KOS-ovog lanca u RBiH, Ugljen i Mujezinović obrađivali svjedoke, zastrašivali ih te ih tjerali na mijenjanje iskaza.

Muslimović i Mujezinović juna mjeseca intezivno fabrikuju na desetine na lažima zasnovanih “informacija” u kojima pišu da Halilović, koji je smijenjen i prema izjavi samog Alije Izetbegovića “ne može komandovati vojskom, ni dati naredbu da se negdje krene u napad”, priprema državni udar. Naravno, Halilović to niej radio što će kasnije ustanoviti i samo Predsjedništvo RBiH pa i sam Alija Izetbegović koji je kazao “da je ustanovljeno da nema nikakvih krupnih grešaka”.

Ali tada je već sve bilo kasno. Muslimović i Mujezinović, uz Ugljena i Alispahića, stalnom fabrikacijom stvaraju velike tenzije u opkoljenom Sarajevu. U tim tenzijama vrše i hapšenja koja 2/3.7.1993.godine dovode do sukoba u Sarajevu koja su smirena razgovorom između Mušana Topalovića, Ramiza Delalića sa Alijom Izetbegovićem i Rasimom Delićem. Radi izazivanja sukoba Topalović i Delalić tražiće smjenu upravo Muslimovića. Muslimović i Mujezinović će, napisati da su tražili smjenu Delića sa mjesta prvog čovjeka Armije RBiH što će se, ali puno kasnije, pokazati kao još jedna KOS-ovska neistina.

Iako Halilović nije imao nikakve veze sa navedenim događajima, jer je bio smijenjen, Muslimović i Mujezinović će napisati da je haos u Sarajevu, koji su oni lično izazvali provociranjem Topalovića i hapšenjem njegovih saradnika, zapravo pokušaj državnog udara od strane Halilovića. Bilo je to direktno nabacivanje “lopte” za akciju KOS-ovih oficira Muslimovića, Mujezinovića i Ugljena iza kojih je stajao Alispahić i njihove ubice i odreda “Ševe”.

Dan poslije ove Muslimović/Mujezinović informacije, Halilovićev stan biće višestruko osmatran. Dva dana poslije na balkon Halilovićevog stana, u 3 sata ujutro, popeće se pripadnik “Ševa” Dragan Šošić. Pet dana poslije, nakon Halilovićeve najave telefonom da stiže kući u 14h, u sarajevskom naselju Ciglane u 14h i 15minuta eksplodiraće naprava za koju će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, dvije decenije poslije, utvrditi da se radilo o postavljenoj bombi. Zvanično – pokušano je ubistvo prvog čovjeka Armije Republike BiH od strane oficira KOS-a, Muslimovića, Mujezinovića, Ugljena i Alispahića. Nastaće muk u Sarajevu. Svi su istog dana tvrdili ono što će danas biti dio istražne istine – pokušan je atentat, prvo političko, dvostruko ubistvo u Bosni i Hercegovini.

Šta će pokazati istraga? Da li je, uopće, istraga o atentatu na prvog čovjeka odbrane Republike BiH pokrenuta?  Šta su izjavljivali svjedoci? Šta je stajalo u službenim dokumentima? Šta je pisao Munir Alibabić? Šta je stajalo u informaciji Mustafe Bisića i Senada Krehe? Kako su se ponašali Muslimović, Mujezinović, Ugljen i Alispahić? Kako je KOS-ova mreža nastavila da ubija i progoni branioce RBiH!?  – u sutrašnjem nastavku.


Redakcija BNN

 

 

Izvor: BNN.BA
Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: