Muslimović, Mujezinović, Delimustafić, Ugljen – KOS-ovi ljudi koji su napali RBiH

13 06 2017

Pošto je u Hrvatskoj prvi proces paravojnog organizovanja krenuo istjerivanjem ovih kvalitetnih kadrova iz MUP-a i popunom najekstremnijim članovima HDZ-a, nastojali smo da se takav, sličan proces i recept ne odvija u BiH i to smo uspjeli preko ministra Delimustafića. On je smjenio jednog od ekstremnih ljudi stranke SDA, koji je bio u MUP-u na visokom položaju, a to je bio Avdo Hebib, i na njegovo mjesto upućen je oficir Sead Rekić…I tako je Republički MUP u BiH ušao pod našu jurisdikciju.“ – svjedočio je nekadašnji šef KOS-a JNA general Aleksandar Vasiljević

Ranije je u Bosni postojalo jedno političko jezgro kojem je bilo stalo da se očuva BiH u Jugoslaviji. Po toj opciji trebalo je smjeniti Aliju Izetbegovića, Radovana Karadžića i Stjepana Kljuića, a na njihovo mjesto da dođu: Fikret Abdić, profesor Kecmanović od Srba i Josip Pejaković od Hrvata…Od mene je tražio Alija Delimustafić da ga Vojska podrži u ovoj opciji…da će Vojska podržati jednu takvu opciju, da ne kažem državnog udara u Bosni. Onda je on tražio, ako može, Blagoje Adžić da omogući nekome iz ove grupacije kontakt sa Miloševićem…” – kazat će u svojoj izjavi šef KOS-a JNA Aleksandar Vasiljević izgovarajući na taj način, zapravo, scenarij pod kojim se odigrao pokušaj državnog udara u Republici BiH 2.maja 1992.godine.

Krajem aprila 1992.godine, pravo iz centrale KOS-a u Beogradu, preko svih četničkih barikada i prolazeći kroz prsten opkoljenog Sarajeva, u glavni grad Republike BiH stići će oficir KOS-a Enver Mujezinović.

Prisjećajući se događaja od 2.maja 1992.godine, član Predsjedništva RBiH, Stjepan Kljuić, kazat će kako misli da je upravo Mujezinović bio jedan od ključnih aktera pokušaja izvođenja državnog udara 2.maja 1992.godine kao, bez sumnje, vrhunske operacije KOS-a što je svojom izjavom potvrdio i Vasiljević.

Čim je došao u Sarajevo, Mujezinović će, doslovno odmah, biti postavljen na mjesto šefa sigurnosti Ministarstva odbrane Vlade RBiH i to bez ikakvih prethodnih provjera s obzirom da je stigao zi Beograda kroz agresorske barikade.

Kako je MUP RBiH, instaliranjem Alije Delimustafića, Nedžada Ugljena ali i oficira KOS-a Seada Rekića, već bio potpuno poklopljen od strane KOS-a, srbijanski agenti su računali da su izvršili sve neophodne pripreme za izvođenje državnog udara i, praktično, zadržavanje Republike BiH u okviru Velike Srbije.

Svjedočeći o svom načinu ubacivanja u MUP- RBiH oficir KOS-a Sead Rekić izjaviće kako je „ otišao kod generala Vasiljevića, a tada me interesovalo na koji način ću preći u MUP BiH kada sam aktivni oficir JNA i KOS-a, iako sam formalno prešao u Savezni SUP. General mi je rekao da je sve uredu i da se samo javim Aliji Delimustafiću. Pitao sam ga kome da šaljem Izvještaje, te me je on ponovo uputio na Delimustafića. Tada mi je Vasiljević rekao da ne bi bio otkriven treba da dobijem rješenje o napuštanju JNA sa datumom prelaska u savezni SUP. Nakon toga odlazim Bakoviću i on me odvodi u Personalu, te sam čuo kada je Baković naredio da mi se izda falsifikovano uvjerenje o prestanku aktivne vojne službe sa 15.9.1991.g.

Shvaćajući da je, zapravo, KOS potpuno preuzeo MUP RBiH i učinio ga svojom bazom za djelovanje u RBiH, potpredsjednik Vlade RBiH i jedan od ključnih ljudi SDA, dr. Rusmir Mahmutćehajić kazaće da je već u oktobru 1991., bio potpuno siguran da je Delimustafić na suprotnoj strani. “Kada sam prikupio dovoljno dokaznog materijala, to sam sve Izetbegoviću prezentirao. Od svega toga pomenuti ću ti najznačajnije: uspio sam da Vlada RBiH donese Odluku, a mi smo osigurali sredstva, da se za opremanje rezervnog sastava policije odvoji 30 miliona maraka i pouzdano znam da su ta sredstva bila prebačena na račun MUP-a BiH. On jednostavno po tom pitanju nije radio ništa, iako je novac bio osiguran… Imao sam dokaza da se on tada dogovorio sa Bobanom (snimci telefonskih razgovora i neki pisani dokumenti) da nijedan metak ne smije proći kroz Hercegovinu bez njegovog znanja, čime je blokirao rad PL-a. Spriječio je odlazak Hajre Balorde sa mjesta guvernera Narodne banke BiH uz podršku ministara iz SDS-a i HDZ-a da bi mogao dovršiti pljačku deviza iz naših banaka putem zamjene novčanica koje su kamionima dovožene iz Beograda i Zagreba sa ciljem potpunog osiromašenja države Bosne. U dogovoru sa ministrom saveznog SUP-a, generalom Petrom Gračaninom i šefom KOS-a tzv. JNA, generalom Aleksandrom Vasiljevićem dovodi bez našeg odobrenja u dva navrata oko 100 inspektora saveznog SUP-a i oficira KOS-a među kojima je i Sead Rekić, major KOS-a, kome izmišlja mjesto glavnog inspektora policije. I sa ovih stotinjak inspektora potpuno parališe rad MUP-a ucjelini. Pored ovih stvari za koje Izetbegoviću podstirem dokaze, i Izetbegoviću i meni je bivši ministar unutrašnjih poslova Bešić saopštio da je Alija Delimustafić po naredbi generala Vasiljevića 12–17.000 pušaka i drugog pješadijskog naoružanja iz Sarajeva prebacio u zapadnu Hercegovinu. Tako on njega pozove i samo onako utroje ja to njemu sve kažem. On poče da plače…” – izjaviće Mahmutćehajić.

Kada je pokušaj državnog udara, 2.maja 1992.godine, otpočeo, KOS-ovi oficiri su sve dobro bili isplanirali: paralisali su MUP, Službu državne bezbjednosti MUP-a, Službu sigurnosti Ministarstva odbrane RBiH i preostale su samo one snage na koje nisu računali jer nisu znali za kapacitet njihovog postojanja – Patriotska Liga RBiH koja je, tog dana, spasila državu.

Koliko su precizno radili oficiri KOS-a, na rušenju države, govori i izjava KOS-ovca Rekića u kojoj je opisao kakve je zadatke dobio od Fikreta Muslimovića na spriječavanju reakcije Specijalne jedinice MUP-a RBiH.

Negdje u ljeto 1991., ja sam došao na vikend u Sarajevo, te me je pozvao telefonom Fikret Muslimović i rekao da dođem u njegovu kancelariju. Kada sam došao, rekao mi je da li ja poznajem organizacijsku strukturu i ostale podatke jedinice za posebne namjene MUP-a RBiH, te sam ja odgovorio potvrdno, jer smo zajedno izvodili sa pripadnicima MUP-a vježbe i lično sam poznavao ljude u toj jedinici, a prije svega Dragana Vikića. Fikret je zatražio da na papiru sačinim organizacionu šemu cijele jedinice, rukovodnu strukturu, sastav i nacionalnu strukturu ljudi, vrstu naoružanja, broj naoružanja, te broj i vrstu ok- lopnih vozila. Rekao mi je da hitno napišem i rekao mi je da mu tu procjenu traže „ovi gore“, misleći na centralu KOS-a u Beogradu. Fikret mi je rekao da ja dođem u kontakt sa Vikićem i da snimim razgovor sa Vikićem u cilju da se vidi kakva je borbena gotovost jedinice, odnosno spremnost Vikića da se suprostavi Armiji. Prije nego što ću krenuti na zadatak koji mi je dao Muslimović, rekao mi je isti, da ne postavljam odmah pitanje, nego da se podsjetimo na naše zajedničke dane saradnje, s tim da je prije toga Fikret nazvao zastavnika Vujčića i rekao meni da odem kod Vujčića koji će mi dati mikrokasetofon i koji će mi objasniti način njegovog rada. Tada sam ili ranije nazvao Vikića, pa smo se našli u restoranu Šentada. Sjeli smo u unutrašnjost restorana, a tada sam ja u svemu postupao po zadatku Muslimovića i započeo sam nakon uvoda sa pitanjima kako bi dobio što više odgovora od Vikića.. Kada je Vikić otišao ja sam predao kasetofon sa kasetom Muslimoviću.

KOS-ovci su sve učinili da pripreme državni udar u Sarajevu. Čekao se samo pogodan trenutak koji se pojavio 2.maja 1992.godine kada je Alija Izetbegović sletio na Aerodrom Sarajevo gdje su ga uhapsili Muslimovićevi, Mujezinovićevi i Delimustafićevi saradnici, odnosno pripadnici srbizirane JNA.

Umjesto da nakon pokušaja državnog udara 2.maja 1992.godine, kompletna struktura KOS-a bude prvo smijenjena, potom uhapšena, ona, paradoksalno nastavlja obavljati svoje funkcije potpuno normalno. Uvidjevši da im se ništa nije dogodilo, postaju još opasniji i nastavljaju posao radi kojeg su poslati u našu zemlju.

Uskoro će sve obavještajno – sigurnosne sektore u Republici BiH kontrolisati jedino oficiri KOS-a. Muslimović će postati šef sigurnosti TO RBiH, odnosno Armije RBIH, Mujezinović šef Službe državne bezbjednosti u Sarajevu, Nedžad Ugljen šef Službe državne bezbjednosti RBiH, Delimustafić će ostati ministar u Vladi RBiH dok će cijela mreža KOS-ovaca kontrolisati razne sektore koji su se bavili snimanjem, prisluškivanjem i prikupljanjem podataka.

Arhivska građa koja je ostala iza njihovog djelovanja svjedoči o samo jednom: izazivali su netrpeljivost i prozivodili sukobe unutar Republike BiH pomažući, na taj način, direktno centrali KOS-a koja ih je i poslala u našu zemlju.

„Jedino bih Vas još jednom upozorio da SDB-om rukovode ljudi -Mujezinović i Ugljen koji proizvode neprijatelje, vještački proizvode sukob između najodgovornijih ljudi u drža- vi! Mujezinović je svojim dezinformacijama vješto izazivao netrpeljivost između Pušine i Sefera Halilovića, mene i ministra Alispahića. To ne može biti slučajnost, jer ga je agresija na BiH zatekla u školi JNA u Beogradu…“ – napisat će oktobra 1994.godine Munir Alibabić u pismu koje je uputio Aliji Izetbegoviću.

Jezgro koje je radilo na razbijanju KOS-ove mreže u Republii BiH bilo je Rusmir Mahmutćehajić, Sefer Halilović, Munir Alibabić i nekolicina njihovih saradnika. Nakon prikupljanja brojnih podataka prvo su uhapsili oficira KOS-a Seada Rekića koji će priznati da je cijelo vrijeme radio za četničku JNA i to po nalogu Muslimovića.

Početkom aprila mjeseca 1993. godine kao okružni vojni tužilac zaprimio sam Krivičnu prijavu sa prilozima protiv prijavljenog Rekić Seada. Kada sam na osnovu izvršenog uvida u zaprimljeni materijal ustanovio da postoje indicije o umješanosti Muslimović Fikreta kao i nekih komandanata i jedinica OS RBiH u nezakonite radnje, tj. o saradnji sa agre- sorom, odlučio sam da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima o istom obavijestim državno rukovodstvo. S tim u vezi, sačinio sam informaciju veličine 5–8 stranica, u kojoj smo Senad Kreho i ja ukratko obradili dokaze vezane za Fikreta Muslimovića, zatim oba- ranje mosta u B. Šamcu, zatim ubistvo Fadila Đoze kao i druge radnje vezane za Igman i slične stvari. Ovu Informaciju koju smo potpisali Senad Kreho i ja, dostavili smo tokom juna 1993. godine najvišem državnom rukovodstvu i to predsjedniku Predsjedništva RBiH, članu Predsjedništva dr. Ejupu Ganiću, zamjeniku ministra za MO, ministru MUP–a RBiH i načelniku GŠ ARBiH, Seferu Haliloviću.“ – napisat će u svojoj službenoj zabilješci glavni vojni tužilac Mustafa Bisić.

Ali Muslimović neće biti uhapšen iako će protiv njega svjedočiti veliki broj svjedoka, iako su Vojno tužilaštvo i Armija RBiH bili spremni na takvu akciju i imali dokaze za nju. Umjesto toga, kao i nakon pokušaja državnog udara od 2.maja 1992.godine, oni će ponovo biti zaštićeni.

U Informaciji sam naveo da su (Mujezinović i Ugljen) upropastili slučaj Rekić. Zašto su reterirali ključni svjedoci Makusmović, Ovčina i Balta kojima je Ugljen dao posljednji brifing i kakva je tu uloga tužioca Mehića koji je postavljen na prijedlog Mujezinovića, a prešutio nam je podatak da su Mehić i Rekić zajedno radili u kasarni «Viktor Bubanj» i bili Vasiljevićevi ljudi. Međutim, kada je Sektor SDB dokumentovao Rekićevu neprijateljsku aktivnost, pogotovo na Igmanu, i kada je Rekić uhapšen u prvoj polovini 1993. godine, tada će Rekić, između ostalog, istaći svoje prisne kontakte sa Mujezinovićem, dok su službovali u armiji prije rata, u toku samoga rata, pa i pred hapšenje. Istaći će da su bili izuzetno bliski i preko druženja sa dvije sestre od kojih je jedna radila u Ministarstvu odbrane, a druga u Štabu TO prije rata. Onda sam ga pozvao u svoju kancelariju i on mi je odmah sa vrata rekao da pretpostavlja zbog čega ga zovem, da se najvjerovatnije radi o Rekiću, a onda mi je pojasnio da je on tu malo nesretno involviran, da on zna da je Rekić kombinacijom Vasiljevića ugrađen u MUP BiH, da je to jedan od najjačih agenata KOS-a…

Upravo će MUP RBIH, tokom kasnijeg perioda agresije na RBiH postati baza djelovanja KOS-ovih agenata. U MUP-u RBiH, baš na inicijavitu KOS-ovog agenta Delimustafića, bit će formirana teroristička grupa “Ševe”. U informaciji FOSS-a iz 2001. godine stajat će da su “Ševe” osnovane “po obrascu KOS-a” te da nije isključeno da je ideju za osnivanje ove terorističke grupe donio Mujezinović dolazeći iz centrale KOS-a u Beogradu krajem aprila 1992.godine. 

Zataškvanje njenih zločina, njeno obavještajno i vojno logisticiranje, davanje uputa i komandi za ubistva, upravo će preuzeti druga dva agenta KOS-a Ugljen i Mujezinović.

“Posao” će za “Ševe”, pisanjem lažnih informacija, nabacivati treći KOS-ovac Muslimović te će, upravo odatle, proizaći brojna ubistva, atentati, prikrivanje ratnih zločina, podsticanje bratoubilačkog sukoba unutar opkoljenog Sarajeva, te mijenjanje karaktera rata koje će imati nesagledive posljedice po bh.društvo sve do danas. Danas kada ovaj tekst nastaje oficiri KOS-a su i dalje moćni jer nisu odgovorali ni za jedno svoje prljavo nedjelo već, upravo suprotno, postaju svjedoci i tužitelji protiv svojih žrtava što je još jedan od bosanskih paradoksa. Muslimović se danas nalazi pod punom zaštitom SDA dok Mujezinović danas uživa zaštitu SBB-a, nakon dvodecenijskog borakva u krilu SDA. 

Redakcija BNN

(Nastaviće se)

Izvor: BNN.BA
Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: