Presuđeni genocid, da ne zaboravimo: Činjenice koje nijedan sud i njegovi registrari ne mogu više izbrisati

10 06 2017

“Međunarodni sud pravde je tom presudom potvrdio ranije utemeljenu činjenicu da su vojska i policija RS-a počinili genocid!”

Ushićenje zvaničnika iz Republike Srpske (RS), demonstrirano u reakcijama nakon odluke registrara Međunarodnog suda pravde da odbije zahtjev BiH za reviziju ranije donesene presude po tužbi BiH protiv Srbije, ukazuje na potrebu podsjećanja na sadržaj presude donesene 26. februara 2007. godine.


Autor: Nedim Pobrić

– Međunarodni sud pravde je tom presudom potvrdio ranije utemeljenu činjenicu da su vojska i policija RS-a počinili genocid.

– Sud je prihvatio kao dokazane činjenice da su nad građanima BiH, a naročito nad Bošnjacima, u periodu od 1992. do 1995. godine počinjeni zločini u formi ubijanja pripadnika zaštićene grupe, koji su ravni genocidu u fizičkom smislu riječi, tako da oni više ne mogu biti predmet osporavanja.

– Sud je utvrdio da su od 1992. do 1995. godine izvršena masovna ubistva u određenim oblastima i logorima na teritoriji cijele BiH. Meta su uglavnom bilii Bošnjaci kao pripadnici zaštićene grupe. Stoga je Sud zaključio da su se na čitavoj teritoriji i u toku cijelog perioda dešavala masovna ubistva i da je materijalni element (actus reus) zločina genocida, kako je definisano u članu II Konvencije ispunjen. Ovakvo stanovište uglavnom je utemljeno na rezultatima krivičnih postupaka okončanim pred ICTY-em.

– Sud je utvrdio da su na teritoriji cijele BiH Bošnjaci kao zaštićena grupa bili žrtve masovnih maltertiranja, prebijanja, silovanja i mučenja koja uzrokuju teške fizičke ili psihičke povrede iz člana II, a koje su ravne genocidu, ali nije dokazano da je to činjeno genocidnom namjerom.

– Utvrđeno je da su nad Bošnjacima vršene deportacije i protjerivanja i da je razarana njihova vjerska, historijska i kulturna baština. Također, utvrđeno je postojanje logora širom BiH u kojima su ljudi ubijani, povređivani ili bili izvrgnuti užasnim uslovima života.

S druge strane, Međunarodni sud pravde je po prvi put u historiji utvrdio odgovornost jedne države zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Srbija je, navodi se u presudi, prekršila obaveze iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida time što, između ostalog, nije predala Ratka Mladića, čime je propustila da u cjelosti sarađuje sa Tribunalom. Srbija nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje je Sud naredio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u ovom predmetu, tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.

S obzirom da su zvaničnici iz RS-a odbijanjem zahtjeva za reviziju pokušali “sačuvati” ekskluzivna prava na ratne zločine počinjene u BiH, među kojima je i genocid u Srebrenici, što je predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić opisao kao svoj “lični uspjeh”, nameće se pitanje implementiranja postojeće presude Međunarodnog suda pravde u praksi. To pitanje se nameće najprije zbog učestalog negiranja pravno utemeljenih činjenica, poput počinjenog genocida u Srebrenici, ali i ostalih zločina počinjenih širom BiH, čije je postojanje utvrđeno presudama Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog suda za ratne zločine i ostalih nadležnih sudova. Zvaničnici i institucije iz RS-a i Srbije svojim odnosom prema tim činjenicama jasno demonstriraju nepoštivanje navedenih međunarodnih pravosudnih institucija i njihovih odluka.

“Nagrada” za taj odnos prema Međunarodnom sudu pravde je stigla u vidu odbijenice, bazirane na političkim osnovama, a ne Statutu, pravilima i praksi ove pravosudne institucije. Podsjećamo da Sud u Hagu nije tražio posebnu odluku Predsjedništva BiH o imenovanju Sakiba Softića za agenta BiH u postupku revizije presude Suda od 11. jula 1996. godine po zahtjevu iz Srbije. Sud je na osnovu odluke Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine prihvatio Softića kao agenta BiH u postupku revizije presude, koja je pokrenuta zahtjevom iz Srbije, dok je Softić iznenada izgubio legitimitet kada je stigao na red i zahtjev za reviziju presude iz BiH, čime su jasno demonstrirani dvostruki aršini Međunarodnog suda pravde.

Ono što još više zabrinjava u odnosu na odbijanje zahtjeva za reviziju jeste zloupotrebljavanje te odluke za političke obračune među bošnjačkim i probosanskim snagama. Umjesto jedinstvenog stava u vezi sa potrebom pronalaska načina da žrtve rata u BiH, a naročito žrtve genocida, dođu do pravde, svjedočimo kontinuiranom međusobnom sukobljavanju s ciljem prikupljanja jeftinih političkih poena, što je pogubnije od same odluke da se ta pravda neće moći pronaći u Hagu.

Izvor: Faktor.ba

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: