CRNA GORA: Troškovi veći za obuku vojnika

4 06 2017

NATO: VLADA I STRUČNJACI O IZDVAJANJU DVA ODSTO BDP ZA TROŠKOVE ODBRANE


Spremni za NATO: Sa obilježavanja Dana Vojske Crne Gore, FOTO: ZORAN ĐURIĆ

U Vladi i stručnim krugovima uvjereni da članstvo neće značajno uvećati troškove državne kase.

Ulaskom u NATO, troškovi crnogorskog budžeta neće značajnije porasti zbog direktnih obaveza naše države prema alijansi, uvjereni su i Vlada i stručnjaci koje su konsultovale „Vijesti“. Nešto drugačija slika je kada se ima u vidu obaveza da se participira u djelovanju alijanse po svijetu, jer će taj aspekt indirektno  prouzrokovati i veća ulaganja u obuku naše vojske.

Uz godišnju članarinu od oko 450.000 eura koju će plaćati NATO-u, Crna Gora nema druge direktne finansijske obaveze prema alijansi, ali će imati djelimično povećane indirektne troškove zbog preuzimanja dijela svojih obaveza u komandnom lancu NATO-a, odnosno unapređenja obuke naših jedinica koje su deklarisane za zajednička dejstva sa jedinicama ostalih vojski država NATO-a.

“U skladu sa NATO finansijskom formulom koja obuhvata precizne i namjenske kvote ulaganja u zajednički sistem odbrane i bezbjednosti, obaveza Crne Gore za potrebe članarine na godišnjem nivou će iznositi oko 450.000 eura. Ovaj iznos predstavlja 0,027 odsto ukupnog zajedničkog godišnjeg NATO budžeta i to su jedina sredstva koja je Crna Gora u obavezi da izdvoji za potrebe članstva u alijansi”, rekli su “Vijestima” u Ministarstvu odbrane (MO).

Prema navodima iz resora kojim rukovodi Predrag Bošković, visina izdvajanja zemalja članica za NATO zajednički budžet, određuje se prema veličini države i visini njihovog bruto domaćeg proizvoda. Poređenja radi, Slovenija godišnje izdvaja za ovu namjenu oko 4,5 miliona eura, a Hrvatska oko četiri miliona eura.

NATO zajednički budžet obuhvata civilni, vojni i budžet za investicione programe. Civilni budžet pokriva tekuće troškove sjedišta alijanse u Briselu i zaposlenih u NATO međunarodnom osoblju. Iz vojnog budžeta se finansiraju potrebe integrisane NATO komandne strukture, dok se sredstva predviđena budžetom za investicije, koriste za finansiranje izgradnje vojnih sposobnosti.

“Finansijska izdvajanja Crne Gore za NATO zajednički budžet su svojevrsna investicija u budućnost naše zemlje, sa mnogih aspekata, među kojima su najvažniji bezbjednosni i ekonomski. Kolektivni sistem bezbjednosti garantuje veću ekonomsku isplativost od bilo kojeg drugog modela, a višestruki su i benefiti korišćenja brojnih fondova i razvojnih programa u različitim oblastima, koji su dostupni isključivo NATO članicama”, uvjereni su u MO.

Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da nakon ulaska u NATO,  najveći pritisak na troškove odbrane u Crnoj Gori može prouzrokovati potreba da se dostigne viši nivo obuke VCG, u skladu sa partnerskim obavezama.

“U zemlji koja nije u savezu, dio aktivnosti može da se u interesu štednje odloži ili zanemari, ali ‘na papiru’ ima se sila. U NATO je to puno teže uraditi i ako VCG deklariše neke sposobnosti vojske, na primjer artiljerijske jedinice – onda ona mora izvesti vježbovno i bojevo gađanje, barem nekada…Ako se ima borbeni helikopter kao što je ‘gama’, onda mora da se utroši poneka raketa tipa ‘maljutka’ koja je osnovno protivoklopno sredstvo na toj letjelici”, kaže Radić, upozoravajući da je za Crnu Goru visok i svaki trošak angažovanja njenog vojnog osoblja u inostranstvu, pa i kada se radi o predstavnicima u NATO lancu rukovođenja i komandovanja i u multinacionalnim operacijama jer se  moraju platiti dnevnice ljudima, trošak prevoza, razne nadoknade.


Aleksandar Radić, 

On smatra da se i taj trošak može “relativizovati” jer ga već snose i države koje nisu članice NATO-a , a šalju svoju vojsku u misije koje na ovaj ili onaj način predvodi alijansa ili EU. U tim misijama  učestvuju i tradicionalno neutralne zemlje poput Austrije, Švajcarske, Finske, Švedske, ali i Srbija, koja ima pozamašan kontingent vojnika angažovanih širom svijeta. Iako nije članica NATO-a niti to zvanično namjerava da postane, Srbija već godinama učestvuje u brojnim međunarodnim vojnim misijama koje formalno vode EU ili UN, ali suštinski, najčešće je to neka od NATO država. Trenutno Srbija u misijama širom svijeta ima oko 330 svojih vojnika, a za učestvovanje u njima godišnje potroši preko devet miliona eura iz svog vojnog budžeta.

Koliki će biti ti troškovi kada je Crna Gora u pitanju, zavisi od toga koji će biti zadaci VCG u kolektivnom sistemu odbrane članica alijanse. To definišu tzv. ciljevi sposobnosti koji se međusobno usaglašavaju između NATO-a i države-članice, a Crna Gora ih je prvi put dobila 31. marta ove godine na multirateralnom sastanku u sjedištu NATO-a u Briselu. Iz MO nisu mogli da odgovore na pitanje “Vijesti” što konkretno sadrže naši ciljevi sposobnosti jer je to “interni NATO dokument”.

“Naglašavamo da su ciljevi sposobnosti u potpunosti kompatibilni sa planiranim razvojem sposobnosti VCG, koji je definisan našim strateškim dokumentom – Dugoročnim planom razvoja odbrane. Dakle, radi se o ciljevima koji su podijeljeni na kratak, srednji i dugi rok i ne podrazumijevaju izmjenu već određenog modela unapređenja sposobnosti, kao ni dodatna sredstva, osim onih već predviđenih dugoročnim planom razvoja”, kažu u MO, napominjući da se Crna Gora od obnove nezavisnosti opredijelila za članstvo u NATO-u i već deset godina planira i razvoja svoje oružane snage u skladu sa time.

“U tom kontekstu, ciljevi sposobnosti predstavljaju logičan nastavak daljeg razvoja sposobnosti VCG i sveukupnog sistema odbrane, već započetog u okviru Partnerstvo za mir procesa za planiranje i reviziju (PARP), a u kojem je Crna Gora učestvovala”, kažu u MO.

Kroz taj program Crna Gora je kao svoje tzv. deklarisane snage odredila dvije pješadijske čete, po jedan tim za protivminska dejstva na kopnu, odnosno pod vodom, jedan tim za hemijsko-biološko-nuklerano-radiološku zaštitu, tim Vojne policije, medicinski tim Logističkog bataljona, te dva bording tima mornaričkih specijalaca i pučinski remorker “Orada”. Proteklih godina upravo je  na te snage stavljen naglasak u opremanju i vršenju obuke, a sredstva za te svrhe obezbjeđivana su u okviru redovnog budžeta MO. Na taj način najveći dio tih jedinica već je stekao zvanične sertifikate da su sposobne za borbena dejstva u okviru snaga NATO-a, a za ostvarivanje pratnerskih ciljeva lani je, na primjer, utrošeno 3,3 miliona eura.

Radić poručuje da na sve troškove na kraju najveći uticaj ipak ima politika: “Na to koliki će stvarni trošak angažovanja u misijama imati Crna Gora, manje važno pitanje je NATO, a prvorazredno pitanje je šta se za vanjsku politiku želi postići. Ako se traže reference za buduće priželjkivano članstvo u EU, onda će VCG da ide u međunarodne misije tamo gdje će to biti prepoznato kao korisna podrska Crne Gore od strane vodećih sila EU, ali i SAD.”

Na kraju krajeva, sva ova izdvajanja ostaju “na domaćem terenu” odnosno predstavljaju svojevrsno ulaganje Crne Gore “same u sebe”, što jeste povećanje sposobnosti njenih oružanih snaga. U istom kontekstu valja gledati i na traženi nivo izdvajanja od 2 odsto GDP-a godišnje za nacionalni sistem odbrane – taj novac ne plaća se ni Briselu, ni Vašingtonu, već se ulaže direktno u nacionalni sistem odbrane svake zemlje članice NATO-a.

“Stavki od dva odsto BDP-a namijenjenih odbrani u javnosti izaziva potpuno nepotrebne kontroverze, zbog pogrešnog tumačenja namjene tih sredstava. To su sredstva koja će biti utrošena za nacionalni sistem odbrane, odnosno za zarade i druge personalne izdatke za zaposlene u sistemu, kao i za održavanje opreme i modernizaciju i ne odnose se na učešće u NATO budžetu. Znači, riječ je o finansijskim sredstvima koja su namijenjena isključivo i jedino razvijanju nacionalnog sistema odbrane, daljim reformama VCG, povećanju njenih kapaciteta i interoperabilnosti. Jednom riječju, namijenjena su velikom strateškom cilju transformacije odbrambenog sektora Crne Gore u jedan moderni sistem, koji će biti kompatibilan sa odbrambenim strukturama najrazvijenijih država, u čijem ćemo društvu uskoro biti”, objašnjavaju iz MO.

U svim državama svijeta, uvećanje izdvajanja za odbranu obično donosi i napredak domaće ekonomije, pogotovo ako dotična zemlja ima jaku industriju koja je sposobna da sama zadovolji najveći dio potreba njene vojske.
Crna Gora koja je od 1991. do danas razorila svoju industriju, a posebno tzv. namjensku proizvodnju,  ne može računati na veći pozitivan efekat po nacionalnu ekonomiju od uvećanja izdvajanja za sistem odbrane jer će ipak najveći dio potrebnih sredstava naoružanja i vojne opreme, morati da uveze. Pri tome, smatraju i MO i Radić, članstvo u NATO može joj pomoći da prođe jeftinije.

“Punopravna članica NATO-a ima olakšica u nabavkama tehnike i čak pribavljanja donacija koje ne može tako lako dobiti država van saveza, ali stvarni efekti zavisiće od efikasnosti planiranja i provođenja nabavke u crnogorskom resornom ministarstvu. Treba prepoznati gdje se ima šansa za dolazak do tehnike, kroz razne fondove kakve recimo ima SAD”, kaže Radić, podsjećajući na primjer Hrvatske koja je dobila nekoliko stotina lakih oklopljenih vozila od SAD, kao i eskadrilu od 16 izviđačkih i protivoklopnih helikoptera OH-58D “Kiowa Warrior”.

“Kada se pogleda šta sve NATO može da ponudi od tehnike do školovanja,  za VCG može da bude puno koristi, ali samo pod uslovom da u MO i VCG rade agilni ljudi koji će pravovremeno prepoznati priliku i iskoristiti članstvo kao adut”, upozorava Radić.

U MO ističu da NATO sam po sebi, ne finansira opremanje svojih članica jer je to nacionalna obaveza, ali da postoje mehanizmi poput NATO Agencije za nabavku i podršku tijela koje može u ime članica da realizuje projekte nabavke opreme.

“Učešćem u jednom takvom projektu objedinjavanja nabavki sa više zemalja, uz posredovanje ove agencije, vrše se uštede sredstava na nacionalnom nivou. Takođe, NATO Investicioni program sigurnosti (NSIP) je mehanizam preko kojeg se može pokriti dio troškova kapitalnih infrastrukturnih investicija (npr., rekonstrukcija luka i aerodroma”, kažu u MO.

Dostižemo 2024. tražena izdvajanja

NATO je na samitu u Velsu odlučio da njegove članice do 2024. dostignu nivo traženih izdvajanja za nacionalne sisteme odrbrane od 2 odsto BDP-a.

“Sticanjem statusa punopravne NATO članice, Crna Gora preuzima sva prava i obaveze koja proizilaze iz tog članstva. U tom kontekstu, Dugoročnim planom odbrane je predviđeno da do 2024. Crna Gora dostigne 2 odsto  BDP  za izdvajanja za odbranu. Pored toga, predviđeno je da se do 2020. za opremanje izdvaja 20 odsto odbrambenog budžeta, u skladu sa odlukom iz Velsa”, kažu u Ministarstva odbrane.

Po Dugoročnom planu odbrane 2016-2025. koji je lani usvojila Vlada,  zanabavke novog naoružanja i opreme VCG u tom  desetogodišnjem peridou predviđen  je iznos od 117 miliona eura, dok će za infrastrukturne projekte biti utrošeno još dodatnih 20 miliona eura. Po tom dokumemtu, računajući na planirani porast BDP-a, godišnji vojni budžet Crne Gore će sa aktuelnih oko 50 miliona, 2025. narasti na 77,9 miliona eura. „Strateškim dokumentima je predviđeno da sredstva za odbranu u 2018. iznose oko 52,6 miliona eura, što ukazuje na povećanje u odnosu na tekuću godinu za 5,3 %“, ističu u MO.

Još se ne zna koliko koštaju oficiri u NATO

Vojska Crne Gore će kao i ostale oružane snage članica NATO-a, morati da u dio komandi i ustanova alijanse, prvenstveno u Evropi, delegira jedan broj svojih kadrova.

“Broj mjesta koja će Crna Gora popuniti unutar NATO komandne strukture još nije određen i to je predmet pregovora u okviru Radne grupe za pristupanje i integracije, koju čine predstavnici MO/VCG i NATO tijela. Svakako će se voditi računa da broj predstavnika Crne Gore bude adekvatan i da ne predstavlja opterećenje za sistem, s obzirom na veličinu naše Vojske. Takođe će se voditi računa da mjesta koja popunjavamo budu od značaja za razvoj i unapređivanje crnogorskog sistema. Kada utvrdimo tačan broj mjesta koje će Crna Gora popunjavati u NATO komandnoj strukturi, definisaće se dinamika i godišnji planovi upućivanja pripadnika MO/VCG. Troškovi će zavisiti od mjesta upućivanja i biće blagovremeno planirana budžetom”, kažu u Ministarstvu odbrane.

Donacije već stižu od članica NATO-a, kupuje se i u Americi

Države članice NATO-a su već počele sa donacijama opreme Vojsci Crne Gore, koja će tako, na primjer, uskoro dobiti od SR Njemačke šest novih modernih, lako oklopljenih patrolnih terenskih vozila.

Riječ je o vozilima marke “bercredes benz LAPV 5.4 enok”, kakvih oko 330 komada koristi i Bundesver – vojska SR Njemačke.


Od Njemaca stiže šest “mercedes enoka”

Jedan ovakav oklopni automobil koja proizvodi kompanija „Mercedes benz – Armoured Car Systems“,  košta 760 hiljada dolara a ukupna vrijednost ove donacije je 2,083 miliona eura.

Iz Ministarstva odbrane kažu da su već koristili i povoljnosti posebnog FMS (Foreign Military Sales) bilateralnog programa saradnje sa SAD.

“Kroz taj program i dalje ćemo nabavljati dio opreme za VCG  jer Crna Gora predmetnim sporazumom dobija naoružanje i opremu po istim cijenama kao za potrebe oružanih snaga SAD. Drugi program je FMF (Foregn Military Finacing) kroz koji Vlada SAD na godišnjem nivou (cca 1,2 miliona dolara)pomaže opremanje VCG. U 2017. godini kroz ovaj program biće nabavljena oprema i roboti za deminiranje i radio uređaji za jedinice VCG”, ističu u Ministarstvu odbrane.

Izvor: Vijesti.me

 

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: