Zločin za koji niko nije odgovarao već 24 godine: Ubistvo najmanje sedam ljudi u konvoju spasa za Tuzlu u Novom Travniku 1993. godine

2 06 2017

Postoji dokumentacija prema kojoj je Petković u vrijeme napada bio u neposrednoj blizini u vozilu UNPROFOR-a i nije ništa učinio da ga zaustavi


Slavko Peričević, Foto: Miren ALJIĆ

Tuzlanska Fondacija Istina Pravda Pomirenje danas je sutrašnje 24. godišnjice podsjetila na ubistvo najmanje sedam osoba koje su 1993. godine u konvoju poznatom pod nazivom Tuzlanski konvoj spasa ubijeni iz zasjede kod Nove Bile, u naselju Rankovići, na teritoriji koju su tada kontrolisale jedinice HVO-a.

Politička volja

Iako je od ovog zločina prošle 24 godine i iako su ovaj zločin dokumentovale i televizije HTV i CNN, do danas za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Član Upravnog odbora fondacije smatra da ne postoji politička volja da se procesuiraju odgovorni, koji i danas u BiH drže visoke funkcije i mogu jedan ovakav proces odugovlačiti.

– Mislimo da je državno tužilaštvo moralo i u ovom i u drugim slučajevima mnogo više uraditi. Vjerovatno nisu iz razloga što najveći broj aktera koji to odugovlače povlači svoje repove upravo iz tog perioda. Da je više političke volje, onda bi se to procesuiralo, kazao nam je Peričević.

Sva dokumentacija o Tuzlanskom konvoju spasa postoji i lutala je od državnog, preko Kantonalnog suda u Zenici do Kantonalnog suda Srednjebosanskog kantona. Krivac za to što dosad ništa nije urađeno, smatraju u Fondaciji, je bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH Marinko Jurčević, koji je, kako kažu, u vrijeme napada na konvoj bio vojni tužilac HVO-a.

Dokumentacija

– Odgovornost još snosi i Milivoje Petković, kome se u Haagu sudi za ratne zločine po drugom osnovu. Postoji dokumentacija prema kojoj je Petković u vrijeme napada bio u neposrednoj blizini u vozilu UNPROFOR-a i nije ništa učinio da ga zaustavi, dodao je Peričević.

Prema izvještaju Centra službi bezbjednosti Tuzla, u selu Rankovići u općini Novi Travnik 4. juna 1993. godine žene i djeca su blokirali put kako bi konvoj morao stati. Neki svjedoci navode da je sahrana zaustavila konvoj, a ono što je uslijedilo bila je nemilosrdna pljačka, te fizičko zlostavljanje učesnika u konvoju.

U konvoju je ubijeno sedam vozača: Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Šta se desilo sa Salkom Memićem, koji je također bio u konvoju, do danas se ne zna, a traga se još za tri osobe.

Osim ubijenih u konvoju tada je više od 17 miliona tadašnjih njemačkih maraka vrijednosti robe šoiroke potrošnje, opljačkano je 146 kamiona, devet kombija, 20 putničkih automobila, dva sanitetska vozila sa opremom i ljekovima, te oko 500 tona druge robe čija vrijednost nije procijenjena. Oduzeto je oko 1,3 miliona njemačkih maraka novca koji su razni ljudi i rodbina skupljali za građane tuzlanske regije.

Izvor: Oslobođenje.ba

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: