Šta znači jučerašnja odluka Ustavnog suda BiH: Ukida se neograničeno prisluškivanje, manje mogućnosti za montiranje svjedoka

2 06 2017

Ocjenjivana ustavnost članova dva zakona po zahtjevu Krišto


Ustavni sud BiH: Naložio Parlamentarnoj skupštini BiH usklađivanje zakona

Pojedine odredbe Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) i Zakona o krivičnom postupku BiH suprotne su Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Utvrdio je ovo Ustavni sud BiH na jučerašnjoj sjednici u Sarajevu u postupku ocjene ustavnosti ovih zakona po zahtjevu Borjane Krišto, zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH.

Sadržaj naloga 

Između ostalog, ocjenu da su neustavne dobile su tri odredbe člana 78. Zakona o OSA-i BiH. Krišto je u svom zahtjevu ranije izrazila zabrinutost da su tim odredbama povrijeđena prava bh. građana na privatnost. Sada, kada je Ustavni sud donio odluku, usklađivanjem ovog zakona s najvišim pravnim aktom u državi konačno bi se trebalo stati ukraj zloupotrebama mjera prisluškivanja i praćenja iz policijskih agencija i OSA-e, koje su u poslijeratnom razdoblju u BiH često korištene za političke obračune.

Inače, uvidom u član 78. Zakona o OSA-i vidljivo je da je njime precizirano šta mora sadržavati nalog za prisluškivanje telefonskih razgovora. Odredbe ovog člana odnose se, između ostalog, na rok važenja naloga za prisluškivanje, zatim ovlaštenja koja prema aktuelnom zakonu imaju sudije da prema vlastitoj procjeni mogu propisati određene uvjete za izvršavanje naloga.

Krišto: Tražila ocjenu ustavnosti

U ovom članu, koji je Ustavni sud ocijenio neustavnim, nalazi se i odredba da nalog za prisluškivanje ne može biti odobren za period duži od 60 dana te da, kako se navodi, u opravdanim slučajevima sudija može produžiti važenje naloga na dodatne periode od po 30 dana ako je uvjeren da je nalog i dalje potreban.

Krišto je u svom zahtjevu naročito zabrinjavajućim ocijenila to što su ove odredbe podložne proizvoljnom tumačenju i svakoj drugoj zloupotrebi.

Na usklađivanje s Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda, prema odluci Ustavnog suda, morat će i tri stava iz člana 84. Zakona o krivičnom postupku BiH. Ovim članom i spornim stavovima regulirana su prava svjedoka u krivičnim postupcima u BiH.

Uvidom u ove odredbe i laiku je jasno da su one u sadašnjoj formi očit primjer kako laži mogu biti ozakonjene i uz to stavljene u funkciju nečijih pojedinačnih interesa.
U odredbama koje je Ustavni sud proglasio neustavnima i suprotnim Evropskoj konvenciji  je i ona u kojoj se navodi da  „svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju“. Onda je neustavnom proglašena ključna odredba da će svjedok iskoristiti pravo iz prethodnog stava, odnosno odgovorit će na pitanje ako mu se da imunitet koji se daje odlukom glavnog tužioca BiH.

Kupovina laži 

Neustavna je i sadašnja odredba koja kaže da svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio, neće biti  krivično gonjen osim ako je dao lažni iskaz.

Zaista je zapanjujuće da su se ove odredbe Zakona u vezi sa svjedocima uopće i održale do danas, jer i pravnim laicima je jasno da otvaraju niz mogućnosti za manipulacije i zloupotrebe svjedoka kao pojedinca i svjedoka kao instituta, ali i kompletnog pravosudnog sistema u BiH.

Naime, svjedoku je ovim odredbama zakona omogućeno da istinit odgovor uvjetuje dobivanjem imuniteta, a  ako bude svjedočio, daje mu se obećanje da neće biti krivično gonjen, čak i ako je kriv, izuzev ako je dao lažni iskaz.

Pritom u sadašnjoj odredbi ničim nije precizirano na koji se način utvrđuje kredibilitet svjedoka i šta su garancije da je njegov iskaz istinit.

Sada, kada je i Ustavni sud crno na bijelo potvrdio da ove odredbe moraju na usklađivanje s najvišim pravnim i aktima o ljudskim pravima BiH i Evrope, jasno je da su bili u pravu svi oni koji su ukazivali na sve učestaliju pojavu u BiH da su osuđeni najokorjeliji kriminalci, uz pomoć svojih tužilaca ili drugih veza iz pravosudnog sistema neopravdano dobivali status svjedoka i imunitet.

Ovakva dosadašnja pravna definicija bila je dobro došla tužiocima, primjerice glavnom državnom tužiocu Goranu Salihoviću, da aktiviraju lažne svjedoke i svjedočenja po bh. zatvorima za svoje i potrebe svojih političkih nalogodavaca.

Naime, nije tajna da je u BiH bilo previše slučajeva da pojedini tužioci određenim osuđenicima daju preranu slobodu u odnosu na osuđujuće presude i u zamjenu da pred raznim sudovima svojim iskazima terete i nevine ljude. Stoga, posljednje odluke Ustavnog suda po zahtjevu Borjane Krišto itekako ulijevaju nadu da će njihovom provedbom prestati praksa kako zloupotreba prisluškivanja tako i lažnih svjedočenja gdje su kriminalci osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora išli na slobodu, a gurali u zatvor ni krive ni dužne žrtve.

Još gore, te su žrtve često oslobađane pred sudijama, ali kriminalcima koji su lažno svjedočili niko nije dao rješenje o povratku u zatvor, a da se ne govori o tome da niko od tužilaca nikad nije odgovarao zbog zloupotreba dosadašnjeg krivičnog zakona.

Rizik za društvo

Koliko je davanje kriminalcima statusa svjedoka rizik za cjelokupno društvo, o tome oni koji su ih angažirali nisu vodili računa. Jer, omogućavanjem da takvi ljudi postanu svjedoci i dobiju imunitet i slobodu, otvorili su im vrata da ponovo počine neko nedjelo. Dajući im tu privilegiju, omogućili su kriminalcima da odlučuju o sudbini i nevinih ljudi.
Izvor: Dnevni Avaz,
Autor: S. DEGIRMENDŽIĆ 

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: