Kadrovska politika SDA: Privatne ambicije u državnom interesu

2 06 2017

SDA je politička stranka koja je u vlasti od 1990. godine. Nakon rata se očekivao napredak na svakom polju, bolji život ljudi i rast zapošljavanja. Ali, sve što se događalo ličilo je na hod puža u bolju budućnost.

Sa SDA-om na čelu bošnjački narod je gubio bitke na svim poljima. Katastrofalna privatizacija, totalno privredno propadanje i najveća armija nezaposlenih u Evropi. Sve veći dugovi. Propast obrazovanja, od osnovnog do fakultetskog. Nedostatak kulturne strategije više od tri desetljeća nakon rata. Pad na svim poljima, od pravosuđa do  kadrovskog sloma izvršne vlasti u brojnim resorima.

Ovo je treći dio feljtona u kojem se analizira pogubna vlast nacionalne partije u Bošnjaka, a koji objavljuje bh. novinska agencija Patria.

Kadrovska politika SDA je bila jedna od većih katastrofa te politike. Oni koje su postavljali kao stranačke kadrove ovu su zemlju i doveli do katastrofe.

Kako nedavno reče jedan bivši kadrovik SDA: “Kadrovska politika je politika svih politika.”

Nakon svakih izbora pojavi se jedan te isti zahtjev iz same stranke: „Nadamo se da SDA u pregovorima za preuzimanje vlasti neće izgubiti ono što je dobila na izborima“. Uvijek uzalud rečeno jer onda SDA redovno ostane budžetska sirotinja pošto HDZ pokupi sva ministarstva sa lovom. Redovno HDZ-ove lisice ostave SDA bez lisnice. Premda za tu kadrovsku politiku i ne treba puno pameti, nego daleko više karaktera.

Bude naravno pozicija u javnim preduzećima i za SDA gdje se građani globe od monopolističkih javnih službi. Sav novac se daje na raspolaganje određenoj nepotistički skrojenoj kasti, te stranačkoj armiji uguranoj u telekom operatere, elektroprivredu, te u javna preduzeća poput gradskih i lokalnih komunalnih službi, vodovoda itd. Samo je pitanje ko će u javna preduzeća, da bi se zgrabilo još više novca i prelilo u stranački podobne ruke.

Ministarstva su odavno natrpana tim istim kadrovima koji beru najbolje, reklo bi se dženetske budžetske plodove. Ostatak naroda se valja u blatu i paklu egzistencijalne svakodnevnice.

Jer, kadrovi redovno streme prema blagodetima koje nude državne funkcije i prinadležnosti. Namještenika, rentijera, onih koji žive od državnih apanaža je i previše. Sve je bila stranačka, uglavnom SDA-ova produkcija. Danas je to teško izdržljiv balast zbog kojeg se država dijelom i zadužuje.

Premda je svakome u ovoj zemlji jasno da postoje stranačke privilegije, da je biti unutar stranaka povoljna pozicija, narod direktno ne želi imati posla sa SDA-om. To znači da je stranačko od naroda tretirano kao sumnjivo i nepošteno, bez obzira što i pored svega obični ljudi glasaju za tu stranku. Pitanje je do kada će trajati ta vrsta formalnog pristajanja na hod u belaje.

Zbog prenatrpanosti administracije, vode se prave bitke za pozicije u javnim preduzećima, koja ni sa monopolom koji imaju, ne mogu više biti rentabilna. Stranka je postala društvo više lica sa neograničenom neodgovornošću. Ljudi uzimaju i što im se ne nudi.

O pogubnosti kadrovske politike SDA nedavno je javno svjedočio i Sadik Ahmetović. On je otkrio da nema institucionalnog djelovanja ni u stranačkoj Kadrovskoj komisiji:

U radu komisije sam učestvovao na nekoliko sastanaka a ista se u zadnjih šest mjeseci nije ni sastajala iz meni nepoznatih razloga. Moj pristanak nakon Kongresa SDA da uđem u kadrovsku komisiju je bio da svojim skromnim doprinosom pomognem da se stabiliziraju odnosi u klubu poslanika SDA u PSBiH…

Nisam imao priliku puno kadrovirati niti donositi neke važne odluke zbog toga sto se Kadrovska komisija podrazumijevala samo kao forma a nikako suština vođenja kadrovske politike SDA, jer se uspostavio pogrešan princip da se politika i kadrovski prijedlozi vode izdvojeno iz organa stranke u uskim porodičnim, poslovnim i prijateljskim sijelima.

Rezultati takve politike su nesposobni kadrovi, koji nisu u stanju provesti politiku i predizborna obećanja koja smo svi zajedno obećali građanima naše zemlje. U najvećoj mjeri oni koji odlučuju su dali prednost poslušnima u odnosu na sposobne ne vodeći računa hoće i mogu li odgovoriti postavljenim zadacima. Važniji kriterij je uvijek bila poslušnost kao i rodbinsko prijateljski odnosi sa pojedincima iz rukovodstva stranke. Rezultat svega toga je da pojedine naše kadrove danas procesuiraju razni sudovi u BiH – zaključio je Ahmetović.

Lažiranje glasanja koje se dogodilo na Kongresu SDA, samo je otvorilo tlo ispod ove države i obezvrijedilo svaku vrstu izbornog procesa.

Ahmetović nastavlja:

„Vrhunac nepravde koja se provodi su potpuno zaboravljeni kadrovi iz polovine BiH, kadrovi koji dolaze iz RS, potpuna odsutnost brige za djecu prognanika, djecu čiji su očevi dali svoj život za odbranu naše domovine BiH.

Danas su djeca prognanici, djeca žrtava genocida i djeca povratnici prepušteni sami sebi i sa fakultetskim diplomama odlaze van BiH ili se bave teškim fizičkim poslovima da bi u svojoj zemlji za koju su dali sve, prehranili svoju porodicu. Naše proklamovane ideje i obaveze koje smo usvajali na organima stranke su nažalost samo forma, suština je sasvim nešto drugo. O suštini sam više puta razgovarao sa predsjednikom Izetbegovićem ali nisam uspio promijeniti ništa, naprosto ja nisam njegov čovjek, a sve je više takvih”…

Kako je za Patriju potvrđeno u Elektroprivredu BiH u prvih šest mjeseci ove godine zaposleno je 60 ljudi. Patria je pisala da je u ovoj kompaniji nedavno počela raditi i kćerka guvernera Centralne banke BiH Senada Softića (SDA). U isto vrijeme u Centralnu banku BiH primljena je Edina Džindić, supruga ministra energije, rudarstva i industrije FBiH Nermina Džindića iz SBB. Ovo je provjerena stranačka kombinacija da se ovim marifetlucima ne bi ušlo u trag. Nekada su primali familiju u svoja ministarstva, a sada sa drugim stranačkim funkcionerima samo mijenjaju pozicije za familije.

Uglavnom, čitava plemena su na državnom budžetu, a novine su i imenovale porodice Bekan, Džaferović, Čampare itd.

Razvojna banka je bila leglo SDA-ove vrhuške. Oni su godinama tamo postavljali svoje ljude i pumpali zaposlene. U vrijeme vladavine Ramiza Džaferovića, kojeg je SDA praktično imenovala na ovu poziciju, broj zaposlenih se udvostručio. Tek nakon dvadesetak godina prelaženja sa funkcije na funkciju Džaferović je smijenjen sa mjesta direktora ove državne banke.

I odmah se, zbog smjene,  sukobio sa vrhom SDA, pa ga je rahmetli  Sulejman Tihić izbacio iz stranke. Ono što se za vrijeme Džaferovića događalo u banci bio je odličan primjer ponašanja novih  SDA-ovih kadrova. Naime, u banci su se počeli dijeliti i polugodišnji i godišnji menadžerski dodaci za članove Uprave koji su iznosili i do stotinjak hiljada maraka. To je bila konačna katastrofa jedne užasne stranačke politike. I nije to bio samo slučaj u Razvojnoj banci Federacije. Menadžerski dodaci podobnim tipovima, imenovanim stranačkim kanalima, godinama su bili uobičajena, tradicionalna pojava.

Razvojna banka je primjer za stranačku bahatost. Recimo, sadašnja izvršna direktorica te banke Senija Bubić je donedavno bila na sedam-osam funkcija u SDA, premda to i zakon i Statut banke zabranjuju.

Kakvo je stanje u SDA potvrdili su događaji od januara prošle godine na sjednici Komisije za kadrovsku politiku SDA. Tada je, podsjetimo, Asim Sarajlić, predsjednik Kadrovske komisije, po svaku cijenu želio da na određene pozicije u ovoj kompaniji budu imenovani kadrovi koje je on, uz konsultacije s članom Predsjedništva stranke Aljošom Čamparom, ponudio mimo ranije institucionalno utvrđenog spiska. U jednom od tih imenovanja radilo se o BH Telecomu, pa se Sarajlić zalagao za Sedina Kahrimana jer je, kako su to objavljivali mediji, Kahriman Sarajlićev vjenčani kum!

SDA se do kraja pretvorila u interesnu zajednicu. Bitka za pozicije je otvorena i bez fer-pleja. Početkom marta ove godine na Rudarskom fakultetu u Tuzli došlo je do fizičkog obračuna profesora zbog pojedinih spornih kadrovskih pitanja i glasanja o članovima Senata Univerziteta u Tuzli. Jedan od profesora dobio je lakše tjelesne povrede.

U nepotističkim prostorima je i imenovanje supruge lidera SDA Bakira Izetbegovića na čelo Kliničkog centra u Sarajevu. Ona je na tu poziciju izabrana kao jedini kandidat.

Iz Krajine su svojevremeno pisali lideru stranke Izetbegoviću: “Vaši kadrovi za malo vlasti napuštaju sve principe i ideale.”  Priča o imenovanju najstručnijih kadrova je odavno mrtvo slovo na papiru. Postoje stranački kriteriji kadrovske politike, ali se oni ne poštuju. Kadrovska politika SDA je više rezultat lobiranja u ime privatnih interesa, nego potraga za stvarno najsposobnijim ljudima.

Kad SDA-u kažeš “vlada eksperata”, oni to žestoko odbijaju. Da im je uistinu stalo do najsposobnijih, imenovali bi nekog priznatog stručnjaka makar na jednu otvorenu i važnu poziciju. Time bi pokazali bar dobru volju da se pokuša sa najsposobnijim, a ne najpodobnijim.

Ali, šta bi bilo sa stranačkim kadrovima ako bi najsposobniji završili u vlasti? Bili bi ono što i jesu – duplo golo. Ovako je višestruko ogoljena država.

Izvor: NAP.ba

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: