Ispitaćemo kriminalnu privatizaciju, neće biti “ko je jamio, jamio”

31 05 2017

Željko Komšić

Naš je stav da se ne može zaboraviti ono što je urađeno, ne može se reći “ko je jamio, jamio”. U ime pravne sugurnosti i pravde mora se vratiti na tu priču da se vidi kako je to urađeno, ko je šta radio. Tamo gdje postoji elementi krivične odgovornosti pokrenuti to pitanje, gdje se može kroz građanske parnice obarati ugovore, naravno da ih treba oboriti, ne treba dopustiti to da je sve prašina pokrila što mnogi u ovoj zemlji žele, kazao je za TV1 predsjednik DF-a Željko Komšić.

TV1: Demokratska fronta je protekle sedmice u jednoj zamimljivoj akciji pod nazivom “Stop uništavanju javnih preduzeća”. Zar se ima još nešto uništiti?

KOMŠIĆ:Ima, ostalo je još toga. Kada pogledate energetski sektor i sektor telekomunikacija, to su dosta vrijedni resursi. Postoje javna preduzeća koja se bave šumama. Još tu ima bogatstva koje nije razgrabljeno mada vladajuće stranke dominiraju s tim, ali nije otišlo u ruke tajknuna kako ni kroz sumnjive privatizacije.

TV1: Ovo što je do sada uništeno, fabrike, firme. Ima li nade za njih?

KOMŠIĆ: Postavili ste zanimljivo pitanje. Na tribini u Mostaru, upravo smo počeli sa tom tezom. Postoje dvije vrste pitanja. Prvo šta sa onim što je urađeno do sada i drugo šta sa onim što još nije uništeno. Brzo će izbori, pred ljude treba izaći sa jasnim stavovima i namjerama šta se misli raditi po tome pitanju. Naš je stav da se ne može zaboraviti ono što je urađeno, ne može se reći “ko je jamio, jamio”. U ime pravne sugurnosti i pravde mora se vratiti na tu priču da se vidi kako je to urađeno, ko je šta radio. Tamo gdje postoji elementi krivične odgovornosti pokrenuti to pitanje, gdje se može kroz građanske parnice obarati ugovore, naravno da ih treba oboriti, ne treba dopustiti to da je sve prašina pokrila što mnogi u ovoj zemlji žele. I drugo pitanje je šta uraditi sa javnim preduzećima u kojima država još uvijek ima svoj dio kapitala.

Za ovu prvu temu sam rekao, dakle ne može proći, šta je bilo, bilo je, a za drugu prije svega treba konsultovati ljude koji su stručni i osloboditi ih od političkog uticaja. To je priča koju mi pričamo, još od 2014. Dajte profesionalcima da se oni bave s tim, jer treba gledati sa aspekta interesa BiH, šta je naš interes, hoćete li zadržati to u svome vlasništvu u smislu da vam donosi dividendu, ako ćete zadržati onda to mora biti profitabilno. Hoćete li to djelomično privatizovati ili ćete u potpunosti privatizovati. Zato vam niko od lidera stranaka nije kvalifikovan, da kaže šta i kako. Pustite MMF i strance šta oni kažu. Oni ovdje traže jedan divlji neoliberalni kapitalizam i guraju nas da im to damo. Ja ne bih i nisam sklon da se podliježe njihovom pritisku nego da se pogleda šta s tim treba raditi i šta nama nosi korist. Ako nama nosi korist da zadržimo telekomunikacije pod kontrolom države, što da ne. Neka ih vode menadžeri a ne ja koji nemam pojma o tome ili energetski sektor. Dakle morate uzeti ljude koji to znaju a ne ko je s kim u kakvoj vrsti dogovora pa na taj način kroz organe vlasti kanališe pljačku javnih preduzeća.

Naravno, uvijek se otvara pitanje koje je po meni jako važno a to je šta je sa radnicima i njihovim pravima. Ne možete reći, propala je firma, šta ćemo mi tim radnicima. To su živi ljudi. Morate se vratiti na priču o zakonu o stečaju, radničkim potraživanjima i dovesti ih u istu ravan sa bakama u banalnom smislu jer je sad akutuelna priča o zatetnoj kamati, gdje je ta kamata za radnička potraživanja 60 puta manja u odnosu na sve ostale. Bez obzira na MMF i Reformsku agendu, to su naši ljudi i ne možete ih ostaviti na cijedilu.

Ja znam da zvuči suhoparno kada kažete javna preduzeća i da to ne budi toliku pažnju kao kad vrisnete sa Izbornim zakonom, ali to je jedna od sušinskih tema. Kada razgrnete tu prašinu u vidu izbornih zakona koje koriste političke elite iako se tim pitanjima treba ozbiljno baviti, dođete do javnih preduzeća i resursa koji su još uvijek u rukama države. Primjer toga su to da u Federaciji imamo Draganova i Bakirova preduzeća, i kako god sklonitte prašinu sa tih velikih tema dođete do ovoga, a to se najbolje oslikava kroz javna preduzeća.

To nisu bošnjačko-hrvatski odnosi. To su odnosi HDZ-a i SDA, jer ti odnosi na terenu su da nemate tih problema. Svi incidenti i situacija koje se dese tu uvijek možete vidjeti političke prste koji su tu upetljani, kao sukobi navijača sa kojima politika uvijek ima veze. To su odnosi između političkih elita koji su sebi uzele za pravo da tumače volju cijelog naroda.

Dragan Čović jedan obični tehnokrata što je karakteristično za bivše komunističke funkcionere koji su promijenili dres i on vrlo uspješno drži tu strukturu, pa se kod takvih ljudi vrlo lako može detektovati nedostatak ideologije, ljudi koji nemaju nikakvu vjeru, osim volje za moć i materijalno bogatstvo. Dakle ne radi se odnosima među narodima, jer zar ne bi onda isti odnos bio te strukture koja se toliko zaklinje u Hrvate prema Hrvatima bilo gdje da oni žive. Kako je moguće da su Hrvati u Tuzli, Posavini, Sarajevu i Središnjoj Bosni gurnuti u drugi plan u odnosu na rodno mjesto Čovića. Sve ovo što se lansira sad uvijeno u velike priče, borbu za narod, mir i stabilnost to je samo borba za moć.Čović zna da ne može proći prijedlog Izbornog zakona, on je inteligentan čovjek, niti reforma javnog servisa kako predlažu, ali osnovni cilj je homogenizacija biračkog tijela te strateško djelovanje i jahanje na konfliktinim situacijama, ali to je savršena podloga da se upire prostom u drugoga i govori kako je neko drugi kriv.

TV1:Šta je sa državnim parlamentom. Da li se ova situacija iz FBiH preliva u državni parlament jer od početka godine usvojena su samo dva zakona. Je li ima većine i šta se dešava.

KOMŠIĆ: Čudna je tu situacija. Na ključnim stvarima ta se većina raspada, na tehničkim stvarima prolazi, mada vidi se puno sitnih prevara i podmetanja. Naprimjer, imenovanje članova Upravnog odbora BHRT-a. Ono što je došlo na parlament i kako su rangirani kandidati nije prošlo nego su u međuvremenu postignuti neki dogovori mimo toga, pa je izabran čovjek koji nije bio prvorangirani. To je ilustracija kako ta većina funkcioniše. Vlada situacija, pošteno pa ko koga prevari, ali se ta većina ne raspada formalno jer ne postoji druga alternativa i oni će se držati do 2018.godine.

TV1: Šta je po Vašem mišljenju sa akcizama?Je li to kraj priče o nastavku cestogrdnje i konačno ne tome zakonu?

KOMŠIĆ: Nije, znaju oni da to nije to. Zapravo priča o akcizama je malo šira. Zahtjev MMF-a nisu samo akcize, drugi uslov je dubinska analiza poslovanja dva telekom operatera, HT Eroneta i BH Telecoma što neki izbjegavaju pa im dobro dođe da sve padne na akcize da bi se sakrila ta priča. Interesantno je tu da evropljani najviše preko Wigemarka guraju tu priču, što nije uoboičajna praksa, a to guraju jer je u pitanju evropski novac i taj pritisak je manje pritisak MMF-a a više evropljanja da bi usvanje Zakona o akcizama bila samo garancija za nova zaduživanja. Nemamo mi tih para, tek treba da se zadužimoi da iz tih sredstava preuzmemo obavezu da otplaćujemo te kredite i u tome je igra.

Nije samo igra oko akciza. Imate priču o telekomima i zapravo HDZ nije zainteresovan da se uđe u HT Eronet jer bi se ispostavilo katastrofalno stanje a u ovoj situaciji to odgovara Čoviću jer oni to drže kao jednu vrstu depoa za svoje kadrove i kroz pare od marketinga oni guraju firme i događaje koji su njima od interesa. To je priča o akcizama

I još nešto, da nije tužno bilo bi smiješno. Taj Zvizdićev pokušaj da se umili strancima, i da po peti put gurne priču o Zakonu akcizama u parlament, a da je ovo iole demokratska država, nakon drugog pokušaja bilo je vrijeme da se ponudi svoj mandat na rasplaganje, jer kad ti jednom pa drugi put kaže parlament, ne, a ti toliko insistiraš i predstavljaš to kao svoj ključni projakat, to je znak da nemaš podršku a ne peti put. Vrijeme je da se upita državnog premijera dokle ti misliš ovako. Misliš li da ima razloga za tvoju odgovornost u cijeloj priči, možda bi se ti trebao povući i da neko drugi pokuša na drugi način. Odnosno, gospodine premijeru, zašto Wigemark i razni međunarodni zvaničnici pričaju sa nama o tome. Ako ti je toliko stalo do tog projekta, zašto se ti nisi potrdio da popričaš sa političkim subjektima koji se o tome izjašnjavaju. Oni su mislili da će kroz tu vrstu pritiska dobiti saglasnost ali su naletili na tvrd orah i to im se odbilo od glavu. Da li su nekoga u međuvremenu uspjeli potkupiti, vidjet ćemo.

TV1: Je li se Milorad Dodik povukao nakon sankcija?

KOMŠIĆ:Nije se to desilo, a ako je došlo do utišavanja došlo je nakon posjete Moskvi, on je malo splasnuo što govori na koga se Dodik oslanja. Međutim niko ovdje a ni u regiji nije važan Moskvi. Svi smo mi sitan kusur i rukama velikih. Nismo čak ni srebrene nego brončane kovanice. Ako Dodik igra na to da je strateški važan, on je u u zabludi ako misli da je stateški važan za Rusiju, ali očito da u tome sada vidi svoju zaštitu, jer nije lako imati sve protiv sebe svu opoziciju,osim podrške Dragana Čovića, označen kao neko ko smeta i biti na crnoj listi. Dodik nije neko ko je presudno važan za rusku vanjsku politiku, Srbija je daleko važnija ali ni ona nije toliko važna da bi Rusija na njima gradila neke principe i da bi se zbog njih kockala sa Krimom i Baltikom.

 

 

Izvor: Vijesti.ba

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: