SUNEĆENJE PAMETI

25 05 2017

„Spoznaj sebe i one oko sebe; čini dobra djela i djela od kojih nema štete. Važno je biti čovjek i građanin. Dobar čovjek i dobar građanin. Sve ostalo sačuvaj za sebe.“


Ilustracija

 

Piše: Hamdo Čamo

 

Za mafiju kažu da je ona zaštitni znak organizovanog kriminala. Sve njene aktivnosti usmjerene su u priliv kapitala pri čemu se koristi svim raspoloživim zakonskim, dakle legalnim uveliko ali i ilegalnim mjerama, resursima i sredstvima. Prevaziđene metode u kuhinjama majstora kriminala zamijenjene su novim, prilagođenim običajima, vremenu i prostoru, na bojnim poljima zaštite vlastitih interesa sakrivenih iza maski neoliberalnih načela na više institucionaliziranih nivoa, teško prepoznatljivih za običan svijet. Amputacija zdravog razuma moguća je samo uz saglasnost i nijemi pristanak žrtve na kaznu do propasti, koju u njihovo ime upristoji njihova predstavnička elita, koja će ih naivne u svojoj zabludi u vlastitoj režiji i onako odvesti do praga žrtvenog oltara. Nakon kriminala, zločini inspirisani religijom najcjenjeniji su u zbirci zločina koji opravdavaju najveće žrtve, ciljeve i sredstva.

Moderni oblici kriminala i kriminalnih organizacija (ujedinjenih u vjeri onoga u što vjeruju da su izuzetno uspješni) preplavile su svjetsko tržište politike i ekonomije. Organizacije infiltrirane u političke stranke u koprodukciji sa institucijama nosilaca vlasti, nazive su zamijenile alijasima, a moderni oblici prihoda poprimili su drugačiji, zvučniji naziv u arhitekturi sistema nekontrolisanih institucionalnih oblika štetnih ugovora, korupcije, reketiranja, pranja novca, zapošljavanja, kojekakvih carina i trivijalnih nameta u haosu opće krađe i bogaćenja, moru kladionica, ilegalnih tendera i mjenjačnica. Za takve Seneka još davno reče “da nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji želi više”. Toliko o duplim aršinima, nivoima vlasti i upravljanja.

Vrhunac  nametanja „jedino mogućeg“ u svakom segmentu društva – nakon organizovane čistke, protjerivanja i iseljavanja nepodobnih, bez kritike vlasti i medija o napuštanju broda bez kormilara i odlaska onih koji su ne svojom voljom, kao i onih koji su bili prisiljeni da ga napuste – predstavlja izdaju temeljnih ideja i načela na kojima je zasnovana supstanca društva. Izdaja izvornih i ustavnih načela društva pomjerila je granice nemogućeg, zamjenjujući ih vlastitim načelima u svim sferama uređujući ih u novu, samo sebi moguću i dostatnu društvenu vjersko-političku sredinu zasnovanu na principima vjerske isključivosti i krajnosti koje ne isključuju nametanje vjerskih ubjeđenja, opravdanost duhovnog i političkog terora, političkog prevrata, ubistva, ucjena, korupcije, mita, nepotizma uz maksimalnu eksploataciju svih rezultata, resursa i žrtava rata. K tome, zar je red odgovorne koordinatore projekata zla besramno nazvati još velikanima, državnicima i velikim misliocima?!

Je li to ono u što vjeruje i ulaže međunarodna zajednica svih posljednjih decenija? Je li to u što i u koga vjeruju oni, znajući ili sumnjajući da su ih upravo isti prevarili i izdali? Ako nije riječ o sunećenju pameti, o čemu onda uopće jeste?! Na kraju, kako vjerovati prevarantima i izdajnicima iz vlastitih redova? Vjerujem kao i mnogi umni ljudi da nije lako, ali ne i nemoguće, od jednog praviti tri čovjeka, ali i naroda. Svakim novim „pravljenjem“, supstanca novonapravljenog se smanjuje čime isti dugoročno gledajući nema izgleda na uspjeh opstojnosti bez drugog, postajući temeljom vlastite propasti. Napomene radi, i ovdje vrijedi pravilo, „nije svačije uz selo pjevati“.

U jednoj tako ekstremno reintegrisanoj sredini, sredini u kojoj se za jedno društvo u razvoju sveobuhvatni slučajevi izmjenjuju takvom brzinom koju isto nije u stanju pojmiti kamo li slijediti, društvo se s namjerom dovodi u zabludu vlastitih interesa, napose smještajući ga u neprikladne okvire i vanprirodne odnose koji mu postaju lancima i okovima u čijem se sivilu okovane nepreglednosti gube svi, time glavni i odgovorni akteri, uzroci i krivci. U odnosu na duhovno, dužničko ropstvo kojem su također kumovali izgleda kao nagrada vrijedna hvale.

Priča o institucionalnom kriminalu, koja ne bi mogla biti uspješna niz decenija „bez šire podrške“, uključujući  sudsku i akademsku sa vlastitih ali i susjednih prostora, može se završiti pričom klasičnog filma o Dorianu Grayu koji je također „poput etno-stranačkih“ imao visoke zahtjeve u trci s vremenom u vrtovima vječne mladosti, za koju je prodao čak i vlastitu dušu. Time više, što je (kao i drugi u naslovnoj priči u ime Svevišnjega) činio zlodjela umišljajući da čini dobro sebi i drugima, dok ga je trenutačni „izgled spirale vječnosti“ tjerao dalje u dubine zločina i kriminala. Na kraju, zar ima većeg zločina od onog, opisanog u Knjizi nad knjigama, koji završava izdajom sebe i ubistvom brata nad bratom?

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: