Socijalizam je opet u modi

19 04 2017


AUTOR: PETER KUZMIČ

Socijalizam ni izdaleka nije mrtav niti stvar nepovratne prošlosti, kako nas uvjeravaju njegovi najgorljiviji neprijatelji. Naprotiv, mnogi ozbiljni dijagnostičari suvremene situacije drže da je kapitalizam smrtno bolestan te da je socijalizam najozbiljnija alternativa u potrazi za pravednijim i humanijim modelom društva.

Najnovija velika kriza koja je od 2008. pa nadalje uzdrmala najprije Ameriku a zatim Europu, pa i čitav svijet potvrdila je preciznost analiza prerano zaboravljenog Karla Marxa, prema kojima ”kapitalizam egzistira od jedne do druge krize”.

Takozvana ”nevidljiva ruka (tržišta)” Adama Smitha pokazala se ne samo promašeno (ne)učinkovitom nego i duboko nepravednom. Slobodno kapitalističko tržište neizbježno povećava društvenu nejednakost stanovništva jer se bogatstvo nezaustavljivo koncentrira u sve manjem broju ”rentijerskih” ruku. To je u najnovije vrijeme u svom svjetskom ekonomskom bestselleru o kapitalizmu uspio matematički dokazati sada već glasoviti Thomas Piketty, najveća ekonomska zvijezda nakon Johna Maynarda Keynesa.

Kapitalizam je u svojim nereguliranim oblicima duboko nemoralan s mnogim destruktivnim posljedicama. David Harvey, oštar kritičar neoliberalizma, stoga radikalno zaključuje: ”Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina protiv čovjecnosti, kao i zbog zločina protiv prirode.”

Socijalizam ni izdaleka nije mrtav niti stvar nepovratne prošlosti, kako nas uvjeravaju njegovi najgorljiviji neprijatelji. Naprotiv, mnogi ozbiljni dijagnostičari suvremene situacije drže da je kapitalizam smrtno bolestan te da je socijalizam najozbiljnija alternativa u potrazi za pravednijim i humanijim modelom društva

Danas se pojavljuju mnoge kritičke studije na tu temu a na vodećim svjetskim sveučilištima raste broj think-tankova vodećih ekonomskih stručnjaka, sociologa i drugih analitičara koji prepoznaju dominantne procese i trendove u suvremenim društvima. Posvuda se ozbiljno traga za alternativama za ”postneoliberalno društvo”. Sve više je onih koji drže da u vrlo malom broju alternativa najviše nade ipak pruža neka vrsta prilagođenog socijalizma.

Problem socijalizma je njegova ideološka zlouporaba i opterećenost negativnim naslijeđem. Staljinistička praksa je nažalost u ime socijalizma stvorila totalitarni monstrum u kojem su, osim ljudske slobode i individualne kreativnosti, stradala mnoga temeljna načela i ideali autentičnog socijalizma.

Tariq Ali, jedan od najutjecajnijih lidera suvremene međunarodne ljevice, smjerodavno zaključuje: ”Socijalizam je imao mnogo loših stvari i svi smo svjesni da se radilo o neuspjelom eksperimentu, ali i kapitalizam je podbacio najmanje 30 puta tijekom proteklih 200 godina i nitko ga ne smatra propalim projektom. Stoga mi se socijalizam, unatoč svemu, čini mnogo prihvatljivijom opcijom, pod uvjetom da počnemo iznova, svjesni pogrešaka i voljni da ih ispravimo”.

Albert Einstein je 1949. u svom glasovitom clanku ”Zašto socijalizam?” kritizirao kapitalizam kao ”grabežljivu fazu u razvoju čovječanstva” te ukazao na pravi uzrok suvremenog zla – ekonomsku anarhiju kapitalističkih društava. Za Einsteina i druge socijaliste društvo kojim upravlja oligarhija privatnog kapitala nije sposobno razviti zdravu demokraciju.

Tariq Ali, jedan od najutjecajnijih lidera suvremene međunarodne ljevice, smjerodavno zaključuje: ”Socijalizam je imao mnogo loših stvari i svi smo svjesni da se radilo o neuspjelom eksperimentu, ali i kapitalizam je podbacio najmanje 30 puta tijekom proteklih 200 godina i nitko ga ne smatra propalim projektom. Stoga mi se socijalizam, unatoč svemu, čini mnogo prihvatljivijom opcijom, pod uvjetom da počnemo iznova, svjesni pogrešaka i voljni da ih ispravimo”

U novije vrijeme Rastko Močnik, jedan od vodećih slovenskih javnih intelektualaca, zaključuje kako kapitalizam ne smije opstati jer će uništiti planet te da socijalizam ostaje kao ideja koju treba postaviti drugačije od historijskog socijalizma na globalnim temeljima. Osim toga, socijalizam u sebi sadrži značajnu ideju društvene solidarnosti nasuprot društva sukoba i ideje rata svih protiv svih.

I u našoj zemlji se s obzirom na društvenu i moralnu devastaciju koju nam je donio grabežljivi kapitalizam iznova vrednuje pozitivni doprinos socijalizma. Rezultati jednog ozbiljnog prošlogodišnjeg istraživanja javnog mnijenja su pokazali da 76% građana srednje i starije generacije iz Hrvatske i BiH žali za izgubljenim vrijednostima socijalističkog sustava.

Valja spomenuti i svestranog Darka Suvina, jednog od najtemeljitijih proučavatelja jugoslavenskog ”birokratskog socijalizma” i uzroka propasti tog sustava. On u jednoj od svojih mnogobrojnih studija pokazuje da je ondašnji socijalizam imao i svoje pozitivne faze te da je bio ekonomski najuspješniji kada je samoupravljanje bilo najrazvijenije.

Na europskoj političkoj razini treba primijetiti da se u novije vrijeme pojavljuje organizirana socijalistička ljevica koja ne odustaje od koncepta klasne borbe jer ju smatra neizbježnom s obzirom ne nepravednosti koje nam je nametnuo kapitalistički poredak. Kao primjere mozemo navesti grčku Sirizu, španjolski Podemos i njemačku Die Linke.

U susjednoj Sloveniji imamo dobar primjer ”Udružene ljevice”, koalicije socijalističkih stranaka, među kojima je i ”Inicijativa za demokratski socijalizam”. Ne smije se podcijeniti činjenica da je ta socijalistička koalicija na nedavnim izborima dobila 7 posto glasova te da je sa šest zastupnika ušla u slovenski parlament. To je prva partija ”demokratskog socijalizma” koja je u postjugoslavenskom političkom prostoru ušla u strukture vlasti i koja se zalaže za obnovu načela (jugoslavenskog) samoupravljanja u kombinaciji sa švedskim socijaldemokratskim idejama o radničkoj participaciji.

U novije vrijeme Rastko Močnik, jedan od vodećih slovenskih javnih intelektualaca, zaključuje kako kapitalizam ne smije opstati jer će uništiti planet te da socijalizam ostaje kao ideja koju treba postaviti drugačije od historijskog socijalizma na globalnim temeljima. Osim toga, socijalizam u sebi sadrži značajnu ideju društvene solidarnosti nasuprot društva sukoba i ideje rata svih protiv svih

Dok u postkomunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe stariji žale za socijalizmom, u Americi socijalizam nailazi na neocekivanu podršku mladih. Nedavna od američke vlade sponzorirana istraživanja pokazuju da 43 posto mlađih od trideset godina pozitivno gleda na socijalizam dok istovremeno samo 32 posto ima pozitivno mišljenje o kapitalizmu.

Jos više iznenađuje najnovije ispitivanje javnog mnijenja jednog poznatog republikanskog stručnjaka koje zaključuje da 58 posto mladih ljudi bira socijalizam nasuprot kapitalizmu koji odabire 33 posto mladih. Mladi su sve nezadovoljniji ogromnim razlikama između manjine najbogatijih i većine koja jedva preživljava. 66 posto drži da je korporativna Amerika ”utjelovljenje svega što ne valja s Amerikom”.

Stoga ne čudi što u ovogodišnjim (pred)predsjedničkim kampanjama milijuni mladih Amerikanaca financijski i na velikim izbornim skupovima s entuzijazmom podržavaju najstarijeg kandidata, sedamdeset trogodišnjeg senatora Bernieja Sandersa. Sanders je samodeklarirani socijalist i oštar kritičar Wall Streeta, bankarskog monopolizma i američkog korporativnog sustava, ukratko, antidemokratske uloge krupnog kapitala u američkoj politici.

Konzervatini republikanci, a u velikoj mjeri i liberalni mediji, upozoravaju na ”crvenu opasnost” i Sandersa demoniziraju kao radikalnog ljevičara koji namjerava uništiti sve što Ameriku čini velikom. Ali Sanders je poput proroka prstom ukazao na najbolnije točke i najveće nepravde američkog kapitalizma koji favorizira bogate na štetu većine stanovnika.

Bernie Sanders nije neki idealističko-socijalistički zanesenjak, nego realni političar koji je dobro proučio skandinavske modele socijaldemokracije te Amerikancima ukazao na perspektive bolje i pravednije budućnosti od sadašnje vladavine nepravednog kapitalizma. Stoga on obečava veće poreze za bogate, veću zaposlenost kroz organizaciju javnih radova, besplatno školovanje na državnim sveučilištima i zdravstveno osiguranje za sve građane

Mnogi su šokirani činjenicom da je socijalist Sanders poslednjih mjeseci ozbiljno ugrozio poziciju Hillary Clinton, koja je donedavno smatrana neprikosnovenom demokratskom kandidatkinjom i najizglednijom prvom ženom predsjednicom SAD-a.

Nasuprot Hillary, Sanders ne prima donacije od Wall Streeta i američkih korporacija, a ipak nema financijskih problema jer ga milijuni Amerikanaca podržavaju malim donacijama (prosjek 27 dolara) te na račun njegove kampanje svaki mjesec sjeda četrdesetak milijuna dolara.

Bernie Sanders nije neki idealističko-socijalistički zanesenjak, nego realni političar koji je dobro proučio skandinavske modele socijaldemokracije te Amerikancima ukazao na perspektive bolje i pravednije budućnosti od sadašnje vladavine nepravednog kapitalizma. Stoga on obečava veće poreze za bogate, veću zaposlenost kroz organizaciju javnih radova, besplatno školovanje na državnim sveučilištima i zdravstveno osiguranje za sve građane.

Pitanje u Americi i Europi, a posebice u zemljama takozvanog Trećeg svijeta, više nije socijalizam ili kapitalizam, nego ”Kakav socijalizam”?

Blagostanje društva, socijalna odgovornost, pravda te sloboda i ravnopravnost za sve građane moraju biti temeljni kriteriji pri formulaciji odgovora na to ključno pitanje budućnosti čovječanstva.

Izvor: autograf.hr

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: