Francuska pred izbore: Bez pravca

19 04 2017

EVROPA

To se još nikada nije desilo. Četiri kandidata pred prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj imaju skoro jednake šanse. Mnogi Francuzi još ne znaju kojim pravcem da krenu, smatra Barbara Wesel.

Sedam dana prije prvog kruga izbora situacija u Francuskoj je tako zbunjujuća da se i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier odvažio da se oprezno umiješa: On upozorava od opasnosti pobjede desnih populista, čije sirene obećavaju Francuskoj veliku budućnost ali i izlazak Francuske iz Evropske unije. Upravo u Berlinu se zaustavljenog daha čeka na rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora. Konačno od toga zavisi budućnost EU, blagostanje, mir, zajedništvo i mnoga druga potcijenjena dobra.

Uspon ekstremista

U prvom krugu se odluke donose srcem, u drugom glavom odnosno razumom i to se jasno kaže u pojašnjenju francuskog izbornog sistema. Upravo se tako francuski izborni sistem štiti od ulaska ekstremista u predsjedničku palatu. Samo u međuvremenu meteorski uspon starog komuniste Jean-Luca Mélenchona čini zamislivom konstelaciju u kojoj će on u drugoj rundi izbora biti suprotstavljen kandidatkinji desno-populističkog tabora Marine Le Pen. Za koga će se odlučiti Francuzi koji razmišljaju politički? Ono što se prije nekoliko sedmica činilo nemogućim, sada se pomjerilo u zonu mogućeg.

Uspjeh Mélenchona pokazuje da mnogi Francuzi u međuvremenu teže radikalnom rješenju. Čini se da im je manje važno naći praktično rješenje za njihove probleme a više važna snažna ideologija koja im obećava slavnu, glorifikovanu budućnost. Kako inače objasniti da Le Pen i Mélenchon u anketama zajedno imaju preko 40 posto glasova. I birači na oba kraja političke skale su skoro isti: bivši industrijski radnici, isfrustrirani, koji su uvijek birali predstavnike lijevog političkog spektra, potom prešli u desni a sada bi se ponovo mogli vratiti da biraju ljevicu. Riječ je o mladim biračima, koji bijesni na političare u Parizu, žele samo promjenu, ali i o socijalno zapostavljenima, koji su zahvalni za svaku radikalnu političku poruku koja im obećava bolji život.

Kako se slike slažu

Radikalna ljevica mami Francuze parolom “Francuska u pobuni” i obećava da će napustiti EU i NATO, renacionalizirati industriju i uvesti politički i ekonomski model, koji odbacuje finansijski kapitalizam. Kako bi tako nešto moglo da funkcioniše u Evropi nakon sloma komunizma ostaje otvoreno. Ono što Mélechnona razlikuje od Marine Le Pen je ideja internacionalizma, za koju nedostaju partneri.

Barbara Wesel

Kandidatkinja “Nacionalnog fronta” nasuprot tome igra na kartu patriotizma. Njen moto galsi: “Prvo Francuska”, ali njen ekonomski program se skoro pa ne razlikuje od programa radikalne ljevice. Imaju čak slične slogane i izborna obećanja. “Napolje iz EU i NATO-a, nacionalizovati industriju” – za mnoge birače, koji nisu u stanju da diferenciraju, je to primamljivo. Morali bi biti pažljiviji kako bi kod Le Penove otkrili neofašističko nasljeđe, koje je jasno pokazala u jednom radio-intervjuu, kada je odbacila odgovornost Francuske za deportaciju Jevreja, koju je provodio tzv. Vichy-režim.

Srednji sloj kuha

U cijeloj ovoj konstelaciji jedina nada za evropske susjede ali i mlađi francuski građanski sloj je Emmanuel Macron. On je nastrojen proevroposki. Zalaže se za progesivno-liberalnu ekonomsku politiku, kojom bi se okoštali francuski sistem konačno reformisao. Na početku je Macron imao veliku podršku, u međuvremenu se u anketama njegovo biračko tijelo pokazalo kao promjenljivo i nepostojano.

I konačno kao kandidat za predsjednika u igri je i dalje kralj skandala Francois Fillon. On u seoskim slojevima ima svoje pristalice, koje su mu vjerne uprkos svih istraga koje se vode protiv njega. Ti birači su ubijeđeni konzervativci, koji vjeruju Fillonovom reformskom kursu  à la Thatcher. Za socijaliste, kako se čini, je neprihvatljivo da biraju ovog desno orjentisanog konzervativca u drugom krugu izbora. Ne zna se ni hoće li on uopšte dogurati do drugog kruga, što bi za Francusku mogao biti politički zemljotres.

Za zabrinute posmatrače i susjede postoji samo jedna nada: da Francuzi potisnu svoju sklonost velikim ideologijama i već u prvoj rundi biraju razumom. Do tada ne preostaje ništa drugo nego zaustavljenog daha i s puno nade vjerovati da će se Francuzi ipak povesti za Austrijancima i Nizozemcima i ekstremizmu reći “Ne!”.

Izvor: DW.com

 

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: