Dr. Ante Milošević: Porin nije povijesna ličnost! On je bog, a ne knez!

19 04 2017


Dolazak Hrvata, Oton Iveković

Oko toga kad su se Hrvati doselili na ove prostore i kad su se pokrstili, i danas se među povjesničarima vode žestoke rasprave. Makar se to moglo zbiti u 7., 8., ili pak u 9. stoljeću, svaka daljnja detaljiziranja donose nove nedoumice. Očito intrigantna tema skriva jedno od ključnih pitanja u našoj historiografiji: Tko je zapravo Porin? Tema je zanimljiva i zbog čestog i raznovrsnog korištenja imena toga bivšeg hrvatskog kneza u našem suvremenom i svakodnevnom životu.

Koje su to nedoumice vezane uz znamenitu povijesnu ličnost koju slavimo kao prvog vladara pod kojim su se Hrvati pokrstili, a koji se spominje u 30. poglavlju djela O upravljanju carstvom, Konstantina VII. Porfirogeneta? Dr. Ante Milošević, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, najnovijim radom koji će 17. listopada biti predstavljen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bavi se upravo dvojbama koje su se u našoj historiografiji uobičajile, a proizlaze iz poistovjećivanja Porina s Porgom. Upravo potonje spomenuti u sličnoj se ulozi spominje u 31. poglavlju istoga djela. Manje je vjerojatno da bi ovu dvojicu trebalo izjednačiti s hrvatskim knezom Bornom, koji nam je poznat prema podacima iz franačkih Anala.Milošević dileme pokušava pojasniti novom pretpostavkom prema kojoj u Porinu uistinu treba vidjeti slavenskog boga Peruna. Za to se uporište nalazi u sličnoj mitološkoj naraciji iz langobardske povijesti jer su u jednom rukopisu kao prvi langobardski vladari navedeni Godin i Peron, tj. Oðinn i Perun.

Tko je onda Porin iz 30. glave “O upravljanju carstvom”?

– U ulozi hrvatskih vladara iz vremena kada su se Hrvati doselili u današnju im domovinu i tu se pokrstili, pojavljuju se dva imena: Porin i Porga. Slični događaji, doseljenje i pokrštenje te oba imena, zapisana su samo na jednome mjestu, u djelu “O upravljanju carstvom”, i to u dva poglavlja toga djela, u 30. i 31. Sadržaj 30. poglavlja historiografija tumači kao naknadni umetak i pripisuje ga nepoznatom autoru, a za 31. poglavlje drži da je originalni tekst cara Konstantina VII. Porfirogeneta. Djelo je napisano oko 250 godina poslije negoli su se zbili događaji o kojima je riječ. Stoga su u njemu razumljive i neke pogreške i propusti, a možda i namjerna prekrajanja povijesti jer se tekst prilagođavao političkim okolnostima u kojemu je napisan, a to je polovina 10. stoljeća.

Kao prvoga krštenoga kneza 31. poglavlje navodi Porgu, a pored njega, u drugom kontekstu spominje i kneza Bornu. O njegovu postojanju nema spora jer je Borna kao hrvatski knez s početka 9. stoljeća poznat i prema podacima iz franačkih Anala. Suvremena historiografija dvoji o tome tko je Porin, a tko Porga, pa se u nemogućnosti suvisloga objašnjenja najčešće posezalo za time da se Porin u povijesnome smislu izjednači s Porgom, a ova dva opet s Bornom koji je povijesno prvi naš poznati vladar.

Premda pišu o sličnim stvarima i događajima literarni karakter tih dvaju poglavlja nije isti, pa tu i počinju dileme?

– Poglavlje u kojemu se spominje Porga, dakle 31., suhoparnije je, napisano je s više faktografije, a tekst u 30., za koje se drži da je umetnuto, gdje se spominje Porin, donosi više naracije i kao novinu notira neke podatke “prenesene” iz narodnih predanja, koja su u memoriji Hrvata polovinom 10. stoljeća još bila prisutna. Tako se u 31. poglavlju spominje neki neimenovani Bog Hrvata, moguće Perun, a u 30. poglavlju i mitološka priča prema kojoj su Hrvate u seobi prema jugu vodili petero braće i dvije sestre, braća Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenac i Hrvat, te dvije sestre Tuga i Buga.

Takve mitološke priče česte su i u nordijskim sagama koje pripovijedaju o različitim seobama, recimo seobama Langobarda koji su iz Skandinavije prešli na europsko kopno, a koje je tada vodila njihova vladarica i njezina dva sina. Može se stoga pretpostaviti da je u ovome kontekstu i Porinovo ime dio te iste mitološke naracije, te da je pisac 30. poglavlja umjesto Peruna zapisao Porina, jer je takav oblik čuo od pripovjedača toga doba.

Očito je priča o doseljenju Hrvata zapisana u poglavlju 30. slična drugim mitološkim pričama nekih europskih naroda?

– Jedan spis iz karolinškog doba, s početka 9. stoljeća, navodi da su prvi langobardski vladari u vrijeme njihove seobe od sjevera prema jugu u 5. stoljeću bili Godin, Peron i Clafon. Posljednji navedeni vladar, sin Godehoca, poznat nam je i prema drugim izvorima. Prva dva se spominju samo na ovome, jednom mjestu i nigdje više! Njihovo ime, pak, po prizvuku vrlo je slično imenima dvaju bogova, nordijskoga Odina i balto-slavenskoga Peruna. I tu zapravo leži ključ rješenja.

Langobardi i Hrvati imaju, dakle, vrlo sličnu mitološku naraciju kada je riječ o njihovoj seobi od sjevera prema jugu. Oba naroda u seobu su krenula pod vodstvom svojih bogova, a ne svjetovnih vladara. Jedan od bogova koji je vodio Langobarde je Peron ili Perun, a onaj koji je vodio Hrvate je Porin, odnosno Perun.

Porin, dakle, nije svjetovni knez, nego je on uistinu Perun, bog stare vjere slavenske i hrvatske kojega je pisac 30. poglavlja, bilježeći i druge elemente tadašnje narodne i predajne tradicije, zapisao kao Porina i time zbunio suvremene hrvatske povjesničare koji već dva stoljeća Porinu ne nalaze odgovarajuće mjesto u genealogiji hrvatskih vladara.

igor brešan

Izvor: Slobodna Dalmacija,
Objavljeno: 8.10.2014

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: