Mentalno oboljele treba liječiti u zajednici, a ne izolovati

15 04 2017

Predloženi model HRA uključuje akutna bolnička odjeljenja u opštim bolnicama, te odgovarajuće servise podrške u zajednici


Predložena je i transformacija bolnice u Dobroti

Osobama sa mentalnim oboljenjima je neophodna podrška i njihovo liječenje u psihijatrijskim bolnicama bi trebalo zamijeniti modernim, sveobuhvatnim modelima brige i liječenja u zajednici, kazala je Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA).

Predloženi model uključuje akutna bolnička odjeljenja u opštim bolnicama, te odgovarajuće servise podrške u zajednici.

Iz te NVO podsjećaju na ranije istraživanje prema kojem u Crnoj Gori postoji mnogo predrasuda u odnosu na mentalno oboljele. Jedna od njih je da su te osobe opasne po okolinu. Gorjanc Prelević navodi da su takva shvatanja pogrešna, ali da nisu samo karakteristika Crne Gore.

„Profesorka američkog univerziteta ‘John Hopkins’ govorila je nedavno o tome da su mentalna oboljenja uzrok oružanog nasilja u samo oko četiri procenta svih slučajeva u Sjedinjenim Državama. Nedavno je Lepa Mlađenović rekla da u Srbiji svakih 10 dana jedan muškarac ubije svoju ženu… od kojih je zanemarljiv broj neuračunljiv. Znači li to da treba da se plašimo svih muškaraca“, kazala je izvršna direktorica HRA.

Slučaj opravdanosti i rizika od deinstitucionalizacije bivših pacijenata Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru pokrenuo je i slučaj iz bjelopoljskog Doma za stare u Bijelom Polju, gdje je osoba sa mentalnim oboljenjem ubila gluvonijemog Vuka Jaćimovića (75).

„Mislim da je suština u onome što je osumnjičeni za ubistvo, koji je pozvao policiju, priznao zločin i pokajao se, rekao ‘ne bih to uradio da sami imao da popričam s nekim o tome'“,  kazala je Gorjanc Prelević.

Ona je podsjetila na ranije istraživanje HRA u kojem su ljekari specijalisti  Željko Golubović i  Tanja Mijatović-Papić objasnili da je rizik od agresivnog i nasilnog ponašanja psihijatrijskih bolesnika moguće prilično objektivno predvidjeti i pratiti.

„Ali, u Crnoj Gori ne postoji timski rad porodice, primarne zdravstvene ustanove – domova zdravlja, centara za socijalni rad i policije, odnosno ljudi različitih struka koji bi bili edukovani za rad sa mentalno oboljelima u zajednici“, rekla je Gorjanc Prelević.

Iz HRA su nedavno predstavili rezultate istraživanja autorke Dragane Ćirić-Milovanović i, pored ostalog, naveli da trećina pacijenata bolnice u Kotoru, odnosno 140 sa odjeljenja takozvane hronike i produžene terapije, živi u bolnici više godina, iako je davno prestala potreba za njihovim liječenjem.

Gorjanc Prelević navodi da deinstitucionalizacija znači da se njihovim izmještanjem iz institucija, lica sa mentalnim oboljenjima obezbijedi život u zajednici s odgovarajućom podrškom. Za više od 140 pacijenata bolnice u Kotoru, za čijim je bolničkim liječenjem odavno prestala potreba, iz HRA preporučuju usvajanje strategije i plana za deinstitucionalizaciju.

U cilju zaštite mentalnog zdravlja, predložena je i transformacija psihijatrijske bolnice u Dobroti.

Transformaciju je ranije predlagao i direktor bolnice Dragan Čabarkapa. On insistira na otvaranju Sudske bolnice, rješavanju pitanja hroničnih pacijenata, tzv. ”socijalnih pacijenata”, kao i na razvoju komunalne psihijatrije.

„Kada sam došao na čelo bolnice… bio sam suočen sa dugogodišnjim neriješenim problemima. Međutim, najteže mi je padala činjenica što sam imao utisak da sam postao direktor zatvora, a ne jedne humane zdravstvene ustanove koja se bavi zaštitom i unapređenjem mentalnog zdravlja“, rekao je on.

U Crnoj Gori, najveći broj osoba sa mentalnim smetnjama se nalazi u psihijatrijskim bolnicama i odjeljenjima, ali su smješteni i u ustanovama socijalnog staranja za osobe sa invaliditetom i domovima za stare.

Kotorska bolnica nema uslova za rad sudskog odjeljenja

U istraživanju HRA se navodi i da veliki problem u kotorskoj bolnici predstavlja i sudsko odjeljenje, jer bolnica nije predviđena za tu namjenu i ne može da pruži odgovarajući nivo bezbjednosti.

„Na taj način se ugrožava bezbjednost i sloboda kretanja drugih pacijenata. Ujedno, bolnica ne može da zadovolji bezbjednosne standarde za zbrinjavanje forenzičkih pacijenata“, navodi se u dokumentu.
Kapacitet sudskog odjeljenja je 20 kreveta, ali su potrebe veće i 50 pacijenta sa izrečenom mjerom obaveznog liječenja razmješteno je po drugim odjeljenjima. Istovremeno postoji i lista čekanja, ali te osobe iz objektivnih razloga ne mogu biti upućene na liječenje u bolnicu.

U istraživanju se navodi da je neophodno osnovati posebnu ustanovu za potrebe sudskog odjeljenja. Autorka navodi da bi Ministarstvo pravde, bez odlaganja, trebalo da se uključi u rješavanje tog problema.

Direktor bolnice u „Dobroti“ je kazao da će  biti formirana Komisija za izradu fizibiliti studije o Sudskoj bolnici.

Prema njegovim riječima, najprihvatljivije rješenje za pacijente sa izrečenim mjerama bezbjednosti je otvaranje posebne zdravstvene ustanove – Forenzičke bolnice,  u krugu ZIKS-a.

Na taj način bi, kako je rekao, istovremeno bilo riješeno i pitanje čuvanja i bezbjednost tih pacijenata, kao i zaposlenog osoblja.

IZVOR: Vijesti.me,
FOTO: BORIS PEJOVIĆ,
AUTOR: Damira Kalač

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: