Bosanska srednjovjekovna država primala je valove doseljenika

14 04 2017


Historijska karta srednjovjekovne bosanske države

Piše : Hamdo Čamo

 

Za procvat i historijsku okosnicu vizantijske uprave uzima se sredina VII stoljeća ali općenito i kao vrijeme kada su počela sve veća doseljavanja Slovena. Prije doseljenja Srba i Hrvata, koje će brojnije uslijediti tek u drugom valu[1] doseljavanja polovinom VII stoljeća, na širem prostoru Balkanu već žive Iliri i Tračani koji te prostore bez dvojbe mogu nazvati svojom pradomovinom. Prije ovog vala doseljenja na Balkanu nije bilo formi slovenskih naroda, kao što nije postojala ni već formirana južnoslovenska zajednica[2] koja će pričekati još koje stoljeće, jer će Balkan biti mjesto naseljavanja pradomovine Ilira i Tračana još cijelo VIII stoljeće iz različitih pravaca. Naseljavanja i migriranje naroda nastaviće se tokom cijelog perioda rane i kasne srednjovjekovne Bosne.

Naseljavanja nisu završavala na perifernim dijelovima bosanske države, već su cilj njihovog naseljavanja bila centralna područja, posebno ona u užem dijelu srednje Bosne gdje se nalazila matica bosanske države. Iz centra moći župe Vrhbosne, koju su većinom naseljavali vladari i kraljevi Bosne (Visoko sa okolinom), bosanska država se širila na sve strane. Valovi pridošlica kojih nije nedostajalo, donosili su ali i primali kulturne tekovine domaćeg stanovništva poprimajući njihov jezik, tradiciju i običaje. Tako je došlo da su se mnogi od njih uz sve ugodnosti akomodacije i miješanje sa domaćim stanovništvom prirodno asimilirali. Do konačnog konstituisanja srednjovjekovne bosanske države, mnogi historičari ne dvoje, dolazi krajem VIII stoljeća, « te je izgleda, među svojim susjedama najstarija”[3].

U IX stoljeću kreće obrazovanje srpske i hrvatske države kojom Bosna dobija novo susjedstvo. Bosnu sačinjava sve veći broj još nepovezanih župa koji lahko padaju pod strane uticaje, u X stoljeću Časlava, u XI Bodina. Početkom XII stoljeća Bosna kratko vrijeme pada pod uticaj Mađara zbog čega su bosanski banovi tog vremena prisiljeni priznavati mađarskog kralja. Sredinom, a potom i krajem XII stoljeća, nakon smrti bana Borića, Bosna se kratko nalazi pod vlašću Vizantije, nakon čega Bosna konačno dobija vladara dostojnog svoje samostalnosti (od 1180 do 1463), naime, Kulina bana.
Kulin ban (1180 – 1204) je došao na vlast prije navedene godine 1180. kada se pojavljuje  kao vizantijski vazal. Tek nakon smrti vizantijskog cara Manuela Komnena nestaje stvarni vizantijski uticaj te započinje Kulinova nezavisna vladavina Bosnom.

U to vrijeme vlada običaj da kraljevi imaju više stolnih mjesta, tako da su i bosanski kraljevi mijenjajući ih boravili u svojim kraljevskim stolnim mjestima koje su činili: Moštre, Sutjeska, Bobovac, te bosanski kraljevski grad Jajce, čiji je osnivač bio bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Jajce je nakon Bobovca posljednja prijestolnica u nizu bosanskih kraljeva u kojem je stolovao i 1463. godine okončao život posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, u kojem se nalazi i grob u kojem je bio pokopan. Posmrtni ostaci kralja Stjepana Tomaševića danas su pohranjeni u Franjevačkom samostanu u Jajcu.

14.04.2017.

________________________

[1] S. Novakov, Arheološki nalaz u Pljevljima otkriva mnoge zagonetke o dolasku Slovena na Balkan. Srbi stigli u drugoj seobi… (Večernje novosti 14. VIII 1988.).

[2] Dr. Radoslav Rotković, Odakle su došli preci Crnogoraca, str.7.

[3] Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna.

 

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: