Zakivanje negativaca na komšijsku tarabu

22 11 2016

Srbijanski mediji se ne ustručavaju napisati: Uhapšen Bosanac koji se dovodi u vezu s planiranim atentatom na Vučića. Tako je banjalučki Srbin Jovo dobrih pola dana bio samo Bosanac sa inicijalima…

Valjda još pamtimo neke od naslova „Hrvat Čilić osvojio Moskvu“ i „Hercegovac Bandić uhapšen zbog kriminala“ AP

Valjda još pamtimo neke od naslova „Hrvat Čilić osvojio Moskvu“ i „Hercegovac Bandić uhapšen zbog kriminala“, AP

Oskarom nagrađeno pitanje ko je počeo rat (u Ničijoj zemlji) moglo bi konačno dobiti svima prihvatljiv odgovor: rat nisu počeli ni Srbi ni Bošnjaci ni Hrvati. Počeli su ga kriminalci i, kako sada stvari stoje, oni bi ga, napokon, mogli i završiti. Ne zato što oni tako žele, taman posla da dobrovoljno odrežu ruku koja ih hrani, nego, došlo doba da ih iz svojih jata izopće isti oni koji su im prije četvrt stoljeća odriješili ruke za činjenje svakog zla, u ime naroda – mog naroda, pa još jednom: mog naroda, i, naravno: mog naroda. Naprosto su dotrajali, odsvirali sve svoje krvoločne budnice u nacionalnim vojnim orkestrima, a opet, tužno, nisu nas uspjeli razbuditi dovoljno da shvatimo svu pogubnost zamke nečijeg, bilo čijeg naroda.

Zapravo, rat su počeli režimski mediji, što nipošto ne pobija gornju tezu da su ga počeli kriminalci. Trebalo je nakon svih bitaka i pokolja izdurati još samo dva desetljeća medijske paljbe manevarskom mucijom, i evo nas, odskora, u godinama kad svako svakom galantno vraća njegovu gamad koju je do jučer drčno ubrajao u svoj narod. Ko bi ga sad znao kad su ta podmukla izopćavanja tačno počela, možda nekako s proljeća, uglavnom počela su. Ko god je stekao naviku da svakodnevno pročešlja medije u B-H-S Bermudskom trokutu mogao je upratiti cirkularni transfer negativaca čak i kad ih je faktički nemoguće prebaciti u tuđi tor. Istovremeno je otpočeo bjesomučni lov uspješnih jedinki koje su se milom ili silom pribrajale svom nacionalnom korpusu.

Savršeni đavolji krug

Valjda još pamtimo neke od naslovnica s kojih nas besramno šicaju naslovima „Hrvat Čilić osvojio Moskvu“ i „Hercegovac Bandić uhapšen zbog kriminala“.

Kad će đavo, obje vijesti su iz istog dana pa smještene jedna uz drugu slavodobitno nose potencijal savršenog đavoljeg kruga.

Ta igra ‘šalji dalje’ zapanjujućom brzinom i vještinom uletjela je u kolotečinu, praktično dok si rekao Mevlid Jašarević. To jest, duže je sluđeni Mevlid ispred Američke ambasade čekao da ga nečiji metak uvede među dženetske hurije nego što je najčitanijoj sarajevskoj novini trebalo vremena da ga označi kao srbijanskog teroristu. Razumljivo, kad imaš vijest koju k'o ozebo sunce čekaju svjetski mediji, moraš je što hitrije u startu zakovati na komšijsku tarabu. Istini za volju, moglo je i gore. Mogli su napisati: Srbin Mevlid Jašarević pucao na Američku ambasadu u Sarajevu! Šta fali?! Nije Mevlid efendija Zukorlić pa da ga Bosna ubroji u Bošnjake.

Evo, kako se srbijanski mediji ne ustručavaju napisati: Uhapšen Bosanac koji se dovodi u vezu s planiranim atentatom na Vučića. Tako je banjalučki Srbin Jovo dobrih pola dana bio samo Bosanac sa inicijalima koji povampirenim duhovima u ovoj regionalnoj zoni sumraka poručuju da je garant posrijedi neki ovamo ‘naš’ šmokljan, pogotovo što je ovoj vijesti prethodila također tendenciozno frizirana izjava srpskog ministra Stefanovića: “Ono što smo utvrdili jeste porijeklo jednog dijela naoružanja.

Svi na istom ražnju

Naime, bacač dolazi sa jednog dijela hrvatskog ratišta, a dvije bombe sa ratišta u blizini Sarajeva. To su prvi podaci, radićemo dalje, da otkrijemo koja su lica mogla da dođu u posjed ovog oružja”. Ah, pitam se pitam, mozga pitac iz njegovog/mog naroda, ko li je – da li je, sigurno nije Srbin iz Republike Srpske jer dotični ni u snu ne bi mogao biti Bosanac. Ili možda ipak bi. Ma bi, što ne bi. Kad su se mogli nebrojeni kriminalci i ubice, hapšeni prije Jove, a usput su jednako roda srpskog i državljanstva republičkog, u srbijanskim medijima iznebuha prometnuti u Bosance, što ne bi mogao i Jovo. Šta mu fali? Ima u toj igri i neke nevidljive kozmičke ravnoteže (da ne kažem pravde) koja na koncu svaku stvar postavi na pravo mjesto.

Samo još da nam se nekako razabere u mozgu ko to sve nas tolike godine vrti na jednom te istom ražnju. Nisu nam se popalile spasonosne lampice čak ni lani u ova doba kad ono Jedan ovdašnji gorljivi zagovornik regionalnog pomirenja, mira i stabilnosti izreče sjajnu metaforu zbirne nam transnacionalne nesreće: „Strašno me briga šta je afrička grlica, ne mogu da vam objasnim. Kada ste mi rekli – 400 ljudi neće da dođe kojima možemo da uzmemo pare da ostanu u državnoj kasi, e, ja živim za to da im uzmemo da to ostane u državnoj kasi. Sad treba da štitimo i afričku grlicu. Baš me briga za afričku grlicu“.

Tako je, majstore! Stvarno, šta te briga, ne moraš nam objašnjavati, za šakicu škuda ne moraš nikome ništa objašnjavati; ni afričkim ni hrvatskim ni bošnjačkim, čak ni srpskim grlicama. Važno je da te tvoji pajdaši, velikaši drugih naroda, odlično razumiju. Dok je vaših naroda, bit će i grlica za odstrela. Samo taman'te!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: