Birokratija i vlast bez identiteta

20 11 2016
Muhamed Filipović

Muhamed Filipović

 

Kod nas postoje brojne negativne strane djelovanja vlasti, a ovdje ćemo istražiti, u skladu s našim uvidom i razumijevanjem stvari i saznanjima koja imamo o našoj politici, i pokušati odgovoriti na pitanje koji su to elementi koji deformiraju demokratiju u našoj zemlji na takav način da paraliziraju demokratski život i svaku istinsku demokratsku inicijativu.

 Gospodar života Iz spoznaja koje nam nudi dosadašnje iskustvo, moguće je sa sigurnošću reći da su najbitniji elementi koji određuju pravac kretanja našeg društva sadržani u činjenici neprirodne i nasilne podijeljenosti naše zemlje po principu prava udjela nacionalnih oligarhija koje su svoje udjele teritorijalizirale i svojim teritorijama upravljaju kao da su samostalne države, a takav njihov položaj je proizvod rata i genocida nad stanovništvom čiji efekti su legalizirani u ugovoru o miru.  Tako su ratne mjere, kao masovno ubijanje civila, raseljavanje stanovništva i prisilna emigracija Bošnjaka koja je direktni rezultat rata i genocida, postale kriterij formiranja ne samo strukture vlasti u zemlji i odredile način upravljanja njome. Te mjere su osigurale dominaciju i vladavinu nacionalnih stranaka, koje nisu niti mogu biti demokratske.

Te stranke, ustvari, nisu ni političke, jer to ne mogu ni biti. Osnova njihove politike sadržana je u načelu homogenosti nacije u odnosu i na državu i na vlast i na teritoriju i na druge narode, što je sasvim izvan političkog uma. Na tom načelu unaprijed se osigurava politička dominacija nacionalnih stranaka u strukturi vlasti.  Drugi veoma bitan element iz kojeg izrasta nedemokratska vladavina sastoji se u enormnom rastu i stalnom povećavanju birokratskog aparata koji je cijelu zemlju, sve njene stanovnike i građane, doveo u zarobljeništvo i pretvorio u klijente svemoćne, a prema javnosti potpuno neodgovorne i zatvorene enormno velike birokratije.

Birokratija vlada u organima lokalne vlasti, u kantonima ili županijama, u distriktu i entitetima i zemlji kao cjelini, podjednako u državnoj upravi, organima sigurnosti i vođenju svih javnih poslova, u ekonomiji, obrazovanju, nauci i kulturi. Taj aparat je, zbog svog enormnog broja i dominacije u svim oblastima života i potpune zatvorenosti prema javnosti i društvu, postao ona sila koju je filozofkinja Hana Arendt definirala tako što je zaključila da u odsustvu stvarne demokratije u svakoj državi buja birokratija i pretvara se u fenomen za sebe, organizam koji ima vlastite zakone razvoja i metode postupanja koji ne zavise od odnosa i stanja u društvu kao cjelini.

Ona je anonimni, ali stvarni gospodar naših života. Ustvari, ona je sistem neovisan od političke vlasti, koja je po prirodi politike nestabilna i promjenljiva, i tako postaje jedina stvarna i stabilna vlast u državi, zapravo ona postaje vrsta organizma koji neprestano raste i buja, organizma koji sam sebe hrani, jer proizvodi svoje poslove koje projicira prema komitentima, a to su građani. Njen najvažniji i jedini proizvod je masa papira koja se uvijek pokazuje kao apsolutno izlišna i koja ne obavezuje  birokratiju, nego joj daje prava da legalno muči građane i obavezuje ih da ih posjeduju pod uvjetima koje birokratija određuje.

Nedodirljiv fenomen

Birokratija narasta do dimenzije neprolazne šikare raznih uvjerenja, potvrda, listova ove ili one vrste koje građani moraju predstaviti da bi se u nekom njihovom pravu koje bi im moralo biti automatski priznavano pokrenuo neki od točkića aparata birokratske mašinerije i dodijelio njihovo pravo da dobiju neki od tih papira koji im uopće i ne znači ništa i nije ni potreban.   Nedavno sam saznao da jedna kancelarija jedne javne institucije dnevno troši dvije tone papira na izradu raznih jednodnevno važećih i apsolutno nepotrebnih ugovora, potvrda i rješenja. Birokratija, naočigled svih, stalno širi svoje nadležnosti i ono što sebi uzima pravo prenosi kao obavezu na građane pretvarajući ih u tragače za besmislenim papirima.  Ono što je rezultat ovog odnosa je konstantan porast broja članova birokratskog aparata, a kad Hana Arendt konstatira da: “U potpuno razvijenoj birokratiji nema nikoga s kim bi čovjek mogao da se raspravlja, kome bi se mogao žaliti, na kome bi pritisak mogao da se primijeni”, tada čovjek vidi našu zemlju i dolazi do istog logičnog zaključka kao i Arendt koji glasi: “Birokratija je oblik vladavine u kojoj su svi lišeni političke slobode, u kojoj su lišeni moći da djeluju, jer kad vlada Niko, to ne znači da nema vladanja, a tamo gdje su svi podjednako lišeni političke moći, imamo tiraniju bez Tiranina“.

Zapravo, to znači da nas tiranizira apstraktna sila koja ima moć nad našim životima koji su ispunjeni konkretnim sadržajem i to u našem slučaju tragičnim, koji traje već dvadeset i pet godina, cijelu jednu epohu.  Nad nama vlada apstraktni subjekt moći oličen u neodredivom i nedohvatljivom fenomenu birokratije koji guta sve, prije svega građane, a zatim i sam politički sistem, koji gubi svojstvo političkog subjekta jer se bit političkog sastoji u postojanju dvije strane, dva pogleda, dva legalna i legitimna, ali suprotstavljena interesa i dvije stranke koje nazivamo pozicija političke vlasti i opozicija toj vlasti. One u razgovoru, diskusiji, polemici i političkoj borbi, legitimnim sredstvima, odlučuju o ishodu stvari i rješenju koje će dobiti neki problem, interes ili namjera.

Ovdje nema sugovornika, nema protivnika, jer je on, ustvari, apstraktni nepolitički subjekt, a svojom dominacijom nad svim vidovima života društva on lišava političkih svojstava i moći i sve ljude, tako da je tada legitimna i logična konstatacija, koja apsolutno ima smisla, da u dominaciji birokratskog aparata vlada ustvari Niko, depersonalizirana moć, jer birokratija nije lišena jedine moći do koje je njoj stalo, a to je da lišava moći druge, a sama prigrabi svu moć, što joj polazi za rukom.  Dakle, birokratija koja dominira je vlast bez imena, bez identiteta, ne odgovara nikome i ne poštuje nikoga osim sebe, vlast koja je realna i sve opsežnija, ali za nju nikome nije odgovorna, jer joj je niko ne daje, nego je ona sama producira i umnožava, dakle, radi se o najgoroj vrsti stanja vladavine koja je uopće moguća u nekom društvu.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

(Vijesti.ba / Avaz)


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: