Erih From – Moderni čovjek je otuđen od sebe, od svog bližnjeg, od prirode – time i od države!

18 11 2016

umijece-ljubavi-erih-from-6475502

Kakav je ishod? Moderni čovjek je otuđen od sebe, od svog bližnjeg i od prirode. On je preobražen u robu, svoje životne snage doživljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno mogući profit u postojećim tržišnim uslovima. Ljudski odnosi su u suštini odnosi otuđenih automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome što svako od njih ostaje blizak krdu i što se ne razlikuje po mislima, osjećanjima ili djelovanjima. Mada pokušava da bude što bliži ostalima, svako ostaje beznadežno sam, prožet dubokim osjećajem nesigurnosti, tjeskobe i krivice koji su uvijek rezultat nemogućnosti da se prevaziđe ljudska odvojenost.

Naša civilizacija pruža mnoge palijative koji ljudima pomažu da ne dođu do svijesti o svojoj samoći: to je, prije svega, stroga rutina birokratizovanog, mehaničkog rada koja ljudima pomaže da ne dođu do svijesti o svojim najtemeljnijim ljudskim željama, svojoj čežnji za transcedencijom i jedinstvom. Ukoliko ova rutina sama nije dovoljna, svoje nesvjesno očajanje čovjek prevazilazi rutinskom zabavom, pasivnim gutanjem zvukova i slika koje nudi industrija zabave; uz to zadovoljstvom što ga pruža kupovina uvijek novih stvari koje se ubrzo zamjenjuju drugima. Moderni čovjek je, u stvari, blizak slici koju Haksli opisuje u Vrlom novom svijetu: dobro uhranjen, dobro obučen, seksualno zadovoljen, a ipak bez svoga pojedinstva, bez ikakvog dodira sa bližnjima, osim najpovršnijeg, vođen parolama koje je Haksli tako jezgrovito formulisao: “Kada pojedinac osjeća, zajednica posrće;“ ili, “Nikad ne ostavljaj za sutra zabavu koju možeš imati danas.“ Ili, kao vrhunac svega: “Danas je svako srećan.“ Čovjekova sreća je danas u “zabavljanju“. Zabavljati se znači biti zadovoljan zbog trošenja i “uzimanja“ roba, pejzaža, hrane, pića, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, filmova, sve se to troši i guta. Svijet je samo ogroman predmet našeg apetita, velika jabuka, velika boca, velika dojka; mi smo odojčad koja vječno nešto iščekuju, vječno se nadaju – i vječno se razočaravaju. Naš karakter je podešen da razmjenjuje i prima, da trguje i troši; sve, kako materijalna, tako i duhovna dobra, postaje predmet razmjene i potrošnje…

Iz djela “Umijeće ljubavi”


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: