KADA DRUŠTVO OSTAVI SAMO SEBE NA CJEDILU

16 11 2016

Problemi vlasti neuspjelih društava pokušavaju se institucionalno inplantirati porodicama i pojedinačno.
 
C8726548724-h

  
Piše: Hamdo Čamo

  
Religije na cjedilu

Bezbroj je uzaludnih primjedbi na račun neravnopravnosti koji se do danas uveliko ne uzimaju za ozbiljno. Djelomično, pored pravnog, riječ je i o «resoru institucija religija», a to je sveto tlo koje se ne dira bez obzira što je riječ o institucijama, koje su pored pravnih „glavni nosioci odgovornosti“ koji potiču netolerantnost, nejednakost i mržnju, uključujući institucije obrazovanja, što se potom reflektuje na građane, porodice i političare, time na cjelokupno društvo.

Dijaspora na cjedilu

Svi problemi u domovini reflektuju se na njenu Maticu iseljenika u inostranstvu koja trenutno broji oko dva miliona. Problematika i razgovori sa lokalnim vlastima i pojedincima u inostranstvu često znaju završiti opravdanim argumentima: “tražite prava kod nas, a kod kuće se međusobno ne priznajete”. Ponovimo, ono što se radi u matičnoj državi  «svakodnevno se reflektuje u inostranstvu» i sve posljedice osjeća Matica iseljenika, a ne institucije, građani i političari u domovini. Vrijedno je naglasiti da “inostranstvo”, izuzmu li se nacionalističko-populističke stranke i pojedinci, ima daleko veći zakonski i individualni respekt prema slobodama i pravima građana, što je odraz napretka svijesti, zakona, odgoja i obrazovanja, iako su razlike osjetne, one se ne ističu niti povređuju u onolikoj mjeri koja postoji u “zatvorenim prostorima” matičnih zemalja, napose, kao što su teme “vjere i mješovitih brakova” koji u inostranstvu gotovo nikada nisu tema jer zakonski spadaju pod „osnove sloboda i ljudskih prava“.

Demokratija na cjedilu

Na drugoj strani, za razliku od društava u zaostatku (političkom, privrednom, vjerskom) u kojima vladaju oblici zakonskog i vjerskog ekstremizma, demokratska društva zauzimaju odbrambeni stav i reaguju na njih. Kada je u pitanju religija sva društva djeluju po zakonu spojenih posuda. Samo društva u kojima se inicira opšta neobrazovanost i neobaviještenost i u kojima se zagovaraju vlastita „prava i slobode“, (vjere, govora i dr.), a istovremeno iste te slobode i prava, pa i kada su u pitanju mješoviti brakovi, gaze nogama i prljavim jezikom. Slobode i prava su nedjeljiva kategorija i svugdje vrijede isto. Tako bi trebalo da bude. Ali nije. Pri tome nisu isključene i namjere kojima vjerske institucije stoje kao zaleđina.

Društvo i država na cjedilu

Društva koja u praksi rade suprotno, posebno kada osnovne oblike prava i sloboda još pravno i ustavno uskraćuju, kao što su prava i slobode da čovjek bira i bude biran, ali i zastupljen u vlasti – ne mogu se nazivati demokratskim, naprotiv. I upravo tu leži ogroman problem koji ima cjelokupno bh. društvo, građani, BiH i njene institucije. Dejtonska Bosna i Hercegovina je društvo koje institucionalno, a potom i pojedinačno ne poštuje ljudska prava i slobode, gdje je «slučaj Sejdić-Finci» posljedični primjer, nikako i jedini.  Koliko je građana rođenih u Bosni i Hercegovini, a ne mogu postati predsjednici države čiji su državljani? Ako na djelu u Bosni i Hercegovini nije demokratija, što je onda? Na ovo pitanje treba da potraže odgovor građani sami, udruženja građana, civilnih društava, asocijacija, opozicije ukoliko postoji, kao i svaki pojedinac, ali i institucije i nosioci bh. vlasti. Je li na djelu oblik fiktivne, nepostojeće, dapače, posredne demokratije, autokratije ili čak i diktature, i čije?!

  

16.11.2016


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: