Zašto je sve “šarena laža”

12 11 2016

O dvostrukosti politike kao govora i djela

f57013d37-47ec-45df-815d-24c00a0a0a80-muhamed-filipovic-700x402

Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ

Ako je neko pomnije i sistematičnije pratio naš politički život i analizirao ono što bi se moglo nazvati politički govor naspram političkog ponašanja i sadržaja političkih odluka na našoj političkoj sceni i ako je nastojao da o toj politici stekne dublji i temeljitiji sud posmatrajući je ne samo u ravni aktuelnih političkih problema, stavova i ponašanja nego u cjelini, tj. kao kontinuiranu djelatnost koja se odvija i biva vidljiva, s jedne strane, govorom izrečenim političkim idejama, planovima i namjerama aktera političkog života, a s druge analizirajući kako se ona pokazuje u praksi, odnosno u ostvarenjima i stvarnim efektima, tada je morao zapaziti njenu izrazitu dvostrukost.

Nenaučena lekcija

Svaka politika kada se saopćava i ulazi u konkurenciju na političkom tržištu postaje neko obećanje, ustvari prazna fraza, jer rezultati političkog djelovanja redovno odstupaju od onoga što je obećano.

Zar svi mi, osobito oni koji su doživjeli pad komunizma, nismo bili svjedoci obećanja nacionalnih stranaka kako će one ukinuti svaku vrstu socijalne, nacionalne i političke diskriminacije i od naše države stvoriti jednu novu balkansku Švicarsku. Od svih tih obećanja i svečanih zakletvi ostali su nam samo kantoni u Federaciji, a sve ostalo bilo je krajnja diskriminacija kakve nikada nije u našoj historiji bilo. Takva da je završila u agresiji i genocidu nad Bošnjacima, a da o diskriminaciji prema vjeri, nacionalnoj pripadnosti, pa čak i spomenicima drugačije duhovne i materijalne kulture, i ne govorimo.

Već nas je to iskustvo moralo naučiti da budemo oprezni na riječi i obećanja politike. Ali, čovjek, izgleda, ne može ništa naučiti iz vlastitog iskustva.

Ipak, ostaje zapažanje da se i naša politika, i to svih vrsta i orijentacija, u svojoj verbalnoj formi, tj. kao izlaganje političkih ideja, planova i namjera, pokazuje u ružičastom, obećavajućem i dobroćudnom svjetlu, a u sasvim drugom se pokazuje u stvarnom svom liku i realizaciji svojih stvarnih sadržaja.

Tu riječi i djela jako divergiraju i u svim situacijama prevagu odnosi djelujuća politička snaga koja politička obećanja i ideje pretvara u djela, u obliku zakona ili drugih akata kojima upravlja tokovima života u državi. Realno se realizira ono što nije bilo obećano, tako da je usporedba rečenog i učinjenog uvijek na štetu onog što je rečeno i obećano.

Zar privatizacija nije trebala da bude čarobni štap koji će dovesti do preporoda naše privrede, jer će prenošenje vlasništva javnog kapitala u ruke privatnika dovesti do aktiviziranja neograničenog potencijala privatnog interesa kao pogonske snage razvoja. A sve se svelo na veliku pljačku javne imovine i propast velike industrije i privrede koja je imala godišnje čiste dobitke koji su se brojali u milijardama ondašnjih dolara (deseterostruko jačih nego današnji).

Zar to, također, nije jasan dokaz da se riječima političara ne smije previše vjerovati. Istina sama po sebi zahtijeva dokaze koji su njen sastavni dio, pa se mora pretpostaviti da u namjeri mnogih od tih koji govore neistine i daju neutemeljena obećanja koja ne izvršavaju, postoji još neki drugi faktor koji dovodi do zakonitih odstupanja onog što je za javnost rečeno od onog što se, ustvari, odigrava.

Ideolozi i gazde

Ta dvostrukost je nešto što je dio političkog ponašanja i jedan od zakona političkog djelovanja našeg vremena i odavno je primijećena osobina svake politike, pa se za nju može primijeniti ona duhovita opaska našeg velikog književnika Branka Ćopića, koji je rekao da je: “Svaka politika je anamoona, što je u nas hipokoristikon za predstavnice najstarijeg zanata, ali me ova naša zabrinula, jer se  propoštenila.“

Međutim, ovdje se politika pojavljuje u jednom obliku koji ukazuje na dublju podvojenost njenog bića. Sve ono što se kaže ostaje samo ideja, teorija, ideologija, literatura za publiku, kako se kaže, “šarena laža”, koja spada u obavezu ideologa, a stvarna politička volja i donošenje odluka spada u domen snažnog utjecaja realizatora politike, autora političkog djelovanja ili, jednostavnije, onih, kako narod kaže, koji se pitaju i donose odluke.

Bitne odluke ovog sistema su one personalne, jer su odani ljudi glavna poluga upotrebe institucija političkog i državnog sistema u pravcu ostvarenja stvarnih ciljeva vlasti. Pokazuje se da postoje oni političari koji govore i izlažu ideje, političari ideolozi, i oni koji iza kulisa donose stvarne praktičke političke odluke koje su često nešto drugo od onog što se u formi verbalnog političkog govora javlja na političkoj sceni.

h5826eb87-55f4-44ad-a705-43410a0a0a64-politicka-obecanja

Rezultati političkog djelovanja redovno odstupaju od onoga što je obećano 

Taj odnos može se detektirati i posredno i to kroz činjenicu da su ideolozi uvijek manje važni, cijenjeni i moćni, da su tzv. pametni za javnu upotrebu i dekor, a stvarne gazde stoje iza kulisa. Odatle potječe i arogancija moćnih koji vladaju prema onima koji su “pametari”, jer oni spadaju u “ono malo naše pameti”, kako je nekad rekao jedan političar, što je za dnevnu upotrebu i pokriće.

Ta unutarnja podvojenost u političkom djelovanju proizvodi odsustvo konzekucije između riječi i djela. Dakle, ono na šta želim ukazati nije samo uobičajeni raskorak riječi i djela koji je već odavno uočen u političkom životu, nego na činjenicu da je vidljiva i podvojenost samog izvora političkog mišljenja, govora i odlučivanja, da je jasno kako postoji politika za javnost i politika za unutrašnjost gdje se donose bitne odluke nepoznate javnosti.

Mrtvilo političkog života u našoj zemlji i njegova redukcija na uske krugove političkih moćnika, koje je kod nas dominantno, najbolji je dokaz za navedenu tezu o sve bržoj tranziciji ostataka demokratije u našem političkom životu u jednu vrstu totalitarne vladavine temeljene na sigurnom mehanizmu osvajanja vlasti putem klijentelizma, tj. ovisnosti ogromnog broja ljudi, zapravo cijelih naroda, o jednom političkom centru i čak čovjeku, u kojoj su cijeli narodi taoci određenih krugova i težnje za dominacijom nacionalnih oligarhija nad sudbinom ove zemlje i njenih građana.

Kod nas se politika ne vodi i njeni stavovi ne stvaraju se s narodom, nego mu se ona deklarira kao bogomdano otkrovenje, a političari, osobito političke vođe i njihovi opunomoćenici iz sjene, koji se jasno profiliraju na našoj političkoj sceni, nosioci su jedine istine, prava da vladaju i arbitriraju u svim pitanjima života društva, pa je jedino pitanje koje se postavlja šta kaže taj i taj, jer je on ujedno nosilac moći i snage, i prava i sredstava upotrebe moći, što je u svakoj demokratiji zabranjeno.

Takav politički razvoj vodi ka neizbježnoj propasti ne samo postojećeg političkog sistema koji nam je bio nametnut apsurdnim mirovnim rješenjem nego i same države, koja je postala pokusni kunić za eksperimente.

Europa nema dokaza za svoju demokratsku prirodu ako nije u stanju da dovede u ovoj zemlji do normalnog stanja i onemogući špekulacije ne samo unutrašnjih destruktivnih nacionalističkih snaga nego i okolnih država kojima je sporazum o miru, valjda kao agresorima, dao ovlasti da nelegalno i nelegitimno vrše tutorstvo nad nama i ostvaruju svoje nezrele političke ideje i ambicije stvaralaca historije.

 


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: