Uklanjanje Tita za stvaranje ‘bolje prošlosti’

12 11 2016

Dio analitičara smatra da bi promjena imena Trga maršala Tita u Zagrebu bila politički, ideološki i povijesno pogrešna.

Na Trgu maršala Tita nalaze se neke od najznačajnih zagrebačkih ustanova, poput HNK-a i zgrade SveučilištaGoran Jakus/Pixsell

Na Trgu maršala Tita nalaze se neke od najznačajnih zagrebačkih ustanova, poput HNK-a i zgrade SveučilištaGoran Jakus/Pixsell

 

Piše: Tomislav Šoštarić

Unatoč tome što je Hrvatska dobila Vladu na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem koji se, kako se čini, želi fokusirati na realne probleme zemlje – prvenstveno gospodarstvo – a ideološke ostaviti po strani, upravo iz njegove stranke ponovno je ‘izvučeno’ ime i osoba Josipa Broza Tita kao problem.

U pitanju je nova inicijativa – ne i prva takva iz te stranke – Andrije Mikulića, pretendenta na mjesto kandidata HDZ-a za gradonačelnika Zagreba na lokalnim izborima iduće godine.

‘HDZ opet ne zna što bi sa Zagrebom i Bandićem’

On smatra da komunističkom šefu bivše države treba oduzeti čast da jedan od najljepših i najznačajnijih zagrebačkih trgova nosi ime Trg maršala Tita te da ga se nazove Kazališni trg.

‘Veći katolici od Pape’

Čerepinko ističe da je jugoslavenski socijalizam, iako je imao mnogo loših strana, društvu donio i dosta dobrog. Stoga i Titovu povijesnu ulogu ne bi trebalo ocjenjivati izvan konteksta, odnosno kroz prizmu današnjih vrijednosti i politika. Ispitivanja domaćeg javnog mnijenja, kaže, redovito pokazuju Tita kao jednog od najznačajnijih Hrvata u povijesti pa je jasno da ga građani Hrvatske ne vide isključivo kao zločinca i pozivanje na zabranjivanje totalitarnih ideja i simbola smatra nepoštenim prema Titu i onima koji se njega i njegovog vremena sjećaju sa sjetom.

Za konsenzus oko zadržavanja naziva trga smatra da je bio u skladu s Tuđmanovom idejom pomirbe te da je opstao baš zato što Tuđman nije dozvolio da se mijenja. “Ova naknadna pamet u kojoj su svi ‘veći katolici od Pape’, odnosno veći HDZ-ovci od predsjednika Tuđmana, govori zapravo o tome koliko su njihovi politički kapaciteti ograničeni”.

Tako se Mikulić pridružio grupi građana i javnih osoba izrazito desnog političkog usmjerenja, koja se okuplja oko inicijative “Krug za trg” i koja svake godine organizira prosvjede tražeći isto što i sada Mikulić.

I dok gradonačelnik Milan Bandić podsjeća da je promjenu imena tog trga sprječavao i sam Franjo Tuđman te predlaže da građani na referendumu koji bi se održao paralelno s lokalnim izborima odluče o tome, sugovornici Al Jazeere smatraju da je inicijativa promašena.

“Ako je ovo pokušaj da se gospodin Mikulić profilira kao jedan od izglednijih kandidata za gradonačelnika Zagreba, onda to samo pokazuje koliko je kao kandidat zapravo slab. Pokušaj nametanja ideoloških tema u fokus kampanje za lokalne izbore govori nam da, zapravo, gospodin Mikulić i HDZ nemaju u Zagrebu jasnu ideju što ne valja i što bi trebalo promijeniti… Ovo je znak da HDZ ponovo ne zna što bi radio sa Zagrebom i Milanom Bandićem, s kojim su često dijelili pozicije i surađivali ispod stola”, kaže analitičar Darijo Čerepinko.

Čerepinko smatra da se lokalni izbori u Zagrebu mogu iskoristiti i kao pozornica za one snage u HDZ-u kojima Plenković ne želi dati prostora na nacionalnoj razini, poput tzv. desne struje, kako bi imali osjećaj da ih se još nešto pita.

Jasno definirati poziciju i ulogu Tita

No, smatra da je ovdje prvenstveno riječ “o pokušaju pranja savjesti i prošlosti gospodina Mikulića i dijela HDZ-a”.

“HDZ može osvojiti Zagreb ili kvalitetnim kandidatom koji rezonira s potrebama, željama i strahovima građana Zagreba – a naziv Trga maršala Tita to ni u kojem slučaju nije – ili ako ostale političke opcije daju još gore kandidate od HDZ-a”.

Čerepinko pritom ističe da poziciju i ulogu Josipa Broza u hrvatskoj povijesti tek treba jasno definirati. S jedne strane, za Jugoslavije je bio nekritički promatran kao izuzetno pozitivna povijesna osoba, što je, kaže Čerepinko, dobrim dijelom i bio.

S druge strane, u Hrvatskoj nakon osamostaljenja je često nekritički promatran kao izuzetno negativna ličnost za što, ističe Čerepinko, također ima razloga.

Kako ne očekuje da će u skorije vrijeme doći do šireg društvenog dogovora o Titovoj ulozi i važnosti, očekuje da će se i ubuduće njegovo ime koristiti za podgrijavanje “niskih strasti” u dnevnopolitičke svrhe.

Politički folklor

To smatra lošim, ali i politički neisplativim jer građani to većinom smatraju po njihov život nebitnim političkim folklorom.

Macan: Moglo bi im se neugodno vratiti

Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan smatra da bi birači HDZ-a odobrili ovaj potez, za koji kaže da je u skladu s europskim deklaracijama o osudi totalitarnih režima, a na koji se inicijatori pozivaju. Izbori u Zagrebu će, kaže, biti neizvjesni, no ako HDZ ne oformi većina, inicijativa bi im se mogla neugodno vratiti.

“Plenković se neće opirati ovakvim inicijativama, ali ih neće nužno sam poticati, jer je svjestan da Hrvatska treba zajedništvo svih da bi snažno krenula naprijed. To će smirivati nezadovoljnike na krajnjem desnom spektru HDZ-a, a njemu osobno neće škoditi…Krajnja desnica se osjeća dovoljno jakom da nakon 25 godina napravi ono što niti Tuđman zbog pomirenja nije htio napraviti. Jer stvari krenu s trgom, a ona ubrzo pričamo o zabrani pobačaja”.

Što se tiče referenduma, Macan kaže da je s ovom inicijativom Milan Bandić ‘izvučen na čistinu’ pa je logično da odluku prepušta građanima. “Nije sam dosad išao s takvom inicijativom jer ona u Zagrebu može i ne proći jer je Zagreb dominantno lijevi i može mobilizirati birače da odbacivanjem takve inicijative kažu ‘ne’ daljnjoj radikalizaciji Hrvatske”.

“U posljednje vrijeme svjedoci smo da pojedine kampanje koje potiču mržnju i podjele prolaze dobro kod birača razočaranih političkim elitama, ali čini mi se da to u ovom slučaju neće biti rezultat. Tito i njegov trg u Zagrebu sporedno je političko pitanje”.

Razgovor o Titovoj ulozi u povijesti i kritičku evaluaciju njegovog djelovanja smatra i više nego dobrodošlom, ali do toga se ne dolazi ovim putem.

“Ovo je nastavak ‘stvaranja bolje prošlosti’, kako osobne, tako i nacionalne, odnosno projiciranje današnjih političkih stavova, prilika i vrijednosti, u prošle kontekste i vremena”.

Bez obzira koliko se određeni krugovi, kaže Čerepinko, trudili prekrajati povijest, on ne vidi razlog da se Titu oduzme trg jer je to odraz jednog vremena koje nije uvijek bilo dobro, ali ni ultimativno loše. Slično je i s imenovanjima trgova po banu Josipu Jelačići ili Franji Tuđmanu. U tom smislu i Bandićevu ideju o referendumu smatra besmislenom.

Klasić: Licemjerje HDZ-a

“Moguće je da će ta ideja do neke mjere elektrizirati bazu radikalno desnih birača, ali pitanje je koliko građana Zagreba ime trga smatra toliko važnim da bi o tome odlučivali referendumom. Zagreb ima puno većih i hitnijih problema za riješiti od pitanja imena Trga maršala Tita”.

Povjesničar Hrvoje Klasić smatra da je jedan od problema u ovom pitanju taj što se kao jedan od glavnih argumenata u inicijativi navode zločini počinjeni nakon Bleiburga i općenito zločini komunizma.

Inicijativu smatra licemjerjem jer dolazi iz redova stranke koja je, kako kaže, odmah početkom 90-ih u gradovima u kojima je bila na vlasti uklonila antifašistička imena ulica, iako je istovremeno u ustav uvela antifašizam, a proglasila je i praznik Dana antifašističke borbe.

“Zašto su, ako se htjelo ispravljati ili ukazati na zločine nakon Bleiburga, maknute ulice Ive Lole Ribara, Rade Končara, Nade Dimić i stotina drugih antifašista, partizana koji su poginuli daleki prije Bleiburga, daleko prije Golog otoka, daleko prije UDBA-inih ubojstava. Kakva je to tada bila poruka?”, pita se Klasić.

Istovremeno s micanjem antifašističkih imena s ulica, navodi Klasić, ulicama su se u nekim mjestima davala imena po doglavniku NDH Mili Budaku, a bilo je, navodi, i ulica 10. travnja.

Obračun s prošlošću

“To je po meni prva razina problema – svi oni koji danas govore o suočavanju s prošlosti u principu se ne suočavaju nego se iz dnevno-političkih razloga obračunavaju s prošlošću i – kao što sam u već nekoliko navrata znao spomenuti – u našu prošlost ulaze kao u samoposlugu i uzimaju ono što im u tom trenutku treba za nekakve trenutačne potrebe”.

Drugom razinom problema smatra percepciju Tita kao zločinca. Ističe kako je neosporno da su se zločini odmah nakon završetka rata u svibnju 1945. događali te se kao i svaki drugi zločin nikako ne mogu opravdati.

‘Bandić je menadžer, ne političar’

Na pitanje je li prijedlog Milana Bandića o referendumu, kao odgovor na inicijativu, odgovoran politički čin političara koji razumije osjetljivost pitanja ili nešto drugo, Klasić kaže da se radi o razmišljanju menadžera.

“On je dok je još bio član SDP-a možda imao određene ideološke ili svjetonazorske poglede na društvo, na politiku i sve, međutim mislim da on već dugo nema ideologije i svjetonazora. Čujemo ga da govori pozitivno o Titu, čujemo i da je veliki vjernik…da je s jedne strane i za nekakva kapitalistička rješenja i za socijalnu osjetljivost, tako da stvarno ne bih volio komentirati Milana Bandića jer njega već duže vrijeme ne doživljavam kao političara, već kao menadžera. A kao menadžer on onda vjerojatno reagira ili funkcionira na način kako bi imao najveću korist za svoje ‘poduzeće'”.

No, navodi i da je, primjerice, Franklin Delano Roosevelt nakon napada na Pearl Harbour u logor ‘za svaki slučaj’ poslao 120.000 američkih građana japanskog porijekla, a ipak ga u SAD-u ne smatraju zločincem. Da se ne spominje Harry Truman i bacanje atomskih bombi ili Winston Churchill i bombardiranje Dresdena gdje je u jednoj noći poginulo 60.000 ljudi. Po Klasiću, samo iz osvete.

Zaključuje da je Tito i od 1941. do 1945. godine, ali i idućih desetljeća, za tadašnju državu an domaćem i međunarodnom planu, kao i hrvatski narod u njoj, napravio mnogo pozitivnih stvari, a njegovo tadašnje djelovanje treba gledati u kontekstu vremena.

Važnost konteksta vremena

“Franjo Tuđman je bio partizan, general, ali je bio i hrvatski patriot i znao da stvari treba gledati u kontekstu vremena u kojem se događaju. Tito u trenutku u kojem je djelovao, djelovao je na način i koji je Franjo Tuđman procijenio možda u tom trenutku najboljim mogućim, ne možda jedinim mogućim, ali možda u tom trenutku najboljim mogućim”.

Zato inicijativu smatra dnevnopolitičkim obračunom i pokušajem ponovnog revizionizma.

“Na Trg maršala Tita se nadovezuje ulica Andrije Hebranga pa me zanima, ako ćemo tražiti micanje Trga maršala Tita, hoćemo li tražiti i micanje ulice Andrije Hebranga koji je, podsjećam, hrvatski komunist koji je 1945. godine u svibnju, u trenutku kada se događaju zločini nakon Bleiburga, kao ministar u jugoslavenskoj vladi bio s Titom u obilasku Hrvatske i Slovenije”, zaključuje Klasić.

Izvor: Al Jazeera


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: