Uloga “patriotskih snaga Rusije”

11 11 2016

Političko-obavještajni rat na Balkanu (II)

r-glavnaslika

Piše: Dženana Karup Druško

Dok Rusija vršlja po zemljama bivše SFRJ (i šire), uz direktnu ili indirektnu pomoć Srbije, dok se demokratski svijet zgražava nad informacijama o pokušaju državnog udara u Crnoj Gori, te pokušajima izazivanja novog rata u Evropi razbijanjem BiH, obavještajne službe (uz podršku paraobavještajnih, paravojnih i parapolicijskih grupa), ne samo da su realizatori ovih političkih ideja i zamisli, nego sve rade da bi prikrile namjere i dešavanja, kao što je propali puč u Crnoj Gori, a sve kako bi odvratili pažnju domaće i svjetske javnosti od stvarnih i veoma opasnih akcija koje ozbiljno ugrožavaju i narušavaju mir i sigurnost BiH, Balkana, a time i Evropske unije
Glavni specijalni tužitelj Crne Gore, Milivoje Katnić, potvrdio je 6. novembra da je u dešavanja u ovoj zemlji u vrijeme izbora, bila umiješana Rusija (odnosno, kako ih je on nazvao “ruski nacionalisti”), ali i da su identificirane političke strukture koje su 16. oktobra trebale da uvedu građane u Skupštinu: “Njihova polazna tačka je bila da se vlast u Crnoj Gori, na čelu sa Milom Đukanovićem, ne može srušiti nenasilno. Dva lica iz Rusija su pozvala jedno lice, koje je okrivljeno u ovom predmetu, da organizuje određen broj ljudi za realizaciju terorističkog čina. Ovo lice je kontaktiralo više lica u Srbiji, predložilo im sadržinu plana i njihovu ulogu, što su oni prihvatili, i više njih došlo je u Crnu Goru. Plan je bio da dođe oko 500 pripadnika ovih struktura u noći 16. oktobra i da kriminalni plan vrše nasilnim putem.”

Diktatura Rusije

Dva dana poslije crnogorski mediji su objavili da je uhapšeni Aleksandar Sinđelić priznao da je okupio grupu, obezbjedio im policijsku i vojnu opremu (dio te opreme je vrlo sofisticiran i ima ga samo nekoliko država u svijetu, među kojima je Rusija, a koriste ga uglavnom  obavještajci, kao što su specijalizirani telefoni, od kojih je jedan korišten u Crnoj Gori, jedan u Rusiji, a jedan  u Srbiji), te da su ga za ovo angažirala dvojica Rusa, tražeći od njega da sa grupom 16. oktobra izazove nerede, puca na građane i likvidra Milu Đukanovića. Sinđelić je rekao i da su ti Rusi angažirali njega i Bratislava Dikića, penzioniranog komandanta Žandarmerije Srbije (poznatog i pod nadimkom Mali Legija), jer imaju “zanimljivu prošlost” (Sinđelića je ukrajinski portal “Teror u Ukrajini”, koji je blizak vojsci Ukrajine i administraciji predsjednika Petra Porošenka, proglasio teroristom zbog učešća u agresiji i terorističkim akcijama na istoku Ukrajine, odnosno da je ratovao na strani proruskih snaga), za šta su im uz novčanu naknadu obećali i “mnoge povlastice”.

Gostujući na beogradskoj televiziji Pink Milo Đukanović nije imao nikakvih dilema oko toga da je cilj grupe bio oduzimanje nazavisnosti Crnoj Gori i njegova likvidacija (što će na kraju priznati i Dikić), zbog čega će “neko morati odgovarati”, a po Đukanoviću su “Sinđelić i Dikić tek izvršioci kakvih će uvijek biti”, zbog čega se mora saznati ko je stajao iza njih, odnosno ko su im naredbodavci. Naglasio je da Crna Gora neće pristati na rusku diktaturu, što je valjda i najjkategoričnije NE Rusiji, na ovim prostorima od 1948.

Ljubljana, vlada. Obisk predsednika crnogorske vlade Mila Djukanovica v Sloveniji. Predsednik crnogorske vlade Milo Djukanovic in predsednik Danilo Türk. Foto: Stanko Gruden/STA

Milo Đukanović

Gostujući na beogradskoj televiziji Pink Milo Đukanović nije imao nikakvih dilema oko toga da je cilj grupe bio oduzimanje nazavisnosti Crnoj Gori i njegova likvidacija, zbog čega će “neko morati odgovarati”, a po Đukanoviću su “Sinđelić i Dikić tek izvršioci kakvih će uvijek biti”, zbog čega se mora saznati ko je stajao iza njih, odnosno ko su im naredbodavci

Ne umanjujući odgovornost opozicije u Crnoj Gori, podsjetio je da su oni još u vrijeme predizborne kampanje imali podršku određenih ruskih struktura, ali mu nije jasno otkud ta podrška, jer se tu radi o naslijeđu četnika i fašista, a poznato je, je li, da je Rusija u Drugom svjetskom ratu ratovala protiv toga. Spomenuo je i da je u pokušaju puča “iskorištena i zloupotrijebljena Srbija”, ali i da su im nakon hapšenja pomogle službe Srbije koliko su mogle. No, naglasio je da se Rusija (još) nije zvanično oglasila, te da zvanična Moska mora reći da li su, ili ne, tri agenta koja su se u Beogradu predstavljala kao ruski bezbjednjaci (ekspresno otpravljeni u Rusiju nakon hapšenja u Crnoj Gori, prim.aut.), uposlenici njihovih službi ili ne. Đukanović nema nikakvih dilema ni o tome da se radi o panslavensko-prorusko-pravoslavnim lobijima koji su željeli srušiti nezavisnost Crne Gore kako bi zaustavili njen put u NATO, te da “imamo posla sa ozbiljnim protivnikom”.

Proizvođenje afera

Dok su ruski obavještajci i grupe djelovali samo u Srbiji, za to i nije mogao znati niko osim najupućenijih u Srbiji i Rusiji. Ruski “rad” u Republici Srpskoj establišment Milorada Dodika vješto prikriva, prioritetno predstavljajući ga kao suprotstavljanje “džihadistima”, “mudžahedinima” i radikalnom islamskom faktoru u BiH. Međutim, nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori ta politika je ogoljena i pokazalo se šta su njeni pravi ciljevi. Ciljevi, kojima se opravdava sve, pa i korištenje najokorjelih ubojica i (para)obavještajaca čak i za ubistva.

Bosna i Hercegovina je, nažalost, postala ključno žarište za obračun zapadnih i istočnih (ruskih) obavještajnih službi, prvenstveno zahvaljujući tome što je Milord Dodik u Republici Srpskoj omogućio Rusiji da ima svoju obavještajnu bazu iz koje djeluju i na susjedne države. Poznato je nekoliko lokacija gdje su ti glavni centri (na primjer u Rudom), a to se najčešće prikriva pričom o investiranju i to uglavnom u energetski sektor. Međutim, pažljivijom analizom vidljivo je da su te investicije ostale na riječima, dok su “investitori” na terenu i zvanično se ne zna šta rade u hotelima koje su izgradili, i(li) objektima koje su kupovali za minorna sredstva, a što i im je, opet, omogućio Dodik koji iz svega toga izvlači samo ličnu korist (i, možda, najuži krug oko njega).

miloraddodik

Milorad Dodik

Ruski “rad” u Republici Srpskoj establišment Milorada Dodika vješto prikriva, prioritetno predstavljajući ga kao suprotstavljanje “džihadistima”, “mudžahedinima” i radikalnom islamskom faktoru u BiH. Međutim, nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori ta politika je ogoljena i pokazalo se šta su njeni pravi ciljevi

Napadi, kao što je bio pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, ili na državne bosanskohercegovačke političare (i iz Sarajeva i iz Saveza za promjene), ali i državne institucije, prije svega na Obavještajno-sigurnosnu agenciju i Ministarstvo odbrane, kao i na SIPA-u (otkad je na njenom čelu Gorana Zubca zamijenio kadar Saveza za promjene), te Sud i Tužiteljstvo BiH, nisu nimalo slučajni, već dobro smišljeni i organizirani pokušaji bezbjedonosno-obavještajnih struktura, da preduprijede sve one koji pokušavaju da se suprotstave “proruskoj, panslavonskoj i pravoslavnoj” politici na Balkanu, kako ju je nazvao i Đukanović.

Metodologija onoga što je pokušano u Crnoj Gori u vrijeme izbora, u BiH se već djelimično vidjela još u vrijeme općih izbora 2014, ali i u vrijeme održavanja referenduma i lokalnih izbora. Da li će recept iz Crne Gore biti primjenjen u BiH na općim izborima 2018? Održavanjem referenduma Dodik je pokidao sve veze sa Zapadom i zato sad ne treba da čude afere i spinovanja oko “islamističke politike” Bakira Izetbegovića u BiH, optužbama da Savez za promjene hoće da formira obavještaju službu u državnim institucijama kako bi “urušavali institucije RS-a”, pa i fabrikovanjem dokumenata kojima se Obavještajno-sigurnosna agencija BiH optužuje za “destabiliziranje Republike Srpske i Srbije”. Što, možda, otkriva i Dodikov strah, s obzirom da je ovaj put otišao predaleko, bez ijednog saveznika osim – Moskve, jer je oko referenduma čak i Aleksandar Vučić (pod pritiskom Zapada) bio suzdržan. No, Dodik u potezima koje vuče sad ima skoro pa otvorenu podršku Rusije, odnosno njenih operativaca koji vršljaju po regionu.

Srbija nije Crna Gora

Zvanične reakcije Moskve na događaje u Crnoj Gori u vrijeme izbora nije bilo. Ukoliko se ne računa to što je šef ruskih obavještajnih službi iznenada došao u “ranije dogovorenu posjetu” Beogradu. “Glavni ruski bezbednjak Nikolaj Patrušev boravio je u Srbiji da bi u Moskvu vratio trojicu ruskih špijuna za koje se sumnja da su bili upleteni u dešavanja u Crnoj Gori”, objavio je tada Blic. A onda je 2. novembra na sajtu Kremlja objavljen vanredni ukaz Vladimira Putina, predsjednika Rusije, kojim je bez ikakvog  objašnjenja smjenio Leonida Rešetnjikova, generalnog direktora Ruskog instituta za strateške studije (RISI) i na njegovo mjesto postavio Mihaila Fradkova, doskorašnjeg šefa ruske obavještajne službe. Prije dolaska u ovaj institut Rešetnjikov je bio direktor Analitičkog odjeljenja Spoljne obavještajne službe Rusije.

Dok je vodio Institut Rešetnjikov se aktivno bavio Balkanom i otvorio je ogranak RISI-a u Beogradu. Često je istupao javno kritikujući Zapad kao i orijentaciju Srbije i drugih balkanskih zemalja ka Evropskoj uniji. Prije dvije godine je izjavio kako “Srbija ima fer odnos sa Rusijom”: “Srbija nije Crna Gora. Tu je razlika između srpskog i crnogorskog rukovodstva. Milo Đukanović prosto iskače iz svojih pantalona da bi se dopao. Srpska Vlada, naprotiv, vodi takvu politiku da maksimalno poštuje ruske interese,” te da je “prirodno za slovensku pravoslavnu zemlju da bude u savezu sa Rusijom, Belorusijom i Ukrajinom.”

Metodologija onoga što je pokušano u Crnoj Gori u vrijeme izbora, u BiH se već djelimično vidjela još u vrijeme općih izbora 2014, ali i u vrijeme održavanja referenduma i lokalnih izbora. Da li će recept iz Crne Gore biti primjenjen u BiH na općim izborima 2018?

Valjda u skladu sa “ruskim interesima” i “prirodnim savezima”, u vrijeme općih izbora u BiH 2014. godine u Banja Luci su se pojavili ruski kozaci, predvođeni Nikolajem Đakonovim, zamjenikom komandanta Donskog odreda Kozaka, tačnije paravojne formacije koja je učestovala u ratu na Krimu. Rijetki su upozoravali da je njihov dolazak MUP RS-a pokušao prikriti, da su došli na poziv Milorada Dodika, te da su dovedeni da “izazovu zlo i i pripreme sukobe nakon izbora”, ukoliko Dodik ne pobjedi. Ruska ambasada u BiH se zvanično ogradila od njihovog dolaska, iz Banja Luke je saopćeno da su to “umjetnici”, a Dodik je pobjedio na izborima. I za razliku od Crne Gore nije bilo nikakve istrage.

Pola godine kasnije – povodom Vidovdana, “krsne slave Vojske Republike Srpske (koja zvanično ne postoji, op.aut.) i 3. pješadijskog puka (Republika Srpska) Oružanih snaga  BiH” – Leonid Rešetnjikov primio je, kako je sam rekao, “jedno od najviših odlikovanja Republike Srpske – Ordenom Njegoša”: “U ime odlikovanih Rusa rekao sam tada da predstavljamo patriotske snage Rusije, i da ćemo učiniti sve da zaštitimo prava i mogućnost nezavisnog razvoja Republike Srpske. ” Milorad Dodik je tada podijelio odlikovanja i drugim zaslužnim Rusima – Ščogoljevu Igoru Olegoviču, Malofejevu Konstantinu Valerijeviču, Valeriji Vjačeslavovič Kaljakin i Davidovu Denisu Nikolajeviču.

Rešetnjikov je o svojoj nagradi govorio u intervjuu za beogradske “Novosti”, “procenjujući kakav bi mogao biti odgovor Zapada na to što je Beograd, uz pomoć Moskve oborio rezoluciju o Srebrenici u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija,” u kome je istakao da granice na Balkanu nisu definitivne, “već veštački nametnute spolja na štetu srpskog naroda”: “On je podeljen, slično kao i ruski. Izvan Rusije živi 25 miliona Rusa i oko toga se i vodi sukob u Ukrajini pošto su i tamo granice veštačke. Takve mogu postojati neko vreme, jer ne možete veštački podeliti jedan narod. Nemački narod je bio podeljen, i šta god mi o tome mislili, na kraju je uspeo da se ujedini. To nije proces koji se završava za godinu ili deset, ali će se neizbežno završiti.”

Poen za Dodika

Referendum o Danu Republike Srpske, i pored jasnog protivljena Zapada, organiziran je u RS, a čak uporniji i od Dodika bili su Rusi koji su ga podržavali da istraje u tome. Nikita Bondarev, rukovodilac Balkanskog sektora Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), govoreći za “Rusku riječ”, isticao je značaj referenduma i njegov uticaj na odnose između Republike Srpske i Ruske Federacije: “Mnogo se pričalo o tome da Dodik gubi podršku u Republici Srpskoj, da su građani umorni od njega, da je on suviše dugo na vlasti, te da je u takvim slučajevima neophodna rotacija kadrova. Ovaj referendum je pokazao da vlasti Republike Srpske u potpunosti mogu da se oslone na svoje biračko telo. Vrlo je upečatljiv taj rezultat sa preko 99 posto glasača koji su podržali ideju o Danu Republike. Nema sumnje da je to veliki poen za Dodika.”

dragancovic1654

Dragan Čović

Dodik ima podršku i Dragana Čovića, koji ovim indirektno podržava i prorusku politiku na Balkanu, iako se zvanični Zagreb tome otvoreno suprotstavlja. Podsjetimo da je Vesna Pusić, u vrijeme dok je bila ministrica inozemnih i europskih poslova Hrvatske, kada je počeo jačati ruski utjecaj na Balkanu, još prije nekoliko godina tražila na samitu NATO-a da BiH i Crna Gora budu ekspresno primljene u Alijansu, jer Hrvatska ne želi imati Rusiju na granici

Nema sumnje da odnosi između Republike Srpske i Ruske Federacije zavise upravo od Milorada Dodika zbog čega su uz “bošnjačke neprijatelje”, koji pokušavaju “oslabiti RS”, na meti paraobavještajnih službi i vođe opozicije u RS. I to je sve vidljivije od izbora 2014, a ponovljeno je i u vrijeme lokalnih izbora – podsjetimo na grupu koja je iz Srbije došla u Prnjavor, izazivajući incidente, a takvih je grupa bilo u više RS, i to upravo u onim gradovima za koje su postojale procjene da bi u njima mogao pobjediti Savez za promjene – a nema nikakvih sumnji da se teren već priprema i za naredne, opće izbore, kako bi se obezbjedila nova pobjeda Milorada Dodika.

Uz to, Dodik ima podršku i Dragana Čovića, koji ovim indirektno podržava i prorusku politiku na Balkanu, iako se zvanični Zagreb tome otvoreno suprotstavlja. Podsjetimo da je Vesna Pusić, u vrijeme dok je bila ministrica inozemnih i europskih poslova Hrvatske, kada je počeo jačati ruski utjecaj na Balkanu, još prije nekoliko godina tražila na samitu NATO-a da BiH i Crna Gora budu ekspresno primljene u Alijansu, jer Hrvatska ne želi imati Rusiju na granici. No, Čović nikad nije imao tako decidan stav ni prema Dodiku ni prema Rusima, zbog čega se već i u nekim diplomatskim krugovima postavlja pitanje njegove politike u BiH koja je deklarativno proevropska. Skoro je pa nemoguće da će išta biti od trećeg entiteta, ali Čović i dalje podržava Dodika, pa se s pravom postavlja pitanje: zašto? Skeptici će se sjetiti historijske činjenice, odnosno da su u vrijeme bivše SFRJ neke hrvatske emigrantske organizacije bile vezane za Moskvu, kao što je bila hrvatska  emigrantska grupacija “Jelićevci”.

Otuđeni centri moći

Početkom septembra u nekim medijima (Republike Srpske i Srbije) pojavila se informacija da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH priprema akciju s ciljem “destabilizacije Republike Srpske i Srbije”. Pišući o ovim “opasnim igrama” OSA-e mediji su se pozvali na izvještaj o tome, a “koji je dostavljen najvišim srpskim zvaničnicima s obje strane Drine”: “U tu svrhu pokrenuta je široka obaveštajno-bezbednosna operacija pod nazivom ’Vruća kasna jesen – rana zima’, koja se izvodi na tlu BiH i Srbije i podrazumeva široka područja aktivnosti koje provode obaveštajna i paraobaveštajna tela i organizacije (službe, agencije, nevladine organizacije, neformalne radikalne i ekstremne grupe, pojedinci-saradnici sa iskustvom)”. Blic je pisao i o “otuđenim centrima moći” koji su zaduženi za “sedam kategorija obaveštajnih aktivnosti koje se kreću od prikupljanja informacija, prisluškivanja i praćenja gotovo svih vodećih srpskih političara, pa sve do preduzimanja agresivnih akcija u Srpskoj i Srbiji.”

Nakon toga Dodik je za “Sputnik”, rusku novinsku agenciju, ustvrdio kako su “u OBA vraćeni obaveštajni kadrovi Alije Izetbegovića”. O svemu se oglasio i Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH: “Mislim da je to izmišljen dokument i da ga je neko plasirao da bi se ovdje podigle tenzije i stvorio osjećaj straha i nepovjerenja među ljudima. Kad pogledam taj dokument, jasno je da to nije radila nikakva služba.”

Povodom održavanja referenduma u RS, Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, je, kako su objavili mediji u Srbiji, razgovarao o tome s Frankom Valterom Štajnmajerom, šefom njemačke diplomatije, i rekao mu kako “ne treba dizati tenzije oko Republike Srpske”, već da “bosanske strane treba podsticati na konstruktivni dijalog”. Prema obavještajnim podacima “konstruktivni dijalog” su danima prije održavanja referenduma na terenu pripremale određene grupe, među kojima se spominju i pripadnici četničkog ravnogorskog pokreta.

No, nakon OSA-e, uslijedila je nova afera u koju su ovaj put uvučene Oružane snage BiH, a nakon što je Dodik preko medija počeo optuživati Savez za promjene da hoće da formiraju obavještajnu službu i to u okviru Oružanih snaga, što je po njemu “novi udar na institucije Republike Srpske”. Iz Ministarstva odbrane su sve to demantirali, no napadi na OS su nastavljeni. Ironija je da se državne Oružane snage, u kojima su ravnopravno zastupljeni i kadrovi iz RS-a, optužuju za udar na institucije RS-a, no upućeni tvrde da je u pozadini svega bio sasvim drugi povod – napad na Vojno-obavještajni bataljon OS koji je bio uključen u dio provjera oko paragrupa koje su “pripremale teren i obezbjeđivale provođenje referenduma”.

Formiranje (para)obavještajne službe RS

Spinovanje preko medija, informacije od najodgovornijih koje izazivaju strah kod građana, prvenstveno kroz nacionalnu ugroženost, prepucavanje “obavještajnim podacima”, izazivanje afera… praksa su koje su (para)službe već koristile na ovim prostorima, pripremajući sukobe koji su ostavile krvave tragove na području nekadašnje Jugoslavije. Upravo sve te “akcije”, u pravilu se koriste kako bi se prikrile stvarne namjere i ciljevi. Ovaj put, između ostalog, i o jačanju snaga MUP-a RS-a i stvaranju (para)obavještajne službe RS-a, sve uz pomoć ruskih policijsko-sigurnosnih agencija, čime se vrši najozbiljniji udar na obavještajno-sigurnosni sistem u BiH od Dejtonskog sporazuma, a što dugoročno može imati ozbiljne posljedice na mir i sigurnost, ne samo u BiH već i u regionu.

Priča oko formiranja Dodikove (para)obavještajne službe krenula je prije nekoliko godina, a njena realizacija početkom 2014. godine, dakle u izbornoj godini, a nakon usvajanja Odluke o formiranju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka koja je objavljena u Službenom listu RS-a 23. decembra 2013. Upućeni su već tada upozoravali da je to pokušaj stvaranja paralelnog obavještajnog sistema kroz koji će se Dodik obračunavati sa neistomišljenicima i političkim protivnicima. Dodik je na prijemu povodom Dana republike u januaru 2014, pojašnjavajući Dušanki Majkić šta je Savjet, javno rekao: “To je embrion državne bezbjednosti!”

Ime Predraga Ćeranića, bivšeg uposlenika Državne bezbjednosti i OSA-e (bio je u najužem krugu suradnika Dodika i Biljane Plavšić kad su preuzimali vlast u RS-u), dovodilo se u vezu s idejom o osnivanju Savjeta, a čak je bilo i nagovještaja da bi upravo on mogao biti postavljen za prvog čovjeka Savjeta. No, Ćeranić je završio kao savjetnik ministra policije RS-a – imenovan je u aprilu 2015. nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da se vrati u OSA-u. Imenovanjem Ćeranića, uz još nekoliko provjerenih kadrova u MUP-u RS-a, zaokružen je proces jačanja i osamostaljivanja ove institucije, odnosno njeno izdvajanje iz sigurnosnog sistema BiH .

Uz jačanje policije, nabavkom tehničke opreme i naoružanja, paraleno je formirana i nova “državna bezbjednost Republike Srpske”, koja je uspostavljena unutar Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma MUP-a RS-a, a koja je formirana u aprilu 2015. U sklopu Uprave su Jedinica za borbu protiv terorizma (koja je postojala i ranije u okviru MUP-a) i Jedinica za prevenciju i analitiku. Na mjesto šefa Uprave postavljen je Goran Balaban, a njegov zamjenik je Siniša Kostrešević. Jedna od prvih akcija Uprave bila je akcija Ruben u kojoj je uhapšeno 30-ak “radikalnih pripadnika islamskih pokreta” zbog sumnji da “prijete institucijama i visokim funkcionerima RS-a”. No, osim medijske pompe, akcija je bila potpuni promašaj, ali je cilj (u javnosti) postignut.

Moskovski protokol

U januaru 2016, neposredno pred 13. vanrednu sjednicu Narodne skupštine RS-a na kojoj će biti usvojen zaključak o prekidu suradnje s policijskim i pravosudnim organima BiH, Milorad Dodik je imao sastanak sa ruskim ambasadorom, a onda su uslijedili sastanci i s drugim ruskim predstavnicima u BiH i Srbiji. Već naredni mjesec se pojavila informacija da će MUP RS-a nabavljati opremu iz Rusije, te da će specijalci iz Banja Luke ići na obuku u Moskvu.

Dragan Lukač, ministar policije RS-a izjavio je tada: “Veoma je važna mogućnost obuke specijalnih jedinica policije RS zajedno sa ruskim jedinicama, koje su veoma poznate i respektabilne u cijelom svijetu”, ističući da su detalji te suradnje “sa jednom od najmoćnijih policijskih struktura u svijetu” precizirani u Protokolu koji su 2015. u Moskvi potpisali Ministarstvo unutrašnjih poslova Rusije i MUP RS-a.

draganlukac

Dragan Lukač

“Dodik i Lukač svjesno i namjerno podižu kapacitete MUP-a RS kako bi se mogao suprostaviti legalnim i legitimnim akcijama državnih organa BiH, i to oružanim putem i golom silom, ili, pak, odvraćanjem prijetnjom upotrebe sile”

Analizirajući uspostavljanje bliske suradnje MUP-ova Rusije i Republike Srpske, Srđan Šušnica analitičar iz Banja Luke, upozorio je početkom 2016. da je još “u oktobru 2014. kompletna jedinica od oko 100-ak ruskih specijalaca, sve sa instruktorima, opremom i oficirima, tajno boravila u Banja Luci, tačnije u kampu Specijalne jedinice policije u Sarici, gdje su imali zajedničke vježbe i intezivnu obuku”, te da će ovi specijalci ponovo “gostovati” u Banja Luci 2016. godine: “To je jedan od najvažnijih motiva zbog čega su se Dodik i Lukač opredjelili da tokom 2016. uzurpiraju veliku kasarnu Zalužani i tu presele cjelokupnu Specijalnu jedinicu policije iz njene dosadašnje baze u Sarici. Ova kasarna je još uvijek vojna imovina OS BiH, čiji status nije rješen.” Postavljajući pitanje zašto Dodik i Lukač jačaju uniformisanu i i specijalnu policiju, Šušnica je naveo: “Dodik i Lukač svjesno i namjerno podižu kapacitete MUP-a RS kako bi se mogao suprostaviti legalnim i legitimnim akcijama državnih organa BiH, i to oružanim putem i golom silom, ili, pak, odvraćanjem prijetnjom upotrebe sile.”

Izjave generala Petra Pavela, predsjednika Vojnog komiteta NATO-a, koje smo spominjali i u prošlom tekstu – da će NATO vojno reagirati u BiH, te da Rusija u Evropi za saveznike ima samo Srbe – nisu nimalo slučajne, već jasna poruka da će NATO štititi međunarodni ugovor potpisan u Daytonu. NATO i zapadni saveznici moraju zaštiti Bosnu i Hercegovinu i kao moguću, buduću rusku bazu u Europi. Jer, očigledno, da stvaranje obavještajno-vojne baze Rusije u Srbiji i Crnoj Gori ne ide prema planovima Kremlja.

avangarda.ba,
11.11.2016


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: