Tahir Mujičić: Književni prilozi

10 11 2016

jesen

Otomansko carstvo prvo

uza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog
ispod oblaka nena moja rahmetli zilđifa
uza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog
ispod oblaka nena moja rahmetli ajša
uza duvar središnji i opet otoman a ponad njeg dva oblaka
dima duhanskog a ispod njih pranena moja rahmetli nana
a
usredsrijede
mangala
elem
ponad otomana tri srasli oblaci duhanski
a na njima
sjedi
on
sjedi melek i gleda i sluša
ispod oblaka sakupila se tri
otomana
i na njima sjede puše kahvenišu
misle plaču misle plaču misle
moje
nena nana nena
cijelo otomansko carstvo jedno

 

Otomansko carstvo drugo

nena zilđifa preko šeker kocke srkne tanku kahvu iz
vrelog fildžana pa otpuhnu kolut dima put stropa
nena ajša isto
pranena nana išaretom me zovnu i tutnu mi dinare
u malu šaku
i niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla drave
po tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangali
ja stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenu
nanu i dim kojeg nema jer se razišao
soba nam je oker kažem poistiha
ko to kaže pita pranena nana
ja to je oker boja rekao moj učitelj bolto drug aurer
i to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drine
e nije kaže pranena nana to je kaki boja a oker je okerao
naše šamije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno
i pripali nena zilđifa ibar
i pripali nena ajša dravu
i pripali pranena nana drinu
oblaci se spojiše ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidio
više
ništa
Otomansko carstvo su tri sećije

nena zilđifa koju zovem majka okrenu fildžan otpuhnu dim pa
preokrenu fildžan i gleda
vidi udovicu već trideset zima vidi dvoje rano umrle djece
troje žive i šestog tahira odvedenog osmog maja četrdesetpete
iz njegovog hotela put jazovke vidi unuka arfana koji je
stigao iz njemačkog logora sa sedamnaest godina i tridesetsedam kila
što još vidi u preokrenutom kletom fildžanu
vidi nije kraj ni konac piše i opet će suze
nena ajša koju zovem hama okrenu svoj fildžan otpuhnu dim pa i
opet preokrenu fildžan i sluša
čuje napuštenicu već deset zima jer muž je salih morao pobjeći
desetog maja četrdesetpete i ostaviti tri djevojčice s njom
što se još čuje iz preokrenutog kletog fildžana
čuje se da nema ni konca ni kraja i da će zaboljeti opet
pranena nana koju zovem nana nit okreće fildžan nit gleda nit
sluša ona je sa sinom salihom svojim negdje u francuskoj s drugim sinom
džaferom na robiji u zenici s unukom sadom na
brestovcu i s grudoboljom
pranena nana žmiri i ne treba fildžan
što će joj fildžan
da kaže kako se ne vidi nafaka
da kaže kako je sve do kraja samo bol
jer svi su njezini na putu
a to nit jest nit more bit nafaka
jer sve je zna ona do kraja samo bol
a u dimu u oker sobi nad mangalom u fildžanu na otomanima samo
oni kojih nema
i rodna zemlja koje nema

Godišnjak 2005 / 102, 103, 104, Književni prilozi


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: