Sve što je bosansko propada!

9 11 2016

Pregledavajući  arhivu naletih na ovu kolumnu koju sam pisao prije par godina i učini mi se da je tema još uvijek aktuelna. U nastavku pročitajte o čemu je riječ.

fotografija0189
Bosansko narodno pozorište

Bosna i Hercegovina je pri vrhu liste europskih zemalja koje propadaju ali da zlo bude veće, veliki dio stanovništva živi u iluziji kao da je sve normalno.

Nemojte da vas uznemirava, ne brinite, to je sasvim normalno, dešava se, ništa čudno, samo su neki od uobičajenih komentara svih onih koji žive u sljepilu i iluziji. Normalno, izuzetno il’ prihvatljivo, za njih je i ropstvo normalna pojava. Možda se i varam, al’ što da brinemo o tom, normalno il’ izuzetno, dođe mu ga na isto.

Kad je već tako, normalno je i uobičajeno i da imamo pravo na kritiku i izražavanje svog mišljenja mada ljudi rijetko iskreno i direktno govore ono što im je na umu i zato se i ponašaju normalno u nenormalnim okolnostima. Učimo dok smo živi i u rijetkim trenucima i sam pomislim da je bolje živjeti u virtualnom nego u realnom svijetu, ali opet, sam sebe ne mogu obmanuti.

Čitalo se i pisalo o letargiji, rušiteljima države, patriotima, podjelama ali i propadanju, a kao razlog navedeno je to što sve veći broj institucija ne funkcionira. Bez obzira radi li se o nekoj ozbiljnoj izjavi političara iz suprotnog entiteta ili najbezazlenijem događaju i novinari su zapravo ti veliki dramoseri koji daju doprinos još većim podjelama i propadanju.

Propada sve i svašta, od ustanova i javnih preduzeća do vojnih letjelica i zaplijenjene robe u skladištima Uprave za indirektno oporezivanje. „San je ono što se želi a život je buđenje”, izreka koja mi je došla kao u zakazano vrijeme buđenja, baš dok sam prolazio pored Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, koje propada. Zbog nezainteresiranosti vlasti propada kao i gradska kafana o kojoj sam pisao, tu ispred njih, pred nosom. Pravo pred njihovim nosom, na našim ulicama i u našim kvartovima su problemi koji se ignoriranjem i potiskivanjem sami neće riješiti.

Međutim, šta je jedno Bosansko narodno pozorište naspram Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine koje je propalo prije nešto više od godinu dana. Propala je najstarija i najznačajnija kulturna institucija u BiH i nikom ništa. Pretpostavljam da na isti ili sličan način kao u Zenici propadaju pozorišta i u Prijedoru, Mostaru i drugim gradovima.

Čini mi se da sve što je bosansko propada ali i da nisu jedini krivci stranke koje se ne mogu dogovoriti. Koliko god se pisalo ili govorilo o propadanju ustanova kulture krivci su naravno i oni koji upravljaju institucijama kulture ali i Bosanci i Hercegovci koji godinama nijemo promatraju sve što se radi.

I dok sve što je bosansko propada, narodski rečeno „nije sve tako sivo”, one koje smo birali i koji upravljaju postaju kreativniji okrećući se sofisticiranijim projektima koristeći sve veća budžetska izdvajanja. Naime, država izdvaja milionske iznose za vjerske zajednice koji se uobičajeno koriste za obnovu i izgradnju vjerskih objekata, škola i institucija, obnavljajući sve što je bošnjačko, hrvatsko i srpsko.

Dešava se, i to je normalno. Dešava se i da godinama slušamo kako nas vjera uči dobroti, ljudskosti, pravednosti, tradiciji i kulturi a usporedo s tim odričemo se ustanova iz oblasti kulture.

Normalno je, je l’ da, ljudski i pravedno i da mlada djevojka iz Banjaluke, inženjer građevinarstva čisti kuće i kancelarije, iako je završila Građevinski fakultet, naučila više jezika te stekla brojne priznate sertifikate i diplome, kao i informatičke vještine.

Normalno je, je l’ da i da se putem medija šalje poruka kako policija u FBiH neće s palicama izaći pred građane u bilo kojim oblicima ispoljavanja nezadovoljstava svojim socijalnim statusom kojom se na određen način šalje i jedna druga poruka.

Nekada davno su i polupismeni ljudi čitali između redova i znali vidjeti u kolikoj mjeri se sprema sranje, a danas ovako školovani s diplomama i raznim sertifikatima umislili smo da smo toliko sposobni da čitajući naslove donosimo zaključke a zapravo i ne vidimo u kolikim smo u govnima.

Možda će i ovaj tekst prokomentarisati po naslovu, a to je ono što me ne čudi niti ljuti, ljute me tako neki poznanici koji znaju reći „ne znam kako ti do sada nije jasno”!

Elem, tako ispade da je normalno i da u Zenici neki ljudi radeći u noćnoj smjeni, prilikom obilaska terena, negdje na putu prema obližnjem izletištu sretnu uplašenu mladu djevojku koja je blago rečeno, bila sva raščupana i poderana. Usprkos vidljivim pokazateljima nasilja, čak ni nakon razgovora i prepričavanja događaja, ni žrtvi niti bilo kome ne pade na pamet prijaviti pokušaj silovanja. Nema potrebe za bilo kakvim zahvatima, jebi ga i to je danas izgleda normalno i ne znam kako mi to do sad nije jasno.

tridesetdrugivijecnik.blogspot.ba


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: