Faruk Tičić: Ko nas predstavlja? Ko su članovi diplomatskog kora?

8 11 2016

Često se pitamo:,, Ko su ti privilegirani i povlašteni koji rade po bh destinacijama i koji predstavljaju našu državu širom svijeta?

em-ko-nas-predstavlja-ko-su-01-696x469

Piše: Tičić Faruk

Ko su ti ambsadori, konzuli koji predstavljaju tvoju i moju državu?

Većina nas je uvijek zamišljala bh destinacije, kao nešto posebno i nedodirljivo. Shvaća li smo da su tu zaposleni ljudi od posebnog značaja, karaktera i koji se razlikuju od drugih.

Isto tako mnogi su od nas sanjali da budu na mjesto tih odabranih, jer to je jedan nivo koji ti omogućuje da se dokažeš i da budeš iznad ostalih. Pored toga što su finansijski osigurani, oni uživaju i druge privilegije, susreću se sa mnogim zvanicama što nisu ni mogli da sanjaju. Njihove porodice su u većini slučajevima s njima, a što im opet daje prednost, a pre svega djeci daje mogućnost školovanja na prestižnim koleđima i univerzitetima, u kratko rečeno za njih je budućnost obezbjeđena.

Za vrijeme tih mandata uspostavljaju veze, kontakte koje će im po završetku mandata dobro doći, da nađu dobro plaćene angažmane u raznim svjetskim odborima pri UN ili EU.

Kako se biraju ti privelegovani?

Po, pravilima ti srečkovići trebali bi biti odabrani po struci, po znanju i iskustvu, da budu poligloti, a nipošto po nekim drugim kriterijima, ali nažalost to je primarno. Koliko je mladih ljudi u dijaspori i u BiH koji su stekli fakultetske diplome i stekli obrazovanje za ovakve poslove, ali nažalost oni ne trebaju, naprotiv oni se proizvode za neke druge! Dosad je važilo da si prijatelj ili kako se danas kaže u šemi sa ljudima od političkog i drugog uticaja ili da si član jedne od vodećih političkih snaga pa onda prema preraspodjeli mjesta i dužnosti koji pripadaju tim partokratijama dolaziš na takvo mjesto. Međutim, sve to nije tako bajkovito. Vjerujemo da većina tih privilegiranih rade svoj posao po ustaljenim međunarodnim normama i protokolima, ali ima i onih drugih.

Za upitati se: ,,Ko nas stvarno predstavlja, u inostranstvu?“

Skandali privelegovanih

Međutim svi nisu isti, rad u bh destinacijama mnogima otvara oči i apetite za bogaćenjem, jer im to omogućuju taj privilegirani položaj, a istovremeno su zaštićeni političkim imunitetom da su ne dodirljivi, pa im je to usađeno u svijest ili podsvijest.

Međutim, nekad nije tako i kola pođu nizbrdo.

Posljednji slučaj g. Hamidovića pokazao je sve nedostatke u radu tog diplomatskog kora, počev od Ministra vanjskih poslova do uposlenika u bh destinacijama.

Velid Hamidović je obnašao dužnost bh. konzula u Parizu. Nezakonito je pribavio više od 10.000 KM izdavajući putne isprave osobama koje po nikakvim kriterijima nisu mogle putovati i boraviti u Francuskoj.

Radio je za kriminalnu grupu Elvisa Salčinovića koja se bavila trgovinom ljudi i kojima je isti izdavao putne isprave za žrtve trgovine ljudima. Naplaćivao je svoje usluge od 500 do 1.200 eura, da bi ti isti kasnije učestvovali u lancu međunarodnog džeparenja, a na osnovu čega su stekli bogatstvo, preko dva miliona eura koje su prenijeli iz Pariza u banke u Zenici.

Što je i utvrđeno u toku sudskog procesa, a u kojem je Hamidović priznao krivicu, nagodio se sa sudom, i očekuje presudu od godinu zatvora. Nije poznato da li mu je izrečena zabrana rada u bh destinacijama.

Skandala nije nikad nedostajalo. Zbog ,,primjerenog odnosa,, 2007.godine između ambasadorice Tanje Milašinović i generalne konzulice Vesele Planinić u bh. ambasadi u Londonu, Ministarstvo vanjskih poslova BiH formiralo je unutrašnju kontrolu da preispita cijeli slučaj, a radilo se o fizičkom obračunu ili nasrtaja pomenute ambasadorke na svog konzula.

Sve je prošlo fino, u rukavicama, baš onako diplomatski, ambasadorica je negirala da je bilo fizičkog obračuna, ali nije demantovala lični sukob sa svojom zamjenicom.

Poznat je skandal bh. ambasadora Pera Barunčića u Kini, 2008.godine koji je prilikom posjete delegacije RS organizovao zvaničnu večeru, a koju je platila bh. ambasada, od istih zatražio da plate polovinu sredstava utrošenih za tu večeru, nekih 300 eura, kako bih iste prisvojio.

2010., 2011. i 2012 godine tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, nije se skidao sa novinskih stranica, ne radi uspjeha, već mnogobrojnih skandala. Poznat je po bahatosti i nemilom trošenju budžetskih sredstava (2011.godine potrošeno je 1.790.990 KM, ostaće upamćeno da je njegovoj šefici kabineta Emini Merdan plaćen mjesečni račun za mobilni telefon u nevjerojatnom iznosu od čak 7.000 KM.) u kojem ga niko nije sprečavao. Poznat je po tome što je ignorisao zakone, pa je tako isplatio premiju, 13.418,59 KM, svojoj zamjenici Ani Trišić Babić, za rad u NATO-koordinacijskom timu Vijeća ministara BiH, čime je, navodno, svjesno prekršio Odluku Vijeća ministara po kojoj novčana naknada ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucija BiH.

Svakako da je jedan od tih skandala prešao sve mjere, kad je izazvao saobraćanju nesreću kojom prilikom je povrijeđena osoba zato što je on bio pijan.

U svojim kontroverzama i skandalima, nije znao mjere. Verbalno je napadao svoje suradnice, isto tako da bi sakrio svoje radnje u vrećama je iznosio zvaničnu dokumentaciju iz zgrade Ministarstva.

Sve se to ljepo završilo, g. Alkalaj je 2012. godine otišao na poziciju izvršnog sekretara Ekonomske misije UN-a za Evropu u Njujorku, a iza sebe je ostavio u Ministarstvu nerazjašnjene troškove i nepravilnosti u trošenju budžetskih sredstava na koje su godinama upozoravali revizori.

2016. godine Sud Bosne i Hercegovine, odjel II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju, je donio oslobađajuću presudu u predmetu (isplate 13.418,59 KM Ani Trišić Babić) koji se na Sudu vodio protiv Alkalaja. Bilo mu je suđeno za nesvjesan rad, a preko svega drugog se prešlo. Njegovi saradnici su ga slijedili u tim skandalima. Zabilježen je slučaj njegovog savjetnika, Senada Bužimkića, kad je vodio ljubav sa svojom poslovnom kolegicom i to u klozetu (koji je prethodno renoviran), jer mu se žurilo, optužen je samo za nedolično ponašanje, i ako je i ranije pravio slične prekršaje. Kažu da je takvih slučajeva bilo više, ali ne u zahodu, nego u kabinetu ministra i sa drugim akterima.

Jasin Ravašde je bio kadar iz Alkalajevog tima (bio je i stručni saradnik u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića) i dok je bio ambasador BiH u Kuvajtu periodu od 2008.godine do 2011.g.bavio se više ni manje, prodajom, švercovanjem alkoholom. Bavljenjem tim ,,poštenim,, poslom u zemlji gdje je to strogo zabranjeno stekao je nezakonitu zaradu od pola miliona eura. Nažalost smjenjen je sa te funkcije 2011.godine, da li je zato pretrpio neke druge sankcije to se ne zna.

Jasin Ravašde bivši bh. ambasador u Kuvajtu, je postao direktor Istraživačkog centra Evropa – Mediteran.

Februara 2014.godine zabilježen je slučaj generalnog konzula BiH u SAD, Brane Pećanca koji je slavio Dan RS i veličao optužene za ratne zločince, Radovana Karadžića i Ratko Mladić i za što je smjenjen sa dužnosti.

Mithat Pašič je obnašao dužnost savjetnika u Ambasadi BiH u Ruskoj Federaciji, i njegova jedina krivica što je vozio pijan i što nije htio da stane na znak policije. Nakon utrke sa policijom ulicama Moskve, i to sa službenim vozilom, je stao, ali nije dozvolio da mu se uradi alko test. Sankcionisan je tako što je postavljen za savjetnika u bh ambasadi u Kini.

Skandala u bh diplomatiji nije nikad nedostajalo čak i u protokolarnoj primjeni.

Neshvatljivo je da je krajem 2013. godine Predsjedništvo BiH izazvalo javni skandal prilikom sahrane predsjednika Južnoafričke republike Nelsona Mendele. Naime Predsjedništvo BiH je poslalo ambasadora iz Egipta, Borivoja Marojevića, ispred države BiH kao zvaničnika koji će prisustvovati sahrani, dok su ostale zemlje svijeta, 60 zemalja, poslale svoje predsjednike.

Po nepoštivanju protokola ostaće upamćen i bivši Ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija koju je tu dužnost obavljao od 2012. do 2014.godine kada je na 68 sjednici Generalne skupštine UN-a doslovice ,,upao,, u dvoranu usrijed obraćanja predsjednika SAD Baraka (Barack) Obame.

Tih gafova nije nedostajalo, a kažu da je i iza g.Lagumdžije ostao pravi haos, a uspio je da postane član mnogih međunarodnih komisija i odbora, a član je i predsjedništvo Partije evropskih socijalista (PES).

Nešto svježe. BH ambasadorica u Italiji, Željana Zovko, je učestvovala na izborima u Hrvatskoj kao kandidatkinja Domoljubne koalicije što joj sad omogućava da zastupa Hrvatsku u EU. Slučaj bez presedana. BH ambasador štiti interese druge države (sve ovo je objavljeno u Avazu 05. 11. 2016 – 17:24).

Nesvakidašnje, neshvatljivo mnogima, a za nas je to normalno jer imamo takav Ustav i Izborni zakon kojim se omogućava da se dešavaju ovakve stvari. U stvari sve je ovo odraz događanja i u našoj matičnoj državi!

,,Dugi niz godina javnost je uvjerena kako diplomatska mreža služi isključivo za zbrinjavanje stranačkih kadrova, nakon njihovih uglavnom neuspješnih aktivnosti u samoj državi BiH ili uhljebljavanju bliskih rodbinskih i familijarnih članova visokih zvaničnika BiH sklonjenih od očiju bh. javnosti. Struktura i sastav aktuelne bh. diplomatske mreže ide u prilog toj konstataciji.“

Privelegije odabranih

U diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) BiH zaposleno je 245 osoba, među kojima su ambasadori, savjetnici, ministri savjetnici, konzuli, vicekonzuli, atašei i drugi uposlenici. Ta mreža građane BiH godišnje košta oko 35 miliona KM!

Kako saznajemo, toliko se potroši u 44 ambasade, šest konzulata i šest misija BiH pri međunarodnim organizacijama. Osim što 13 miliona godišnje ide na plaće, a oko devet miliona KM na različite naknade.

Plata ambasadora u Norveškoj je oko 7.100 KM i toplim obrokom od oko 700 Km, u Danskoj plata je od oko 6.500 KM i topli obrok od oko 600 KM, ambasador u Švicarskoj, prima oko 6.500 KM i oko 600 KM toplog obroka, ambasadori u Austriji, prima plaću od oko 6.200 KM, plus topli obrok od oko 600 KM, u Francuskoj je plaću od 6.000 KM i oko 600 KM toplog obroka.

Plata ambasadora u Belgiji je oko 6.000 KM te topli obrok u iznosu od oko 600 KM, ambasador u Velikoj Britaniji mjesečno zarađuje oko 6.000 KM, a oko 600 KM još dobije na ime toplog obroka, isto toliko u Vatikanu, u Italiji, u Njemačkoj, u Japanu ima plaću od oko 6.000 i topli obrok u iznosu od 550 KM i u Australiji itd.

Pored plata na osnovu minulog rada ostvaruje dodatne naknade u prosjeku između najmanje 500 i 1.000 KM.

Imaju pravo i na 20 posto od osnovice za obračun plaće na ime supružnika u zemlji prijema. Pripada im i visina do najviše 80 posto plaće na ime prava za najam stambenog i garažnog prostora i plaćanje tekućih troškova.

Svaki diplomata iz BiH, naime, ima pravo na naknadu za školovanje svoje djece od šest do 26 godina, s tim da naknada za jedno dijete ne može iznositi više od 5.000 američkih dolara (oko 7.500 KM) za jednu školsku godinu. Ovo nisu sve sve privelegije koje uživaju. Stani pani neka uživaju, ali da to ima efekta i da nešto doprinose državi BiH.

Ne postoje tkz ekonomski ambasadori koji su svojim radom uspjeli da privuku bilo kakvu investiciju u našu zemlju i sve dok se ne budu poštovali osnovni pravni, politički, ekonomski i moralni postulati država BiH neće nikad imati izrađenu i cijenjenu diplomatiju.

Istovremeno rezultati aktivnosti posebno diplomatsko – konzularne mreže BiH u svijetu ravni su gotovo – nuli.

 


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: