Hapse se osumnjičeni za zločine, a ne Srbi, Hrvati ili Bošnjaci

4 11 2016

Pravosudne institucije su pod političkim pritiskom, a političari bi rado uzeli pravdu u svoje ruke, ocjena je bh. analitičara nakon brojnih reagiranja na hapšenje bivših pripadnika HVO-a u Orašju.

s16234180_303

U Bosni i Hercegovini (BiH) i Hrvatskoj ne jenjava politička bura izazvana reakcijama na hapšenje osumnjičenih za ratne zločine nad Srbima u Orašju. Među uhapšenima je i general bivšeg Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) Đuro Matuzović koji je preko svog advokata iz zeničkog zatvora poručio da je „žrtveno jagnje” i da su stvarnu nadležnost tokom rata u BiH imali komandanti iz Hrvatske. Matuzovićev branitelj Almin Dautbegović kazao je za Al Jazeeru da njegov klijent nije bio komandant vojske, već samo „karika u lancu“ koji je uspostavljen dogovorom Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. „Matuzović je bio komandant na papiru, ali su stvarnu nadležnost imali komandanti iz Hrvatske“, rekao je Dautbegović. On ističe da je njegov klijent spreman sarađivati sa Tužiteljstvom BiH kojem će dostaviti imena „svih odgovornih“, jer su do sada, navodno, bili poznati samo podaci o osumnjičenima iz BiH, ali ne i Hrvatske.

Na hapšenje desetorice bivših pripadnika HVO-a reagirali su mnogi, od hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je bila „iznenađena“ hapšenjem, jer su se Hrvati i Bošnjaci u Posavini „zajedno borili za goli opstanak”, do predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kojeg su „začudile“ reakcije iz Hrvatske, jer se političari „ne bi trebali miješati u poslove pravosuđa“. Hrvatski premijer Andrej Plenković je o hapšenju obavijestio Evropsku uniju i NATO. Sazvao je i vanrednu sjednicu Vlade poručujući da će zaštititi „legitimitet Hrvatske i njenih građana“ i da je koncept udruženog zločinačkog poduhvata „neprihvatljiv“. Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović „ne vidi razloga“ zbog čega je uhapšenima određen jednomjesečni pritvor, jer su se oni ranije „redovno odazivali na pozive institucija BiH”. Čelnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) tvrde da Hrvati u BiH „nemaju instrumente za procesuiranje ratnih zločina“, zbog čega su, kako to ističe lider HNS-a Božo Ljubić, „mnogi zločini nad Hrvatima u BiH ostali neprocesuirani”.

Hapšenja kao argumentacija za tezu o nacionalnoj ugroženosti

Nakon brojnih reakcija, analitičari u BiH ocjenjuju da je hapšenje bivših pripadnika HVO-a optuženih za ratne zločine „nepotrebno poprimilo političke dimenzije“. „Principijelno, niko, ko je činio ratne zločine, od ubistava, silovanja i progona, do ciljanog uništavanja materijalnih pretpostavki života ljudi, ne zaslužuje da rukom pravde bude zaobiđen“, kaže za Deutsche Welle profesor na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić. „Jesu li desetorica iz Posavine uhapšenih nešto od toga činili ili ne, ne znam. Znam, istina, da sam potkraj 1995. godine u Orašju upoznao Đuru Matuzovića i da je na mene tada ostavio jako pozitivan dojam, i u njemu nisam prepoznao ni trunke znaka da bi po srijedi mogao biti čovjek sklon apostrofiranim, ili nekim drugim formama manifestacije ratnih zločina. No, to i dalje ne znači da je apsolutno čist. Uostalom, sud je mjesto da se i to dokaže. Potpuno druga stvar je činjenica da bi pravdu u ruke, umjesto tužiteljskih i sudbenih institucija, rado uzeli svi ostali, političari posebno. I da, da dodam i to, hapšenja koriste kao argumentaciju za tezu o nacionalnoj ugroženosti njihova naroda. To se sada pokazuje u slučaju hrvatskog naroda, kao što se mnogo puta do sada pokazivalo u slučaju bošnjačkog i srpskog naroda”, kaže profesor Kukić.

s18593489_401
Sud BiH

Javnosti u regiji se, po svemu sudeći, stalno mora ponavljati da pravosudne institucije ne hapse Srbe, Bošnjake i(ili) Hrvate, nego osumnjičene za ratne zločine i druga krivična djela. „Zbog neprimjerenih reagiranja političara i raznih udruženja posebno je ‘problematično’ hapšenje ‘velikih riba’. Očit je, ali ne i usamljen, primjer reakcije političara iz Hrvatske na hapšenja u Orašju. Politički pritisci na pravosuđe u BiH su gotovo svakodnevni, od dodjele odlikovanja osuđenim ratnim zločincima i utvrđivanja ‘istina o presuđenim zločinima’ do negiranja genocida. Jedan od primjera političkih pritisaka na bh. pravosuđe je i podrška pojedinih udruženja Naseru Oriću. Posljednje reakcije iz Hrvatske pokazuju da je političare iz te zemlje strah da se ne razotkrije eventualna uloga njihove države u proteklom ratu. No, ne mora značiti da će uhapšeni biti i osuđeni. I ranije je bilo ‘velikih’ hapšenja koja su rezultirala oslobađajućim presudama. Legitimitet Hrvatske u ovom slučaju ne može biti ugrožen ni na koji način, tim prije što se uloga Hrvatske u ratu u BiH definira i pred Haškim tribunalom“, kaže za Deutsche Welle glavna i odgovorna urednica BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network – Balkanske istraživačke mreže) za BiH Erna Mačkić.

Neprocesuirani slučajevi pogoduju političkim manipulacijama

U međuvremenu su se oglasili Sud i Tužiteljstvo BiH navodeći kako su „pod direktnim političkim pritiskom“ svaki put kada dođe do hapšenja ili podizanja optužnica za zločine koji uključuju visokopozicionirane osobe iz ratnog perioda.  „Politika bi se po svaku cijenu zbog dobrobiti svojih građana morala zalagati za vladavinu prava, a populistički stavovi i burne reakcije ne doprinose tom ozračju. Pravosuđe mora raditi bez politizacije i bilo kakvog pritiska. Jedino tako je moguće izgraditi sistem u kom će svi građani biti jednaki pred zakonom“, kaže za Deutsche Welle novinarka BH radija 1 Mirela Huković-Hodžić. „Neprocesuirani ratni zločini ostavljaju duboke traume žrtvama i prostor za stalne političke manipulacije. Tajming za procesuiranje svih osumnjičenih za ratne zločine bio je prije dvadesetak  godina. Sve ovo, nažalost, predugo traje tako da mnoge žrtve neće dobiti satisfakciju za svoje patnje dok će se naša društva, nesposobna za katarzu, još dugo povijati pod teretom ratne prošlosti“, kaže Mirela Huković-Hodžić.

Tužiteljstvo BiH je, u međuvremenu, demantiralo navode pojedinih zvaničnika da je u predmetu za ratne zločine u Orašju riječ o kvalifikaciji „udruženog zločinačkog poduhvata“. Pritvoreni su, kako se navodi, osumnjičeni za krivična djela ratnog zločina (zločin protiv čovječnosti i zločin protiv ratnih zarobljenika) po individualnoj i komandnoj odgovornosti. Ističe se i da je ova institucija proteklih deset godina procesuirala stotine optuženih za ratne zločine, svih nacionalnosti iz svih vojnih struktura, postupajući po „najvišim standardima“ procesuiranja predmeta međunarodnog humanitarnog prava. Đuro Matuzović (1952), Ivo Oršolić (1952), Tado Oršolić (1960), Marko Dominković (1962), Joso Nedić (1956), Marko Baotić (1948), Marko Blažanović (1955), Mato Živković (1964), Anto Živković (1969) i Stijepo Đurić (1965), uhapšeni su u ponedjeljak (31.10.) po nalogu Tužiteljstva BiH. Osumnjičeni se terete da su kao pripadnici HVO-a u Orašju, Vojne policije HVO-a i policijskih struktura, kao i stražara u logorima i drugim objektima, počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolnih mjesta od aprila 1992. do jula 1993. godine.

DW.com


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: