Mustafa i(li) Mihajlo

31 10 2016

Prije koji dan, zapravo u srijedu, 26. oktobra, u večernjim satima, okončana je drama koja podugo traje u Skupštini Kantona Sarajevo: većinom glasova vijećnici su odlučili da

vildana12

…osnovna škola u Dobroševićima ubuduće nosi ime Mustafe Busuladžića.

Ima neke čudne simbolike u donošenju ove odluke upravo u danu u kome su (čak) dvije delegacije posjetile Kazane, makar i odvojeno, ima dakle nečeg ober znakovitog u stavu većine da se baš na godišnjicu obračuna sa kriminalom i zločinima u redovima Armije BiH presiječe svaka demokratska debata i školi da ime zagovornika i propagatora fašizma, čovjeka koji je slavio čišćenje Sarajeva od Jevreja u Drugom svjetskom ratu. Ima nečeg opasnog u stavu većine koja tog istog dana nije željela ni spomenuti, a kamoli razgovarati o ideji da ta ista škola umjesto po deklariranom fašisti iz onog rata ponese ime Mihajla Petrovića, heroja odbrane Bosne i Hercegovine iz posljednjeg rata.

Opozicija u sarajevskoj kantonalnoj Skupštini – zastupnici SDP-a, Demokratske fronte i Naše stranke napustili su zasjedanje odbijajući i tim činom glasanje; nezavisni poslanici također nisu željeli učestvovati u tom sramnom slavljenju promotora zla, no ništa nije pomoglo. Snaga SDA je u Sarajevu pokazala svoje mišiće. “U gradu u kojem danas egzistira mala Jevrejska zajednica, u kojoj se sve manjinske grupe (namjerno ne kažem narodi) osjećaju pomalo marginalizirane, u gradu u kojem se deklarativno osuđuju svi oblici fašizma koji se javljaju u drugim sredinama, drznuti se i donijeti jednu takvu odluku je vrhunac licemjerja”, konstatirao je predsjednik Jevrejske općine Boris Kožemjakin. Bojim se da je i mnogo gore: ova oda fašizmu doima se kao trasiranje puta koji SDA želi Sarajevu, svjesno(?) zanemarujući pritom da je Sarajevo glavni grad BiH.

Malo je prostora, no vrijedi se prisjetiti svih glavnih aktera ovog 26. oktobra. Krenimo od Busuladžića, kojeg slavi Džemaludin Latić pa i to prilično govori o njemu: Busuladžićeve pristalice ističu njegove radove iz brojnih oblasti – islamske nauke, kulture, književnosti, historije – naročito historije muslimana Bosne i Hercegovine, komparativne religije, te o aktuelnim problemima muslimana tog vremena (1932-1944), zanemarujući njegov angažman u jeku II svjetskog rata kada je bio novinar režimskih fašističkih vlasti u Italiji, koje su program emitovale na hrvatskom jeziku. Predstavljao se kao Hrvat islamske vjere, a njegova promocija fašizma i Nezavisne države Hrvatske bila je razlog što je odmah po završetku rata uhapšen, osuđen na smrt i pogubljen u Velešićima 29. juna 1945.

Televizija N1 napravila je pozamašan izvod Busuladžićevih misli iz kojih bih se ja ipak fokusirala na dvije o muslimankama: “Nama, kao i svim narodima, uvijek je više potrebno žena-majki, koje će odgajati čovjeka, nego liječnica i učiteljica” i “Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca”. Posve dovoljno, zar ne? Pravo pitanje glasi hoće li djeca slaveći dan škole u Dobroševićima ove i slične misli dobijati kao lekcije za vlastitu budućnost?

Većina sa SDA na čelu u Skupštini KS-a nije se ni osvrnula na prijedlog Građanskog saveza da škola ponese ime Mihajla Petrovića, koji je poginuo braneći BiH 25. oktobra 1992. godine. Petrović je bio oficir JNA, rođen u Beogradu, a početkom posljednjeg rata pridružio se Teritorijalnoj odbrani i svoje znanje, pamet i iskustvo demonstrirao na prvoj liniji fronte, na Vlašiću. “Moj djed borio se na Solunskom frontu protiv austrougarskih fašista, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Njih će biti i više i bolje naoružanih, ali ne bojte se – junak umire samo jednom, a kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja, neka otima od neprijatelja, u tami slušajte moj glas jer nemamo radioveza, nemamo motorola. Slušajte i radite šta naredim. I zapamtite, između ovog našeg nezaštićenog naroda i njih stojite samo vi”, govorio je.

Kada SDA između Busuladžića i Petrovića izabere Mustafu, onda postaje jasno zašto je i 23 godine kasnije Caco u nečijim očima heroj iako je zločinac koji je u Kazane bacao Srbe, Hrvate i one Bošnjake koji su drugačije mislili. I još jasnije postane kuda goni SDA svojom sarajevskom politikom jer treba imati na umu količinu vlasti koju je osvojila u glavnom gradu BiH. “Nisam vjerovao da će se Sarajevo pridružiti onima koji slave fašizam”, kazao je Slaviša Šućur, borac Armije BiH, u ime opozicije koja je napustila Skupštinu. Šteta samo što nisu dan proveli na Kazanima. Zajednički. Da jasno i glasno pošalju poruku šta misle o fašizmu i ovakvoj vlasti. Od koje se može očekivati i škola s Cacinim imenom.

 

Oslobođenje,
Piše: Vildana Selimbegović,
31.10.2016


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: