EDIN ZUBČEVIĆ, DIREKTOR JFS-a ZA “SB”: „O čemu mi danas pričamo, o kulturi? Pa mi nemamo uredno snabdijevanje vodom u 21. stoljeću“

31 10 2016

„Politička scena u našoj zemlji je jeftina šarena laža. Skupocjena igračka sirotinje“

Samo mu možete čestitati: Edin Zubčević, direktor JFS-a, Foto: Jasmin Fazlagić

Samo mu možete čestitati: Edin Zubčević, direktor JFS-a, Foto: Jasmin Fazlagić

Razgovarao: DINO BAJRAMOVIĆ

Od 2. do 6. novembra biće održan jubilarni, okrugli, veliki Jazz Fest Sarajevo.

Tim povodom naš sagovornik je njegov direktor, Edin Zubčević.

1. Kada ste 1997. pokrenuli «Jazz Fest Sarajevo», da li ste vjerovali da ćete doživjeti 20. rođendan, ili tada, tek dvije godine poslije rata, uopšte niste ni razmišljali kako i do kada?

U jesen ‘96. kada su počele pripreme za prvi Jazz Fest Sarajevo, održan u augustu 1997., bilo je važno organizovati festival, bilo kako.

Tek smo nakon prva dva izdanja imali dovoljno iskustva da sebi dozvolimo veće ambicije i dugoročnije planove.

2. Sjećam se, ured «Jazz Festa» tada je bio u Vašem stanu, garsonjeri od 20-ak kvadrata, faxovi su dolazili u tu jednu sobu u kojoj ste živjeli, novca, naravno, nije bilo nizašta, ali su ipak oni «jam sessioni» u danas već zaboravljenom «Libanskom restoranu» imali šmek najvećih svjetskih metropola. Šta je Vama najviše ostalo u sjećanju iz tog, ipak, romantičnog perioda?

Da, muzičke sesije u tadašnjem Libanskom su bile nevjerovatne. Sjećam se teksta iz ljubljanske Mladine koji opisuje upravo atmosferu kraja festivala na sveopštoj svirci u Libanskom restoranu.

Uglavnom, novinar opisuje nadrealnu situaciju i opis završava „…a na stolu spava Edinova glava“.

To je bio čest slučaj u prvih pet godina kada je Jazz Fest praktično bio one-man-show, bilo je iscrpljujuće preko svake mjere, ali nakon rata, čini se, kao da ništa nije bilo preteško, ako se zaisto htjelo.

Sjećam se samo da sam stalno bio umoran. Trebalo mi je nekoliko godina da pretvorim amatera u profesionalca.

3. Dvadeset godina znači i pet školskih generacija. Studenti iz 1997. danas na JFS dolaze sa svojom djecom, na dan koji je rezervisan samo za klince. I Vaša djeca su, usput, porasla. No, koliko se sarajevska jazz publika «izgradila» tokom ovih dvadeset godina?

Naša publika se gradila i rasla, zajedno s nama, ali to nije samo jazz publika, kao što mi prvenstveno organiziramo internacionalni muzički festival pa tek onda jazz festival u nekom hipotetičkom “mainstream” smislu te riječi.

Za mene, jazz je mnogo više od žanra, i usput, ne vjerujem da žanr u muzici u ovom stoljeću uopšte postoji, osim za potrebe industrije i prodaje.

jazz-fest-sarajevo-1472732308

Predstavljamo praktično muzike bez imena, muzike koje su u suštini u duhu najvažnijih muzičkih i društvenih vrijednosti onoga što se istorijski razumijeva pod jazzom.

Kada je riječ o publici, a to je ono što nas nakon programa najviše zanima, tradicija itekako pomaže. Ako dovoljno dugo trajete i ako kvalitetno radite, publika će sigurno biti veća između ostalog i iz razloga koje ste već naveli.

Polaznici radionica za djecu od prije 16 ili 17 godina danas su publika Jazz Festa, a neki su postali i muzičari. Studenti koji su nekada radili na festivalu, danas kao publika dovode svoju djecu na koncerte za najmlađe.

Sve je to skupa Jazz Fest zajednica koju čini naša publika zajedno s nama.

4. Nikada ne pričate o teškim i gotovo bezizlaznim situacijama u kojima ste se nalazili kao direktor «Jazz Festa», a kojih je, svakako, bilo. Ali, evo, možete li nam otkriti koji je do sada za Vas bio najteži trenutak?

Ovaj u kojem se nalazimo upravo sada. Zaista je bilo svega u proteklih 20 godina, ali ova je godina najteža. Imamo najbolji i najveći program do sada, a sve oko nas je skoro pa isto kao ‘96., ako ne i gore.

Uz to što više nema iluzija. Mi pokušavamo ostati vjerni idealima zbog kojih organizujemo jedan ovakav festival napredne umjetničke muzike. Vjerujemo da je svakom društvu, a posebno onom u postratnoj situaciji, umjetnost, muzika možda najviše, prijeko potrebna.

Dobra muzika nudi utočište za onaj bolji dio svih nas. Ali o čemu da mi danas pričamo? O kulturi? Pa mi nemamo uredno snabdijevanje vodom u 21. stoljeću. Voda je osnovna ljudska potreba, civilizacijski postulat, koji u Sarajevu prestaje da važi nakon ponoći.

O čemu da pričamo kada pričamo o kulturi? O tome kako za preko dvije decenije u kao glavnom gradu kao jedne države nije otvorena niti jedna jedina koncertna dvorana u pravom smislu te riječi bilo kojeg kapaciteta?

Tema je bezbroj i može ih nabrojati mnogi građanin ove zemlje. Za početak će biti sasvim dovoljno da imamo vodu, a onda eventualno možemo pričati o individualnim, društvenim ili bilo kojim drugim problemima.

5. A, koji je bio najljepši, najupečatljiviji, najdojmljiviji?

Mnogo ih je, između ostalog zato što tako dugo trajemo. Teško je izdvojiti bilo šta, na desetine je anegdota, stotine uspomena, ali možda prvi susret sa Joeom Zawinulom 1999. je nešto što se ne zaboravlja i što je veoma posebno kao i on sam.

Prvi susret, uz to, poslovne prirode, sa istinskim privatnim herojem licem u lice nije mala stvar, za traumatiziranog Bosanca koji još uvijek nije do kraja naviknut na odnedavno veliku vjerovatnost da možda neće biti ubijen (donedavna opsada se još uvijek osjećala u gradu, svako je nosio ratnu traumu kako je znao i umio), i tako još uvijek blago omamljen sviješću o svom relativno neupitnom postojanju, ugledam Joea.

Sjećam se da sam čekajući da sleti pripremao “kratki” govor dobrodošlice, a onda sam, k'o mutav, samo rekao: Joe, super je što si ovdje. Stvar je posebna jer sam trenutak nakon toga postao nekako suludo Joeov “miljenik” pa je u svakoj prilici narednih dana tražio da mu “pričam priče”, o svemu i svačemu.

Sjećam se da smo išli na mjesto sarajevskog atentanta. Slikao sam Joea u gluho doba, u dva ili tri iza ponoći, jeftinim analognim aparatom sa blicem, na mjestu atentata, za uspomenu i da bi poslao fotografije svom školskom drugu, nekadašnjem kancelaru Austrije Vranickom.

Zawinul je dva puta bio u Sarajevu na festivalu. Ono što je posebno je da sam od tada radio sa mnogo muzičara, različitih umjetnika, ali sa vrlo malo onih koji su bili tako otvoreni i ugodni, a pri tome zaista veliki i zaista važni globalno, istorijski, kako god. Jednom uspostavljena veza takve vrste ne prestaje da traje.

Zato, ako baš moram izdvojiti samo jednu priču, onda je to Joe Zawinul.

6. Slavni svjetski jazzeri su tokom ovih dvadeset godina šetali ulicama glavnog grada BiH i svirali na raznim lokacijama. Ko Vam je uputio najveći kompliment?

Mnogi, bez pretjerivanja. I to ljudi koji rijetko daju takve vrate komentara. Sve te komplimente imamo dokumentovane – Dave Holland, Jack DeJohnette, Gregory Porter, John McLaughlin i mnogi drugi.

Ipak, meni najvažniji događaj te vrste je slovo koje je održao Marc Ducret kad je svirao sa svojim triom. Na koncertu je rekao takve stvari na takav način da je to bilo potresno lijepo i inspirativno.

To nemamo dokumentovano ali te ću riječi pamtiti zauvijek. Naravno da nam godi kada neko poput Davea Hollanda javno izjavi da je svega nekoliko festivala sa pet zvjezdica u svijetu i da je Jazz Fest Sarajevo jedan od njih.

7. Jeste li napravili «Top 5» ili «Top 10» najboljih svirki na prethodnih 19 «Festivala»?

Ne. Dobra muzika je kao ljubav. Najvažnija je dok traje, nakon toga postaje sjećanje i sve se svodi na dojmove i/ili eventualne interpretacije.

Najljepši je onaj koncert koji traje pred vama i koji vas čini ne samo svjedokom već i sudionikom.

8. I 20. «Jazz Fest Sarajevo» obilježićete dobrim svirkama. Vidi se to već u najavama. No, hoće li biti i neke «dodatne fešte»?

Poznato je da Jazz Fest ne organizira derneke i “aftere”, nas zanima muzika, isključivo muzika.

jfs

Sve što imamo ulažemo u program, produkciju i ono što se naziva u najširem smislu gostoprimstvom koje je uvijek veće nego što je naša profesionalna obaveza.

Tako da su jam sessioni i klupske svirke dio programa, odnosno naši događaji “za zaglavljivanje”, za sve one koji “just can't get enough”.

9. Šta to publika nikako ne bi smjela propustiti na ovogodišnjem «Jazz Festu»?

Na prvom mjestu sam 20. Jazz Fest. Svi koji zaista vole muziku, bez obzira koju, mogu pronaći bar jedan koncert za sebe.

Ono što ne bi trebali propustiti je iskustvo muzike, totalne muzike, bez pretvaranja i poziranja, i pri tome muzike koja teško ikoga ostavlja ravnodušim.

10. Kako vidite JFS za dvadeset godina, hoće li ova značajna kulturna manifestacija tada, možda, imati svoj ekskluzivni dom?

Kamo puke sreće da se to desi, iako sumnjam da će se ikada desiti. Ostaćemo zauvijek nomadi, podizat ćemo svoje šatore gdje budemo mogli ili možda doslovno završimo na livadi (što ne znači da će festival biti manje odličan), kulturne smo izbjeglice, urbana gerila u kulturi, kao i kada smo počeli.

Sada smo dvadeset godina iskusniji, nadamo se bar deset godina pametniji, mnogo smo naučili. Tako da smo kao tim jači i ispremniji nego ikada.

Mada su društvene, ekonomske, saobraćajne, kulturne, medijske i mnoge druge okolnosti nepovoljne, a te okolnosti čine ljudi, političari i svi akteri u društvu. Političari brutalno najviše, na najgori mogući način.

Mi u Jazz Festu nismo, u pravilu, interesantni političarima jer ne nudimo nikakvu platformu bilo kome za bilo šta. Mislim da za to nema realne potrebe naročito ne kada političari predstavljaju i simboliziraju najgore među ljudima.

Političari su lično odgovorni za sve što nam se dešava, mada ne odgovaraju niti im se odgovara, a malo šta nam se dobro dešava, naravno, čast rijetkim izuzecime, čijih se imena ne mogu sjetiti.

Na kraju, umjetnost je ponekad platforma za različite vrste korektiva upravo političarima. U Bosni i Hercegovini postoje bezbrojni fantastično plaćeni političari, ali ne postoje politike, niti postoji politika uopšte.

Politička scena u našoj zemlji je jeftina šarena laža. Skupocjena igračka sirotinje.

S.B.


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: