Pismo kojim je Brando odbio primiti Oscara

29 10 2016

Pismo kojim je Brando odbio primiti Oscara: ‘Mi smo narod koji otima tuđa vlasništva i živote, dok oni brane svoju zemlju i slobodu, njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline!’

marlon-oskar

Marlon Brando (1924-2004) bio je glumačka legenda, dobitnik dva Oscara od kojih je jedan odbio

Filmovi “Tramvaj zvan čežnja”, “Na dokovima New Yorka”, “Kum” i “Posljednji tango u Parizu” neka su od njegovih najznačajnijih ostvarenja.

Vanserijski talent, dosljedan svojim principima ostavio je neizbrisiv trag u povijesti svjetske kinematografije.

Nezaboravni ‘Kum’, čovjek za kojim su uzdisale žene diljem svijeta i nepopravljivi idealist 1973. godine odbio je najprestižniju nagradu koju glumac može dobiti. Odbio je Oscara. Nije se ni pojavio na dodjeli nagrada. Umjesto njega pojavila se Indijanka iz plemena Apača “Sacheen Littlefeather”.

Izašla je na scenu i tom prilikom izavio: “Večeras predstavljam Marlon Branda, i rekao mi je da vam poručim da on duboko žali što ne može primiti ovu nagradu.

Njegovi razlozi tiču se lošeg tretmana američkih Indijanaca danas. Imam njegovo pismo, ali ne mogu ga pročitati cijelog zbog kratkog vremena. To ću učiniti kasnije na konferenciji za novinare”

Sutradan je New York Times prenio njegovo pismo u cijelosti. Ovo je samo djelić: “… Kada su spustili svoje oružje, ubili smo ih. Slagali smo ih. Oteli smo im zemlju … “

Evo što je stajalo u pismu:

“Dvjesto godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, obitelj i pravo na slobodu. Govorili smo im: ‘Položite svoje oružje, prijatelji, i ostat ćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas’.

Nakon što su položili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo ih. Prognali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za kojega smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život, koliko dugo život postoji. A prema svim interpretacijama povijesti, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnutom, nismo učinili ništa dobro za njih.

Nezakonito smo postupali, niti smo bili pravedni. Ne treba nas čuditi da, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude, niti živjeti u skladu s dogovorima. Nama je dato prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote, dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dato nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline.

No, postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda povijesti, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome?

Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelim svijetom prenosimo poruku da živimo po danim obvezama, kada svaka stranica povijesti govori suprotno; kada su svi žedne, gladne i ponižavajuće dane i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tome potpuno proturječni?

Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susjedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovome svijetu, prijateljskim i neprijateljiskima. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili

Možda si u ovom trenutku govorite – kakve to veze ima s dodjelom Oscara? Zašto je ova žena ovdje, upropaštava vašu večer, upliće se u vaše živote stvarima koje nas se ne tiču i koje nisu naša briga? Traži vaše vrijeme i novac te upada u vaše domove.

Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo pokretne slike odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihova karaktera kao svako drugi, opisujući ih kao divljake, opasne i zle divljake.

Dovoljno je teško djeci da rastu u ovakvomu svijetu. Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove te kada vide kako se njihova rasa prikazuje na filmovima, njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine na koje ne možemo ni zamisliti.

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko laskavih pomaka u ispravljanju ove situacije, ali prelaskavih i premalo ih. Stoga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a, ne mogu večeras primiti ovu nagradu. Mislim da je dodjeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku u ovoj državi neprilično sve dok se stanje Američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promijeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti njihovi pogubitelji.

Došao bih ovdje večeras kako bih vam to izravno rekao, no osjećao sam da će možda više koristiti ako odem u Wounded Knee, pomoći spriječiti uspostavu mira koji bi bio nečastan sve dok rijeke budu tekle i trava rasla.

Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao nepriličan upad, već kao na pošten pokušaj fokusiranja pozornosti na pitanje, koji vrlo dobro može odrediti ima li ova zemlja pravo reći od ovog trenutka nadalje da vjeruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i nezavisni na zemlji koja je poduprla njihov život dalje nego što seže pamćenje. Hvala vam svima na dobroti i uljudnosti prema gospođici Littlefeather.

Marlon Brando je ovim potezom skrenuo pozornost na probleme Indijanaca u Americi, ali nažalost nije naišao na dovoljnu podršku. Ovo je bio jedinstven primjer žrtvovanja sujete zbog viših vrijednosti. Pokušaj da umjetnost promijeni svijet.

Pogledajte video:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(Global CIR)


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: