VIDOVDANSKIM USTAVOM 28. JUNA 1921. (USTAVOM KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA) BOSNA I HERCEGOVINA JE ZAKONOM SILE RASPARČANA I PODIJELJENA..

28 06 2016

0,,00384738693876

Ilustracija

Piše: Hamdo Čamo

Vidovdanski ustav je oktroisani, nametnuti ustav kojim se i proklamativno ukida Bosna i Hercegovina, ukidaju se ljudska prava njenih građana, i premda deklarativno garantuje slobode i nepovredivost imovine, građanima Bosne i Hercegovine se agrarnom reformom „oduzima i krade 1.286.227 hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih familija“[1].

Kako Austrougarska Monarhija nakon aneksije Bosne i Hercegovine nikada do kraja nije ozbiljnije riješila agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini, ona je tražeći modalitete rješavanja agrarnog pitanja u stvarnosti samo održavala odnose iz osmanskog perioda.

Agrarno pitanje na bosanskohercegovačkom prostoru kao predmet opštepolitičke borbe prisutno je još od prve polovine XIX stoljeća. Upravo sredinom tog stoljeća ono postaje predmetom radikalne političke borbe između zemljoposjednika koji u nacionalnom smislu proizilaze uglavnom iz bošnjačkog (muslimanskog) korpusa, dok su obrađivači zemlje uglavnom hrišćani. Razlozi za ovakvu podjelu vlasništva leže u organizaciji osmanske države koja po svom karakteru je bila multietnička, ali u religijskom smislu ona je bila islamska država. Upravo na tim principima se temeljilo i njeno zakonodavstvo. Kao takva, ova država je omogućila pripadnicima askera da uživaju feudalnu rentu (spahije), dok su obrađivači uglavnom bili nemuslimani. Usljed kriza koje se pojavljuju u Osmanskom carstvu javlja se proces čiflučenja koji je preuzimanjem tzv. tapijskog prava omogućio da se vladajući sloj postepeno iz posjednika (uživaoca rente) sve više pretvara u vlasnike. Sve je to dovodili do međusobnih sukoba i pobuna seljaštva tako da u posljednjim decenijama osmanske vlasti dolazi do zakonodavne incijative čije mjere će faktički ostati i tokom austrougarske vlasti.[2] Od posebnog značaja su Ramazanski zakon[3], Saferska naredba[4] i Ševalski zakon[5] .

O rješavanju agarnog pitanja napisana su mnoga djela[6] i zakoni koji se bave pokušajima rješavanja čvora agrarnog pitanja, načinom i uslovima  otkupljivanja kmetskih  selišta u Bosni i Hercegovini.

U stvarnosti, rješavanje agrarnog pitanja, (po potrebi i agrarnog problema), u Bosni i Hecegovini neispričana je priča o nasilju i zulumu vlasti, krađi i otimačini kojoj nije bilo kraja i čiji rezultati poput bremena prošlih vremena još uvijek opterećuju današnjicu i svakodnevnicu u Bosni i Hercegovini.

Razlozi koji vode odgovoru zašto je tisućljetna Bosna i Hercegovina, kao najstarija država Balkana uopšte ostala nepriznata, zašto je poput trećerazredne kolonije rasparčana i podijeljena leže u bezglavoj neodgovornosti, radu, svijesti i savijesti tadašnjih generacija bh. inteligencije (političke i vjerske) i onih koji su predstavljali i učestvovali u vođenju i upravljanju Bosnom i Hercegovinom tokom vladavine i nakon raspada Austrougarske Monarhije, a potom i nakon završetka Prvog svjetskog rata. Još veličanstveniji je opstanak Bosne i Hercegovine u svom političkom vakuumu vremena, tokom perioda svih tadašnjih sudbonosnih svjetskih previranja u kojima će tokom noći nestati čak četiri moćna svjetska carstva.

 

VIDOVDANSKI USTAV (1921) – USTAV KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA – (SKRAĆENA VERZIJA ORIGINALA)

 

Član 1.

Država Srba, Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarna i nasledna monarhija. Službeni je naziv države: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Član 2.

Grb je Kraljevine Dvoglavi Beli Orao u poletu na crvenom štitu. Vrh obe glave Dvoglavoga Belog Orla stoji Kruna Kraljevine. Na prsima orla je štit, na kome su grbovi, srpski: beo krst na crvenom štitu sa po jednim ognjilom u svakom kraku; hrvatski: štit sa 25 polja crvenih i srebrnastih naizmenice; slovenački: na plavome štitu tri zlatne šestokrake zvezde. Ispod toga beli polumesec. Državna je zastava plava, bela, crvena, u vodoravnom položaju prema uspravnom koplju.

Član 3.

Službeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatski-slovenački.

Član 10.

Nijedan građanin ne može biti izgnan iz države.
ODELjAK XIII.

Prelazna naređenja

Član 128.

Na prvom sastanku skupštinskom posle proglašenja Ustava, Prestolonaslednik Aleksandar, kao namesnik Kralja Petra I, u smislu čl 58. Ustava polaže zakletvu: „U ime Njegovog Veličanstva Kralja Petra I, zaklinjem se svemogućim Bogom, da du Ustav nepovredan držati, da du po njemu i zakonima vladati, da ću čuvati jedinstvo naroda, nezavisnost države i celinu državne oblasti, i da ću u svima svojim težnjama i delima dobro naroda pred očima imati. Tako mi Gospod Bg pomogao! Amin!“

Član 135.

Zakonom o razgraničenju oblasti, Bosna i Hercegovina će se razdeliti u oblasti u svojim sadašnjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, okruzi u Bosni i Hercegovini važe kao oblasti. Spajanje tih oblasti vrši se odlukom oblasnih skupština dotičnih oblasti donetom većinom od 2/3 glasova u granicama određenim 3. stavom čl. 95. Ustava. Pojedine opštine ili srezovi mogu se iz svojih oblasti izlučiti i pripojiti drugoj oblasti u sadašnjim granicama Bosne i Hercegovine ili izvan njih, ako na to pristanu njihova samoupravna predstavništva odlukom od 3/5 glasova i tu odluku odobri Narodna Skupština. Okruzi (županije, okružja) ostaju kao jedinice državne uprave dok se ne ukinu zakonom. Njihov krug rada regulisaće zakon. Likvidacija samouprave okruga provešće se u korist oblasti i srezova čim budu organizovane oblasti.

Član 140.

Kad ovaj Ustav stupi na snagu, Ustavotvorna Skupština izabrana 28. novembra 1920. god. pretvara se u običnu Zakonodavnu Skupštinu.

28. juna 1921. godine u Beogradu.

 

 

Umjesto zaključka

Većina historičara sa prostora Balkana i Evrope ujedinjeni su u mišljenju da je Vidovdanski ustav promašaj jednog centralističko-unitarističkog koncepta kojeg je 6. januara 1929. („Šestojanuarska diktatura“), radi lične vladavine svojeručno ukinuo kralj Aleksandar.

 

 

_______________

BIBLIOGRAFIJA

[1] Srpska agrarna reforma i kolonizacija 1918. godine, Prof. dr. Dženana Efendić Semiz, Ekspropiracija zemljišta, Službene Novine Kraljevine Jugoslavije.

[2] Pravno-historijski kontekst agrarne reforme u BiH poslije Prvog svjetskog rata, Edin Mutapčić.

[3] Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva, III, Zagreb 1979., str. 391-392.

[4] Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture – Preporod, Sarajevo, 1997.(nadalje: Historija Bošnjaka), str. 340.; Vasilj Popović, Agrarno pitanje u Bosni i Turski neredi za vrijeme reformnog režima Abdul Medžida, SANU, posebna izdanja CL, knjiga 59, Beograd 1949., str. 272–290.).

[5] Ferdo Hauptman, Bosanskohercegovački aga u procjepu između privredne aktivnosti irentijerstva na početku 20. stoljeća, GDI BiH, broj 17, Sarajevo 1969., str. 30–33. (nadalje: F. Hauptmnan, n. dj.).

[6] Hamdija Kapidžić, Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugarske uprave, ANU BiH, Radovi XLIX, knjiga XV, Sarajevo, 1973.


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: