Krajiški nišan: Od biljega smrti do simbola života

24 06 2016

Visoki tri metra, postrojeni u vrstu, ukrašeni oružjem, najčešće puškom i mačem, s turbanom i tradicionalnim bridovima.


Krajiški nišani inspiracija su brojnim umjetnicima, Al Jazeera

Piše: Mirza Sadiković

Posebnost Bosanske krajine i njeno kulturno-historijsko naslijeđe čine, između ostalog muslimanski nadgrobni spomenici – nišani. Razasuti cijelim područjem sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine, posebni su po izgledu, visini i ukrasima. Obično se nalaze pored puteva. Visoki najmanje tri metra, postrojeni najčešće u vrstu. Ukrašeni su oružjem, najčešće puškom i mačem, s turbanom i tradicionalnim bridovima.

“Korijen imaju u selško-osmanskoj liniji. Dolaskom Osmanlija na ove prostore, počeli su se u praksi primjenjivati, odnosno počelo se s takvim načinom izrade”, pojašnjava Meho Čaušević, profesor sa Pedagoškog fakulteta u Bihaću.

Dževad Hozo

“Ovdje se brzo razvila posebna krajiška škola tih krajiških nišana – način njihove izrade. Imali smo utemeljenu klesarsku tradiciju u izradi stećaka kao nadgrobnih spomenika, imamo poseban kamen – bihacit, vrlo specifičan i podesan za oblikovanje, a vezan je baš za ovo područje. Nakon faze prelaznog perioda izrade ‘starih kamenova’, kako su zvali te stećke, ti su klesari počeli raditi vertikalne kameno-oblikovane nišane”, dodaje Čaušević.

Hozina ‘Bosanska nekropola’

Baštineći tradiciju Bosanske krajine, slikar Dževad Hozo u svojoj prvoj stvaralačkoj fazi obraća se prosimbolskoj formi krajiških nišana. Tako je nastala njegova zbirka Bosanska nekropola, prepoznatljiv grafički rukopis i stilski lik stotinjak nišana, čime oni prerastaju svoj prirodni u kulturni bitak. U “Hozinim nišanima” dolazi do izražaja njihova stvarnost, ornamentika, koja nije tek puki ukrasni ili sakralni dodatak, nego sadržava njegovu simboličku formu.

Nakon što je zbirka Bosanska nekropola upisana u registar svjetske baštine, kao pokretno nacionalno dobro, pohranjena je u fundus Muzeja Unsko-sanskog kantona, čime umjetnik zadržava spoj sa zavičajem.

Krajiški nišani inspiracija su i brojnim drugim umjetnicima. Međutim, danas se vrlo malo rade u klesarskim radionicama. I njih je potisnula industrija. Među rijetkima, jedini više od dva desetljeća izradom ovih nišana bavi se Bišćanin Enes Toromanović, pokušavajući ih tako “oteti zaboravu”. Ovaj samouki umjetnik, kako za sebe kaže, koji je automehaničarsku radnju zamijenio klesarskom, od djetinjstva je fasciniran ovim nišanima.

“Privukli su me oni pored puta, posebno najpoznatiji porodice Kajtezović, na putu Cazin – Velika Kladuša, u cazinskom mjestu Donja Lučka. Uzor mi je bio čovjek koji ih je izradio još u prvoj polovini prošlog stoljeća, Bišćanin Muho Bećirspahić. Nisam ni slutio da ću ja biti jedini koji će nastaviti njegovo djelo”, priča on.

Među rijetkima, više od dva desetljeća izradom ovih nišana bavi se Bišćanin Enes Toromanović

Toromanović je, kaže, počeo s detaljima, onda je prešao na monumentalne, koji su gotovo identični tim nekadašnjim, orijentalno obojeni kulturnom pejsažu, kakav se oblikovao tokom jednoipostoljetne vladavine Osmanlija na ovim prostorima.

Svaki je priča za sebe

“Radio sam velike nišane, do pet metara visine, ovdje, u bihaćkom selu Založje, upravo gdje se nalazi i taj kamen – bihacit, od kojeg se grade. Taj tipični, krajiški kamen, koji je pogodan za ovu vrstu oblikovanja, dobija patinu za nekoliko godina i plastičnost reljefa koji se izradi. On je onda čitava priča. Time upravo dajemo nišanu veličanstvenost”, rekao je Toromanović.

Uz oblik i visinu, kaže profesor Čaušević “ovi su nišani uglavnom s karakterističnim pletenicama na ivicama, uklesanim simbolima mača, glave, jabuke, s turbanom na vrhu… To su muški nišani, a ženski su manji i djeluju poput pokrivene žene. Oni su kompletno u folkloru kakav je žena obučena. To su, zapravo, odlike, osobine ljudi ovoga kraja, jer se na njih uvijek računalo. Zato su značajni, imaju ponos, govore o čovjeku kakav je bio u životu, a upravo ti nišani daju mezarjima – grobljima pejzažno-oblikovnu ulogu, jer srastaju s okolinom, i zato nema straha od groblja, jer ovdje je to sastavni dio identiteta.”

Otud je pokrenuta aktivnost da se krajiški nišan upiše u registar svjetske baštine i da se tako sačuva i otme zaboravu. Jer, svaki je ovaj spomenik neponovljiv. I priča za sebe. Posebno kada se ukorijeni u svojoj namjeni i na mjestu trajanja. Jer, ovdje se taj biljeg smrti pretvara u simbol života.

Izvor: Al Jazeera

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: