Da li mitropolit Amfilohije ozbiljno prijeti ratom – ili se šali?

13 09 2015

a55f4ad15-e0f0-4302-9975-2175b0765237-1glamfi-preview

Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ

 

Pred vama je prerađeni tekst koji je na Analitici objavljen 12. maja 2011. godine. U svijetlu napada pristalica Srpske crkve na mitropolita CPC Mihaila koji se dešavaju ovih dana, tekst je opet aktuelan i kad pročitamo ove izjave vladike Amfilohija i njegovih popova, lako ćemo uviđeti da ovih dana ne prisustvujemo nekakvim spontanim okupljanjima pristalica SPC. Njegovo visokopreosveštenstvo, gospodin Amfilohije Radović, mnogo puta je prijetio ratom Crnoj Gori. Iako izgleda nevjerovatno da jedan kaluđer, teolog, doktor nauka, duhovnik, episkop, arhiepiskop, mitropolit, prijeti ratom narodu iz kojeg je potekao i za koji on sam smatra da je njegov, on to često radi.

Prvi primjer: Da ja znam, Amfilohije je prvi put prijetio ratom Crnoj Gori u decembru 2000.godine. Na internet sajtu B92 i danas stoji vijest od 21. decembra 2000, naslovljena „Za Božić na Cetinju možda i sukobi”. Između ostaloga objavljeno je:

„Amfilohije je optužio ‘grupicu ostrašćenih ljudi okupljenih u sektu takozvanu Crnogorska pravoslavna crkva‘. ‘To je jedan šizofren pokret. Njih nema više od četvorice. Oni otimaju crkve i onda ih zamandaljuju, jer tamo nema ko da služi. Sve se to čini uz saglasnost sudskih i policijskih vlasti,’, rekao je mitropolit Amfilohije, javlja Beta. ‘U Crnoj Gori se povampiruje građanski rat iz 1945. godine’, rekao je Amfilohije, ne isključujući mogućnost sukoba i ‘krvoprlića’ za pravoslavni Božić u januaru na Cetinju.“

Tako je mitropolit SPC najavio krvoproliće za Božić 2001. Vjernik SPC, tada premijer Filip Vujanović, istog je dana hitro ušao u parlament i tamo saopštio da je „Crnogorsko – primorska mitropolija kanonski legitimni predstavnik Pravoslavne crkve u Crnoj Gori“ te tako umirio Amfilohija.

Izjavu Amfilohija Radovića prenijela je dnevna novina „Vijesti“ ali i drugi mediji 22. decembra 2000. godine. Kad, gospodin Amfilohije im je poslao, gle čuda, protestno pismo! „Vijesti“ su 23. decembra 2000. objavile njima upućeno Amfilohijevo pismo, u kojem je on napisao:

„Mitropoliti crnogorski u prošlosti pa ni ovaj sadašnji nikada nijesu ni najavljivali ni podsticali na krvoproliće…“

a55f4b071-96a0-4185-9b9d-23bdb0765237-2-previeworg

Ovo je napisao isti čovjek koji je dan ranije rekao da ne isključuje mogućnost sukoba i „krvoprolića“ na pravoslavni Božić, što možete pročitati i na sajtu B92.

Primjer drugi: Amfilohijev pop Gojko Perović je u maju 2006. takođe prijetio krvoprolićem. Crnogorska pravoslavna crkva ušla je u jednu seosku crkvu u Cucama, crkvu koju su gradili Crnogorci i oko koje žive Crnogorci, na to je pop SPC Perović zaprijetio krvoprolićem. Evo što je izjavio, prenio je list “Dan“ (tekst „Aktivisti DPS-a  provalili  u crkvu“, 15. maj 2006):

Da odobrim brojne pozive mojih prijatelja Roganovića, Mijanovića i drugih iz Nikšića i sa primorja koji brinu i hoće da dođu i brane svoju crkvu, pa da sljedeći put, kada krenu na crkvu Svetog Nikole, imamo bratsko krvoproliće? Vidite da država ‘pilatovski pere ruke‘ od nemira koje sama izaziva svojim nečinjenjem. Postoje i druga, teška i ružna rješenja. Imam uz sebe ljude, sa Cetinja i drugih krajeva Crne Gore, koji su sposobni i spremni da životima brane svaku crnogorsku svetinju, i od države, i od raspopa. Međutim, to je onda početak nečega što više niko ne može kontrolisati. Jedno je sigurno jasno kao dan: mi u Mitropoliji ovo ne želimo tolerisati, niti uzmicati pred bezakonjem.
Zlokobne riječi Amfilohijevog popa Gojka.

Primjer treći: U julu 2005. Amfilohije je uputio otvoreno pismo preśedniku vlade Milu Đukanoviću povodom rješenja o rušenju limene crkve na Rumiji, koje je donijelo Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora:

„…Ovaj više simbolički hram (tri sa dva i po metra) podignut je daleko od bilo kakve urbanističke zone, van prostora gdje postoji bilo kakav urbanistički plan, na visini od skoro dvije hiljade metara, na temeljima crkve srušene u davna vremena. Oko njene crkvine skupljaju se pravoslavni vjernici vjekovima na Trojičin dan, a zajedno sa njima rimokatolici i muslimani, iznoseći krst Svetog Jovana Vladimira i po kamen za povratak i obnovu hrama…“

Zaista, gospodin Amfilohije Radović je bio u pravu kad je rekao da je to simbolički hram. Limena crkva na Rumiji je simbol razaranja narodnog bića ljudi u barskom kraju, simbol prekida tradicije u kojoj su pravoslavci, katolici i muslimani zajednički u litiji izlazili na Rumiju, na dan Sv.Trojice. Od kad je 2005. Amfilohije poperio taj limeni objekat  muslimani i katolici više na dan Sv. Trojice ne izlaze na Rumiju. Pa je zatim gospodin Amfilohije zaprijetio:

Rušenje ove crkvice Svete Trojice na zahtjev poslanika muslimana, u neposrednoj blizini Kosova i Metohije na kojima su tamošnji teroristi, na žalost sunarodnici ovog poslanika, srušili za posljednjih šest godina 150 pravoslavnih hramova, imaće dalekosežne posledice za mir i poredak u Crnoj Gori.“ (Večernje novosti, 24. jul 2005.)
Jasna prijetnja ratom preśedniku Vlade.

Primjer četvrti: Povodom istih dešavanja Amfilohije je nekoliko dana kasnije, 29. jula 2005. dao intervju za list „Dan“:

„Ne znam koja je to teritorija Mitropolije, ako nije upravo ona na Rumiji gdje smo postavili crkvu. Na tom mjestu su Turci 1571. godine srušili crkvu. O tome postoji i istorijski dokument. Od tada pa do danas postoji želja da se ona obnovi. Plod te želje je litija koja se obavljala vjekovima, obnovljena 1994. godine, a svakog Trojčina dne na planini Rumiji za vrijeme koje su oni, koji su dolazili, donosili po kamen koji će se ugraditi u crkvu kada ona „doleti“. Svi koji smo tamo izlazili shvatili smo da se već skupilo toliko kamenja da je vrijeme da crkva „doleti“.
Crkvu na Rumiji Turci 1571. nijesu srušili jer je nikada tu nije bilo, imamo puno sigurnih dokaza za to. Moguće je da je na Rumiju kamenje donošeno da bi se prema zavjetu izgradila crkva, ali naravno – od kamena, zato je kamenje i iznošeno. U istom razgovoru za list „Dan“ još jednom je pritvrdio prijetnju ratom:

„…ja se ne bih iznenadio da sjutra dođe i do nove otimačine crkvene imovine, do novog neposrednog gonjenja crkve u Crnoj Gori, do objavljivanja bukvalno vjerskog rata u Crnoj Gori.“
Crkva na Rumiji nije uklonjena, Vlada Crne Gore je ustuknula.

a55f4b0a9-52d4-4ec3-8d0b-23c2b0765237-3-previeworg

Primjer peti: Neđeljnik „Monitor“ je 6. oktobra 2006. u članku „Amfilohije priziva vjerski rat“ pisao o izjavi Amfilohija Radovića koju je on dao na Rodosu:

„Ovoga puta javio se sa Rodosa, gdje je učestvovao na međunarodnom forumu Dijalog Civilizacija. Mitropolit je otuda poručio da je „nacrt novog crnogorskog ustava vrlo opasan kada je u pitanju crkva“. Ustvari, toliko se naśekirao što će u novom crnogorskom ustavu prva biti navedena crnogorska crkva da je priprijetio: ‘To će biti razlog bez sumnje, budućeg vjerskog rata u Crnoj Gori’.“
     Ako je u nekom od nacrta Ustava na prvom mjestu stojala Crnogorska pravoslavna crkva, taj nacrt nije prihvaćen i u novom Ustavu Crne Gore koji je usvojen u oktobru 2007. u članu 14. stoji:

     „Vjerske zajednice odvojene su od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.“
     Prijetnja ratom je gospodinu Amfilohiju urodila plodom  i ono što je stojalo u nacrtu, nije usvojeno.

      Primjer šesti:  U Orašcu 15. februara 2008. poslije liturgije, Amfilohije je upozorio Balkan i Evropu koji je jedini način da sačuva mir, izvještaj agencije Beta

     „Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije ocijenio je danas da bi pravedno rješenje problema na Kosovu donijelo istinski mir Balkanu i čitavoj Evropi. Nakon liturgije u Crkvi vaznesenja Gospodnjeg u Orašcu kraj Topole, Amfilohije je rekao da se i danas, kao i u vrijeme kneza Lazara, ljudi i narodi moraju da opredijele po pitanju Kosova da li će poći za istinom, pravdom i mirom ili putem „sultana Murata“ koji simbolizuje nasilje, nepravdu i obmane. „I danas se opredjeljuju ljudi i narodi da li će poći za onim putem u kojem su se susreli istina, pravda i mir ili za onim putem nasilja, nepravde i laži… Nema danas trećeg izbora ni malima ni velikima“, rekao je Amfilohije. 
     Tako je gospodin Amfilohije i Evropu upozorio što joj jedino može donijeti istinski mir.

     Primjer sedmi: „Vijesti“ su 9. marta 2008. u članku „Srpskoj crkvi oduzeta imovina na Cetinju“, javile: „Mitropolija crnogorsko-primorska nije više vlasnik crkvenog zemljišta i zgrada u cetinjskom katastru, već su to tamošnje pojedinačne crkve i manastiri, odlučila je opštinska filijala Uprave za nekretnine, ispravljajući „greške“ napravljene tokom devedesetih. Advokat MCP Mlađan Mićović rekao je „Vijestima“ da je isti slučaj i sa dijelom takve imovine u podgoričkoj opštini. On je rekao da se na ovakvu odluku žalio Ministarstvu finansija. Crkvena imovina u Crnoj Gori predmet je oštrih verbalnih i sudskih sporova kao i povremenih incidenata između predstavnika i vjernika Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve. Dvije strane su i po više puta fizički preuzimale neke seoske crkve jedna od druge. Dvadesetak crkava i dva manastira u cetinjskoj opštini, prema zaključku lokalne filijale Uprave za nekretnine, postali su vlasnici zemljišta i zgrada, kako je to bilo i do devedesetih, prije nego što je to vlasništvo „greškom“ prenijeto na MPC. Prema nekim tumačenjima, time su ponovo dobili status pravnog lica.“

      Na ovu odluku Uprave za nekretnine, episkop Amfilohije je reagovao tako što je uputio pismo preśedniku Crne Gore Vujanoviću i premijeru Milu Đukanoviću. U pismu je tražio da se „stavi tačka na nezapamćeno bezakonje“ i priprijetio, navikao se da ratom prijeti Crnoj Gori: 

     „Pošto nam nije ni na kraj pameti da ovakve postupke tolerišemo, ni kao Crkva, ni kao slobodni građani, a duboko vjerujemo da Vaša državna pozicija, i Vaše shvatanje zemaljske pravde imaju kompetenciju i snagu da upravo oglašavanjem u javnosti prepoznate problem i spriječite njegovo dalje širenje. Očekujemo od Vas da, sa najodgovornije pozicije u državi, institucionalno obezbijedite pravnu i imovinsku sigurnost Mitropolije crnogorsko-primorske i time sačuvate, prijeko potrebni, građanski mir u Crnoj Gori i ne dozvolite da se ona pretvori u besudnu zemlju.“

Poslije nekog vremena ministar finansija poništio je odluku Uprave za nekretnine. Tako je prijetnja ratom i ovog puta uspjela Amfilohiju Radoviću. Opet je presudio strah od gospodina Amfilohija i od njegove spremnosti da izazove oružane sukobe u Crnoj Gori.

     Primjer osmi: Ono što je nedovoljno jasno iskazao u Orašcu 15. februara, Amfilohije je u oktobru iste 2008. potpuno razjasnio, dao je jasnu ratnohuškaču izjavu, najavio je rat!
     „Zbog uslova sa kojima se suočava srpska manjina na Kosovu, rat na Balkanu je „jednog dana neizbježan“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u intervjuu za Reuters. Amfilohije je rekao da bi mogao izbiti rat kao i devedesetih godina, prenose portali Pincom i Bošnjaci.„Ne može biti mira. Jedno razdoblje biće mira, ali sa vremenom će se spremati novi konflikti, novi rat, nova borba“, zaključio je Amfilohije. On je dodao da lično želi mir, ali da je „realan“. (Objavljeno na sajtu PCNEN)
Na sajtu agencije Reuters dugo je stojao taj intervju, a sada samo naslov. Ovo je stojalo na sajtu Reuters-a:

   „CETINJE, Montenegro, Oct 17 (Reuters) – War is inevitable again one day in the Balkans because of the conditions faced by the Serb minority in Kosovo, the acting head of the Serbian Orthodox Church said. Metropolitan Amfilohije Radovic’s comments contrasted with the views of many political leaders who say the wars fought in the region in the 1990s are unlikely to be reignited as the former Yugoslav republics seek European Union membership. Kosovo declared independence from Serbia on Feb. 17. Amfilohije said Kosovo’s Serbs face hostility from the mainly Muslim ethnic Albanians, who make up about 90 percent of the population. „Amid such injustice, there cannot be peace,“ Amfilohije said in an interview late on Thursday at his headquarters in the Monastery of Cetinje in Montenegro. „It will be the root of future conflict, that is as clear as the day.“ He said he wanted peace but was „realistic“. „There will be some period of peace, but it will be a time that prepares for new conflict, new war, new struggle,“ he said…“

      Primjer deveti: Gospodin Amfilohije je opet zaprijetio ratom 18. januara 2011. godine kada je rekao: 

     „Do nas dopiru ozbiljne prijetnje iz Bara, da ukoliko dođe do rušenje crkve, to može izazvati rušenje neke od džamija, da ne kažemo krvoproliće na vjerskoj osnovi“, naveo je on. 
 Primjer deseti: Ne pitajući nikoga SPC i grupa njenih vjernika iz Paštrovića počela je u aprilu obnovu crkve koja je bila u vlasništvu Karađorđevića. Vlada Crne Gore je na to reagovala namjerom da poruši ono što je sagrađeno.. Kako su prenijeli mediji, 28. aprila 2011. svještenik SPC Smiljić je prijetio da će narušiti mir:

 „Mi više ne možemo da garantujemo mir na Svetom Stefanu, jer ukoliko se to desi situacija će izmaći kontroli, znajući trenutno raspoloženje među narodom“, rekao je Smiljić.
      Prijetnja sukobima je „upalila“, Vlada je promijenila raniju odluku o rušenju započete crkve i donijela odluku da se formira komisija koja treba u roku od 7 dana treba izađe sa zaključcima o crkvi Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu. Još jednom je prijetnja nasiljem od strane SPC, urodila plodom.

Primjer jedanaesti: Prije mjesec dana Amfilohijev pop Gojko Perović je opet najavljivao rat:

„Pot­pu­no je ja­sno da ovo šti­vo ni­je pi­sa­no da bi se una­pri­je­dio raz­voj cr­no­gor­skog dru­štva, što bi tre­ba­lo da bu­de cilj do­no­še­nja jed­nog za­ko­na, ne­go je Vla­da pred­lo­ži­la po­me­nu­ti tekst sa na­mje­rom da stvo­ri pro­stor da ra­tu­je pro­tiv Pra­vo­slav­ne cr­kve.“ („Dan“, 13. avgust 2015.)

        Ukoliko do „krvoprolića“ zaista i dođe, unaprijed znamo ko je vinovnik: Svaki put do sada država Crna Gora je na prijetnje ratom od strane Amfilohija ustuknula i povukla se. Vlasti u Crnoj Gori su očigledno zaključile da je Amfilohije spreman da izazove nemire u Crnoj Gori, zato crnogorske vlasti uvijek ustuknu pred razbješnjelim Amfilohijem.

     Neozbiljan čovjek je onaj čovjek koji prijeti samo riječima, praznom pričom, a ozbiljan čovjek svoje prijetnje i ispunjava. Nema sumnje da i sami visokopreosvećeni samog sebe doživljava kao ozbiljnog čovjeka, dakle kao osobu  koja se drži svojih riječi i obećanja – dogovore pa i prijetnje – ispunjava.

    Ako u Crnoj Gori dođe do „krvoprolića“ (to je riječ koju Amfilohije voli) bar će svi koji pročitaju ovaj spisak prijetnji mitropolita Amfilohija znati ko je krvoproliće priželjkivao i izazvao. Viđećemo da li će mitropolit Amfilohije svoje beskonačne prijetnje ratom Crnoj Gori – i ispuniti.

crnogorskapitanja.wordpress.com


Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: