Na današnji dan objavljen je prvi broj časopisa “BEHAR”

1 05 2015

“Poslije uvida u pročitano – svakom pojedincu preostaje da donosi vlastiti sud – s molbom, da ne gubi iz vida činjenice o državama, politici, historiji i vremenu – u koje su mnoge životne sudbine ljudi smještene, često sticajem okolnosti i ne svojom voljom, što će u historiji naroda, ne samo Bosne i Hercegovine, često biti ne samo slučaj, već i usud.”

casopis_behar

„Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Osnivači Behara bili su Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić, a štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić, kojeg su zbog toga smatrao vlasnikom Behara. List za pouku i zabavu kako je glasio podnaslov svoj prvi broj objavljen je 01. maja 1900. godine i neprekidno je izlazio deset godina (1910.), svakih 15 dana. Glavni urednici su bili Safvet-beg Bašagić (1900.), Edhem Mulabdić (1901-1906), Mehmed Džemaludin Čaušević (1907.), Musa Ćazim Ćatić (1908.), Ljudevit Dvorniković (1909-10.).

U periodu od maja 1927. do aprila 1945. časopis je dobio novo ime “Novi behar”, a vlasnik je bila “Islamska dionička štamparija” i muslimansko kulturno društvo “Narodna uzdanica”. List je donosio priloge iz područja književnosti, historije, islamske nauke… Urednici su bili Husejn Đogo Dubravić i Alija Nametak. Prvi broj lista štampan je takođe 1. maja 1927. godine. Izlazio je neprekidno sve do 1943. godine, a nakon toga izašlo je 6 brojeva. Novi behar odigrao je važnu ulogu u prosvjetnom i kulturnom životu muslimana Bosne i Hercegovine.

Od 1993. godine časopis “Behar” izdaje Kulturno društvo Preporod, piše historija.ba.

Behar je nazivom bosansko-hercegovački list za pouku i zabavu, (slično svojatanju Ive Andrića i Mehmedalije Meše Selimovića u Srbiji), za koji Hrvati tvrde “da su ga uređivali Hrvati prepoznatljivih hrvatskih imena”.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Behar_(časopis)

Kao osnivači Behara pominju se „Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić, a štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić, kojeg su zbog toga smatrao vlasnikom Behara.“

Biografije navedenih (malo hrvatskih, malo bošnjačkih, malo bosansko-hercegovačkih, malo jugoslovenskih književnika, malo svih zajedno!), moguće je provjeriti i na hr/wikipediji.

Poslije uvida u pročitano – svakom pojedincu preostaje da donosi vlastiti sud – s molbom, da ne gubi iz vida činjenice o državama, politici, historiji i vremenu – u koje su mnoge životne sudbine ljudi smještene, često sticajem okolnosti i ne svojom voljom, što će u historiji naroda, ne samo Bosne i Hercegovine, često biti ne samo slučaj, već i usud.


Ko je Ademaga Mešić?

Ademaga Mešić , (Tešanj, BiH, 25. ožujka 1868. – zatvorska bolnica u Popovači, 5. srpnja 1945.[1]), bio je hrvatski političar.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ademaga_Mešić

– Zastupnik u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru (trajanje službe: travanj 1911-1914)
– Doglavnik NDH (trajanje službe: 8. svibnja, 1941. – 6. svibnja, 1945.
– Politička stranka: MNS, JMO, MO HSS, UHRO
– Zanimanje: trgovac, političar

Životopis

Ademaga Mešić rođen je u Tešnju 1868. (negdje se vodi i 1869.)[2][3] godine od oca Hadži Mehmeda Muharema Mustafe i majke Arife, rođene Galijašević.[4] Izdanak je ugledne trgovačke obitelji. Polazio je srednju muslimansku školu (medresu) u Travniku i nakon očeve smrti preuzima očev posjed i postaje jednim od najuglednijh trgovaca u Bosni.[3] Pripadao je krugu napredne hrvatske inteligencije i cijeloga je života izražavao interese onog dijela bošnjačkog društva koje je prihvaćalo i podržavalo tekovine modernog doba. Prije Prvoga svjetskog rata bio je predsjednik Muslimanske napredne stranke i izabran za zastupnika u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru koji zasjeda od sredine lipnja 1910. do početka srpnja 1914. godine.[4] Izabran je na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivši natpolovičnu potporu biračkog tijela (2.244 birača), te je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okružju ušao u II. izbornu kuriju Sabora.[4] Nacionalno se osjećao i izjašnjavao Hrvatom.[4][2] Zastupajući stanovište da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, tvrdi: “Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati.” (Mešić, Memoari I, str. 122.)[4] Zalagao se za jedinstvo Hrvata katolika i Hrvata muslimana (danas Bošnjaka). Osnovao je 1908. godine Muslimansku naprednu stranku u hrvatskom duhu. Godine 1914. osniva Hrvatsko dobrotvorno društvo vojnika dobrovoljaca Mešić koje je kao “pripomoćna zaklada” trebalo “potpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na školama, uvježbaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini te Austro-Ugarskoj monarhiji”, ali prava aktivnost društva nije u praksi zaživjela.[4] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije član je Jugoslavenske muslimanske organizacije i odlučan protivnik njena ulaska u Jugoslavensku radikalnu zajednicu smatrajući da se time napušta ideja o autonomiji BiH.[2] Zbog toga inicira veliku skupštinu u Tešnju 27. listopada 1935. godine koja je bila osnova za buduću Muslimansku organizaciju (osnovana u studenom 1936. godine u Zagrebu pri HSS-u).[2] MO HSS djeluje u BiH od tada pa sve do 1941. godine, a Mešić je jedan od njezinih čelnika. Za vrijeme stvaranja i tijekom NDH doglavnik je Anti Paveliću.[2]

Nakon sloma NDH i smrt

Dne 6. svibnja 1945. godine napušta Zagreb, zajedno s članovima Vlade NDH i drugim dužnosnicima, te odlazi u Austriju. Britanski vojni redarstvenici uhićuju ga 17. svibnja 1945. godine i zatvaraju u logoru Spittal na Dravi, a 18. svibnja je u Rosenbachu izručen jugoslavenskim vlastima.[2] Od Vojnog suda JA u Zagrebu optužen je za “veleizdaju i ratni zločin” na temelju “Uredbe o vojnim sudovima” iz 1944. godine.[4] Isti sud osudio ga je 1. lipnja 1945. na kaznu doživotnog zatvora, gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.[4] Umro je zlostavljan, 5. srpnja 1945. godine, u zatvorskoj bolnici u Popovači.[1]

Književno stvaralaštvo i publicistika

Bio je jednim od najvećih kulturnih mecena u Bosni u prvoj polovici 20. stoljeća i dugogodišnji novčani podupiratelj listova Behar, Ogledalo, Muslimanska svijest, a zajedno s Hakijom Hadžićem i osnivač lista Hrvatska svijest, u kojima također i objavljuje.[2] Jedan je od osnivača i značajni je pomagatelj muslimanskog dječjeg potpornog društva Gajret i Narodne uzdanice. Osnovao je samostalno 50 zemljoradničkih zadruga.[3] Bio je također većinski vlasnik Islamske Štamparije. Napisao je dramu Carevićev grob (poslije preuređena u Ismet i Almera) i više brošura od kojih je poznatija Namet na vilajet.[2][3]

Djela

– Carevićev grob, drama, (poslije preuređena u Ismet i Almera)
– Namet na vilajet, brošura, 1917.
– Ademaga Mešić, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Tešanj, 1998. (priredio Amir Brka)

Izvori

– Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 973.
– Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 265-266.
– Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1955., str. 352-353.
– Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895.–1918. godine // ČSP, br. 3. (2008.), str. 1119.-1140., (Hrčak), preuzeto 17. prosinca 2011.

 

Biografije osoba vezane za list Behar:

Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 12. ožujka 1878. – Tešanj, 6. travnja 1915.), bh./ hrvatski preporodni književnik.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Musa_Ćazim_Ćatić

Edhem Mulabdić (Maglaj, 25. prosinca 1862. – Sarajevo, 29. siječnja 1954.), hrvatski je i bošnjački književnik.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Edhem_Mulabdić

Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 6. svibnja 1870. – Sarajevo, 9. travnja 1934.), bošnjački i hrvatski književnik i hrvatski narodni preporoditelj.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Safvet-beg_Bašagić

Osman Nuri Hadžić (Mostar, 28. lipnja 1869. – Beograd, 23. prosinca 1937.), bio je hrvatski književnik.

Ljudevit Dvorniković, hrv. filozof i pedagog (Zagreb, 6. IX. 1861 – Sarajevo, 24. III. 1933).

Husejn Đogo Dubravić rođen je u Mostaru 1880, a umro u Gradačcu 1961. godine. Završio je mekteb i ruždiju, gdje je naučio arapski, turski i perzijski jezik, a potom i tri razreda Velike gimnazije u Mostaru i Učiteljsku školu u Sarajevu. Studije je završio u Beču na Učiteljskoj akademiji, nakon čega se vraća u Bosnu i Hercegovinu. Radio je kao učitelj u Bugojnu i Konjicu, kao nastavnik Trgovačke stručne škole u Tuzli, Mostaru i Brčkom, te u Derventi, gdje je bio profesor Muške učiteljske škole i prefekt preparandije. Umirovljen je1924. iz političkih razloga, ali je 1925. reaktiviran i premješten u Sarajevo za direktora Ženske muslimanske građanske škole. Sa Hamdijom Kreševljakovićem pokrenuo je 1927. Novi behar, u kojem je radio kao glavni urednik do 1930, kada je sa službom premješten u Blace kod Niša. U Zagreb je prešao 1941, gdje je i umirovljen. Pravo prezime njegove porodice bilo je Gluščević, dok je Đogo bio nadimak. Od 1933.g. potpisivao se kao Dubravić.

Alija Nametak (rođen 6. marta 1906 u Mostaru; umro 8. novembra 1987. u Sarajevu) bio je jedan bošnjački, hrvatski, jugoslovenski književnik.

Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 18. rujna 1888. – Sarajevo, 9. srpnja 1959.) bio je bosanskohercegovački povjesničar i književnik.

U rodnom gradu završio je pučku, trgovačku i učiteljsku školu. Još kao đak javlja se u hrvatskim listovima, zauzimajući se za hrvatsku kulturnu prošlost. Kao učitelj u osnovnim školama radio je u Sarajevu i Vinkovcima. Poslije uspješno položenog stručnog ispita, radi u sarajevskim školama u kojima je namaknuo obrazovanje – Trgovačkoj i Učiteljskoj. Kao hrvatski nacionalist bio je nepoćudan Jugoslavenskim vlastima. Odlazi u preranu mirovinu 1932. godine, tri godine nakon sukoba s ondašnjim vlastima, odnosno nakon javnog kritiziranja službene politike u to vrijeme. Za vrijeme NDH surađivao je u Novom Beharu (1944.), Narodnoj uzdanici, kalendaru (1942.-1945.), El Hidaji i dr. Bio je dopisni članJAZU a od 7. siječnja 1942. član HAZU. Nakon sloma NDH radi kao nastavnik na II. muškoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Sarajevu. Iza sebe je ostavio brojne znanstvene uradke, nezaobilazne kad je riječ o proučavanju prošlosti BiH i Sarajeva.
 
Na kraju pogledajte i video:”Bošnjački časopis “BEHAR” (1900-1910)”
 

 
Uredio: Hamdo Čamo,
Dana, 01.05.2015.

Advertisements

Akcije

Informacije

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: