Crna Gora i dijaspora: Ljubav iz interesa

1 04 2013

Pred predsjedničke izbore postavlja se pitanje kako će glasati dijaspora, budući da više Crnogoraca živi van Crne Gore, nego u njoj, i da uglavnom nemaju glasačko pravo.

Briga o emigrantima trebala bi biti u vrhu prioriteta državne politike Crne Gore, zajednički je stav crnogorske dijaspore i predstavnika vlasti. Predsjednički izboriu zemlji matici prilika su za promjene. No, s druge strane granice, kako izvještava reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović, malo ko vjeruje da će do njih doći.

Nada Putica, rođena Crnogorka, cijeli život provela je u Sarajevu. Kroz Vijeće nacionalnih manjina nastoji izboriti veća prava za svoje sunarodnjake. Prije rata u BiH ih je bilo više od deset hiljada. Danas, znatno manje.

“Kao što je neko Srbin, Hrvat ili Albanac, tako sam i ja Crnogorka. I ne volim da sam onaj ostali. Znate, kada kažu da ste ostali, bacaju vas u neki drugi koš”, kaže Nada Putica.

Želje i mogućnosti

A biti u drugom košu, znači biti diskriminiran. Nada je odlučila da se bori – u Bosni i Hercegovini. Matica, kaže, mnogo ne pomaže.

“To su sve onako obećanja. Dijaspora vam treba samo kada trebaju glasovi“, kaže ona.

Svoj glas na predsjedničkim izborima 7. aprila, jednom od dvojice kandidata dat će i ljekar Šemsudin Hadrović. Do rata je živio i radio u Crnoj Gori.

“Koliko god da se Crnoj Gori ima šta prigovoriti za godine iza nas, ja spadam u red ljudi koji će podržati tračak svjetlosti i nade, i to je upravo ono što činim svih ovih godina”, kaže Hadrović.

Ali ovaj put, bez nade u velike promjene.

Sve dok jedna država i vlada nema ministarstvo za dijasporu, od te ljubavi nema ništa. Postoji samo interes“, kaže Šemsudin Hadrović.

Interes crnogorske dijaspore jeste da se intelektualno i kulturno uzdiže, da bude uključena u razvojne projekte zemlje-matice.

S takvim zahtjevima svakodnevno se suočavaju u Centru za iseljenike u Podgorici. Tvrde da crnogorska dijaspora, samo legalnim tokovima, u domovinu pošalje 300 miliona eura godišnje.

Bez prava glasanja

“Za nas je od posebnog značaja naša dijaspora finansijski, ali ne samo finansijski, nego i svojim stručnim znanjem i iskustvom”, kaže Milan Vukčević, direktor Centra za iseljenike Crne Gore.

Nedavno su izdati prvi udžbenici za dijasporu, otvorene su škole crnogorskog jezika i kulture, pokrenuto je niz projekata. Ali, da bi ostvarili biračko pravo, iseljenici moraju doći u Crnu Goru.

“U periodu kada je bio referendum 2006. godine, 20-ak hiljada ljudi je došlo iz dijaspore da glasa”, kaže Vukčević.

Ali nemaju svi pravo glasa, tvrde u sjedištu Matice crnogorske.

“Mnogo, mnogo je veći broj onih koji ne mogu da ostvare ovdje nikakvo pravo, osim kao stranci u Crnoj Gori”, kaže Gordan Stojović iz Matice crnogorske.

Budući da je donedavno crnogorska dijaspora bila u sastavu jugoslovenske, da su se mnogi ilegalno iselili, te da crnogorski zakon ne poznaje princip dvojnog državljanstva, ne postoji precizna brojka crnogorskih iseljenika.

Ali najnoviji podaci govore da više Crnogoraca živi u inostranstvu, nego u samoj Crnoj Gori.

Izvor: Al Jazeera

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: