Rođen Muhamed Filipović!

10 09 2012
Akademik Muhamed Filipović

Akademik Muhamed Filipović

Muhamed Filipović, rođen 3. augusta 1929. godine u Banja Lucu, akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih historičara. Jedan od najpoznatijih bh filozofa današnjice.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, a doktoriao 1960. godine. Član je Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Radio je kao profesor na sarajevskom Filozofskom faliktetu. Objavio je 14 knjiga, od kojih su neke i prevedene na strane jezike. Najveći broj prevoda doživjela je knjiga “Lenjin – monografija njegove misli”, koja je prevedena na danski, švedski, francuski, bugarski, slovački, italijanski i kineski jezik.

Nekoliko najpoznatijih citata akademika Muhameda Filipovića:

“Safvet-beg Bašagić nije nikada bio, niti je hrvatski pisac, to nije bio Musa Ćazim Ćatić, kao ni Mak Dizdar, kao što ni Meša Selimović nije bio srpski pisac. Međutim, ne treba sve bacati na te koji to čine, jer oni to čine na osnovu izjava, deklariranja i želja takvih pisaca. Treba znati da su se naši brojni pisci izjašnjavali kao Hrvati: Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić, Alija Nametak, Muratbegović, Mak Dizdar; kao što su se drugi, od Avde Karabegovića do Meše Selimovića, izjašnjavali kao Srbi, a npr. Ćamil Sijarić kao Crnogorac. Druga je stvar zbog čega su to oni činli. Svako zna da je Meša postao Srbin zbog terora nad njim kojeg je vršio Cvjetin Mijatović, uz pomoć nekih muslimanskih pseudo-intelektualaca, a da je Mak postao Hrvat, kako je meni lično obrazložio, jer je tako imao bolju prođu i mogao štampati svoje knjige u većem tiražu i u više izdanja, a to mu je bilo važno u sirotinjskom životu kojeg je veći dio svog života vodio. S druge strane, i mnogi drugi, političari i navodni narodni vođe, su se izjašnjavali kao Srbi ili Hrvati. Tako je npr. i Alija Izetbegović bio dugo godina Srbin, prema svom izjašnjenju u popisima stanovništva. To, međutim, ne mijenja istinu i identitet tih pisaca. Svako, ko zaviri u njihova djela može se jednostavno uvjeriti da je sadržaj, jezik, faktura i sve o čemu oni pišu i kako misle, vezano sa Bosnom, vezano za bosanski način života i našu tradiciju i kulturu. Jedan od razloga da drugi preuzimaju naše pisce može biti i u tome što je malo naroda koji su u tako malo vremena dali toliko velikih pisaca. Uzmite samo kratak period od 1908.-1917. godine. U tom vremenu se među Bošnjacima rađaju Hasan Kikić, Ahmet Muratbegović, Meša Selimović, Skender Kulenović, Midhat Begić, Safet Krupić, Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić, da navedemo samo najpoznatije i nesumnjivo velike pisce koji bi činili čast svakoj našoj književnosti. To može biti razlog da se drugi pokušavaju na nama namiriti za oskudnost svojih pisaca. Ko zna.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa odgovarajući na pitanje o svojatanju bošnjačkih i bosanskih intelektualaca od susjednih Srba i Hrvat).

Mi imamo naše historijsko i etničko, odnosno nacionalno ime, koje u novijoj terminologiji glasi Bošnjaci. Tome nije potreban nikakav dodatak. Prvo, nisu svi muslimani Bošnjaci, niti su svi Bošnjaci nužnim načinom muslimani. To što neki naš narod nazivaju Bošnjaci-Muslimani je ostatak prošlosti i pokazuje da oni nisu raščistili sa nacionalnim identitetom našeg naroda i da ga limitiraju samo na vrijeme od kad smo mi postali muslimani, kao da smo mi vezani za Bosnu otada, a ranije smo bili nešto drugo. Ništa gore od toga. Prije našeg prihvatanja islama mi smo bili Bošnjani. Osmanlije su nas nazivale Bošnjak, pa smo mi vremenom preuzeli taj naziv, što je isto što i Bošnjanin. Mi imamo naslijeđe i u staroj bosanskoj državi i nosioci smo njene državnosti od najranijih vremena. Mi nismo mijenjali svoju domovinu, to je oduvijek bila Bosna, ali smo promijenili vjeru i naši su preci odabrali vjeru koja im je više odgovarala. Naročito nakon što su katolici teško progonili pripadnike Crkve bosanske, pa je bilo malo ljudi koje su koptirali za katoličanstvo, nakon svirepih katoličkih progona kojima su krstjani Bosne bili izloženi za vrijeme vladavine dva zadnja kralja bosanska. Treba obratiti pažnju koliko katolici ili današnji Hrvati žele da ograniče Bosnu na zadnje katoličke vladare, pa i kraljicu Katarinu, za koju sasvim lažno tvrde da je bila Hrvatica, jer je bila katoličke vjere. Što se tiče naših katolika i pravoslavaca, koji su danas Srbi i Hrvati, budite uvjereni da su oni sve do sredine 19. vijeka bili Bošnjaci pravoslavci ili katolici, a da su pod uticajem propagande iz Srbije i Hrvatske počeli uzimati do tada ovdje nepoznato nacionalno ime Hrvati ili Srbi. Postoji bezbroj dokaza za to, mada nosioci današnjeg agresivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma u BiH to nikako ne žele priznati. Oni, a s njima i mnogi “objektivni” historičari, žele dokazivati kako je Bosna oduvijek bila katolička, a to bi onda trebalo da znači hrvatska ili pravoslavna, a to onda znači hrvatska ili srpska zemlja. To je najveća neistina koja se polako provlači kroz knjige i udžbenike, što je moguće u današnjem haotičnom stanju u našoj državi, koja je bez vlade i bilo kakve odgovorne politike i u kojoj probleme obrazovanja nauke i kulture vode nekompetentni ljudi.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa o Bošnjacima, bosanskim Hrvatima i Srbima).

“Nažalost, Dalibor Brozović, koji je vrsni lingvist i koji veoma dobro poznaje bosansku jezičku situaciju, nije, kao ni mnogi drugi, izbjegao nacionalnoj bolesti. On dobro zna da je ono što je nekad nazvano južno narječje, zapravo bosanski jezik, samo što tadašnjim ideolozima ilirizma i kasnije srpskohrvatskog nacionalizma nije odgovaralo da uvode u svoju terminologiju bosansko ime. Brozović, sasvim nehistorijski i paušalno, povezuje stanje koje je vladalo u Jugoslaviji s ovim koje vlada u BiH. To stanje je sasvim različito i ovdje nema nikakve majorizacije ili marginalizacije i sve je slobodno, sva leksika i svi oblici su u slobodnoj upotrebi. To je kada se misli sa pozicija nauke. Ali kada se počinje misliti sa političke pozicije i pozicije stvaranja nacije putem jezičke politike, a to je uvijek zloupotreba nauke, onda stvari dobivaju drugačiji izgled, pa izgleda da je normalno da naši Hrvati uče jezik kojeg ne znaju i ne razumiju i da im se nameće i leksika i oblici koji nemaju nikakve veze sa njihovim jezičkim iskustvom i osjećanjem. Ovdje majke i očevi hrvatskih nacionalno svjesnih političara i intelektualaca ne razumiju govor svoje djece. Ono što oni žele, a nažalost i Brozović, jeste da se jedan laboratorijski jezik nametne putem politike kao nacionalni jezik Hrvata u BiH. To je eksperiment, a mi ćemo vidjeti šta će iz toga biti. Najzad, svako je ovisan o drugima i niko sam za sebe ne može da živi. Koliko god je BiH ovisna o Hrvatskoj i Hrvatska je ovisna o BiH. Nije uzalud Tuđman pokušavao silom i intrigama da podeblja kiflu. To je uzajamno. Mi treba da nastojimo živjeti u miru i saradnji, a to nije moguće ukoliko jedan dio stanovništva naše države ne vidi BiH kao svoju državu i domovinu. Tu je glavni problem.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa o “ultimatumu” Dalibora Brozovića po kojem se Hrvatima nalaže da bosanski jezik nazivaju “bošnjačkim”).

“Oni žele da i mi pristanemo na nacionaliziranje našeg jezika, jer bi to onda opravdalo njihovo tjeranje svih Srba i Hrvata da govore jezik kojeg im oni propišu. To što oni čine nema veze ni sa naukom, ni sa poštenjem, ni sa interesima tih ljudi i naše zemlje.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa odgovarajući na pitanje: “Zbog čega srpski i hrvatski lingvisti nameću Bošnjacima da svoj jezik kojeg oduvijek zovu bosanskim, prestanu tako nazivati i da ga preimenuju u bošnjački”).

Islamofobija je odgajana vijekovima i ona se naslanja na staru evropsku islamofobiju koja potiče još od krstaških ratova i stava Svetog njemačkog rimskog carstva (Achen 800. godine) da Evropa mora biti kršćanska, te da sve muslimane treba iz nje istrijebiti. To je uspjelo u Španiji, Italiji i započelo, ali nije uspjelo, na Balkanu. Islamofobija se njeguje i zbog toga što se kod nas vrši identifikacija vjere i nacije, pa se nacionalni interesi i sukobi projiciraju i na vjeru. Sama po sebi islamofobija nije osnovana i ne bi smjela biti dopuštena ni po crkvenom kanonu, ni po sadržaju Isusove vjere ljubavi, ako je takva vjera i moderno kršćanstvo jedne, druge ili treće provencijencije.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa o islamofobiji).

“Njihova mržnja je stvar odgoja. Onaj koji se od malena odgaja da je Turčin-musliman, glavni neprijatelj, da ga je opravdano ubiti i da ga treba mrziti, ne može a da ne mrzi nas muslimane, jer nas identificira sa Turcima. Ta je mržnja dio vjerskog i nacionalnog odgoja kod Srba i Hrvata. Mene raduje što mi ne bolujemo od te bolesti i nadam se da će nas zaraza mržnje mimoići, jer ona na kraju ubija onog ko je u sebi nosi.” (oktobar 2005. za Radio Slobodna Evropa o srpskoj i hrvatskoj mržnji prema Bošnjacima)

” … u Evropi se vodi veliki krstaški rat protiv muslimana u Bosni!”

Nas Evropa ne želi, kao što nije željela Židove… Evropa neće reći da treba istrijebiti muslimane u Bosni, ali će pustiti da nas trijebe i neće uraditi ništa da se to spriječi”.

“Treba obratiti pažnju koliko katolici ili današnji Hrvati žele da ograniče Bosnu na zadnje katoličke vladare, pa i kraljicu Katarinu, za koju sasvim lažno tvrde da je bila Hrvatica, jer je bila katoličke vjere. Što se tiče naših katolika i pravoslavaca, koji su danas Srbi i Hrvati, budite uvjereni da su oni sve do sredine 19. vijeka bili Bošnjaci pravoslavci ili katolici, a da su pod uticajem propagande iz Srbije i Hrvatske počeli uzimati do tada ovdje nepoznato nacionalno ime Hrvati ili Srbi.”

Djela:

“Lenjin – monografija njegove misli”
“Religija i moral”
“Etički osnovi humanizma”;
“Marksizam i savremena filozofija”;
“Marksistička filozofija”;
“Safet Krupić-filozof,esejist i književni kritičar”;
“Filozofija jezika I i II”;
“Bošnjačka politika”-Svjetlost 1996 godine
“Bosna i Hercegovina-najvažnije geografske, demografske,historijske, kulturne i političke činjenice”, Copact-E, Sarajevo 1997 godina
“Tunjina nedovršena priča-Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovića”,Emin Krkić 1999;
“Pokušaj jedne duhovne biografije” (Aicena, Sarajevo, 1999)
“Bio sam Alijin diplomata I i II” (Delta, Bihać, 2000)
“Deset predavanja o ideji Evrope” (Pravni centar Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2000)
“Jedno dugo, dugo putovanje uz Lim i oko Pestera” (Svjetlost, Sarajevo, 2001)
“Komunizam i nostalgija” (Svjetlost, Sarajevo, 2001)
“Pitanje odgovornosti za rat u BiH”, Svjetlost
“Islam i teror” (El-Kalem, Sarajevo, 2002)
“Metodologija znanosti i znanstvenog rada” (Svjetlost, Sarajevo, 2004)
“Tragedija Bosne”
“U susret stogodišnjici Merhameta”,Prosperitet 2011 godina;

“Povijest i naše mišljenje o njoj”;

“Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine, knjige I,II,III,IV”, Svjetlost 2005;
“Devetnaest etida o Mihailu Bahtinu”, Svjetlost 2005
“Bosanski duh lebdi nad Bosnom”,Prosperitet 2006 godina, (Izvor: Wikipedia)

U nastavku:

“Problem je u tome što se 200.000 pobijenih Bošnjaka (od toga najmanje 85% civila), i oko milion prognanih i raseljenih Bošnjaka i Hrvata izjednačava sa ipak minornim brojem žrtava koje je imalo srpsko stanovništvo u BiH (od ukupnog broja srpskih žrtava u BiH obrnuto proporcionalo bošnjačkim žrtvama – 85% su bili vojnici ili oni iz paravojnih sastava).”

“Dayton je, dakle, prekinuo oružani, ali utoliko više osnažio jedan beskrajan politički rat od kojeg zemlja sve više trpi, a u nekim aspektima i više nego u toku vrućeg rata.”

(Muhamed Filipović, akademik, diplomat, historičar)

“Dayton nije zaustavio niti otklonio onaj temeljni, tj. politički sukob koji je doveo do rata 1992. godine, a koji je i dalje, ali sada u mirnim i legitimnim uvjetima nastavljen punom energijom. On je ostavio na snazi i dao političku moć onim istim ljudima, strankama i programima koji su se temeljili na ideji nacionalne podjele teritorije Bosne i Hercegovine.”

Muhamed Filipović, u knjizi “Tragedija Bosne”

Advertisements

Akcije

Informacije

One response

8 11 2013
sevludin

Pjesma o Bosnjaku: Znas Bosnjace,nije davno bilo,svijeg mi svijeta nema petnaest ljeta,kad u nasoj Bosni ponositoj,i junackoj zemlji Hercegovackoj,od Trebinja do Bosanskih vrata nije bilo srba ni hrvata (samo bosnjaka….muslimana,katolika i pravoslavaca) a danas se kroz svoje hire,oba stranza ko u svome sire.Oba su nas gosta saletila,da nam otmu najsvijetije blago,nase ime ponosno i drago BOSNA=BOSNJACI.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: