OPIJUM RELIGIJE

21 10 2011

Ako je riječ o strastima, postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je najveći porok. Zbog nje se kažu gine. Šta je sa religijom? 


Govorimo o religiji

 

Autor: Hamdo Čamo


“U mračnim vremenima ljudi se najbolje štite vjerom, baš kao čovjek
kojem je u mrkloj noći slijepac najbolji vodić; on zna sve puteve i staze
bolje od čovjeka koji vidi. Međutim, nakon što svane, besmisleno je da
vam slijepi starac pokazuje put.”

– Heinrich Heine – „Gedanken und Einfalle“; (Hajnrih Hajne – Misli i dosjetke)

 

Od vremena pred-kršćanstva, kršćanstva, Rima do budizma, ljudi su ubijali tokom vremena za Boga – i, u ime Boga. Koliko je koristi imao On, a koliko čovjek, malo je poznato. Ono što se zna, vodila se i još uvijek se vodi, neprekidna borba radi utjecaja vladavine – kraće rečeno – radi interesa vlastite moći. Da se borbe takve vrste vode radi sreće pojedinca, previše je.

Religija, opijum naroda

U hladovini ljetne bašte pored Ciriškog jezera, slučajno prisustvujem napetoj raspravi o islamu, temi koja nekima očito narušava časove uživanja bezbrižnog popodneva. Ovakva vrsta rasprave nije jedina i pomislih, kako se upražnjava bilo gdje u svijetu. Tako žučne rasprave navode čovjeka da čak i u časovima opuštanja bude prisiljen, da se koncentriše i misli o religiji zbog koje su ljudi i zemlja, u kojoj sam rođen, platili tako veliku cijenu. Nesrazmjer jezika religije i djela svakodnevnice u svijetu, velik je.

Koga ljudi misle da ocrne, bolje mu je ‚da sam skače‘ u vodu. Evropa današnjice je slična onoj iz srednjeg vijeka. Vrijeme lomača i „sve najgore o vuku“, koji u kratko vrijeme, zahvaljujući pričama o njegovom neopravdanom zlu – brzo nestade sa mnogih svjetskih širina. Danas se „uvozi“, ne bi li svojim prisutstvom opet donio malo ravnoteže, unoseći čaroliju raznolikosti u učmali svijet, koji ionako ne vjeruje u Boga ili samo onoliko, koliko traje večernja misa. Sutra, kao da je po čovjekovu dušu došao sotona lično i tako do sljedeće mise. Niko ne može da objasni, zbog čega se čovjek današnjice tako ponaša. Čovjek svoje ‘ljudstvo’ ne treba da traži u religiji kojoj pripada, već u sebi. Za početak.

Magična riječ je – biti čovjek! Ako je čovjek – „čovjek“, onda je i religija kojoj pripada ljudskija, čovječnija, humanija. I, obratno. Biti vjernik, ne znači isto biti i dobar čovjek. Treba li svjedoka, pored toliko osoba koje govore da vole Boga, da im je mio, drag, dok istovremeno, isti ne vole čovjeka?!

Trend, islam je kriv za sve! Posebno od 11-9 i napada u Njujorku, kojeg je svaki predstavnik i iskreni pripadnik islamske vjere osudio, ma ko da je počinio tako strašan zločin. Manipulacija vjerskim osjećajima je grozna i posve ozbiljna stvar: Vjera nije kriva! Krivi su ljudi koji čine zločine u ime religije.

Nakon počinjenog zločina 11. Septembra u Njujorku, islam je za zapadni svijet postao sinonim nasilja. Američki predsjednik Džordž Buš, ne čekajući jutro, u svijet odašilje prijeteću poruku, uzimajući riječi iz usta Isusa: “Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabira sa mnom, rasipa.” (Mt. 12:30).

Bilo je pomena o krstaškim ratovima, prijetećem uništavanju, ubijanju i svemu onome što je razumjećete, zabranjeno u Dekalogu, u onih toliko poznatih ‘Deset Božijih zapovijedi’. «Patriot Aktom», dobro je podrman div koji je krenuo u «osvajanje svijeta», koje traje do današnjih dana.

Ljubavi i Tolerancije ‚prema najbližem‘, nestalo je u trenu.
Slobodarski svijet je odjednom utihnuo.

Evo šta piše Aleksandar Hemon, rođeni Sarajlija, pisac svjetskog glasa koji živi u Americi: “..George W. Bush i njegova banda imaju plan, što bi Amerikanci rekli, koji se zove vizija. Oni znaju šta hoće i kako će doći do svog zadatog cilja te svaki kompromis koji taj njihov proces usporava smatraju budalaštinom i gubljenjem vremena. Oni, naime, ne pregovaraju, a one koji se s njima ne slažu smatraju neprijateljima. (…) Buš je čak i jedanaesti Septembar zloupotrijebio da sebi obezbijedi mandat, da se predstavi kao spasitelj i vođa, no njegov je krajnji cilj da provede svoje ultradesne planove o kršćanskoj Americi i da ostvari dominaciju u svijetu.” (Nakon 11-9, vidna radikalizacija i polarizacija svijeta poznata je kao: Clash of Civilizations or Clash of Religions.) Vatikan je javno, protiv.

Krilatica «ko se sa mnom druži, život mu je duži. Ko se sa mnom kači, život mu je kraći», nije nova. Ovo vrijedi i kada su u pitanju godišnji proračuni, obračuni i troškovi religijskih zajednica u društvu.

Danas, poslije toliko vremena, umno zvuče riječi američkog režisera Olivera Stonea koji se bori za bolju sliku Amerike u svijetu priznajući : «Patriotizam i nacionalizam mogu zemlju da pocijepaju».

Ljubav kao najviši i najizravniji način spoznaje u svakoj religiji, postaje svoja suprotnost. U sljepilu svog ludila, ljudi zaboravljaju na ljubav. Uslijedio je odgovor na zločine počinjene u ime vjere.

Čovjek je kaču, na početku priče bio nevin, onakav kakav se rodio. Sasvim brzo, što se moglo i očekivati, ljudske nevinosti će, kao čarolijom nestati za duga vremena – vremena krize identiteta.

Religija je vjerovanje u kojem je Bog u središtu pažnje

Religija postaje vjerovanje u kojem je Bog u središtu pažnje. Navodno. Jedni, posebno oni pobožni kažu, da je vjerski autoritet iznad svega i da se oni koji odbijaju da to priznaju, odriču prava na sopstveno postojanje? Drugi, duboko zamišljeni, provode dragocjeno vrijeme života tražeći odgovore uloge i mjesta čovjeka u cijeloj toj priči. (U odmjeravanju snaga, iznemogli – mrtvi svi popadoše!)

Religija truje sve što dotakne

Slušajući zapadne izvore, ako je vjerovati onome što prenose, u Holandiji djeluje populista Vilders, političar, kojem sude, jer vrijeđa islam. Ono što upada u oči jeste, da izjave takvih više govore o njima, ali i državi koja dozvoljava vrijeđanje i uvrede, navodno u ime zakona, slobode govora i izražavanja. Ne ukazuje li i to, da religija truje sve što dotakne, posebno ako se ne interpretira jezikom razuma i ako iz vrela srca ne izvire žar Istine i Ljubavi, već uzvišeni interes Koristi i Politike.

Krenemo li, duhom ideologije „oko za oko, zub za zub“, bojim se da bismo upali u zamku opće bezubosti, sljepila, ali i opstanka ljudske civilizacije. Na žalost, savijeta za „ubijanje i uništavanje vjerskog neprijatelja“ možemo naći u svim Knjigama, koje prije svega, prihvataju Knjige svih drugih religija. To onda dođe kao igra – svi protiv svih. A, nije! Čovjek treba ‘da okrene leđa’ tim i takvim interpretacijama, što ne znaši da se neće naći dovoljan broj budala širom svijeta koji će u ime neke od religija počiniti i najgora zlodjela. Teško je onda reći, ko je za to sve i odgovoran.

Drugima je opet dovoljna misao, da se Oni osjećaju više ugroženim (tražeći veća prava) od svih drugih i da u svoj toj svojoj ugroženosti – agresivno krene sa ugrožavanjem svih drugih! Nekad često nedužni pokušaju naći zaštitu, za koju znamo kako je završavala u Drugom svjetskom ratu, kada je rješavano pitanje Židova, danas Roma, pripadnika islama, sutra… Prava hrana za populističke stranke sa kojima sve počinje, na žalost, i ne završava.

Ravnopravnost religija, ne trpi – trpne glagole.

Nijedna religija ne može biti inferior. Neinformiranost i neznanje su predvorje predrasuda i straha, a netolerancija je njen temelj. Neinformiranost i neznanje ne oslobađaju pojedinca od odgovornosti.

Neopravdan je strah i pogrešno shvatanje ugroženosti prava žena, upravo pokrivanjem glave, a čim spuste transparente odlaze vlastitim kućama, da bi se u sutrašnjim novinama moglo pročitati kako svojim ženama ‚rado popravljaju šminku‘. Religija se pominje i tamo, gdje za to ima malo opravdanja.

Iskreni čovjek treba više da strahuje, i to nije dovoljno glasno reći, za razliku od islama, što u drugim Knjigama nema – ama, baš ništa o zaštiti žena i djece! O tome koliko trpe najslabiji u društvu, pa onda Božije kuće Zapada, u prvom redu zbog pedofilije. Pitanja prava i sloboda izražavanja te običaja skrnavljenja, prepuštam svakome na volju, da sam stvori mišljenje o tome. Veliko „Ne“ običajima skrnavljenja i silovanja duša!

Da li Svijet stvarno vjeruje, da samo jedna religija posjeduje ekskluzivno pravo na Istinu, a da se svi drugi nalaze na ‘pogrešnom’ putu? Koliko su religije krive i odgovorne za jad i bijedu žrtava u povijesti čovječanstva? Da nije religije, koji bi razlog čovjek onda uzeo kao razlog vjekovnih svađa? Jednakost svih religija ili samo jedne među njima? Previše pitanja, a malo odgovora.

Znanje je moć

Na mnogim mjestima svjetske literature moguće je naići na postavke koje tjeraju na razmišljanje. Jedna od njih je, da je najveći neprijatelj religije – obrazovanje. Navodno, obrazovan čovjek postavlja pitanja za koja Crkva i učena Ulema nemaju odgovora. Čovjeka se uči da sluša, ne da priča. Da vjeruje, i pri tom ne postavlja pitanja. Da vjeruje, da je Bog stvorio njega, ako li posumnja i pitanje postavi i u šali, bez objašnjenja – neće proći dobro. Stvarati što više djece i davati porez. Čovjeka su naučili da postoji nebo, ali on zna da postoji i pakao, pa ga njegova radoznalost – opet košta! Vjerovanje je osobna, lična, intimna stvar svakog pojedinca koji je odgovaran za svoje postupke. Vjerovanje nije jednosmjerna ulica! Ono ide u više pravaca, pa i onim, koje neko smatra neugodnim. Priča se često završava ‘na lomači, spaljivanjem’, blaćenjem, protjerivanjem, zabranjivanjem, ugrožavanjem prava i sloboda, ali i sloboda izražavanja. Ne vrijeđanja. Suvišno je naglašavati, da je međusobno poštovanje i respekt prema religijama i pripadnicima drugih religija, posebno danas, potrebnije više nego ikad.

Ko je zapravo odgovoran, ako jedna nacija ispod svojih skuta odgaja monstrume?!
U demokratijama svijeta je zagarantovana sloboda vjere, ali nije zagarantovana sloboda od vjere!

Ateizam

Bez obzira što se ateizam i pomanjkanje vjere često osuđuju kao veliki zločin, u kojem se ateizam poredi sa nacizmom, mnogi vide ipak veću prijetnju od strane vladavine bezumlja okrunjenog i institucionalno licenciranog u vrijeme nacizma u Njemačkoj, fašizma u Italiji ili Španiji, u kojima je Crkva imala svoju ulogu. Optuživanje ili ne optuživanje, sve se svodi na ono zbog čega se vode ‘male borbe’ iza zidova crkvenih institucija u kojima su često gubitnici pojedinci. Istini pogledati u oči, Crkvi nikada nije padalo lahko. Izračunajte vrijeme potrebno da se prizna, da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca?!

Oprost nijedne Religije nikada nije bila upitna, koliko njeno stremljenje ka moći.

Predposljednji Papa izreče jednom rečenicu koja se tiče ateizma: “..i, najgori ateizam je bolji od svakog oblika nacizma i fašizma.” To je otpor poruci sadržanoj u fašisoidnoj filozofiji:“ čiji je humanizam apsolutan, jer se temelji na uklanjanju svakog oblika pritiska i tiranije“, pa i pritiska same Crkve. Na kraju, sama izjava je konačno i prekid „šutnje“ o ulozi katoličke Crkve u vrijeme fašizma tj. nacizma. Mnogi u toj izjavi Johana Paula II vide mogući prijekor čak i samom periodu Prosvjećenja.

Daleko veće posljedice će ostaviti primjedbe papa J. Paula II i Benedikta XVI: „..da Evropa niječe i ignoriše svoje kršćanske korjene.“ Posljedice tih riječi osjećaju danas muslimani Evrope, kao i Židovi u nacističkoj Njemačkoj, kada su umjesto ‘utjehe najbližih’, na reveru nosili amblem – ‘znak srama jer pripadaju manje vrijednim narodima’ u odnosu na drugi tip rase, religije, pripadnosti, a ne ljudskosti.

Kao što znamo, postoje tri velike monoteističke religije u svijetu: Judaizam, kršćanstvo i islam.

U njima su, mada su vjeru oficijelno prihvatili i oni, koji u nju ne vjeruju, sumnjaju ili je stvarno ne upražnjavaju. U svim religijama svijeta postoje netolerantni likovi – fundamentalisti – (o ljudskim pravima da ne govorimo), koji sveto slovo odbacuju, ne vjeruju u njega ili ga tumače na svoj način. Kod Židova postoje ortodoksni, kod kršćana su to evangelističke slobodne Crkve, a u islamu Talibani (Afganistan) i na jugu Arapskog poluotoka, ali i Sahare, nalaze se Salafiti, koji sebe nazivaju Vahabitima.

Netolerancija i nepoštivanje Božijeg slova nije samo odlika Talibana, ona je odlika, ako ne i državno-crkvena politika nekih zemalja, koje ne treba tražiti jako daleko. Problem je u vjernicima. Spaljivanje Knjiga, slova i Zakona Božijih ne može biti rješenje, iako iza takvih aktivnosti stoje male vatre ‘potpaljene’ često na drugim mjestima, sa kojih se zagovara da je Svijet, tako i Evropa, utemeljena za pripadnike jedne Vjere, jedne Religije!? Za sve koji misle, da samo kršćani treba da budu privilegovani, ‘monolog misli’ će biti jedan od uzroka problema shvatanja, ne samo među religijama.

Izjave pojedinih ministara vjere, što je u nekim državama visoko pozicionirano mjesto, poput onih, da je ateizam glavni krivac za ratove, zvuče nevjerovatno maloumno, ako se iz vida izgubi i glavna misao. O pokornosti i poslušnosti žena prema mužu i Crkvi, ne treba navoditi sve javno izrečene izjave, jer su redom izrečene iz Uvjerenja i Uzvišenosti mjesta Žene u društvu propisanog vjerskim kanonima religije. Međusobno optuživanje vodi beskonačnoj spirali optužbi, pa je treba napustiti u smislu traženja konkretnih, konstruktivnih rješenja. Svijet se okreće, mijenja. Sve je podložno promjenama. Nekim i nečijim promjenama je potrebno vrijeme ukoliko se ne želi, da bude propraćeno lomovima razmjera većih od današnjih. Kome bi to bilo u interesu, a da njega samog ili njegovog bližeg, ne pogodi?! Kad je riječ o religiji, cčsto kažu: „Bilo bi bolje o svemu ćutati.“ A, ćutanje razuma – košta!

Anti-islamizam, nova forma rasizma

U trenucima nastanka ovih redova „povjerenik za ljudska prava u Vijeću Europe, Thomas Hammarberg, osuđuje u četvrtak populistčku retoriku omiljenu u nekim evropskim zemljama koja ocrnjuje muslimane i potiče porast nesnošljivosti. Ankete pokazuju da su muslimani i islamska kultura na lošu glasu i da pobuđuju strah i nepovjerenje. Rezultati ankete njemačkog instituta Friedriha Eberta, po kojoj se 58 posto ispitanika izjasnilo za ograničavanje “muslimanskih vjerskih obreda”, pokazuju da se “pravo na vjersku slobodu odriče jednoj skupini, u ovom slučaju muslimanima”.

Napose, kritizira demokratske stranke zbog toga što nisu “sustavno upozoravale da se ubojice poistovjećuju s golemom većinom muslimana” nakon napada na New York, Madrid, Amsterdam, Moskvu i nakon talačke krize u Beslanu. Na koncu je direktno napao Francusku, koja je ovih dana potvrdila zabranu pokrivanja muslimanki na javnim mjestima i Švicarsku, koja je zabranila gradnju minareta uz džamije. “Umjesto da ozbiljno razmišljamo o ovim problemima, tražili smo način kako ćemo kazniti žene koje se pokrivaju i kako ćemo zabraniti gradnju minareta, rekao je. Sigurno je da tako nećemo osmisliti naše europske vrijednosti”. (Thomas Hammarberg)

Ugradnja muslimana u zapadnom kontekstu nema nikakve veze s teologijom, nego sa praksom života i nastojanja svakog pojedinca. Iza rasprave o islamu u Evropi, koji se odnosi na vizualne simbole, kao što su minaret ili burka, više se krije pitanje evropskog identiteta i uloge religije i vjernika. (Olivier Roy)

Postavljanje Znakova religije na uzvisinama, utrkivanje u visinu istih – jača osjećaj identiteta, ali jača i vjeru pripadnika drugih religija. Da drugi nisu u stanju i poziciji da iskažu Ravnopravnost i Ljubav prema svojoj religiji, druga je priča, koja ide od garancije sloboda izražavanja vjere, koja se uskraćuje.

Istinski susreti između kultura i religija svakodnevno se nalazi između naroda i malih ljudi, ne vodstva.

Religije svijeta su religije ljubavi

A, svijetom umjesto ljubavi – vladaju ratovi?!
Samo na tlu Palestine, rat traje više od šest decenija.

Bilo koji ljudi, ne misle kao sav normalan svijet, na mir, istinu i ljubav. Njima nije stalo do toga, jer se na miru, istini i ljubavi najmanje zarađuje. Postoji svijet koji je preokupljen zaradom. Trgovina ljudima, manipulacija panikom, strahom, prodajom oružja, paklom i ratom – tu je zarada. Svijetom odavno vlada pohlepa i zavist. Laž je odvratna i u običnom životu, a oni koje se izabiru da vode narod, služe se njome neizmjerno. Naravno, ‘oni nisu normalan svijet’ o kojima je ovdje riječ, manje vjernici, a najmanje Bogobojazni. Oni su ti, koji se izdižu iznad svih Zakona. Živimo u više paralelnih svjetova. U svijetu koji ne pripada nama, a koji je tu. Živimo na međi tih svjetova, ne shvatajući iskreno šta je interes, globalizacija, evropeizacija. Čovjek postaje sluga samog sebe! Obuzima ga opojno mrtvilo sarkazma, okvira, okova, normativa sredine, javnosti, iživljene elite – nazivajuci sve – dometima čovječanstva. Običnom, nesigurnom i ucvijeljenom čovjeku drugo ne preostaje, do bježanja pod skute onih koji spremno čekaju stada izgubljena u paklu vremena i prostora. Religija je tu, gdje je čovjek?

Religija čovjeku daje utjehu, ali mu za uzvrat uzima dušu, mir i spokoj, često i život.
Tek danas je jasan utjecaj CO2 na nas, na Zemlju i život na njoj.

Da li smo isto tako svjesni i utjecaja Religije?

 

Objavljeno: 01.11.2010

Advertisements

Akcije

Information

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s




%d bloggers like this: