ČAMDŽI MUJO I LIJEPA UMA – UMIHANA ČUVIDINA

30 jan

ČAMDŽI MUJO I LIJEPA UMA

UMIHANA ČUVIDINA
(1794. -1870.)

PJESMA PRVOGA PJESNIKA-BOŠNJAKINJE

Umihane Čuvidine (Sarajevo, 1794. – 1870.) “Čamdži Mujo i lijepa Uma”, kojom je ova pjesnikinja, inspirirana našom lirskom pjesmom, opjevala svoju vlastitu tragediju, “Žal za Čamdži Mujom”, a ujedno je u toj pjesmi opjevan važan historijski događaj, ‘Boj kod Loznice’ 1813. godine, u kojem junački gine njen zaručnik Čamdži Mujo Bajraktar.

Evo, dakle, teksta te pjesme
“Čamdži Mujo i lijepa Umma” :

“Vino piju age Sarajlije,
vino piju Zašavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: “Jallah moja majko,
Čamdži Mujo: “Jallah moja Ummo!”
Čamdži Mujo družini govori:
“Ah, družino, moja braćo draga!
Kada meni suđen danak dođe,
suđen danak i umrli sahat,
ufat'te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami, u džepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadžepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek’ se ogleda, a mene ne gleda,
nek’ se udaje, a mene ne čeka!
A ja ću se junak oženiti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
žalit će me tri godine dana;
Ako bude roda hojratskoga,
neće žalit’ ni tri b'jela dana!”
To izusti, pa dušicu ispusti,
i umrije žalosna mu majka!
Ufatiše konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu.
Kad su došli šeher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadoše ga dilber Umihani.
Desila se roda gospodskoga,
žalila ga tri godine dana:
Za godinu lice ne umila,
a za drugu se ne nasmijala,
a za treću kosu ne oplela.
Kad nastala četvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je šalje daji na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom okitila,
pa je meće gradu na kapiju:
“Ova kosa u devletu rasla,
u golemu jadu odrezana:
Il’ je majka ukopala sina,
il’ sestrica brata jedinoga?
Il’ djevojka svoga suđenika?
Nit’ je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
već djevojka svoga suđenika,
što ga neće steći dovijeka!”
Govori joj ostarjela majka:
“Što ti žališ tuđina junaka,
Nije ti ga majčica rodila?”
“Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovol'ko žalila,
ko što žalim tuđina junaka,
ja ga neću steći dovijeka!”

(Izvor: Abdurahman Nametak,
Hrestomatija bosanske
alhamijado književnosti,
Sarajevo, 1981, str. 76-79).

- Jallah (skraćeno: ja Allah) – O, Bože!
- hojratskoga – hojratski – prostoga roda daji
- dájo (hipokoristik od daidža)
- ujak; materin brat devletu
- devlet – sreća; blagostanje

About these ads

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 25 other followers

%d bloggers like this: