U SLUŽBI DRŽAVE, POLITIKA I POLITIKANSTVO

Autor: Hamdo Čamo

“Ko se ne bavi politikom, a već je u političkom članstvu partije, što ne čini tako rado, on služi vladajućoj partiji.” (Max Frisch)

Politika

Stara Grčka je znala za pojam i odnos politike i države. Mnoga moderna društva još uvijek muku muče sa osnovnim pojmovima. Nekim državama to nije važno, jer su prevazišli već i taj stupanj.

Politika je nauka o vođenju državom, a političar je osoba koja se profesionalno bavi njome.
Mnogi su je u povijesti poredili sa umjetnošću, govoreći: “Politika je umjetnost mogućeg!”
Ipak, ona će ostati što jeste, zanat kao i svaki drugi, za koji je potrebno obrazovanje i vrijeme.

Politiku još uvijek često smatraju prostitutkom, sa kojom mnogi, koji ‘uđu u njene vode', nisu previše odlučni šta bi s njom. Mnogi su spremni za eksperimentalno bavljenje njome, gdje konačni produkt ‘čina eksperimentisanja’ nije ništa manje spektakularno uspješan, osim što predstavlja posljednji čin katastrofe, u kojem neiskusni kovač ima neopisivu ‘želju za kovanjem', a ‘na kraju trijade', konj uvijek bude naopako potkovan.

Politikom su se oduvijek bavili ljudi sa uspješnim političkim angažmanom iskustveno dokazani, koji su školovani ili usavršavanjem doškolovani. To je moranje, ne hir. Čista, praktična potreba u kojoj je teorija jedno, praksa drugo, a strujanja u društvu treće. Poltika je ‘vječna igra naroda, vlasti i zakona’. Politika je ozbiljan i odgovoran zanat vođenja stvarnim ljudima, ljudskim sudbinama i zajedničkom državom, u kojima je malo samo jednom naglasiti svu odgovornost, važnost i vrijednost visine uloga.

Narod stavlja na kocku vlastitu sudbinu, gubeći vrijeme sa osobama koje nisu položile vozački ispit, koje nisu zakonski ispunile uslove, nisu u stanju da upravljaju (vozilom), a narod im ipak daje visoko i odgovorno profesionalno radno mjesto. Nije riječ o mjestu ‘pilota i vozača aviona iili autobusa u javnom saobraćaju, koje je također odgovorna funkcija, ovdje je u pitanju sudbina države i miliona njenih građana, odnosa sa drugim zemljama, kako političkih, tako i ekonomskih.

Pitanje je, ko snosi veću odgovornost, onaj ko sjedne za upravljač, a nema kvalifikacije ili onaj/oni, (čitaj: narod) koji takvima ‘bez provjere i polaganja', izdaju vozačke dozvole (čitaj: mandat)?!

Svi koji nisu školovani ili obaveznim usavršavanjem doškolovani, ne bi smjeli da budu birani ili izabrani da obavljaju poslove za koje nisu predviđeni, jer u tom slučaju, za očekivati je i katastrofalne posljedice, što je sasvim logično, te svaka druga opcija je već dovoljno igranje ‘ruskog ruleta’ i pored svih navedenih primjera.

Politika nije za eksperimentalnu namjenu, još manje upotrebu, jer sigurno dovodi državu do katastrofalnih rezultata, te katastrofa sa nesagledivim posljedicama.

Na kraju, uzmimo primjer iz realnog života. Izvođenje operacija na oku, ne povjeravaju se osobama u prodavnici naočala, već odgovornim, profesionalnim i dugo godina školovanim licima.

Politikanstvo

Prve istinske spoznaje o ‘državi i politici’ čovjek dobija jedino u praksi. Države i zemlje, čija politika počivaju na politikanstvu, a ne na realnoj politici, sigurno završavaju krizom, teškom katastrofom, ako ne i ratom. Dalekosežnost posljedica, koje ne snosi samo vlast, već milioni građana i stanovnika, velike su i neuporedive u kojoj svoj dio odgovornosti snosi veliki broj nedužnog svijeta, pri čemu se zaboravlja, da je država živi mehanizam u kojoj svaki član ima svoju funkciju.

Politikanstvo je neprofesionalno bavljenje politikom. Diletantizam ili nadripolitikanstvo.
Svrha politikanstva je vlastita korist u ime realne politike, na štetu naroda.

Uzmimo jedan primjer od mnogih, koji je osamdesetih godina obavljao važnu ulogu asistenta i predavača u Sarajevu, koji će kasnije krasiti prostorije Haškog tribunala u zvanju četničkog vojvode, okrivljenog za teška djela zločina i genocida.

Radeći kratko kao asistent Fakulteta političkih nauka, na predmetu ‘Teorija o ratu', profesor Vojislav (Vojo) Šešelj, gospodin u Hagu optuženi, napisao je knjigu o “Rimokatoličkom zločinačkom projektu veštačke hrvatske nacije”, a da nikada nije našao vremena za shodno, da u službi nauke istu ukrasi djelom i o “Ortodoksnom Srpskom zločinačkom projektu..?!”, jer je studente ustanove FPN u Sarajevu, koja temeljno stoji na postulatima osnova proučavanja političkih nauka i bavljenja državom i politikom, studente sam učio šta je realna politika, a šta politikanstvo (intriganstvo).

Od članova tadašnjih rukovodioca i članova Predsjedništva BiH, više puta je upozoravan na razlike politike i politikanstva, kao i i kuda one vode. Mnogi mudriji, napuštali su vode politikanstva, zauzimajući busije ugodnog nacionalizma. Neki će postati članovi SANU.

Ovo je samo jedan od žalosnih primjera titularne uloge doktorskih zvanja u službi zločina, koja često završavaju optužbama za ratne zločine i genocid. Deklatantni primjeri su dr. Pavelić i dr. Tuđman u novije vrijeme u susjednoj Hrvatskoj, kao i mnogi drugi primjeri iz susjedne Srbije.

Na žalost, to nije i jedina doktorska titula u službi diletntizma, politikanstva, nacionalizma, na putu do zločina, na prostorima bivše Jugoslavije. To u historiju ovih prostora ostavlja jako utisnut pečat, okrvavljena djela u praksi, svjedočanstva stradalih i preživjelih, uredno zapisanih historijskom olovkom u mnogim institucijama, državotvornim spisima i aktima.

Toliko o tome, kako završava politikanstvo.

Upadanje u zamke mudrosti ‘učenja realne politike', školski je primjer, jer zamke realne politike ne razlikuju ‘lovca od lovine’. Završilo je onako, kako je moralo završiti i nije nikakva mudrost bilo to predvidjeti. Ostaci takve politike kaskaju i tutnje po susjednim državama, čekajući i osluškujući nove prilike i potrebe.

Politikanstvo uvijek nađe svoje žrtve, a dželat dođe sam!
Politikanstvo je tanak led ispod kojeg se nalazi bezbroj zamki.

Bez kvalitetne politike, nema dobre, niti kvalitetne države.
Ulaganja u političke škole i fakultete, kao i uvjete njihovog rada, društvu se vraćaju mnogostruko.

Bez države nema politike, bez dobro uređene države i pravilno izabranog sistema provođenja politike, sistema kontrole, otvorene demokratije i politički svjesnog i odgovornog građanstva, država prerasta u cirkus, političari u cirkusante i mafiju, a stanovništvo, koje je dio sistema, uživajući u slobodama, pravima – ali i obavezama, nosi odgovornost i obaveze – nosi svoje breme “uspjeha odgovornosti / krivnje” – živeći u izobilju ili pretvarajući se u bijedu!

Neodgovornim odnosom, i sama država postaje sebi suprotnost!

Nije na odmet ponoviti Maksa Friša, koji kaže: “Ko se ne bavi politikom, a već je u političkom članstvu partije, što ne čini tako rado, on služi vladajućoj partiji”.

Ako se ti i ne baviš politikom, ona se bavi tobom, valjda je i najpoznatija krilatica raširena u narodu, ipak rijetko kroz sistem upravljanja državom primjenjivana. Država se ne smije ‘gubiti iz očiju', iz vidnog polja, ona je kao dijete, čim okreneš glavu, ona ode svojim putem.

Vjerovati je dobro i prirodno, kontrolisati je pametnije i bolje.

Čemu prolivena krv za državu, svi zakoni i propisi, ako ne postoji sistem kontrole u provođenju politike, kako za narod, tako za političare i politikante?!

27.12.2011

JOŠ SE ČUDITE, ŠTO VAM SE DJECA IGRAJU S ORUŽJEM

Autor: Hamdo Čamo

Mene, kao i vas brinu djeca, i to je tuga svakog roditelja. Briga za svojim djetetom.
Naravno, svi roditelji nisu isti, ali postoji ona tanka nit straha i zebnje oko srca.
Nije lahko, jer niko se ne rađa sa roditeljskom diplomom u džepu, to se postaje.

Obzirom da doživljavamo vijesti kojima nas hrane, nemam potrebe da čitam u ova huda vremena, jer dosta toga i nisu neke vijesti, već koma čistog uličnog horora.

Čemu šok i razvučeno lice, kao da i sami ne znamo?!

Tek kada se desi, dovoljno je i samo komatozno stanje, a potom zaleđeni izraz lica, nevjerica.
A, u svijet se nosi ono, šta se ima i šta se ‘od kuće ponese'!

Mnogi će reći, da to nije tako, već drugačije ipak, u tramvajima nam ostaju u krvi izbodena djeca, hitno dovezena u bolnicu poslije scena napucavanja iz automatskog naoružanja, koje u scenama uličnih okršaja više liče na ulične ratove, nego na mir i mirnodopsko stanje i vrijeme. I, odakle svo to naoružanje?!

Neko to naoružanje prodaje i zarađuje na njemu jer, teško da je riječ o ilegalnom naoružanju, ako se pojavljuje na svakom ćošku.

Koliko roditelja ima oružje? Koliko ih se brine za svoju djecu? Koliko primjera zemalja, koje sve svoje probleme i probleme svijeta rješavaju nasiljem i oružjem? O strategiji koja počiva na nasilju, nije čas, a ni prikladno mjesto. Koliko zemalja svijeta hrani svoju djecu ubijajući tuđu?!

Misli li neko stvarno da to male nevine dječije okice sve to ne vide?! Djeca su čudo!
Na kraju, sasvim je upitno, kako to djeca svojim mozgom u razvoju, još i interpretiraju?!

Ako je malo argumenata, možemo navesti cijelu listu loših primijera, od kuće, škole, svijeta filma, korporacija čije se godišnje zarade čitaju milijardama, a glavni brend su ‘igrice za djecu', sa mnogo krvi, po principu: što više krvi, bolja igra!

Za sve navedeno roditelji znaju, ali okreću glavu, jer je jednostavije, ali ostaje i više vremena za njih. Ništa manju odgovornost nema uopšte i društvo u cjelini. Na kraju i televizija, koja je posebna priča koja, za razliku od drugih pojava, može da se završi jednim običnim pritiskom dugmeta na tv-upravljaču.

25.12.2011

KAKVI SMO LJUDI MI BOSANCI

KAKVI SMO TO LJUDI

Meša Selimović

Kakvi smo ljudi mi Bosanci

Monolog pod naslovom Kakvi smo ljudi mi Bosanci – odlomak iz djela velikog bosanskohercegovačkog pisca Meše Selimovića. Dirljivi je to zapis o zemlji i ljudima koji “žive na razmeđi istoka i zapada, na granici svjetova, svakome na udaru, uvijek nekome krivi”. Riječ je o pisanom spomeniku narodu koji je “od nevolje stvarao vrlinu”, “do jučer bio ono što danas želi da zaboravi, ali nije postao nešto drugo”.

Meša Selimović

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mislio sam nema ko da sluša!?! Ima kako nema, sluša moja duša!!!

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu.

Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!

Mehmed Meša Selimović

SNOVI SU ZA LJUDE

Autor: Hamdo Čamo

Zao glas se čuje daleko, a dobar još dalje!

Po običaju se kaže da će iduća godina biti bolja, berićetnija, ljepša i ugodnija. Lijepo, jer čovjek mora da ima nekakve želje. Opasno je kad ih nema. Ipak, nije svakme vjerovati, posebno hudim vremenima i varljivoj ljudskoj prirodi i jeziku.

Želje da ostanemo mlađi, mogu na trenutak da nas drže vitalnijima, a neumoljivo smo stariji. Ima ljudi kojima je starost ne smeta, ali ima i onih, koji zarađuju na sjeti i ljudskoj taštini.

Kako je velika kriza, pokazuju sve učestaliji primjeri koji se neprimjetno uvuku svijetu u domove, ne pitajući za starost i status. Jučer je bankar, kojem na ovom svijetu nije falila mrva za ostvarenjem ovozemaljskih želja, optužen za ubistvo žene koju je poslije ubistva bacio iza porodične kuće i sakrio u šahtu za vodu, a njen ‘nestanak’ prijavio kod lokalne policije.

Tek jedna vijest, praćena drugim, kao i najnovija iz domovine, o spaljivanju građanina koji nije našao drugog izlaza. Novo vrijeme je već počelo.

Dok u Švicarskoj očigledno vlada stanje blagostanja, u vrijeme božićnih praznika narod dobija normalne, onda trineste plate, pa nadoknade, sve zasluženo, pošteno zarađeno, te tako i dodijeljeno, dok u susjednim zemljama, som najave veće otvorenosti prema strancima, vlada više nego hatično stanje promijena. Ne, onako kako to običan čovjek i građanin očekuje, već kako to inače biva: Smanjenje penzionih osiguranja za 0,3 boda (19,6 %). Ne, toliko da bi građanin profitirao, koliko je u pitanju skidanje tereta sa leđa onih koji zapošljavaju.

Komšiluk u Njemačkoj će sve stariji da ide na posao. Iduće godine, povećanje radnog staža i vremena za odlaska u penziju, počinje podizanjem na granicu od 67 godina! I, to nije nikakva novost, da se vrše razgovori da će starosna dob za odlazak u penziju, u zemljama Eurozone završiti na 70 godina. I, to nije sve. Evropi je potrebna mlađa radna snaga koja će biti u stanju da puni fondove i kase, od kojih svi treba da profitiraju. Biće dobro, ako bude po onoj, da u prosijeku svi jedu sarmu, a stvarnost pokazuje, da neko više jedu meso, a drugi samo kupus.

Pa, treba pohitati u Evropu i, – ne zaboraviti ponijeti neophodno!

Od prvog dana januara 2012. godine u Njemačkoj su godišta 1947. na udaru, a godišta 1958., počinju zagrijavanje laganim tempom sa 66!

Roditelji se još mogu nečemu nadati i mogu do 14 godine djeteta tražiti nadoknade, čime će imati kakva takva porezna olakšanja ipak, godišnje ne više od 4000 eura po djetetu. Promjene nastaju na svim nivoima, počev od životnih osiguranja, poštanskih i bankovnih obračuna, povećanja stomatoloških usluga, a satelitske antene će biti dio prošlosti, kao i automobili sa zastarjelim sistemima, zbog kojih nastaju opterećenja u zagađivanju okoline.

U domovini kažu da je kriza, ipak mnogi dočekuju najluđu noć van domovine, širom svijeta. Većina mjesta je davno rasprodata.

Sve drugo što se nije čulo, čuće se.
Na dann – träumen Sie schön weiter…
Sretna i berićetna Nova 2012. godina!

25.12. 2012

BUDIMO SLOBODNI

Autor: Hamdo Čamo

Moj gospodaru,

Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog.

Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti – podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.

(Uvodni tekst Sušićevog romana “Uhode”)

Ko smo, šta smo i kuda idemo. Mislim da većina znaju, i ako još insana zemljom hodi, da ne poznaje sebe, svoju kulturu, tradiciju i da je ne cijeni, vakat je. Probudimo se.

Mnogi su čuli za globalizaciju, ipak ne poznaju njeno značenje, koje se debelo tiče i njihove kože i novčanika. Globalizacija je uzimanje i gomilanje bogatstva u kojem bogati postaju bogatiji, sirotinja još siromašnija. Je li se ugleda novac, grabi se takvom brzinom, ne da se jami i ostavi nešto i sirotinji, već bez obraza, grabi i više nego li se može i ponijeti.

Para na paru, uš na fukaru!

Niču vile, niču objekti, na drugoj strani niču kontejneri i narodne kuhinje. Za onoga vakta, što nikom ne bi dobar, narod nije znao za mnoge bolesti ‘modernog društva', koje se na mala vrata ušunja u narodne duše, pa im je sada polahko razdire.

&

Sa dolaskom međunarodnih snaga, na naše prostore je došla prostitucija, sve vrste jakih droga, nestaju umjetnine, a sada polahko nestaje i imovina. Polahko, ali sigurno, uz pomoć domaćih pomagača ona završava u rukama stranaca. Narod ostaje bez vlasništva. Za koju godinu, gledaćemo se kao u ‘modernim društvima', kako sa kolicama u kojima će nam biti sva imovina, lutamo ulicama svoga grada!

Strancima i stranim korporacijama je cilj, da od bogate zemlje, kakva je Bosna i Hercegovina i kakvu ćemo još dugo pamtiti, da se od njenih stanovnika i od nje naprave ekonomski ovisnici, a o toj vrsti ekonomske narkomanije, pisalo se već davno, samo eto, treba imati uši i slušati, imati um i razmišljati, imati srce i htjeti?!

Dolaskom stranih banaka, dovučene su cijevi i kanali, kroz koje se već crpe domaće vrijednosti, a snaga domaćeg organizma iscrpljuje.

&

Privatizacije je obična pljačka u kojoj domaći političari, radi stranačkih i svojih ciljeva, pomažu brzini raspada i prelaska imovine u tuđe ruke. Od bivših republika, u rukama stranih kompanija nestaje sve što je državno i što vrijedi, (telefon, televizija, hidro- i mnogi drugi prirodni resursi), kasnije na red dolazi i privatna imovina

&.

Prije agresije, Bosna i Hercegovina je bila zemlja za ponos! Nek će optuživati jedne i druge, ali je činjenica, da se živjelo, radilo i privređivalo vlastitim snagama. Danas to više nije slučaj. Još nije kasno da se prestane čekati na milostinju, jer ona dolazi u vidu visokih kredita i još većih kamata. Visoka zaduženja sunovi vid rata u kojoj se zemlja postavlja na koljena, bez ulaska i jednog vojnika u nju. Gubeći vjeru u sebe, gubimo snagu oslonca koje polako nestaju i među zemljama prijateljima. San o pomoći je čisto zavaravanje. Sve što dođe, pojede obimna administracija, od pomoći ostane tek zabilješka i kakvo pusto sjećanje.

Od bosanskog nacionalnog ponosa, nije ostalo mnogo, jer od ljubomore na vrijednosti koje smo imali i još dobrim dijelom imamo, drugi sve čine da nas uvjere da ne postojimo.

Još malo, pa ćemo stvarno i sami početi u to vjerovati!
Znamo, da kao narod sigurno nismo ludi, jesmo li gluhi?!

Od izbora ostaje samo dvoje, ili ćemo biti slobodni ili nećemo!
Izbor je na nama.

23.12. 2011

JAD I BIJEDA

Autor: Hamdo Čamo

Koliko je samo naših, pametnih glava Bosne i Hercegovine krenulo u svijet, noseći u koferu samo najnužnije. Glave pune pameti i znanja! Koliko je samo od njihovog uma, napose izuma svijet profitirao, koliko umjetnika dobio, pisaca od čijih se pisanih riječi svijet sit načitao.

Od svega toga Domovina, koja je rađala i davala Temelje takvim Grandiozima, profitirala nije!
Niko ne zna, zbog čega?!

Umjesto stvaranja uslova svojoj djeci, da žive i uživaju u Životu i Pameti, stvaraju se umovi svijeta drugima i dok se mi i dalje obožavamo kititi pameću i mudrošću, stanje u zemlji zaslužuje tek dvije riječi, koje kratko objašnjavaju prirodu naše tragedije: Jad i Bijeda!

“U Rodnom Žepču nema škole Nedžada Ibrišimovića, Alija je Nametak nema u rodnom Mostaru, a ni Mak Dizdar u rodnom Stocu. Nema je ni Safvet-beg Bašagić u rodnom Nevesinju. Prokleti su gradovi kojima je zlohuda politka živih namijenila da se ne sjećaju svojih najumnijih umrlih sinova, onih čiji stvarni život najčešće počinje njihovom fizičkom smrću.” (Ibrahim Kajan)

Ko ne cijeni sebe i svoje, šta može očekivati od drugoga!

22.12.2011

VJERUJEŠ LI

Autor: Hamdo Čamo

Koliko je samo stvari i sličnosti koje nas povezuju! Ipak, više počinje da nam se sviđa jedna jedina, malecka, tako velika razlika koju smo pronašli. Pronašli smo je u vjeri, koja umjesto povezivanja vjernika, ljudi, postaje ista sjemenom našeg razdora! Ista ona, sa kojom smo tako dugo vremena živjeli, koja nikome nikada ne smetajući, daleko više se poštovala, zajedno slavila, živjela! Vjera, koju ljudi uzmu u ruke i kao tek običnim alatom počnu da dijele živa bića na vjernike i nevjernika. Zar ima živa roba, a da ne vjeruje u nešto?!

U potrazi za nama, svi smo se izgubili. Tražeći blizinu toplinu, ljubav, prijateljstvo, odlučili smo da pronađemo ono, što sami ne volimo! Na kraju, ispada, da cijelo vrijeme nismo ni tražili blizinu, već mjerili granice mogućih udaljavanja i u tom u traganju, sami se udaljavali jedni od drugih. Najžalosnije je, to nije naša odluka. Tražeći razlog, da ne budemo isti, jer nam tolika sličnost smeta, spremni smo na nepotrebne, možda i jedino moguće žrtve. Je li to sve, što je ostalo od naše pameti i inteligencije?!

22.12.2011

ZABILJEŽENO

Ne osluškujte šta misli narod, narod je kvarljiva roba, slušajte one najbolje iz naroda,
pojedince, osobenjake, svojeglave, tu ćete naći pravi put, put progresa!

SPISAK OBJAVLJENIH AFORIZAMA

Autor: Hamdo Čamo

Uvod

O, bože nepravedni, šta ćes još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao treći brat u priči. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budan bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.

(Tvrđava)

DRŽAVU ČINI TERITORIJ, NAROD I VLAST,
AKO NEDOSTAJE JEDNO, NEDOSTAJE SVE!

Ljubav prema domovini R BIH, grbu, himni, zastavi, dominantni su izraz velike odanosti i patriotizma istoj.

SPOMENIK ŽRTVAMA AGRESIJE U OPKOLJENOM SARAJEVU JE OBAVEZA. CRVENE STOLICE ĆE BITI ODNEŠENE, NA IZGRADNJU VJEČNOG SPOMENIKA UKLESANOG U KAMENU SA IMENIMA 11.541 UBIJENIH SARAJLIJA, NE SMIJE SE ZABORAVITI!

BOSNO, BOSNO! KOLIKO JE SAMO ONIH, ISKRENIH PATRIOTA, U FIĆU BI STALO. I TAKO, NEPREGLEDNO POLJE – PUNO FIĆA!

Patriotizam je ljubav prema domovini i ta ljubav može biti potaknuta iz različitih pobuda (?!) koje patriote između sebe ‘neminovno dijeli’ na jedne i na druge, pri čemu, (u žaru i intenzitetu izražavanja ljubavi!), zaborave na Ljubav prema Bližnjem i prema Istom, Jednom i Jedinom objektu Ljubavi – prema Domovini!

ZATO, BOSANCI I BOŠNJACI SVIH BOJA, FARBI TIPOVA I FASETA DOZVOLITE, DA I JA VOLIM BOSNU I HERCEGOVINU!

CILJ DOMAĆIH INIH I NADRI POLITIČARA JE DA NAMA BOSANCIMA
OGADE DOMOVINU TAMAN ONAKO, KAKO BI NJIMA BILA SLAĐA!

BUDALA NIJE KRIVA ŠTO NIJE U STANJU
DA SHVATI, PA JE ZBOG TOGA NIJE NI KRIVITI!

KO ŽIVI U PROŠLOSTI, NE MOŽE MISLITI NA BUDUĆNOST!

BEZ PROŠLOSTI NEMA SADAŠNJOSTI, BEZ SADAŠNJOSTI NEMA NITI BUDUĆNOSTI!

I POSLIJE 20 GODINA BOŠNJACI NE ZNAJU ŠTA IM SE SVE DOGAĐALO I DOGODILO! POSEBNA NEZNANJA PRISUTNA SU U EGZISTENCIJALNIM ODLUKAMA, PRIPREMA I FUNKCIONISANJU ODBRANE R BIH, KASNIJE I POLITIČKIH ODLUKA KOJE SU DOVELE DO POSTOJEĆEG STANJA. DANAŠNJA POLITIKA PODJELE R BIH SAMO SU NASTAVAK NEPOŠTIVANJA USTAVA R BIH, ETNIČKIH PODJELA, NEDOSTATKA INICIJATIVE, NEPRESTALNE INERTNOSTI, ALI I NEZNANJA.

BOŽE, KOJE ZAPREPAŠTENJE, KOJOM BRZINOM BOSANCI SVIJETA BRZO ZABORAVLJAJU, TE UMJESTO SVOG JEZIKA, ČAK IZMEĐU SEBE, REDOVNO KORISTE NEKI OD STRANIH JEZIKA!

Nekoliko godina progona i genocida, učionio je više,
nego sve vjekovne promjene našeg postojanja u kojima
nismo mijenjali svijetlu tradiciju naših adeta i običaja.

RAZMIŠLJANJA ‘SA STRANE’ ..tzv. ‘NASTRANA’ RAZMIŠLJANJA

ŽIVOT JE ŠKOLA. LIJEPO JE BITI SA PAMETNIM LJUDIMA, JER ČOVJEK MOŽE NEŠTO PAMETNO NAUČITI, AKO ŽELI! A, NIJE LIJEPO BITI SA BUDALAMA, JER ČOVJEK ZAGLUPLJIVANJEM POSTAJE GLUPLJI, AKO TO ŽELI! ŠTO JE STVAR VLASTITOG IZBORA!

NIJE LIJEPO KAD BUDALA POČNE PAMETOVATI,
NITI JE LIJEPO KAD PAMETAN POČNE BUDALESATI!

TUŽAN SUKOB INTERESA:
ŠTA JE ZA BOŠNJAKE ISTINA, ZA DRUGE JE LAŽ!

KOLIKO GOD REKLI DA JE FB DOBAR, TOLIKO JE I SMRAD.

ČUDIM SE, ŠTO SE NE OTVORI JOŠ KOJA GRUPA, DA SVAKI POJEDINAC IMA SVOJU VLASTITU, TAKO DA VIŠE NEMA POTREBE ZA KOMUNICIRANJEM SA DRUGIMA! VEĆ SE NAVIKAVAMO NA MONOLOGE I ONO PAR DIALOGA REDOVNIH PRIJATELJICA I PRIJATELJA U OVOM VIRTUELNOM, A IPAK STVARNOM SVIJETU SLIKA, SLOVA, KRVI, SMRADA, LAŽI I OTROVA. JEDINO OSTRVO SREĆE JE ‘POKOJA PAMETNA', OKU UGODNE SLIKE LIJEPE NAM DOMOVINE, PJESME SEVDALINKE KOJE U SVIMA BUDE SJEĆANJA NA VELIKE LJUBAVI, UROĐENI OSJEĆAJ ZA ŠALU, KNJIŽEVNOST I POEZIJU. ŠTETA DA FB NIJE IZMISLIO DUGME KOJIM ČOVJEK BUDALE MOŽE DA ‘ISKLJUČI’ , JER SU PREOVLADALI I NA OVOM MEDIJU DOKAZUJUĆI DA IH U STVARNOM ŽIVOTU IMA VIŠE OD PAMETNIH LJUDI. BUDI BOG S NAMA!

ZA SVAKU SITUACIJU TREBA IMATI PLAN B!

PAMETNOM JE LIJEP OSJEĆAJ ZNATI DA IMA
‘ISPRAVNE KOČNICE', ZA RAZLIKU OD BUDALE!

Slučajne konjugacije -

JA ŠEF, TI OTARAK!
TI SLAST, JA VLAST!

POTRAGA ZA PLANETOM NA KOJOJ JE ŽIVOT MOGUĆ, POKAZUJE TEK, DA JE ŽIVOT NA LIJEPOJ PLANETI ZEMLJI, VEĆ ODAVNO NEMOGUĆ!

Zgodno rečeno:

Budućnost BiH prije svega zavisi od njenih građana, smatra profesor sa sarajevskog Univerziteta Enver Kazaz.

„Rekao bih da nijedno od tih proročanstava neoliberalnih ideologa o Bosni neće biti ostvareno. Dejtonski sporazum čuva BiH od njenog raspada, kao što joj onemogućuje da se potpuno konstituira iznutra. Takav Dejtonski sporazum će se postupno redefinirati. Građani BiH su tokom 20. stoljeća promašili demokratiju i oni će morati da se nauče da je demokratija, prije svega, odgovornost za vlastitu, a onda i za društvenu egzistenciju. Dok institucije sistema, prije svega akademska zajednica ne učine takav jedan stav dostupnim svakom čovjeku, neće biti promjene građanske svijesti u BiH. Vladaće etnokratije, kleroideologije i podupiraće se primitivni oblik nacionalizma.“

BOSANCI I HERCEGOVCI NISU ŽELJELI U PROLJEĆE 1992. RAT.
NIJE UOPŠTE VAŽNO, AKO JE TO DRUGIMA BILA ČAST I NAMJERA!

JOŠ UVIJEK IMAMO FRONT IZA LINIJE FRONTA.
BIH JE ODBRANJENA, ALI NE I OSLOBOĐENA!

KOME JE STALO I KOME SE TOLIKO ŽURI DA PODIJELI DRŽAVNU IMOVINU R BIH,
DO INTEREŠĐIJAMA, DOMAĆIM IZDAJNICIMA I POHOTNOJ VANJSKOJ KLIJENTELI!

NA SRBIJI LEŽI ODGOVORNOST HOĆE LI ZA SEBE I SVOJE GRAĐANE IZABRATI PUT ‘FAŠIZMA ILI ANTIFAŠIZMA’ – JER, ISTOVREMENO – JEDNO ISKLJUČUJE DRUGO!

OD BEOGRADSKIH ROMA, NIJE OSTALA NI ROMSKA MUZIKA!

‘UBIJANJE’ DOMAĆEG, SVEGA ŠTO IOLE VALJA, NAPREDNOG, PROTIVNOG, DRUGAČIJEG – NIJE METODA SAMO ‘TUĐINACA', VEĆ I DOMAĆIH IZDAJNIKA I HOŠTAPLERA SAKRIVENIH POD PLAŠTOM ‘SVEGA I SVAČEGA'! OD DOBROG, NAPRAVITI KVARNO, POŠTENO OBLATITI I NAPRAVITI NEPOŠTENO, ISPROBANE SU METODE ‘STARIH I POZNATIH VREMENA’ KOJE ISTI SA IZRAZOM GADOSTI POMINJU, A U SVAKODNEVNICI ‘PRIGRLJENE’ LJUBOMORNO ČUVAJU KAO SVOJE, NAJROĐENIJE! OPASNA VREMENA! KOJA ĆE SE UVIJEK IZNOVA PONAVLJATI SVE DOK NAROD KONAČNO NE PORADI NA TAKVOM UREĐENJU KOJE ĆE MU PRUŽITI DOVOLJNU SIGURNOST I ZAŠTITU – ‘ZA VJEKE VJEKOVA’.

VUK STRPLJIVO ČEKA NA SVOJE JANJE!

KOLIKO SAMO BOSNA IMA MALIH VELIKANA,
I KOLIKO ONIH DRUGIH, VELIKIH MALIŠANA!

NIKO NEMA PRAVO DA ODLUČUJE U MOJE IME!

RIJEŠENJE IZLASKA IZ KRIZE JE RAD!

SVE BI BILO DRUGAČIJE DA IMAMO SUPERMENA!

ŽIVOTINJE SVIJETA IMAJU BOLJA PRAVA, ZAKONE I
ZAŠTITU OD GRAĐANA BIH, NAPOSE BOŠNJAKA!

DRAŽINA REHABILITACIJA PRIBLIŽAVA SRBIJU EVROPSKOJ UNIJI.

KOD NAS JE SVE TAJNA, ‘PA I NOVOST’ DA
NAM NE IDE BAŠ NAJBOLJE. (KAKO KOME?!)

SRBIJA SPREMNA ZA ‘BOLESNOG ŠEŠELJA'!

GRAĐANE DRŽAVE NIKO NEMA PRAVO DA DIJELI NA VJERNIKE I NEVJERNIKE, MALE I VELIKE, MUŠKE I ŽENSKE, VEĆ RAVNOPRAVNE PRED ZAKONOM PO SVIM PITANJIMA. BOGATIH I SIOROMAŠNIH JE BILO, I BIĆE IH DOK JE SVIJETA I VIJEKA!

IMAMO DRŽAVU. JOŠ JOJ NEDOSTAJE ŠEF I SISTEM?!

DOK JE U PORASTU BROJ STANOVNIKA KOJIMA SU USTA GLADNA, U JOŠ VEĆEM PORASTU JE BROJ ONIH, KOJIMA SU I OČI GLADNE!

DANAS ‘PALI’ NACIONALIZAM I SVE ONO,
ČEGA ĆE SE GENERACIJE KASNIJE STIDJETI!

Dobro primijećeno:

Nisu Srbija i Hrvatska svih ovih godina takozvani garanti mira

Nisu Srbija i Hrvatska svih ovih godina takozvani garanti mira u regiji zbog svojih blistavih međunarodnih ugleda, niti zbog svoje vanjskopolitičke i geostrateške moći, već upravo zato što predstavljaju glavnu opasnost po taj mir. Hrvatska i Srbija su potpisale Daytonski sporazum ne zato što su u Bosnu svojedobno donijele mir, nego zato što su onomad u Bosnu donijele rat.

Srbija i Hrvatska su svojim potpisima na daytonski papir postale garanti regionalne stabilnosti otprilike onako kako su nakon Drugog svjetskog rata garanti mira u svijetu bili Njemačka i Japan.

Ako Bosna i Hercegovina ima otići u pičku lijepu materinu neka barem ide sama, svojom voljom, a ne što je drugi tamo šalju. Pogotovo ne samoproglašeni garanti njenog mira koji ne vide da BiH moraju čuvati od sebe samih. Koji, ukratko, ne vide da su potpisani kao garanti mira baš zato što su zasrali.

Enes Čelosmanović

TEŠKO JE I ČITATI (KAMO LI UČESTVOVATI!?) U SVIM PISANJIMA I NADMETANJIMA ONIH KOJI NE ZNAJU I NE RAZLIKUJU OSNOVNE POJMOVE: USTAVA, DRŽAVE, DRŽAVLJANSTVA, NARODA, NARODNOSTI, NACIJE..IZ NEPOZNAVANJA TE MATERIJE, NEMINOVNO PROIZILAZE SVI KONFLIKTI GRAĐANA KOJI ‘NE ZNAJU KO SU’ I U KAKVOJ BI DRŽAVI NAJRADIJE ŽIVJELI?!

TEŠKO NAMA, SA NAMA!

I OVE LJETNE SEZONE, NE SAMO MAKARSKA RIVIJERA, OČEKUJE DOBRU POSJEĆENOST BOSANACA I HERCEGOVACA. ŠTA ĆE POSLIJE PISATI, NIJE DO DOMAĆINA!

Lažni građani ili lažni zakoni..
MADA JE RIJEČ O (PRED ZAKONOM) ISTIM GRAĐANIMA BIH: ONIM VANI (DIJASPORA) I ONIM KOJI ŽIVE U BIH – RAZLIKE SU VELIKE, OGROMNE, NEPREMOSTIVE! NIKO NE ZNA, ZAŠTO?!

Žene silovane u bosanskom ratu – Zaboravljene?!

Hiljade žena koje su silovane tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine i danas čekaju kažnjavanje počinilaca tih zločina, a država ne poduzima gotovo nikakve mjere kako bi im olakšala suočavanje s posljedicama zlostavljanja, ocjena je organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI).

NEGIRANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE JE ZLOČIN!

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA JE OD REPUBLIKE BIH NAPRAVILA GOLI OTOK, NA KOJEM SU GRAĐANI PODIJELJENI U TRI REDA (PRVOG, DRUGOG, TREĆEG REDA), GDJE SU BOŠNJACI ODAVNO ‘NA LISTI’ NAJUGROŽENIJIH. OVAKVOM STANJU SU DOPRINIJELI I DOMAĆI POLITIČARI KOJI DRŽAVI, DRŽAVLJANIMA I GRAĐANIMA BIH ODAVNO NE MISLE DOBRO!

KAKVI BORCI, KAKVO RAZMATRANJE!

– Borci Armije BiH pred Palralmentom -

NI RELIGIJA NIJE ZA SVAKOGA!

KRIMINALCIMA POMAŽU KRIMINALNI ZAKONI I POKOJI KORUMPIRANI POLITIČAR!
BEZ POLITIČARA I POKRIVANJA LEĐA KRIMINALCIMA, NE BI BILO TOLIKO KRIMINALA.

NIKO NI S SKIM, PA TAKO I TI!

KAKO HISTORIJSKI FAŠIZAM PRETVORITI U ANTIFAŽIZAM?!
NA TO PITANJE ODGOVOR MOŽE DATI JEDINO SRBIJA!

Bilo i ostalo:

“Oni koji ne spoznaju svoju historiju osuđeni su da je ponavljaju”!

NACIONALNO POSVAJANJE, PRISVAJANJE I NEGIRANJE, HUŠKANJE NA UBIJANJE, PROTJERIVANJE, ETNIČKO ČIŠĆENJE, POTICANJE NA POMICANJE I PRISVAJANJE NACIONALNIH I DRŽAVNIH GRANICA, SAMO PO SEBI JE TEŽAK I ZA SVAKU OSUDU DOVOLJAN ZLOČIN, KAKO U RATU TAKO I U MIRU, KAKO OD DOMAĆIH TAKO I OD STRANIH POLITIČARA.

POVLAČENJE OKIDAČA ILI POZIVANJE NA POVLAČENJE ISTOG, TRETIRATI KAO JEDNO DJELO, KAO ZLOČIN PROTIV ZAKONA I ČOVJEČNOSTI!

UČITI! CIJELI ŽIVOT JE ŠKOLA! ČITATI! SEBE, ALI I DRUGIH RADI! JEZIK JE ALAT, NAJBOLJE ORUŽJE I ČUVAR. JEZIK OZNAČAVA NAŠE GRANICE, ALI I GRANICE NAŠEG PONAŠANJA!

Čovjek, kako to gordo zvuči?!

Gojer: Izvinjavam se kao katolik

- Povodom neviđenog nacionalističkog skandala na otvaranju Vijećnice (Mostar), izvinjavam se kao Hrvat i katolik svim Bošnjacima Mostara. Kršćanski je ljubiti, a ne vrijeđati bližnjega. Stidim se – kazao nam je Gradimir Gojer, istaknuti reditelj i pisac rodom iz Mostara, komentirajući postavljanje falsificiranog stećka.

KARADŽIĆ OPET LAŽE?!

Socilog Ivan Šijaković ocjenjuje:

„U BiH realnu vlast drži pet, šest vođa stranaka i sve se odvija u njihovom međusobnom krugu, tako da su oni iznad sudova, iznad enetiteta, iznad države, iznad zakona, jer BiH je pravljena po mjeri političkih lidera i lidera političkih partija, da oni budu, ono što bi se u narodu reklo, bog i batina.“

CVIJEĆE, CVIJEĆE..KUPITE pasoše…prodajemo pasoše..!

- Afera prodaja pasoša i putovnica –

A, “JAKA” NAM JE I OPOZICIJA!?

ŠEŠELJ I SULJO VOLE DA MUHABETE!

HM, UVIJEK ISTO, SAMO SE DRESOVI MIJENJAJU!

AKO JE KOMŠIĆ ‘P’ OD POLITIČARA
ONDA JE ZLATKO ‘G’ OD POLITIČARA!

SLOBODA JE PRAV(N)A DRŽAVA I PRAVI PASOŠ!

GOVORIMO PRVO O NAŠOJ UBIJENOJ DJECI!

NEPRAVDU MOŽE SHVATITI ONAJ KO JE DOŽIVIO!

ZAIGRAĆE MEČKA I PRED TUĐOM KUĆOM!

ULOGE MALIH STRANAKA SU SVE KLJUČNIJE
´U PREVAGI´, KAO MALOG U/TEGA NA VAGI!

Gubitak orijentacije:

VELIKI JE BROJ BOSANKI I BOSANACA
KOJI NE ZNAJU SVOJ GLAVNI GRAD!

MINDER DRŽAVA
- by Hamdo Camo on Petak, Mart 23, 2012 u 10:21poslije podne -

Sve češće se čuje izraz ‘minder-država’. Uzaludno je pokušavati naći izraz u rječniku. Minder je stari izraz za drvenu sećiju sa ukrasnim šiljtetima, tj. jastučićima, što bi trebalo da se odnosi na današnji kauč ili ti sofu, pa će ‘minder-država’ označavati ‘taman onoliko prostora’ koliko zauzme stražnji dio onih koji sjede na minderu, hoće reći, minderaša. Eto, po nekome, taman tolika treba da bude i država i lično zadovoljstvo onih, dokle iznosi, u tom smislu, domet njihove vlasti. Ne daleko već, što bliže minderu i onom stražnjem dijelu na njemu.

- minderluk – Soba… sa minderlucima, lehvama, izrezbarenim dolafima, Selimović 1966, 105, sećija. (Rječnik Bosanskog jezika, Alija Isaković, Knjiga Bosanska, str.179)

ČUDNO NEKO VRIJEME. BOŠNJACI BROJE GENOCIDE I ČEKAJU SLJEDEĆI?!

NAROD KOJI VOLI BALVANE!

MLOGO VAM LEPO BALVANI STOJE!

Kako gledate ljude koji su na čelu države?

Tu ljudi nema, samo čisti manipulanti. Vode nas veterinari, a i neka kad smo stoka, vode nas geodete, vode nas ginekolozi, a i neka kad smo da ne lajem, vode nas ljekari i hirurzi, pa neka kada smo bolesni i slijepo bezglavo slušamo kako nam štite nacionalni interes i prazne džepove.

Prof. dr. Besim Spahić

Željka Ogresta i Danis Tanović

Na hrvatskoj televiziji u show emisiji voditeljice Željke Ogreste, gostovao je naš najbolji filmski reditelj – oskarovac Danis Tanović. Željka je u spomenutoj emisiji pokušala isprovocirati Danisa. Pokušala je najprije osporiti da je “Oskar” bosanski, jer…”Bosna nije država, tu su tek dva entiteta sa Srbima i Hrvatima…” Tanović je uzvratio da “Oskar” jeste bosanski i da država Bosna postoji… Onda je ‘zapela’ za bosanski jezik, negirajući da on postoji. Predložila mu je da joj se obrati na tom bosanskom jeziku. Nakon par sekundi, Danis Tanović se obratio pitanjem na čistom bosanskom jeziku:

“DA LI VAMA, PO ĐAHKAD, NA SABAHU, ĆUNA PADNE NA PAMET?!”

Nastao je tajac, šokirana voditeljica je napustila mjesto gdje je doživjela ‘klasični nokaut’ i emisija je bila prekinuta. Oskar je ostao Bosanski jer postoji bosanski jezik i država Bosna i Hercegovina!

Državnici iz Azije poručili Europljanima:

Siromašni ste i naučite tako živjeti!
Ništa ne proizvodite, premalo radite…!

MI JESMO DRŽAVA, ALI I KUSUR. VALUTA ZA
POTKUSURIVANJE TUĐIH RAČUNA. DOKLE?!

Moj gospodaru,

Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog.

Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti – podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.

Čudesa!

Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuće ne vraćaju mačeve u korice – za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ručnu riječ. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratničkim vještinama. U vlastitim kućama – nehatom, lijenošću, sujetom i prljavštinjom.

Mahom su patareni. Sloj posvećenih živi isposnički i ispašta za ostale koji uživaju u paganskom komoditetu.

Žene su im visoke, ćutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlačno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu.

Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji uđu donesu korist i mir, ali – vedrine nema. Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nađe, mi u njoj nema Bog zna šta da tražimo….

(Uvodni tekst Sušićevog romana “Uhode”)

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Mehmed Meša Selimović

Napuštena obradiva zemlja, zemlja neriješenog statusa i zemlja koja se ne obrađuje, u BiH treba davati onima, koji je žele i koji hoće redovno da je obrađuju, da žive na njoj i od nje.

Čak i pingvini idu na glasanje..!

VEŽE NAS JEZIK, DOMOVINA BIH, ZAJEDNIČKI PRIJATELJI, IDEJE, VEŽE NAS SEVDAH, ISTE PJESME, PONEKOG VJERA; ONDA PRETEGNU POGLEDI PREKO OGRADE, ZAVIST I LJUBOMORA, TAŠTINA I SUJETA; KRAJ!

Decembar je šaljiv mjesec.
Uvijek ljude iznenadi.

Pozicije su zauzete.
Neko na čelu, neko na Floridi!

Koliko još moramo pjevati, da bi narod progovorio!

Šeher Sarajevo je kao medena hurma.
Što je u ustima više čuvaš, ona sve slađa!

U životu postoje dvije vrste ljudi.
Oni naprijed, i oni koji prate.

Cijena zlata pada naredne dvije godine.
Padne li vlada, sve vijesti su manje važne.

Dopustiću da me vodi duh onoga,
čiji pogledi i misli idu dalje od mojih!

Danas mi je status bolji nego jučer.
Voda još nije došla do očiju!

U Zemlji krvi i meda ima perspektive.
Med je na cijeni, a krv opet uzavrela.

Svevišnjem zahvaljujem, što je dopustio,
da živim za lijepa Vakta, a stara Zemana!

Nekad je narod imao kruha i igara.
Danas ima, kontejnere i narodne kuhinje.

Najljepše je vrijeme optužbi.
Dugo traje, a staž ide!

Koliko je saobraćajnih znakova, koji nisu na mjestu?!
Ne čudimo se onda, ljudima sa istim problemom.

Zaboravite kulturu.
Nekultura ima prednost!

Svijet je divan, i ja u njemu!

Nabrah ga ja..i, vrijeme je!

Neko ide pravo na more.
A, ja idem pravo u Šeher!

Ako me već nešto boli,
Najviše ulizice i poltroni!

Većina nas ide u šetnju,
Pitanje je ko ide do kraja.

Nekad se pjevalo iz ljubavi
Danas, iz interesa!

JA, MAHALUŠA,
TI, BUDALA
ON, LOPOV
MI, MAZOHISTI
VI, SIROTINJA
ONI, SRETNI!

DA ZNAM DA ĆE POMOĆI,
I, JA BIH BJEŽAO OD PROBLEMA!

NIJE DOVOLJNO REĆI, URADI!

Vrijeme političkih panela je prošlost,
budućnost su solar-paneli!

Neko ima migrenu, a neko gangrenu!

MENI JE VAŽNIJE ŠTA MOJ NAROD MISLI,
OD ONOG ŠTA MU DRUGI GOVORE!

BOŽE, SAČUVAJ NAS OD NAS SAMIH!

REPRIZA GENOCIDA:

KO PODRŽAVA RS, PODRŽAVA GENOCID!

BOŠNJACI, STALNI STANOVNICI LOGORA,
SRBI I HRVATI, DEN HAAGA!

BOŠNJACI, MODERNI INDIJANCI!

NAŠ INTERMEZZO:
U PREDAHU IZMEĐU DVA GENOCIDA!

BIH I DEJTONSKI SPORAZUM:

TEČE NAM MED I MLIJEKO, I
MLIJEČNI CEMENT DEJTONSKOG SPORAZUMA!

DRUGIMA SE PRIPREMAJU OLIMPIJADE,
BOŠNJACIMA NOVI GENOCIDI!

DRUGI ZLOČINCIMA DIŽU SPOMENIKE,
A, NAŠI SVOJIM HEROJIMA – ZATVORE!

SRPSKI NAZIV ZA GENOCID -
NESRETNI NESPORAZUM!

NEODGOVORNOST I APATIJA:

SADA, KAD SVE ZNAMO, KRENIMO
NA SPAVANJE!

LIJEK ZA PROBLEME:

SPAVAJTE MIRNO!

NISMO BIRALI NI MJESTO, NI ZEMLJU
ODAKLE ĆEMO BJEŽATI!

MI OSTAJEMO,
DRŽAVA NESTAJE!

TREBA ŽIVJETI SA TIM!

ORGANIZOVANJE NA FACEBBOKU:

DEMONSTRACIJA KREZAVE MOĆI!

SVI IMAJU VATRENE OLUJE,
BOŠNJACI TIHIĆA!

SRETNA VAM NOVA -
PETA KOLONA!

SVI SPAVAJU,
ŠTO BIH JA BIO BUDAN!

Država nije ničija prčija koja služi
vlastitim potrebama, do potrebama naroda!

Bosna i Hercegovina je vječni siromah!
Uvijek joj treba SADAKA!

Lahko je mudrovati.
Biti mudar, puno je teže!

Noge moje, kuhani špageti!

Ne izvinjavam se,
I, ne patim od visine!

Ko neće da izvještava,
Treba da sadi luk!

Facebook je promijenio sliku svijeta.
Vijesti i novosti putuju brže.
Osim poruka ljubavi i prijateljstva,
on je postao i politička platforma
na kojoj se razmjenjuju politička
mišljenja i stanovišta.

Miševi ostaju, što su uvijek bili!

Bosno, svijet je pun tvojih Rodoljuba!
Neka Ti je Indijana Jones na pomoći!

O NOVCU:

Neko se uzda u sreću, a neko u rulet.
Na kraju, banka uvijek dobija!

Dijaspora nam je jaka, do gole kože.

Novinski članci puni sjaja.
Pljuj, laži i zarađuj!

Kažu da je novac najveći uzrok bračnih svađa.
Trpim posljedice. One su mi oduvijek bile nepoznanica!

Govor je srebro, a šutnja zlato.
Nisam slučajno siromašan!

Bježanje od Istine donosi novac!

Neko mijenja novac, uloge i čarape, a neko likove!

Umjesto časti, mazohizam strasti.

Euro je poput zaraze.
Virus gripe u Evropi, a
Mi se prehladimo!

Euro je grčka tragedija koja
završava uvijek tragično!

ZID NA FACEBOOKU:

Svratite i na moj “Zid plača”

Za sve vas koji se nalazite na mojoj
listi prijatelja: uživam u vašem prijateljstvu,
volim čitati o vama i o vašoj obitelji, uživam
u djeljenju šala i vijesti sa Vama,
zar to nije DOVOLJNO

Jedna od milion:

Sretan rođendan i sve na-
polje!

Na Fejsbuku je kao na izlogu.
Toliko ljudi, koji samo navrate.
Pogledaju i prođu! Ipak, i to je bolje,
nego da ih nema, iako fajda ostaje ista.

Svaki kulturan čovjek koji nema šta da
krije i koji ima šta reći, trebao bi biti na
fejsbuku. Strah, taština, vrijeme i terimini,
samo su dobar izgovor za skrivenu asocijalnost.

Bivši profesori političara i funkcionera
pišu svojim đacima otvoreno.
Đaci svojim bivšim profesorima
ne odgovaraju i sve je zatvoreno!

Obožavamo ‘Igre skrivača'!

Vlastitu inertnost skrivamo pod
velom demencije. I, ne pada nam na pamet,
da stvari uzmemo u svoje ruke!

Sav potreban alat držimo u rukama,
ne skidajući noge sa kočnica!

In memoriam – Tolerancija!

TERORIZAM:

Na Istoku teroristi,
Na Zapadu bolesni ekstremisti!

U nedostatku tinte i pera,
domovina se i tastaturom brani!

(ch)

PRIJATELJSTVO

Autor: Hamdo Čamo

“Ko ima jednog prijatelja taj je bogat, ko ima dva,
taj je miljenik Bogova, a ko misli da ima tri, taj je budala!”

(Narodna izreka)

Istina, natjerati nikoga ne možete da vas voli. Jedino što možete jeste, da se pustite da budete voljeni, a to insan postiže jednostavnošću u načinu života, srčanom iskrenošću, osjećajem da voli i poštuje, odaje toplinu, ne dozvoljava da prijateljstvo umre i da na svako zlo Dobrim odgovara.

Narodu je i to malo!

Sve se vrti oko one stare izreke, “Sve ću ti oprostiti, uspjeh nikada!”
Ako je po toj izreci suditi, onda je na Svijetu previše uspješnih ljudi.

Aman Zaman

Svevišnjem zahvaljujem, što je dopustio,
da živim za lijepa Vakta, a stara Zemana!

Nažalost, danas je pred očima slika Nevakta i nečeg, što se ne može prostorno definisati.
Svaki dan čovjek se iznova pita, kakav je Bože ovo Nevakat doš'o?!

Puno toga se nekako ‘pohasilo', izopačilo i sve je rijeđih primjera uljudnosti i stare škole znane prefinjenosti?! Zašto je to tako, pored toliko lijepih kućnih odgoja i visokog nivoa obrazovanja, nema odgovora. Zato i nije čudo da se svako malo može čuti ono “Aman, zaman!”, šta god ono značillo, i od kog god ono dolazilo, ali se nikako ‘dobrom’ ne piše.

Ljudi poboljevaju i nestaju, okolina se mijenja iz dana u dan, a sa njom i društvo.
Čovjek se najednom probudi i oko njega su već drugi ljudi zauzeli mjesta i čekaju u redu.

Svakako, i oni su mrtvi, samo to ne znaju. To, što se raduju sitnim prevarama, koje i ćorav može da vidi i prepozna, jer kad bi im to bilo saopšteno, čovjek bi izgubio i ono malo poznatih lica.

Čemu i zašto, a sve za jeftine pare!
Veliki ljudi padaju na velikim stvarima, a mali na sitnicama!
Često su sitnice u pitanju.

Svakako one, koje život znače, a ipak odvajaju žito od kukolja i na svakom od nas je da razluči, želi li dane života da krati sa žitom ili kukoljom?! To je odluka pojedinca, a ne više sile. Viša sila je ona, koja nas spaja da prostorno dijelimo zajedničku kulturu, jezik, običaje, tradiciju, a na ljudima je da ih uz visok stepen tolerancije prihvate ili ne prihvate. Prostor nije ograničen lijevo i desno, koliko je ograničen gore i dolje! Svijet je još i dobar, samo što ljudi pobenave.

Pojedinac treba samo da pogleda oko sebe i shvatiće koliko je prostora do sada promijenio, kultura, jezičkih barijera, običaja, tradicija, država i granica. Na zemlji još nije tijesno postalo. Opet ima nešto, što ljude čini tijesnima, jer sa godinama nivo tolerantnosti opada, što se primijeti na živcima, što na prostioru kojeg čovjek ne bi mijenjao i sa kojeg čovjek ne bi rado da bude otjeran.

Kako god.

Vremena dolaze i prolaze, i mi njima u susret, licem i leđima.
Ljude čak ni vjera zajedno više ne veže, koliko profit i interes.
Ali i ideje za koje su spremni ‘glavu da daju’.

Ponekad, riječ je samo o mišljenju, mada je poznato da mišljenje ima čudnovatu sliku i snagu ubjeđenja, a radi se o jednoj vrsti ‘fatamorgane’. Objasniti tu pojavu nije teško na primjeru gledanja jedne te iste stvari iz dvije različite perspektive. Pogledajmo dva prijatelja koja sjede za stolom, okrenuta licem u lice. Na stolu je džezva. Jedan će poginuti za ubjeđenje, da džezva ima dršku okrenutu na lijevu stranu, drugi će poginuti za ubijeđenje, da džezva ima dršku okrenutu na desnu stranu. Pri tom zaboravljaju, da pričaju o jednom te istom, a pogled na isti predmet je posve normalan, drugačiji.

Ima primjera, gdje se perspektive mijenjaju i za koje vrijede drugi zakoni, primjeri i pravila. U načelu, stvari zbog koji se ljudi svađaju nekada nije moguće promijeniti, zato treba dosta tolerancije i strpljenja.

Sazrijevanju pomažu dva sunca.
Jedno je vrijeme, a drugo inteligencija.

Oboje mogu biti olakšanje, ali i otežavajuća okolnost.

Ako je olakšanje, vrijeme je mira. Svi se grle i vole.
Ako je otežavajuća okolnost, sa mirom je gotovo. Svi lete za vratove.

Na kraju, vrijedi zlatno pravilo: “Na muci se poznaju junaci!”
Dosta je bilo vrdanja i šaranja, došao je vakat zauzimanja pozicija.

Na kraju i dalje vrijedi zlatno pravilo: “Na muci se poznaju junaci!”
Dosta je bilo vrdanja i šaranja, došao je vakat zauzimanja pozicija.

Svaki pojedinac pored sebe treba da ima iskrena čovjeka, na kojeg se u svakom trenutku bez trunke razmišljanja, može osloniti. Jer, ako se odlazi, opet će se doći. Ako se nalaze nova, ne zaboravljaju se dobra, stara prijateljstva, koja se pri prvom susretu obnavljaju jednim pogledom, toplim stiskom ruke i srdačnim zagrljajem.

Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto može i moja sjenka uraditi još mnogo bolje!

21.12.2011